<\/p>\n
\u201ePrvi korak u evoluciji etike je osje\u0107aj solidarnosti s drugim ljudskim bi\u0107ima.\u201c<\/em> \u201eTehni\u010dke utopije – letenje, primjerice – postignute su novim prirodnim znanostima. Ljudska utopija – ujedinjena ljudska vrsta koja \u017eivi u solidarnosti i miru, slobodna od ekonomskih predodre\u0111enosti, rata i klasnih borbi – mo\u017ee se posti\u0107i ako utro\u0161imo istu koli\u010dinu energije, inteligencije i entuzijazma na ljudsku utopiju kao \u0161to smo ih utro\u0161ili na tehni\u010dke utopije.\u201c<\/em> \u201eMeni se doista \u010dini danas jasnim da etika nije ne\u0161to izvanjsko ekonomiji, \u0161to bi, kao tehni\u010dko pitanje, moglo funkcionirati samo po sebi; nego je etika unutarnje na\u010delo same ekonomije koja ne mo\u017ee funkcionirati ako ne uzima u obzir ljudske vrijednosti solidarnosti i uzajamne odgovornosti.\u201c<\/em> Potresi<\/strong> su pokrenuli zemlju, i to ne samo doslovno: nakon nezapam\u0107enog zla Hrvatsku je zahvatilo nezapam\u0107eno dobro. Jo\u0161 se jednom pokazalo da su gra\u0111ani najbolji kad je najgore. Iste sekunde kad se pro\u0161irila vijest o potresima inicirane su akcije pomo\u0107i; ljudi su djelovali svatko kako je znao i umio \u2013 fizi\u010dkim radom na terenu, prikupljanjem i slanjem namirnica i\/ili novca, ili molitvom. Pokrenuo se val solidarnosti.<\/p>\n U kriznim situacijama dr\u017eava ima va\u017enu ulogu koordinacije, organizacije i pribavljanja svih prijeko potrebnih resursa za osnovno funkcioniranje ekonomije. Opskrba hranom, vodom i energentima, osiguranje elementarne zdravstvene za\u0161tite, uspostava reda i sigurnog okru\u017eenja, organizacija reaktivacije ekonomije \u2013 sve to treba unaprijed planirati i imati spremno za \u201ezlu-ne-trebalo\u201c situacije. No, to ne isklju\u010duje poziv za solidarno djelovanje svih gra\u0111ana, na svim frontama. I da su se dr\u017eavne institucije br\u017ee pokrenule, pa \u010dak i da su kojim nevjerojatnim slu\u010dajem besprijekorno reagirale \u2013 opet bi ostao poziv na solidarnost kojemu bi se valjalo odazvati.<\/p>\n Premda su mnogi s pravom bili razjareni nespremno\u0161\u0107u dr\u017eave da preuzme svoju ulogu u kriznoj situaciji, ipak valja uo\u010diti kako je savr\u0161eno normalno i o\u010dekivano da \u0107e pojedinci uvijek biti br\u017ei i okretniji u konkretnoj pomo\u0107i nego institucije. Institucije su trome i uvijek inertne, iz brojnih razloga, a jedan od njih je strah, odnosno bijeg od odgovornosti. Kad pojedinac samostalno intervenira i penje se na krov polusru\u0161ene ku\u0107e, on preuzima odgovornost samo za sebe, no kad institucija intervenira nadle\u017eni su odgovorni za sve \u201esvoje\u201c ljude i procese koje aktiviraju. Vo\u0111enje (eng. leadership) je sposobnost koja uklju\u010duje odlu\u010divanje i preuzimanje odgovornosti, ali u Hrvatskoj je na\u017ealost pre\u010dest slu\u010daj da institucije vode ljudi koji dodu\u0161e primaju direktorske pla\u0107e, ali niza\u0161to ne \u017eele biti odgovorni. To ih cementira u pasivnosti.