{"id":1517,"date":"2022-12-07T09:56:08","date_gmt":"2022-12-07T08:56:08","guid":{"rendered":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=1517"},"modified":"2022-12-20T14:20:08","modified_gmt":"2022-12-20T13:20:08","slug":"boziconomija","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=1517","title":{"rendered":"Bo\u017ei\u0107onomija"},"content":{"rendered":"

\u201eMala je razlika, da li rob u zlatnim, da li u \u017eeljeznim lancima \u010dami.\u201c<\/em>
\nJ. J. Strossmayer<\/p>\n

\u201eTrgovci svega svijeta pripadaju istoj religiji.\u201c<\/em>
\nH. Heine<\/p>\n

<\/p>\n

To da je Bo\u017ei\u0107 komercijaliziran do ko\u0161tane sr\u017ei, to je ve\u0107 izmo\u017edena du\u0161obolja. Promuklo zavijanje na mjesec koji ne odvra\u0107a. Otkud i otkad to da su Bo\u017ei\u0107 i ekonomija svezani u \u010dvor? Kako smo se na\u0161li u Bo\u017ei\u0107onomiji<\/em> <\/strong>\u2013 \u010dudnovatoj hiper-komercijaliziranoj ekonomiji s fasadom dekoriranom bo\u017ei\u0107nim motivima iza koje ne stoji skoro pa ni\u0161ta osim utrke za zaradom?<\/p>\n

Celofanski Bo\u017ei\u0107 kakvog danas poznajemo, naravno, nije postojao oduvijek. Bo\u017ei\u0107onomija ima svoju povijest, i zgodno je promotriti koje su neke od klju\u010dnih anegdota koje okru\u017euju i koje su doprinijele totalnoj profanaciji drugog najzna\u010dajnijeg kr\u0161\u0107anskog blagdana.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Izvori\u0161te ve\u0107ine onoga \u0161to karakterizira suvremenu scenografiju Bo\u017ei\u0107a je New York, i njujor\u010dani s po\u010detka 19. stolje\u0107a zaslu\u017eni su (ili krivi, kako se uzme) za mnogo toga \u0161to opisuje dana\u0161nje bo\u017ei\u0107ne blagdane. Jedan je od njih John Pintard<\/strong>. Bio je to poslovni \u010dovjek koji je zaradio na dionicama, i pomogao je u osnivanju danas najve\u0107e svjetske burze (New York Stock Exchange). Ima nemalu ulogu u modernoj ikonografiji Bo\u017ei\u0107onomije.<\/p>\n

Sve do po\u010deka 1800-ih, nekih stolje\u0107e i po, omiljeni zimski praznik bila je Nova godina. Tog su dana obitelji razmjenjivale sitne darove. Brzim naseljavanjem Novog svijeta ova je novogodi\u0161nja tradicija po\u010dela nestajati, a brzorastu\u0107i grad gradio je novu kulturu i obi\u010daje. U knjizi objavljenoj 1809. g predlo\u017een je sv<\/strong>. Nikola<\/strong> \u2013 svetac za\u0161titnik Amsterdama, za sveca za\u0161titnika Novog<\/em> Amsterdama \u2013 dana\u0161njeg New Yorka. Ondje je opisan kao \u201eveseli stari Nizozemac nadimka Sancte Claus<\/strong>, koji je parkirao svoja kola na krovovima i spu\u0161tao se niz dimnjake s darovima za usnulu djecu na njegov blagdan<\/em>\u201c. Mit dobiva obrise. Autor knjige bio je Washington Irving<\/strong>, Pintardov prijatelj.<\/p>\n

Godinu dana poslije, 1810. g., Pintard je javno predlo\u017eio da dan sv. Nikole bude obiteljski zimski praznik, te je 6. prosinca 1810. dijelio posebno izra\u0111enu gravuru koja prikazuje Santa Clausa s dvoje djece (jedno dobro, jedno zlo\u010desto) i dvije \u010darape obje\u0161ene kraj kamina (jedna puna, jedna prazna). Unato\u010d nastojanjima Pintarda (i Irvinga) dan sv. Nikole \u2013 6. prosinca \u2013 ipak se nije primio kao zimski praznik (otpor ne-katolika prema svecima ipak je bio prejak), ali slika i poimanje Santa Clausa munjevito su postali op\u0107eprihva\u0107eni.<\/p>\n

