\u201e<\/i>Pravnici su jedine osobe koje<\/i> se ne ka\u017enjavaju za ignoriranje prava.<\/i>\u201c<\/i>
\nJeremy Bentham (1748 – 1832), engleski filozof i pravnik <\/p>\n
\u201ePovlastica je najve\u0107i neprijatelj prava.\u201c<\/i>
\nMarie von Ebner-Eschenbach (1830 – 1916), austrijska spisateljica <\/p>\n
\u201ePravo <\/i>i <\/i>interes su dva pojma koji mnogo puta ne idu zajedno.\u201c<\/i>
\nFrano Supilo (1870 – 1917) <\/p>\n
<\/p>\n
Prije oko mjesec dana u svim je doma\u0107im medijima trubljeno o o\u0161trim packama u godi\u0161njem izvje\u0161\u0107u Europske komisije, u kojemu su ekonomski stru\u010dnjaci komisije proglasili Hrvatsku najgorom u uniji<\/strong> po provo\u0111enju strukturnih reformi. Pora\u017eavaju\u0107e. Jedno od podru\u010dja gdje su promjene doista potrebne, a koje se konstantno pojavljuje u navedenoj, ali i u drugim doma\u0107im i stranim analizama propuha hrvatske ekonomije, je pravosu\u0111e<\/strong>. <\/p>\n Tr\u017ei\u0161na ekonomija bez efikasnog pravosu\u0111a ne mo\u017ee funkcionirati jer gra\u0111evina ekonomskog sustava stoji na stupovima pravosudnog sustava. Ako dr\u017eava otvara poduze\u0107a i najve\u0107i je poslodavac, ako dr\u017eava regulira ekonomiju, ako je k tome dr\u017eava jednopartijski ure\u0111ena, onda \u0107e dr\u017eavni aparat unutar sebe razrje\u0161avati eventualne nedoumice u ekonomiji. Nitko ne mo\u017ee sam sa sobom doista biti u sporu. U jednopartijskom sustavu nema ni potrebe ni smisla da se jedno dru\u0161tveno poduze\u0107e na sudu spori s drugim dru\u0161tvenim poduze\u0107em oko bilo kojeg pitanja. Tko bi koga tu\u017eio? Dr\u017eava samu sebe? Stvar se mo\u017ee razrije\u0161iti sastankom u vrhu partije. Stoga socijalizmu kao ekonomskom sustavu kvalitetno pravosu\u0111e nije potrebno. No, taj je sustav napu\u0161ten jer se pokazao daleko inferiornijim u odnosu na kapitalizam, makar je imao dobrih elemenata. <\/p>\n S druge strane, tr\u017ei\u0161na ekonomija po\u010diva (i) na demokraciji, na osna\u017eivanju pojedinca i individualnih gra\u0111anskih prava. Pritom prava vrijede koliko i pijesak u pustinji ako se ne mogu prakticirati, a pravosu\u0111e je zadu\u017eeno da prava ne budu samo tinta na celulozi. U demokraciji se ekonomija temelji na konkurentskom nadmetanju i tr\u017ei\u0161tu, a ekonomski se subjekti oslanjaju na pravosudni sustav koji bi morao nepristrano, objektivno i u\u010dinkovito razrje\u0161avati njihove sporove; u suprotnom se u ekonomiji stvara i \u0161iri nered koji ju potapa. <\/p>\n Biznis<\/i> se razvija dogovorima me\u0111u poslovnim partnerima, a dogovori se formaliziraju ugovorima. Neispunjenje ugovora moralo bi proizvesti pravne posljedice, prikladne i pravovremene sankcije, no ako tr\u017ei\u0161ni sudionici unaprijed znaju da sankcija ne\u0107e biti, ili \u0107e biti vrlo mlake, ili \u0107e mo\u017eda (ali samo mo\u017eda) nastupiti tek za pet ili deset godina, a sve zato jer pravosudni sustav ne funkcionira pr\u00e0vo, onda ne\u0107e ni potpisivati ugovore, odnosno ne\u0107e ni dogovarati poslove. Bez u\u010dinkovite vladavine prava nema posla, nema ekonomskog napretka. U globaliziranom svijetu posao \u0107e se pokrenuti prije svega ondje gdje postoji stabilno pravosu\u0111e. Tko \u0107e investirati milijune u nekakav posao ako zna da ga mo\u017ee zako\u010diti bilo tko s bilo kakvom razmiricom koja \u0107e se na sudu raspetljavati godinama? Ekonomski je svijet ionako pod stalnim pritiskom promjena, a stabilno i funkcionalno pravosu\u0111e daje mu (bar