<\/p>\n Biti solidaran<\/strong> zna\u010di \u010dvrsto (od lat. solidus<\/em>) pristati uz neke stavove ili ljude, osobito onda kad to i nije ba\u0161 zgodno, i osobito onda kad su ovi stavovi i ljudi na vjetrometini, a podr\u017eavani su oslabljeni, fragilni. Stati uz nekoga mo\u0107noga zato \u0161to se o\u010dekuje protu\u010dinidba ili protekcija, to je oportunizam koji, jasno, nema veze sa solidarno\u0161\u0107u. Prikloniti se ja\u010doj strani radi materijalnih probitaka ili dru\u0161tvenog pozicioniranja \u2013 to nije nikakav pothvat vrijedan hvale. Solidarizirati se mo\u017ee jedino sa izlo\u017eenima, slabijima, nemo\u0107nima. Solidarnost je, moglo bi se re\u0107i, vrsta \u017ertve.<\/p>\n U tom smislu solidarnost u klasi\u010dnu ekonomsku teoriju sjeda kao Franjo Arapovi\u0107 u fi\u0107u. Mo\u017ee on, ali mora izvaditi sjedalo, svinuti se i sjesti na stra\u017enju klupu. Standardna tr\u017ei\u0161na ekonomija ne istra\u017euje koncepte kao \u0161to su solidarnost, empatija, altruizam, sebedarje. Ne smatra svojom misijom zadiranje u slo\u017eena pitanja \u017ertvovanja vremena, energije i novca za slabije, a ako se ve\u0107 mora dotaknuti ne\u010dega \u0161to imalo miri\u0161e na etiku, onda \u0107e to staviti na zadnje mjesto, na stra\u017enju klupu. Takve se stvari ne podu\u010davaju, a ne podu\u010davaju se jer se smatraju manje vrijednima, nebitnima.<\/p>\n Prema svje\u017ee objavljenim podacima<\/a> OECD-a o slu\u017ebenoj pomo\u0107i za razvoj i Me\u0111unarodnoj inicijativi za transparentnost pomo\u0107i (IATI), tijekom posvema posebne 2020. godine dogodio se zna\u010dajan, velik pad u iznosima pomo\u0107i iz razvijenih prema nerazvijenim zemljama, te se mo\u017ee promatrati poni\u0161tenje postignutih napredaka, porast ekstremnog siroma\u0161tva i nejednakosti. Razvijene su se zemlje okrenule same sebi. Me\u0111unarodna solidarnost kopni. Ima li, dakle, u ekonomiji uop\u0107e prostora za solidarnost?<\/p>\n <\/p>\n ***<\/p>\n <\/p>\n Solidarnost je povezanost s drugim<\/em> ljudima na temelju podudarnosti ideja, emocija, interesa. Sadr\u017eajno se dobrim dijelom preklapa s pojmovima kao \u0161to su altruizam (po\u017ertvovnost prema drugome<\/em>, spremnost da se drugomu<\/em> pomogne), empatija (su\u017eivljavanje u emocionalno stanje drugoga<\/em>), filantropija (rad koji se \u010dini na dobro drugih<\/em>). Svi navedeni pojmovi poprili\u010dno su strani glavnoj struji ekonomske znanosti; u boljem slu\u010daju su na marginama. Svi u opisu imaju i usmjeravaju se na \u201edrugoga<\/em>\u201c. \u201eDrugi\u201c se promatra kao drug. Kao takvi, svi se te\u0161ko ili nikako uklapaju u primijenjenu ekonomiju.