<\/p>\n
Premda sam se u posljednje vrijeme vi\u0161e okrenuo nekim drugim interesima i ne bavim se ste\u010dajevima nego manje deprimiraju\u0107im temama, mogu op\u0107enito re\u0107i da je u hrvatskom ste\u010dajnom sustavu bilo nekih pozitivnih promjena posljednjih petnaestak godina, a to prije svega zbog pritiska regulative Europske unije, ali sveukupno gledano situacija je i dalje poprili\u010dno lo\u0161a
\n– ka\u017ee dr. sc. Domagoj Sajter s Ekonomskog fakulteta u Osijeku te dodaje:<\/p>\n
– Dio razloga je u tome \u0161to smo devedesetih naglo promijenili “odijelo”, odnosno skinuli socijalizam i odjenuli kapitalizam, ali ispod povr\u0161ine premalo se toga stvarno promijenilo, a osobito mentalitet. U kapitalizmu je najnormalnije da tvrtke propadaju i da ljudi zbog toga gube posao. To je dio normalnog tr\u017ei\u0161nog ciklusa poslovanja, osobito sad u vrijeme interneta, naglih tehnolo\u0161kih promjena i globalizacije. No, mi nismo naviknuli na to jer u socijalizmu radnik nije dobivao otkaz ni ako je non-stop bio pijan na poslu. Ni poduze\u0107e nije propalo makar je bilo ekonomski totalno neefikasno i konstantno proizvodilo gubitke. Sad kad privatne tvrtke propadaju, radnici tra\u017ee za\u0161titu dr\u017eave i spa\u0161avanje na ra\u010dun poreznih obveznika, me\u0111u ostalim i zato jer je mentalitet ostao uglavnom isti.<\/p>\n
Tko su najve\u0107i gubitnici kada je rije\u010d o ste\u010dajevima, pretpostavljam radnici?<\/strong> Trenuta\u010dno je aktualan Uljanik, ali i 3. maj, kojima prijete ste\u010dajevi. \u0160to nam o tome mo\u017eete re\u0107i?<\/strong> \u0160to nam mo\u017eete re\u0107i o Va\u0161em radu iz 2014. “Ste\u010daj: okvir za malverzacije, ili za namirenje vjerovnika i rehabilitaciju povjerenja?”*<\/span> Koliko je on aktualan i danas?<\/strong> Objavljeno u Magazinu, vikend prilogu Glasa Slavonije, krajem listopada 2018<\/em>.<\/p>\n *<\/span><\/strong> Novinar je pitao za rad iz 2014<\/a>., a ja sam mislio da pita za rad iz 2017<\/a>. koji podigao dosta pra\u0161ine, pa se odgovor odnosi na rad iz 2017. Dodu\u0161e, nitko se vi\u0161e ne sje\u0107a ni prvog ni drugog, tako da nema \u0161tete. \ud83d\ude42<\/p>\n
\n– Mi smo se “presvukli i odjenuli kapitalizam”, ali nemamo razvijene institucije i sustav za nadzor tr\u017ei\u0161ta, pa se pre\u010desto doga\u0111a da radnici nemaju osnovna prava, da ih poslodavac izrabljuje, ne pla\u0107a, a oni to trpe i \u0161ute jer je nezaposlenost velika i jer imaju bar nekakvo radno mjesto. Poslodavci se pona\u0161aju kao da oni omogu\u0107uju egzistenciju radnicima, a ne obratno. A trebao bi postojati partnerski odnos me\u0111u njima. Pa onda kad takav poslodavac poklekne, radnici s pravom erumpiraju i tra\u017ee za\u0161titu od dr\u017eave i njezinih institucija. No, tko \u0107e ih za\u0161tititi? Na polo\u017eaje u dr\u017eavi i u njezinim institucijama zasjeli su oni \u010dije su izborne kampanje financirali upravo ti isti poslodavci, tako da je to krug zatvorenih interesa u kojemu najvi\u0161e ispa\u0161taju radnici. Oni su u ste\u010daju najve\u0107i gubitnici. Nakon svakog ste\u010daja sudac nastavlja uredno primati svoju natprosje\u010dno visoku pla\u0107u, ste\u010dajni upravitelj ima priliku obogatiti se, sindikalni \u010delnici do\u0111u iz Zagreba, rogobore, slikaju se, odu te i dalje dobivaju svoju pla\u0107u, biv\u0161a uprava ne odgovara niza\u0161to, a vlasnik zadr\u017ei novac koji je izvukao iz firme i otvori novo poduze\u0107e kao da se ni\u0161ta nije dogodilo. Radnici su najve\u0107i gubitnici, a malo tko iznosi njihovu pri\u010du. I zato se s pravom trebaju bojati ste\u010daja, ali i boriti se za sebe, jer ako se oni sami za sebe ne\u0107e boriti, nitko ne\u0107e. Jedini jo\u0161 koliko-toliko pozitivan element u svemu su pojedina\u010dni nezavisni novinari koji tu i tamo razotkriju kriminalne radnje prije i tijekom ste\u010daja i tako pomaknu pokoju stvar s mrtve to\u010dke, iako je ve\u0107ina medija sve samo ne nezavisna i mahom plasira samo PR obmane i manipulacije. Zato bi vi\u0161e trebali prostora davati radnicima, a manje profesorima.<\/p>\n