donekle) elemente predvidivosti i okvirnu pouzdanost. <\/p>\n \u0160to se mo\u017ee u\u010diniti kako bi pravosudni sustav bio br\u017ei, jeftiniji i u\u010dinkovitiji? Sudovi bi morali biti neutralni, objektivni. No, iako svaka vlast formalno i deklarativno iskazuje te\u017enju za nezavisnim pravosu\u0111em u praksi nijedna zapravo ne \u017eeli nezavisno pravosu\u0111e<\/strong>: svatko ho\u0107e \u201ena\u0161e\u201c ljude kako u vrhu sudbene vlasti, tako i u bazi. Premda suci ne smiju javno podupirati stranke i biti \u010dlanovima stranaka, iza scene se uglavnom dobro zna tko kako \u201edi\u0161e\u201c i tko koga \u201egura\u201c. Pri\u010da o nezavisnosti pravosu\u0111a je na\u017ealost pre\u010desto samo demago\u0161ka fasada iza koje svaka realpolitika poku\u0161ava nametnuti svoje pulene i kroz njih svoje interese. Pritom valja razumjeti da se doseg i utjecaj svake pojedina\u010dne presude ne iscrpljuje i ne zavr\u0161ava samo na strankama na koje se presuda izravno odnosi. Svaka presuda odjekuje daleko, bitno \u0161ire od zidova sudnice; ona \u0161alje signal svima ostalima \u0161to dru\u0161tvo tolerira, a \u0161to ne tolerira, i tako stvara ekonomski ambijent \u2013 dru\u0161tveni sustav koji mo\u017ee biti ko\u010dnica, ali i vjetar u le\u0111a razvoju ekonomije. I istra\u017eivanja to pokazuju: slab pravosudni sustav doprinosi ni\u017eim stopama rasta BDP-a, a u dr\u017eavama s razvijenijim pravosu\u0111em BDP raste zna\u010dajnije. Stoga pristrano sudstvo destruktivno djeluje na ekonomski sustav. <\/p>\n Iako svako lamentiranje o reformama pravosu\u0111a zapo\u010dinje na sudovima i sa sucima, malo tko propitkuje drugi iznimno va\u017ean element ovoga sustava, a to su odvjetnici. Ako su \u201epoduzetni\u010dka i tr\u017ei\u0161na sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske, a dr\u017eava osigurava svim poduzetnicima jednak pravni polo\u017eaj na tr\u017ei\u0161tu i zabranjena je zlouporaba monopolskog polo\u017eaja<\/i>\u201c, \u0161to jasno stoji zapisano u prvom po\u010delu prava \u2013 Ustavu<\/strong>, onda bi bilo dobro razmotriti uvo\u0111enje tr\u017ei\u0161nih principa i u djelokrug rada odvjetnika. <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Konkurencija<\/strong> je pogonska sila inovativnosti. Onaj tko je za\u0161ti\u0107en od vanjskih utjecaja, tko posluje pod staklenim zvonom i tko nema prave konkurencije \u2013 taj ne mora neprestano unaprje\u0111ivati i razvijati svoj posao, ne mora biti inovativan, ne mora biti tro\u0161kovno u\u010dinkovit i mo\u017ee nametati vi\u0161e cijene kupcima koji ih moraju progutati (premda nevoljno). Sprje\u010davanje konkurentskog nadmetanja mo\u017ee se izvesti na vi\u0161e na\u010dina, a naj\u010de\u0161\u0107i je kroz protekcionisti\u010dke mjere kojima dr\u017eavni aparat \u0161titi povla\u0161tene subjekte. <\/p>\n Ekonomski utjecaji protekcionizma<\/strong> \u0161iroko su istra\u017eivani. Kao su\u0161ta suprotnost slobodnoj, otvorenoj trgovini protekcionisti\u010dke se mjere uvode s \u010desto plemenitim ali kratkovidnim ciljevima za\u0161tite doma\u0107ih poduzetnika, doma\u0107ih radnih mjesta, za\u0161tite potro\u0161a\u010da i djelatnosti koje su u ranim fazama razvoja. Povijest u brojnim primjerima pokazuje da u kratkom roku ta za\u0161tita mo\u017ee imati pojedine \u017eeljene u\u010dinke, ali da dugoro\u010dno vodi ka vi\u0161im cijenama za kupce, su\u017eenju \u0161irine spektra ponude, ni\u017eoj produktivnosti, sni\u017eenju kvalitete roba i usluga (u boljem slu\u010daju