<\/p>\n Budu\u0107i ekonomisti podu\u010davaju se da budu racionalni<\/em> (\u0161to je paravan za sebi\u010dni<\/em>) sudionici na tr\u017ei\u0161tu, i obja\u0161njava im se da \u0107e na taj na\u010din najbolje doprinijeti razvoju cijele ekonomije. Dru\u0161tvo je pojednostavljeno i sve se svodi na ra\u010dunicu tro\u0161kova i koristi. Smatra se razumnim uvijek \u017eeljeti i tra\u017eiti vi\u0161e za sebe, a poduze\u0107a trebaju \u010diniti sve \u0161to mogu (u okviru zakona, jasno) da bi pove\u0107ala profit. Izbjegava se ideja sebi\u010dnosti, ali se govori o optimizaciji pona\u0161anja racionalnih pojedinaca, \u0161to se prakti\u010dno \u2013 da se ne la\u017eemo \u2013 svodi na egoizam. Pa i kad \u010dovjek \u010dini ne\u0161to za drugoga, i to se obja\u0161njava tako \u0161to se tvrdi da on to zapravo ne \u010dini za drugoga, nego za sebe, da bi se osje\u0107ao bolje<\/em>. Ne dopu\u0161ta se prostor iskrenoj brizi za ikoga osim za samoga sebe. Ljude se promatra kao inherentno sebi\u010dne.<\/p>\n Na\u017ealost, to je istina. Nasre\u0107u, samo djelomi\u010dna. \u010covjek jest sebi\u010dan. Svatko je sam sebi na prvome mjestu. \u201eLjubi drugoga kao samoga sebe<\/em>\u201c za po\u010detnu to\u010dku uzima sebeljublje; ona je mjera ljubavi prema drugima. No, to je samo start, ne i cilj. Svatko ima mogu\u0107nost, a kr\u0161\u0107ani imaju i zapovijed \u2013 su\u017eivjeti se s drugima. Isti\u010du\u0107i i usredoto\u010duju\u0107i se na samo jednu dimenziju ljudskog karaktera \u2013 sebi\u010dnost, a ignoriraju\u0107i drugu \u2013 spremnost na \u017ertvovanje, na solidarnost, ekonomija je odrezala jedan (i to ljep\u0161i) dio ljudske osobnosti. Generacije mladih ekonomista podu\u010davaju se prednostima racionalnog egoizma. U ruke im se daje niz dobrih isprika za\u0161to je dobro i ispravno biti sebi\u010dan, a iako to ne zna\u010di da \u0107e ih oni sve iskoristiti, za o\u010dekivati je da \u0107e to utjecati na njihovo pona\u0161anje.<\/p>\n Naime, ekonomisti kao znanstvenici prou\u010davaju ljudsko pona\u0161anje, ali i izravno utje\u010du na njega. Nema toga u fizici ili biologiji: pona\u0161anje i priroda atoma i \u010dlankono\u017eaca ne mijenja se ovisno o tome \u0161to se o njima misli ili kako ih se promatra. S druge strane, \u010dovjek – homo sapiens<\/em> – mijenja se s obzirom na to kako ga promatramo i opisujemo, a u ekonomiji on ima specifi\u010dno ime; zove se homo economicus<\/em><\/a>. Ekonomski \u010dovjek smatra se razumnim egocentrikom, i \u0161to ga se vi\u0161e promatra i opisuje kao takvoga, to vi\u0161e ova sugestija utje\u010de na njegovu percepciju samoga sebe i utje\u010de na njegovo pona\u0161anje.<\/p>\n Prostor za solidarnost u ekonomiji treba izgra\u0111ivati isti\u010du\u0107i prosocijalno pona\u0161anje ljudi poput anga\u017emana nakon potresa, odnosno u kriznim, ali i uobi\u010dajenim situacijama. Ne treba biti ni naivan ni kratkovidan, i negirati sebi\u010dnost ekonomskog \u010dovjeka, ali uvijek valja nagla\u0161avati da on nije samo racionalni optimizator osobne koristi, ve\u0107 i da je sposoban za solidarnost u najte\u017eim trenucima, onda kad je najugro\u017eeniji. Njegovanjem i poticanjem ove strane karaktera otkrit \u0107e se vrijednost \u017ertvovanja \u2013 one koja je jo\u0161 uvijek ludost za suvremeni \u201erazumni\u201c svijet.