Kako se dogodilo da Santa Claus nosi darove ne na svoj dan, nego za Bo\u017ei\u0107?<\/p>\n

Jo\u0161 od reformacije protestanti su Bo\u017ei\u0107 odbacivali kao la\u017enu tvorevinu odurnih im katolika, jer Evan\u0111elja nigdje ne pozivaju na slavljenje Kristova ro\u0111endana. Odre\u0111ene protestantske denominacije zabranile su sva misna slavlja osim nedjeljnih, pa tako i Bo\u017ei\u0107. I dan-danas pojedine kr\u0161\u0107anske crkve odbijaju prihvatiti i slaviti ga, dijelom i stoga \u0161to bi se time eksplicitno morao i prihvatiti odre\u0111eni zna\u010daj Kristove majke Marije, \u010diju su ulogu oni umanjili u potpunosti. No, u Novom je svijetu njujor\u0161ka elita po\u010dela razmatrati Bo\u017ei\u0107 kao zamjenu za novogodi\u0161nje darivanje, jer privla\u010dnost je Bo\u017ei\u0107a bila prejaka. Toplo obiteljsko zajedni\u0161tvo uz bogatu trpezu, darivanje razdragane dje\u010dice, prepredeno pakiranje poklonosca u Santa Clausa koji istodobno i nije svetac i jest njegov sljednik \u2013 ovisno tko mu i kako pri\u0111e \u2013 u\u010dinilo je ovaj blagdan svima atraktivnim. No, kako izvesti da hibrid-mutant nosi poklone za Bo\u017ei\u0107, ali da se time ne promovira katoli\u010dki blagdan? Rje\u0161enje je bilo ne pozicionirati darivanje ba\u0161 na Bo\u017ei\u0107, nego dan prije \u2013 na Badnjak.<\/p>\n

Godine 1823. povezani su tad ve\u0107 ra\u0161ireni djedica-dostavlja\u010d i Badnjak u izuzetno popularnoj pjesmi pod naslovom \u201ePosjet sv. Nikole\u201c, \u010diji je autor jo\u0161 jedan Pintardov prijatelj \u2013 Clement Clark Moore<\/strong>. Darivanje djece u pjesmi je opisano na no\u0107 prije Bo\u017ei\u0107a. Za samo nekoliko godina pjesni\u010dka slika osobe koju neki zovu Santa Claus, neki sv. Nikola, a koji lete\u0107i na sobovima upregnutim saonicama daruje djecu na Badnjak spu\u0161taju\u0107i se kroz dimnjak, pro\u0161irila se \u010ditavom Amerikom, a potom i svijetom. Ubrzo je badnja\u010dko darivanje progla\u0161eno \u201eprastarom tradicijom\u201c (od strane Pintarda, ali i drugih), te je tako otpo\u010dela nova faza Bo\u017ei\u0107onomije.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Otkad sv. Nikola, prepakiran u Santa Clausa, ima svoje danas prepoznatljivu figuru debelju\u0161kastog, sijedog bradonje? \u010cesto se govori da je ovaj globalno znani prikaz kreirala Coca-Cola, no to je neto\u010dno.<\/p>\n

Najzaslu\u017eniji za op\u0107i lik Santa Clausa su Irving, Pintard i Moore, a pojavu i odijelo nacrtao mu je karikaturist Thomas Nast<\/strong> nakon \u0161to je Bo\u017ei\u0107onomija ve\u0107 naveliko uzela maha. Nast se oslanjao na Mooreovu pjesmu kako bi godine 1881. nacrtao tad ve\u0107 poznatog stvora. Njegovi crte\u017ei objavljeni u njujor\u0161kom \u010dasopisu Harper\u2019s Weekly prikazuju ga kao danas svima poznatog okruglastog, veselog \u010dovjeka s gustom bradom koji dr\u017ei vre\u0107u natovarenu igra\u010dkama za djecu. U po\u010detku je na odijelu imao zvijezde i trake posu\u0111ene s ameri\u010dke zastave, no Nast ih je kasnije izbacio i dao mu odijelo obrubljeno krznom, po kojemu je i danas glasovit.     <\/p>\n