\n– \u0160to se Uljanika ti\u010de i izjave premijera da je ste\u010daj najgore rje\u0161enje, premijer je u pravu. Ne znam samo je li svjestan da time indirektno izjavljuje, jednako kao i kod Agrokora, da je na\u0161 pravni okvir lo\u0161. Da je dobar i da u ste\u010daju pospje\u0161uje dobre ishode ne bi se donosio novi zakon za Agrokor niti bi se u Uljaniku trebali bojati ste\u010daja. Tu i tamo spasi se neko poduze\u0107e u ste\u010daju, ali to su iznimke, a ne pravilo. Pravilo su propast i otkazi. Ste\u010dajni zakon trebao bi biti pravni okvir koji bi omogu\u0107ivao sustavno filtriranje i podjelu na poduze\u0107a u problemima koja se ipak mogu preslo\u017eiti; srezati, srediti, preoblikovati i nakon provedenog restrukturiranja nastaviti poslovati (iako naj\u010de\u0161\u0107e s manjim brojem radnika i manjim opsegom poslovanja – ali ipak bar ne\u0161to opstane), i na ona poduze\u0107a \u010diji su problemi nesavladivi pa je tvrtku mogu\u0107e samo zatvoriti. Osobito bi trebalo prema opstanku gurati ona poduze\u0107a koja su negdje izme\u0111u, u sivom. Oko takvih se treba truditi. A restrukturiranje je samo za sebe dovoljno komplicirano i u najrazvijenijim dr\u017eavama. Ne poma\u017ee ni \u0161to su upravitelji uglavnom odvjetnici, koji pre\u010desto nemaju pojma o ekonomiji. Na ispitu za ste\u010dajnog upravitelja vi\u0111ao sam osobe koje ne znaju razlike izme\u0111u bilance i ra\u010duna dobiti i gubitka, a vodili bi ste\u010dajeve. Kad takvi dobiju predmet, gledaju samo da ga \u0161to prije zaklju\u010de – podijele otkaze i rasprodaju imovinu, i slu\u010daj je gotov. U Slavoniji i Baranji, jednako kao i u drugim dijelovima Hrvatske, ste\u010daj je naj\u010de\u0161\u0107e samo eutanazija i ukop, a vrlo rijetko poku\u0161aj lije\u010denja. Vi\u0161e je razloga za to, a jedan od njih je taj \u0161to je daleko lak\u0161e i jednostavnije firmu likvidirati i zatvoriti nego podi\u0107i ju na noge. Zbog toga se radnici poduze\u0107a koje je oti\u0161lo u ste\u010daj s pravom boje gubitka radnih mjesta – iskustvo nam pokazuje da se oni u pravilu nemaju \u010demu nadati jer se ste\u010daj smatra opravdanim razlogom za otkaz. Ali treba re\u0107i i da se vrlo, vrlo \u010desto doga\u0111a da ste\u010dajni upravitelji uop\u0107e nemaju \u0161to “lije\u010diti”, nego u ruke dobiju gotov slu\u010daj, firmu koju jo\u0161 samo formalno treba proglasiti “mrtvom” i podijeliti otkaze jer je nepovratno uni\u0161tena. Prekasno se krene u ste\u010dajni postupak i onda se vi\u0161e nema \u0161to spasiti. To je ta spirala: ste\u010daj se prekasno otvara jer zna\u010di zatvaranje, a ste\u010daj je zatvaranje jer se prekasno otvara. Zapravo, \u010dini mi se da je ste\u010daj toliko zaga\u0111en i otrovan pojam s morbidnim prizvukom da su u Europskoj komisiji po\u010deli igrati na kartu psihologije – \u017eele uspostaviti procedure koje su u naravi ste\u010dajni postupak s restrukturiranjem, ali ga ne \u017eele nominalno tako nazvati jer je ljudima pojam ste\u010daja odbojan i nitko ga ne \u017eeli prevaliti preko jezika, ni uprava, ni radnici, ni banke, ni itko drugi, pa smi\u0161ljaju nove nazive.<\/p>\n
\n– \u0160to se ti\u010de mog rada koji spominjete, nadle\u017ene institucije zbog njega su po\u017eurile s istragama i podigle optu\u017enice. To me iznenadilo jer znanstvene \u010dlanke malo tko \u010dita. Nije mi bila namjera upirati prstom niti prozivati ikoga, iako je mo\u017eda tako ispalo, ali sve je to samo zbog toga \u0161to sam odlu\u010dio unutra staviti i objaviti puna imena i prezimena, a ne inicijale. To sam napravio zato \u0161to je Ministarstvo pravosu\u0111a u bazi podataka objavilo imena pa sam naivno pomislio “ako smije Ministarstvo, smijem i ja.” Javljali su mi se poslije razjareni pojedinci i vrije\u0111ali me jer im se ime na\u0161lo u radu koji je nastao na temelju analize te baze podataka, iako svatko mo\u017ee skinuti iste te podatke s web-stranica Ministarstva i na\u0107i njihova imena. Neki drugi su dijelove moje disertacije iskoristili pri izradi Zakona o predste\u010dajnim nagodbama, ali bez ikakvih navodnika ili citata, za \u0161to su oni kao ekspertna skupina za izradu zakona dobili nekakve honorare, a meni je ostala samo satisfakcija da je moj rad bio dru\u0161tveno relevantan.Sve u svemu, ste\u010dajevi su po prirodi stvari deprimiraju\u0107a tema, ali su istodobno vrlo lukrativno podru\u010dje za snala\u017eljive lovce u mutnom, od lobisti\u010dkih skupina koje pi\u0161u zakone do visokopozicioniranih du\u017enosnika koji su biv\u0161i ste\u010dajni upravitelji.<\/p>\n