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Jedno mjerilo prakti\u010dne spremnosti na solidarnost<\/strong><\/p>\n Na temelju Gallupovog svjetskog ispitivanja, odnosno telefonskog anketiranja oko 1000 ispitanika po dr\u017eavi (ovisno o broju stanovnika dr\u017eave), 2018. godine izra\u0111en je Globalni indeks davanja (World giving index<\/a>). Ovaj indeks analizira i obuhva\u0107a tri podru\u010dja davanja: 1) spremnost pomaganja strancu, 2) doniranje novca i 3) vrijeme provedeno u volontiranju.<\/p>\n Od 144 dr\u017eave u istra\u017eivanju Hrvatska je 2018. g. bila na vrlo niskom, 132 mjestu u tri navedena podru\u010dja. Iako se mogu izre\u0107i kritike kori\u0161tenoj metodologiji, rezultati su svejedno vrlo lo\u0161i. No, isto tako, valjalo bi ponoviti istra\u017eivanje i promotriti \u0161to se i koliko promijenilo 2020. godine. U svakom slu\u010daju, potrebno se aktivno anga\u017eirati na razvijanju kulture davanja.<\/p>\n <\/p>\n Uloga financija u (solidarnom) dru\u0161tvu<\/strong><\/p>\n Podru\u010dje financija te njeno poslanje (misija) u ekonomiji opisuju se na prili\u010dno razli\u010dite na\u010dine. Prof. R. Schiller, Nobelovac-financija\u0161, dopadljivo i pojednostavljeno iznosi jedan od njih, te isti\u010de<\/a> da je poslanje financija kreirati novac za ljudske aktivnosti<\/em>.<\/p>\n Naime, valja se zapitati – koje su to ljudske aktivnosti koje su hvale vrijedne, korisne, dobre za dru\u0161tvo, te mo\u017ee li ijedan pojedinac sam, individualno izvoditi bilo koju od tih aktivnosti? Odgovor je o\u010dit. Samo zajedno, umre\u017eeni, u formalne i neformalne grupe, u institucije, poduze\u0107a, korporacije, udruge, organizacije – samo tada ljudi mogu \u010diniti ne\u0161to vrijedno. Ljudska civilizacija se razvila na kooperaciji, a ne na konkurenciji. Pritom valja uo\u010diti da svaka (solidarna) grupa ljudi nu\u017eno treba financije da bi ostvarila svoju misiju, viziju, cilj. To svakako zna\u010di financije u smislu novca, ali i vi\u0161e od toga, u smislu financijskog sustava u cjelini. Financijski sustav obuhva\u0107a upravljanje rizicima, mehanizam odre\u0111ivanja fer cijena i pru\u017eanja cjenovnih signala, na\u010din suo\u010davanja s agencijskim problemima i informacijskom asimetrijom, te druga bitna podru\u010dja. Financije obuhva\u0107aju osobne (na razini pojedinca ili ku\u0107anstva), poslovne (na razini poduze\u0107a), javne (na lokalnoj, regionalnoj i dr\u017eavnoj razini), monetarne (na razini upravljanja osnovnim kamatnim stopama i novcem op\u0107enito) i me\u0111unarodne financije (na globalnoj razini). Kao takve, s pravom se smatraju krvotokom ekonomskog organizma.<\/p>\n No, znaju\u0107i da imaju krucijalan polo\u017eaj u ekonomiji mnogi ga financija\u0161i na\u017ealost izrabljuju, jo\u0161 od prapovijesti. Lihvarenje, rentijerska ekonomija, a u novije vrijeme moralni hazard i brojni skandali, manipulacije i krize doveli su do masovnog nepovjerenja u financija\u0161e. Kriptovalute primjer su izraza ovoga nepovjerenja, i nikada se ne bi ni pojavile, ni razvile da su gra\u0111ani bili zadovoljni financijskim sustavom. Stoga se financije \u010desto promatraju u negativnom svjetlu, te pojedina istra\u017eivanja<\/a> \u010dak pokazuju da javnost ve\u0107inom smatra da financije vi\u0161e \u0161kode ekonomiji nego \u0161to joj koriste.