\u2026za\u0161to su majke svih banaka u gubitcima, i \u0161to to uop\u0107e zna\u010di za \u201emale\u201c gra\u0111ane<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
\u201eSvi Nijemci ne vjeruju u Boga, ali svi vjeruju u sredi\u0161nju njema\u010dku banku<\/em>.\u201c \u201eIdeja da bi sredi\u0161nja banka mogla izgubiti novac mnogim se \u010delnicima sredi\u0161njih banaka eurozone \u010dini kao tabu, ako ne i sramotnom; potkopava sve \u0161to sredi\u0161nju banku treba \u010diniti vjerodostojnom<\/em>.\u201c <\/p>\n <\/p>\n Sredi\u0161nja banka iznimno je zanimljiva institucija, ako ni zbog \u010deg drugog onda zato \u0161to upravlja nezamislivo, nadrealno gigantskim iznosima novca. \u0160tovi\u0161e, ona prva stvara novac, taj \u010dudesni \u010dovjekov iznalazak koji sam po sebi ne vrijedi ama ba\u0161 ni\u0161ta, ali s kojim se mo\u017ee kupiti sve. U redu, skoro<\/em> sve.<\/p>\n Sredi\u0161nja banka majka je svih banaka u odre\u0111enom valutnom podru\u010dju. Zapravo, ona je daleko vi\u0161e od majke; za nju vrijede neka sasvim druga pravila, ona nije u ovom ekonomskom svemiru. Dok mama i k\u0107er hodaju po istoj zemlji i na obje djeluju isti zakoni fizike, banka-mama ne hoda po ovoj zemlji. Sve k\u0107eri i sinovi, svi su ostali u neprestanom, zbunjuju\u0107em raskoraku jer se uvijek iznova moraju samo-disciplinirati i ispravljati tako da ne primjenjuju standardne, sveprisutne ekonomske zakonitosti i na banka-mame. Quod licet Iovi, non licet bovi<\/em> \u2013 \u0161to je dopu\u0161teno bogu (Jupiteru), nije dopu\u0161teno volu \u2013 isticali su jo\u0161 stari Rimljani. Primjenjivo je i nakon dvije tisu\u0107e godina.<\/p>\n Ne samo da je primjenjivo, nego je ekspandirano iznad poimanja. Sredi\u0161nji su bankari sami sebi uzeli toliko prava i slobode, izdigli se na razinu Jupitera, i otu\u0111ili od ostatka ekonomije do te mjere da smatraju savr\u0161eno normalnim od svih ostalih zahtijevati podvrgavanje ekonomskim zakonitostima, ali ne i od sebe. Ipak, nije nemogu\u0107e da je sve to pusta tlapnja. Nije nemogu\u0107e da \u0107e ra\u010dun za to kad-tad do\u0107i na naplatu. A koliki je ra\u010dun, \u0161to uop\u0107e pi\u0161e na njemu, na koga je izdan? Mora li se stvarno platiti, ili \u0107e stvoriti novac za njega klikom mi\u0161a, kao i ina\u010de?<\/p>\n Zadaci i funkcije sredi\u0161nje banke mnogobrojni su, no ako bi se morali srezati i svesti na najva\u017enije, klju\u010dna su dva: stabilnost cijena (odsustvo inflacije, ali i deflacije) i puna zaposlenost (odsustvo nezaposlenosti). Na\u017ealost, ovi su ciljevi mnogoput me\u0111usobno isklju\u010divi, i nije ih mogu\u0107e istodobno ostvariti. Poticanje gospodarskog rasta odnosno zaposlenosti mo\u017ee dovesti do inflacije, pa \u0107e centrala<\/em> u borbi protiv rasta cijena morati pove\u0107avati kamatne stope, a to onda s druge strane ko\u010di ekonomski napredak. Ne mo\u017ee i ovce i novce, pa makar stvarala novce.<\/p>\n Koliko god popis ciljeva, svrha, funkcija i zadataka sredi\u0161nje banke bio poduga\u010dak, i koliko god se ne slagali o rangiranju ciljeva (\u0161to je najva\u017enije, a \u0161to je manje bitno), nigdje ni na jednom ne stoji \u201eprofitabilnost\u201c ili odsustvo gubitaka. Dobit uop\u0107e nije na radaru. A ako nije dobit, nije ni gubitak, jer je gubitak isto tako dobit, \u201esamo\u201c s negativnim predznakom. (Tako i OECD pi\u0161e<\/a> o \u201enegativnoj dobiti\u201c sredi\u0161njih banaka.) Irelevantnost profitabilnosti sredi\u0161njih banaka uredno deklaratorno stoji<\/a> na njihovim web stranicama<\/a>, ali problem\u010di\u0107 je u tome \u0161to se pokazuje kako sredi\u0161nji bankari jedno pri\u010daju, a drugo rade.