stagnaciji), ni\u017eoj konkurentnosti u me\u0111unarodnom okru\u017eenju, smanjenju efikasnosti alokacije resursa, gubitku inovativnosti, neprimjenjivanju novih tehnologija i izostanku suradnje znanosti i industrije. <\/p>\n Istiskivanje konkurencije, protekcionizam i represivno nametanje prenapuhanih cijena izvodi se i kroz kartele. Kartel<\/strong> je udru\u017eenje koje povezuje ekonomske subjekte radi smanjenja me\u0111usobne konkurentnosti i postizanja monopolnog ili dominantnog polo\u017eaja na tr\u017ei\u0161tu. Drugim rije\u010dima, kartel je sprega \u010diji je moto \u201eudru\u017eimo se umjesto da se nadme\u0107emo\u201c. Prema definiciji Agencije za za\u0161titu tr\u017ei\u0161nog natjecanja<\/strong>, “k<\/i>artel je sporazum izme\u0111u poduzetnika koji su <\/i>me\u0111usobni konkurenti na tr\u017ei\u0161tu<\/i> \u010dija je svrha isklju\u010divanje tr\u017ei\u0161nog natjecanja izme\u0111u sudionika<\/i>,<\/i> s ciljem da pove\u0107anjem cijena ostvare dodatni profit. Zbog toga karteli predstavljaju najte\u017ei oblik povrede propisa o za\u0161titi tr\u017ei\u0161nog natjecanja<\/i>.” Neki od najpoznatijih primjera u svijetu su karteli proizvo\u0111a\u010da nafte (OPEC<\/strong>) i dijamanata (De Beers<\/strong>). <\/p>\n Valja ponoviti, karteli predstavljaju najte\u017ei oblik povrede propisa<\/i> o za\u0161titi tr\u017ei\u0161nog natjecanja, i apsolutno su protuzakoniti. Osim kad su zakoniti.<\/strong> Naime, Hrvatska odvjetni\u010dka komora kao cehovsko udru\u017eenje svoje je “kartelske” cijene ozakonila i nametnula svim gra\u0111anima, tvrtkama i institucijama \u2013 svim korisnicima usluga odvjetnika. Cijene su striktno propisane Tarifom<\/strong> koju objavljuje Komora. \u010cini se nevjerojatnim, ali je istina: u Ustavom definiranoj tr\u017ei\u0161noj ekonomiji privilegiranoj se kasti dopu\u0161ta fiksiranje cijena. \u0160tovi\u0161e, odvjetnicima je strogo zabranjeno ponuditi ne samo ni\u017ee cijene svojih usluga, nego i vi\u0161e cijene od onih koje su propisane Tarifom, jer prema Statutu Hrvatske odvjetni\u010dke komore (\u010dl. 96. st. 8) ako odvjetnik tra\u017ei nagradu ve\u0107u nego \u0161to je propisano time izaziva te\u017eu povredu du\u017enosti i ugleda odvjetni\u0161tva<\/i>. <\/p>\n Ali ne, ni to nije sve. Ne samo da se zabranjuje ponuditi ni\u017ee ili vi\u0161e cijene od “kartelskih”, ve\u0107 se po odvjetni\u010dkim uzusima i s\u00e2mo tr\u017ei\u0161no nadmetanje smatra \u201eosobito neeti\u010dkim<\/strong>\u201c. Naime, prema Kodeksu odvjetni\u010dke etike \u201ep<\/i>rotivi se \u010dasti i ugledu odvjetni\u0161tva svaka nelojalnost u poslovanju, a osobito ponude jeftinijeg zastupanja<\/i>\u201c. \u010cini se da Komora ignorira da se \u010ditava Europska unija temelji na jedinstvenom i slobodnom tr\u017ei\u0161tu, odnosno na slobodnom nadmetanju gdje se namjerno ru\u0161e ovakve i sli\u010dne barijere kako bi bile ponu\u0111ene jeftinije robe i usluge (kao \u0161to je to, primjerice, nedavno u\u010dinjeno s ru\u0161enjem cijena telekomunikacijskih usluga, tj. roaminga<\/i>). <\/p>\n Jasno, nakon monopolizacije i fiksiranja cijena odvjetni\u010dkih usluga slijede logi\u010dne posljedice. Prvo i najva\u017enije: gra\u0111ani, poduze\u0107a i institucije pla\u0107aju bitno vi\u0161e cijene (realno, upravo zato je Komora i fiksirala cijene \u2013 svi su ostali razlozi samo mimikrija). Drugo, uz blokiranje cijena te zasebno napla\u0107ivanje svakog podneska i svakog ro\u010di\u0161ta odvjetnici dobivaju motivaciju za odugovla\u010denjem