Na temelju Nastovih ilustracija, debelih pedeset godina kasnije, Coca-Cola je platila da joj se naslika njena vlastita verzija Santa Clausa kojega \u0107e koristiti u promociji. Haddon Sundblom<\/strong> je na predlo\u0161ku ve\u0107 poznatog Nastovog crte\u017ea izradio varijantu koju je potom korporacija za\u0161titila. Jedina va\u017enija razlika u odnosu na original jest \u0161to nije pu\u0161io lulu, ve\u0107 pio \u0161e\u0107er-vodu.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Na prijelazu stolje\u0107a, u prosincu 1798., ba\u0161 na vrijeme za Bo\u017ei\u0107, britanski je ekonomist i anglikanski sve\u0107enik Thomas Malthus<\/strong> objavio prvo izdanje knjige pod naslovom \u201eEsej o na\u010delu populacije\u201c. U njoj je tvrdio da svjetska populacija raste po daleko ve\u0107oj stopi od stope rasta proizvodnje hrane, te da \u0107e to na kraju dovesti do pandemije gladi i smrti. Malthusov esej bio je na\u0161iroko \u010ditan i vrlo utjecajan, te je u zna\u010dajnoj mjeri oblikovao podru\u010dje ekonomije.<\/p>\n

Malthusovo je djelo bilo u kontrastu s radovima Jean-Baptiste Say<\/strong>a. Say je bio najpoznatiji francuski ekonomist ranog 19. stolje\u0107a koji je, me\u0111u ostalim, tvrdio da svjetsko gospodarstvo raste tako brzo da ne\u0107e biti nesta\u0161ice hrane. U to vrijeme, u ranoj fazi industrijske revolucije, mnogi su vjerovali da postoji granica rasta proizvodnje i da bi moglo do\u0107i do to\u010dke kad ljudi vi\u0161e ne\u0107e imati novca za kupnju agregatne ponude. Say zastupa stav da proizvodnja dobara i usluga uzrokuje pla\u0107anje dohotka dobavlja\u010dima u proizvodnji tih dobara i usluga, i da pove\u0107anje ponude rezultira pove\u0107anjem prihoda potrebnih za stvaranje potra\u017enje za tim proizvodima. Tr\u017ei\u0161na razmjena mo\u017ee stvoriti prosperitet i zadovoljiti potrebe sve ve\u0107eg stanovni\u0161tva, smatrao je.<\/p>\n

Su\u0161ta suprotnost Sayu, u\u010deniku Adama Smith<\/strong>a, bio je Malthus. On je ostao zapam\u0107en (i) po stavu da na svijetu ima previ\u0161e ljudi, da obitelji trebaju imati manje djece, i da su djeca zna\u010dajan uzrok siroma\u0161tva koje je tada haralo. A klasi\u010dni simbol djeteta toga doba je Oliver Twist<\/strong>.<\/p>\n

Twist je lik Charlesa Dickens<\/strong>a, znanog i po autorstvu \u201eBo\u017ei\u0107ne pri\u010de\u201c. Bo\u017ei\u0107na pri\u010da svjetski je klasik prema kojemu su snimljeni brojni filmovi, crti\u0107i i druga djela popularne kulture, i na odre\u0111eni na\u010din prvi put predstavlja ono \u0161to se danas u zapadnom svijetu podrazumijeva kao duh Bo\u017ei\u0107a<\/em>. Glavni lik \u201eBo\u017ei\u0107ne pri\u010de\u201c, poznato je, je Ebenezer Scrooge<\/strong>, a manje je poznato da iz njega progovara Malthus.<\/p>\n

Dickens je oslikao Ebenezera kao hladnokrvnog \u0161krtca koji mrzi Bo\u017ei\u0107, a \u0161torija o njemu postala je klju\u010dna pri\u010da o bo\u017ei\u0107nim blagdanima u engleskom govornom podru\u010dju, koja je potom kroz masovnu kulturu i industriju zabave lansirana u svijet. Ideje Malthusa i njegovih istomi\u0161ljenika karikaturalno predstavlja ova tvrdica. To se vidi iz Scroogeovog obja\u0161njenja za\u0161to odbija pomagati siroma\u0161nima: \u0161to se njega ti\u010de, ka\u017ee on, \u201eneka siromasi umru i tako smanje vi\u0161ak populacije<\/em>\u201c. Bo\u017ei\u0107nom se pri\u010dom Dickens uklju\u010dio u sredi\u0161nju ekonomsku raspravu toga vremena, onu izme\u0111u maltuzijanaca i pobornika Adama Smitha, poput Saya, jer je glavnom negativcu svoje pri\u010de u usta stavio stav iznesen u Eseju o na\u010delu populacije. Na sre\u0107u, zlikovac se na kraju pri\u010de ipak obrati.<\/p>\n