<\/p>\n \u0160to u\u010diniti? Treba priznati \u010dinjenice. A \u010dinjenica je da posljednjih nekoliko desetlje\u0107a razvoj i golemi rast sofisticiranog financijskog sektora nije donio zna\u010dajni doprinos razvoju ekonomije ili dru\u0161tva u cjelini. \u0160tovi\u0161e, napuhavanje financijskog sektora imalo je za posljedicu ekstrakciju vrijednosti iz ekonomije, a ne stvaranje nove vrijednosti. Stajati \u010dvrsto i ustrajno na braniku financija pod olujama kritika nema nikakvoga smisla, jer je ve\u0107ina kritika savr\u0161eno na mjestu. Financijama ne samo da nedostaje solidarnosti; nedostaje joj bilo kakve \u0161irine, ikakve perspektive osim one nad nov\u010danikom.<\/p>\n Zatim, svi oni koji se bave podu\u010davanjem financija (znanstvenici, akademski financija\u0161i) trebaju se izvu\u0107i iz primamljivog zagrljaja industrije i biti neutralni, nepristrani analiti\u010dari, ako treba i zvi\u017eda\u010di, te braniti interese poreznih obveznika koji ih zapravo pla\u0107aju, a ne u\u0161u\u0161kavati se u krilo krupnog kapitala i ondje grijati sinekure, tj. pozicije konzultanata, vanjskih savjetnika, \u010dlanova kojekakvih odbora, panela i sli\u010dno. Tako\u0111er, znanstvenici trebaju kona\u010dno prestati s agnosticizmom u svojim istra\u017eivanjima. Opona\u0161aju\u0107i \u201eprave\u201c znanstvenike (STEM-ovce) ekonomisti-dru\u0161tvenjaci su se bacili u ekonometriju, kompleksne modele i jednad\u017ebe, i pritom se prave slijepi i gluhi pred \u010dinjenicom da su na\u0161i objekti promatranja \u2013 \u010dovjek i dru\u0161tvo \u2013 istodobno i objekti promatranja, ali i objekti podu\u010davanja. Fizi\u010dari promatraju atome, ali fizi\u010dari ne u\u010de atome kako napraviti reakciju ili bombu, niti atomi imaju slobodnu volju, lijepo primje\u0107uje<\/a> prof. L. Zingales (u slobodnom prijevodu). Stoga se mora po\u010deti istra\u017eivati, podu\u010davati i govoriti o odr\u017eivim, ekolo\u0161kim, i dru\u0161tveno prihvatljivim financijama, jer one ne dolaze s neba, nego ih treba izgra\u0111ivati i svijetu pokazivati primjere dobre prakse, ma koliko rijetki bili.<\/p>\n ***<\/p>\n \u010clanak se temelji na izlaganjima sa Festivala socijalnog nauka Crkve odr\u017eanog 12. 3. 2021. u organizaciji Hrvatskog katoli\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta, Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, i Zaklase \u201eSegni Nuovi\u201c iz Italije, a objavljen je u Prilici, mjese\u010dnom prilogu Glasa Koncila u broju 3\/2021.
\nAlbert Schweitzer (1875-1965), njema\u010dki lije\u010dnik, teolog, misionar i glazbenik<\/p>\n
\nErich Fromm (1900-1980), ameri\u010dki psihoanaliti\u010dar i mislilac njema\u010dkoga podrijetla<\/p>\n
\nPapa Benedikt XVI<\/p>\n
\n<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":171,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[5,1350,1307],"tags":[1284,1358],"yoast_head":"\n