postupka i zatrpavanjem suda podnescima, a to doprinosi duljim procesima i smanjenju u\u010dinkovitosti sudovanja. Tre\u0107e, mladi se pravnici te\u0161ko mogu probiti na ionako prezasi\u0107eno tr\u017ei\u0161te odvjetnika jer ne smiju ponuditi ni\u017ee cijene, pa stranke moraju skupo pla\u0107ati i najosnovnije pravne radnje koje bi sasvim korektno i kvalitetno mogli odraditi i mla\u0111i stru\u010dnjaci. <\/p>\n Kad bi se prevoditelji, pekari, novinari, skladatelji ili drugi ponuditelji materijalnih dobara i\/ili intelektualnih usluga udru\u017eili, fiksirali cijene i k tome proglasili nadmetanje protueti\u010dkim nastali bi \u0161iroki prosvjedi, a Agencija za za\u0161titu tr\u017ei\u0161nog natjecanja imala bi pune ruke posla. No, kad je rije\u010d o odvjetnicima mogu samo slijegati ramenima jer ovi vrlo dobro znaju iskoristiti prostore u zakonima koje su sami pisali. <\/strong><\/p>\n Ve\u0107ina pravnih i fizi\u010dkih osoba prije ili kasnije u \u017eivotu zatreba usluge advokata, i nije ba\u0161 da u danoj situaciji imaju pravo izbora ho\u0107e li ili ne\u0107e anga\u017eirati odvjetnika. Jednostavno moraju. \u010cini se kao da na tr\u017ei\u0161tu mogu odabrati nekoga iz mase, jednoga koji im je po volji, no zapravo nije tako jer postoji monopol; monopol komore. Iz zasjede \u010deka cehovsko udru\u017eenje koje se name\u0107e kao jedini izbor jer odvjetnik ne mo\u017ee poslovati izvan komore, niti je mogu\u0107e anga\u017eirati nekoga tko nije u komori, a gilda odre\u0111uje cijene te svojim \u010dlanovima strogo zabranjuje ponudu ni\u017eih cijena. Tako Ustavom propisane tr\u017ei\u0161ne slobode koje bi trebale biti temelj gospodarskog ustroja, te zabrana zlouporabe monopolskog polo\u017eaja ostaju samo lijepa slova na beskorisnom papiru. <\/p>\n <\/p>\n O simbiozi ekonomije i pravosu\u0111a <\/strong><\/p>\n Ekonomski i pravni stru\u010dnjaci (Sherwood et al., “Judicial Systems and Economic Performance”, u The Quarterly Review of Economics and Finance, 34\/1994, str. 103-104) smatraju da pravosudni sustav mora imati sljede\u0107e karakteristike: <\/p>\n Samo takvo pravosu\u0111e mo\u017ee se smatrati efikasnim i podr\u017eavati optimalnu tr\u017ei\u0161nu aktivnost. <\/p>\n <\/p>\n Ima ih jo\u0161 <\/strong><\/p>\n Nisu odvjetnici jedini u Hrvatskoj koji su se udru\u017eili i nametnuli “kartelske” cijene. Ima i drugih profesionalnih zanimanja koja su u\u010dinila isto. Za sve njih jednako vrijedi: trebali bi se nadmetati povoljnim odnosom cijene i kvalitete usluga, a ne kroz trustove nametati cijene i strizati kupce. Ako je ikakva utjeha (a ba\u0161 i nije), sli\u010dna se pojava mo\u017ee promatrati i u jo\u0161 par \u010dlanica Europske unije. Ve\u0107i dio \u010dlanica nisu zabarikadirale odvjetni\u0161tvo, no ima ih koje su im omogu\u0107ile “kartelizaciju”. U studiji be\u010dkog Instituta za napredna istra\u017eivanja izra\u0111enoj za Europsku komisiju samo su Gr\u010dka i Italija u promatranom uzorku \u010dlanica unije imale fiksirane cijene odvjetni\u010dkih usluga. Njema\u010dka i Austrija su specifi\u010dni slu\u010dajevi jer su cijene usluga bile regulirane samo za odre\u0111ene poslove, pod specifi\u010dnim preduvjetima. <\/p>\n <\/p>\n Izvor: I. Paterson, M. Fink, A. Ogus (2003). \u201cEconomic impact of regulation in the field of liberal professions in different member states; regulation of Professional Services\u201d, str. 49. http:\/\/ec.europa.eu\/competition\/sectors\/professional_services\/studies\/prof_services_ihs_part_1.pdf <\/p>\n <\/p>\n U svakom slu\u010daju, tijela unije rade na uklanjanju barijera i oslobo\u0111enju tr\u017ei\u0161ta. U tom kontekstu valja istaknuti da je u komunikaciji Europske komisije o preporukama za reformu regulative u podru\u010dju profesionalnih usluga (COM\/2016\/0820) Hrvatska navedena kao apsolutno najrestriktivnija \u010dlanica unije kad je rije\u010d o bavljenju profesijom odvjetnika<\/strong>. Drugim rije\u010dima, u usporedbi sa svim ostalim \u010dlanicama unije hrvatski su odvjetnici uspostavili apsolutno najve\u0107e barijere ulasku konkurencije. Kad se potom od pojedinih odvjetnika u medijima \u010duje naricanje o neefikasnom hrvatskom pravosu\u0111u slijedi neizbje\u017ena vrtoglavica od gorostasnog licemjerja. <\/p>\n Neka jo\u0161 samo bude spomenuto da je u okviru navedenih reformi regulative koju inicira unija Hrvatska donijela nacionalni akcijski plan za 2016-2018<\/strong>. Ondje je predstavljen niz mjera i akcija s ciljem liberalizacije profesionalnih zanimanja, od veterinara preko ljekarnika do arhitekata, no za pravosu\u0111e nisu predvi\u0111ene nikakve mjere te je navedeno da se “postoje\u0107i uvjeti trebaju zadr\u017eati<\/i>“. <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Prethodni je tekst objavljen u Prilici, mjese\u010dnom prilogu Glasa Koncila, u broju 4\/2018.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u201ePravnici su jedine osobe koje se ne ka\u017enjavaju za ignoriranje prava.\u201c Jeremy Bentham (1748 – 1832), engleski filozof i pravnik \u201ePovlastica je najve\u0107i neprijatelj prava.\u201c Marie von Ebner-Eschenbach (1830 – 1916), austrijska spisateljica \u201ePravo i interes su dva pojma koji mnogo puta ne idu zajedno.\u201c Frano Supilo (1870 – 1917) <\/p>\n","protected":false},"author":171,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[5],"tags":[1284,44,1319,43,1318,1320,33,1321,45],"yoast_head":"\n\n
\n\n
\n \u010clanica EU<\/b> <\/td>\n Regulacija cijena<\/b> odvjetni\u010dkih usluga<\/b> <\/td>\n<\/tr>\n \n Minimalne cijene<\/b> <\/td>\n Maksimalne cijene<\/b> <\/td>\n Referentne cijene<\/b> <\/td>\n<\/tr>\n \n Austrija <\/td>\n Da, u odre\u0111enim slu\u010dajevima <\/td>\n Ne <\/td>\n Da <\/td>\n<\/tr>\n \n Belgija <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n<\/tr>\n \n Danska <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n Da, u odre\u0111enim slu\u010dajevima <\/td>\n<\/tr>\n \n Finska <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n<\/tr>\n \n Francuska <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n<\/tr>\n \n Gr\u010dka <\/td>\n Da <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n<\/tr>\n \n Irska <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n<\/tr>\n \n Italija <\/td>\n Da <\/td>\n Da <\/td>\n Ne <\/td>\n<\/tr>\n \n Luksemburg <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n<\/tr>\n \n Nizozemska <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n<\/tr>\n \n Njema\u010dka <\/td>\n Da, u odre\u0111enim slu\u010dajevima <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n<\/tr>\n \n Portugal <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n Da <\/td>\n<\/tr>\n \n \u0160panjolska <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n Da <\/td>\n<\/tr>\n \n \u0160vedska <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n Da, u odre\u0111enim slu\u010dajevima <\/td>\n<\/tr>\n \n Ujedinjeno Kraljevstvo <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n Ne <\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n