Teza o prenapu\u010denosti svijeta aktualizirana je opet nedavno s procjenom da na planetu trenutno ima osam milijardi ljudi. Postoji nemali broj neo-maltuzijanaca koji tvrde da bi svijet bio bolji da nas je manje. Pritom bi smanjenje izvr\u0161ili, naravno, na strani najsiroma\u0161nijih, jer siroma\u0161tvo je problem (ne bogatstvo \u2013 ono je po\u017eeljno), \u010dime implicitno na rame tetoviraju \u201etko ima \u2013 vrijedi\u201c. (Na\u017ealost, iza goleme njihove brige za svijet, za eko-sustav, za pingvine i patagonske prepelice, pre\u010desto se krije mr\u017enja prema \u010dovjeku \u2013 no, to je posebna pri\u010da.)<\/p>\n

Povijest je Sayu i njegovim istomi\u0161ljenicima dala za pravo. Naime, iako od industrijske revolucije naovamo ne nedostaje ekonomskih, dru\u0161tvenih, ekolo\u0161kih i drugih problema, ipak ne samo da nije do\u0161lo do kolapsa civilizacije zbog porasta broja stanovnika, ve\u0107 je udio siroma\u0161nih (u postotku) u ukupnom svjetskom stanovni\u0161tvu danas manji nego ikad prije.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Po\u010detkom 1800-ih Bo\u017ei\u0107 nije se masovno slavio. \u0160tovi\u0161e, sredinom 17. stolje\u0107a engleski parlament uveo je zakon o zabrani proslave Bo\u017ei\u0107a. Puritanci su Bo\u017ei\u0107 smatrali dekadentnim, razuzdanim, katoli\u010dkim blagdanom pre\u017ederavanja i rasipni\u0161tva koji je prijetio temeljnim kr\u0161\u0107anskim vrijednostima, i zabranjene su sve aktivnosti vezane uz Bo\u017ei\u0107, uklju\u010duju\u0107i i odlazak na misu. Puritanci koji su emigrirali u Ameriku bili su u nekim stavovima i tvr\u0111i od doma\u0107ih engleskih, i u Novi svijet ponijeli su sobom zabranu slavljenja Bo\u017ei\u0107a, pa su u krajevima gdje su bili dominantni \u010dak i ka\u017enjavali one koji su ga obilje\u017eavali. Slavljenje Kristovog ro\u0111enja opstalo je zalaganjem katolika za odr\u017eavanjem tradicije koja je reformacijom odba\u010dena. Naravno, u\u0161u\u0161kanu u op\u0107e-prihvatljivu, lako-probavljivu toplu bundu Santa Clausa, ili Djeda Mraza, ili Djeda Bo\u017ei\u0107njaka (svejedno \u2013 sva su trojica izma\u0161tani likovi, i mrgoditi protiv jednoga od njih sli\u010dno je kao mrgoditi protiv vila i patuljaka).<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Iako \u017eivimo u njoj, Bo\u017ei\u0107onomija je nemogu\u0107a prema jednoj \u0161koli ekonomske misli.<\/p>\n

Naime, po\u010detkom 1800-ih, britanski ekonomist David Ricardo<\/strong> propagirao je ideju prozvanu \u201e\u017eeljeznim zakonom pla\u0107a\u201c (ne postoji op\u0107e suglasje tko je prvi donio ovu teoriju, poslije prozvanu zakonom, ali mnogi ju pripisuju Ricardu). Iznimno teorijski utjecajan, ovaj \u201ezakon\u201c tvrdi da realne radni\u010dke pla\u0107e dugoro\u010dno gledano uvijek te\u017ee prema minimalnoj pla\u0107i potrebnoj za pre\u017eivljavanje, odnosno da \u0107e uvijek biti na razini egzistencije ili blizu nje, bez obzira na stanje gospodarstva. Svaki rast gospodarstva pra\u0107en rastom potra\u017enje za radom privla\u010di nove radnike, a nova ponuda rada odr\u017eava cijenu rada minimalnom. Ugrubo, u suvremeno doba, s pozicije poslodavca ovaj zakon bi se mogao reformulirati na sljede\u0107i na\u010din: pla\u0107a treba biti tolika da odr\u017eava egzistenciju radnika, sve iznad toga je luksuziranje, a ako ti ne\u0107e\u0161 raditi za minimalac \u2013 ima tko ho\u0107e<\/em> (Banglade\u0161, Nepal, i sl.)<\/em>.<\/p>\n

Iako kasnije opovrgnuta, Ricardova teorija dugo je vremena kori\u0161tena za opravdavanje niskih pla\u0107a i lo\u0161ih uvjeta rada. U kontekstu Bo\u017ei\u0107a \u017eeljezni zakon pla\u0107a zna\u010dio je da radnici, u ve\u0107ini na minimalcu, nikad ne\u0107e mo\u0107i u\u0161tedjeti dovoljno novca za bo\u017ei\u0107no raspiku\u0107stvo. Praksa ju pobija.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Argument \u010desto kori\u0161ten u korist Bo\u017ei\u0107onomije jest da manijakalna potro\u0161nja poti\u010de gospodarstvo. Ovo prastaro i jo\u0161 uvijek ra\u0161ireno uvjerenje da dodatna potro\u0161nja tijekom Bo\u017ei\u0107a hu\u0161ka ekonomski rast \u010desto se ponavlja, i proizlazi iz tzv. kejnzijanske \u0161kole ekonomije.<\/p>\n

Keynes<\/strong> je jedan od najutjecajnijih ekonomista ikada. Njegovi proponenti tvrde da potro\u0161nja (tj. potra\u017enja) di\u017ee ekonomiju na ve\u0107u stopu rasta. Stoga, ako se pove\u0107ala potro\u0161nja tijekom bo\u017ei\u0107ne sezone, to je exxxtra dobro za rast ekonomije. S druge strane iste kovanice, ako je potro\u0161nja tijekom Bo\u017ei\u0107a slaba to se smatra \u0161tetnim, jer poduze\u0107a gube prihode. Zato se potro\u0161a\u010de poti\u010de na spiskavanje para, pomno umotano u \u0161ljokice darivanja \u201eljubavi\u201c bli\u017enjima \u2013 jasno, u formi materijalnih poklona \u2013 a sve da bi doprinijeli ekonomskom rastu, pove\u0107ali BDP, i tome sli\u010dno.<\/p>\n

Na prvi pogled ovo rezoniranje mo\u017ee izgledati logi\u010dno. Ako se pove\u0107a potro\u0161nja, poduze\u0107a \u0107e se morati prilagoditi pove\u0107anoj potra\u017enji, trebat \u0107e zaposliti vi\u0161e ljudi i pove\u0107ati narud\u017ebe od svojih dobavlja\u010da. Sve \u0107e to zavrtjeti ekonomski kota\u010d i potaknuti rast. Svi sretni. No, postoji nekoliko problema u ovakvom poimanju ekonomije.<\/p>\n

Prvo, u maloj, otvorenoj ekonomiji kakva je Hrvatska, novac ne ostaje u sustavu nego se izlijeva posvuda. Budu\u0107i da vi\u0161e uvozimo nego izvozimo, porast potro\u0161nje ma\u017ee vrat kineskim, njema\u010dkim i tre\u0107im guskama \u2013 manje doma\u0107ima. Rast lokalne potro\u0161nje manjim je dijelom pokreta\u010d rasta lokalne ekonomije.<\/p>\n

Drugo i va\u017enije, ispada da je novac koristan jedino ako ga se tro\u0161i, odnosno smatra se da on ima samo jednu jedinu namjenu i funkciju \u2013 potro\u0161nju. To je jednostavno neistina. Istina je da uvijek postoje najmanje dvije razumne mogu\u0107nosti upotrebe raspolo\u017eivog dohotka. Jedna mogu\u0107nost je potro\u0161iti ga, a druga u\u0161tedjeti. Sa stajali\u0161ta makroekonomije nijedna od ove dvije nije nu\u017eno iznad ili \u201ebolja\u201c od druge. Novac iz \u0161tednje tako\u0111er se prelijeva u gospodarstvo, ali na drugi na\u010din \u2013 kroz kreditiranje i investiranje.<\/p>\n

Uz dvije primarne, koja je jo\u0161 mogu\u0107nost upotrebe dohotka, itekako va\u017ena? Doniranje. Daleko plemenitije od protra\u0107ivanja na sebe jest pokloniti ga kome je potrebniji.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n