<\/p>\n Navedeno potvr\u0111uje svje\u017ee objavljen, poprili\u010dno intrigantan \u010dlanak<\/a> u renomiranom \u010dasopisu Journal of Finance, u kojemu autori iscrpno dokumentiraju kako sredi\u0161nji bankari izbjegavaju iskazati gubitke kad god mogu, i kako god mogu. Detaljno su istra\u017eena godi\u0161nja izvje\u0161\u0107a vi\u0161e od 150 sredi\u0161njih banaka tijekom vi\u0161e od 20 godina, i jasno je da manipuliraju izvje\u0161\u0107ima kako bi zavr\u0161ili s rezultatom nula ili ne\u0161to malo iznad ni\u0161tice \u2013 sve da bi izbjegli negativan financijski rezultat. U istom su stilu za pro\u0161lu godinu Europska sredi\u0161nja banka (ESB) i njema\u010dki Bundesbank (najve\u0107a europska nacionalna sredi\u0161nja banka) iskazale financijski rezultat u iznosu od ravno nula. A zapravo su (smo) u gubitcima, i to tolikim da bi svaka druga institucija na njihovom mjestu zavr\u0161ila u ste\u010daju.<\/p>\n ***<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Hrvatska nad-sredi\u0161nja banka, ESB, izvijestila je kako je 2022. godine ostvarila dobit od precizno nula eura. Kako ba\u0161 to\u010dno nula? \u0160to se doga\u0111a?<\/p>\n ESB, kao i ostale velike svjetske sredi\u0161nje banke, kupovale su basnoslovne koli\u010dine obveznica nakon globalne financijske krize 2008. i opet tijekom pandemije. Obveznice su poput kredita, i kad nitko nije htio kreditirati (svakako ne uz tad ekstra niske kamatne stope) sredi\u0161nje banke \u2013 i europska, i ameri\u010dka, i ostale \u2013 uskakale su i kreditirale. Kupovinom nezamislivo visokog planinskog lanca obveznica centrale<\/em> su se na\u0161le u situaciji da u svojim knjigama imaju himalajsku koli\u010dinu imovine, a koja donosi vrlo nizak prinos jer su ovi \u201ekrediti\u201c plasirani uz ekstra niske kamatnjake. Krajem 2022. godine imovina ESB-a iznosila je 700 milijardi eura, od \u010dega se najve\u0107i dio odnosio na portfelj obveznica.<\/p>\n Kako je re\u010deno, obveznice su kupovane kad su kamate bile vrlo niske, a bile su niske jer su sredi\u0161nje banke poku\u0161avale zagrijati ekonomiju niskim kamatama i otkupom obveznica. Naime, ako su kamate niske krediti su jeftini, a ako su krediti jeftini poduze\u0107a \u0107e lak\u0161e financirati investicije, a investicije bi onda trebale potaknuti rast i zaposlenost. (Mnogi smatraju da su zagrijavaju\u0107i ekonomiju na ovaj na\u010din sredi\u0161nje banke stvorile inflaciju, ali o tome u drugoj prilici.)<\/p>\n ESB, Bundesbank, \u0161vicarski SNB, ameri\u010dki FED, kao i ostale sredi\u0161nje banke uobi\u010dajeno su proteklih desetlje\u0107a ostvarivale dobit. \u0160to rade sredi\u0161nje banke s tim vi\u0161kom prihoda nad rashodima, s dobiti? Jedan dio stavljale su sa strane, u fondove \u201eza crne dane i za ne-daj-Bo\u017ee\u201c, a najve\u0107i dio su ispla\u0107ivale dr\u017eavi, odnosno prenosile u dr\u017eavni prora\u010dun. Na ovaj su na\u010din dr\u017eavni prora\u010duni, odnosno gra\u0111ani i drugi prora\u010dunski korisnici, dobivali lijepe svote od sredi\u0161njih banaka, a da toga vjerojatno nisu ni bili svjesni.<\/p>\n U me\u0111uvremenu su se stvari promijenile. Nastupila je inflacija, i sredi\u0161nje banke nu\u017eno su morale po\u010deti pove\u0107avati cijenu novca. Od sredine 2022. godine ESB je podigla osnovnu kamatnu stopu \u010dak 800% (!), s negativnih 0,5% na 3,5%. Posljedi\u010dno, cijene prethodno izdanih obveznica zna\u010dajno su pale. Naime, jedna od temeljnih zakonitosti na financijskim tr\u017ei\u0161tima glasi: cijene i prinosi inverzno su vezani, iliti jednostavnije: kad prinosi rastu, cijene padaju (i obratno). To je zato \u0161to nakon rasta kamatnih stopa, tj. nakon rasta prinosa, one stare obveznice koje su bile izdane uz nizak prinos postaju neatraktivne. Za\u0161to bi ih netko dr\u017eao kad sad mo\u017ee dobiti vi\u0161e, ve\u0107i prinos, ve\u0107u kamatu? Budu\u0107i da su neatraktivne, cijena im pada.<\/p>\n Dakle, pove\u0107av\u0161i kamatne stope, kao po zakonu spojenih posuda, vrijednost portfelja obveznica u vlasni\u0161tvu sredi\u0161njih banaka zna\u010dajno je pala. K tome, njihov prihod od kamata je tako\u0111er pao, jer kad di\u017eu kamatne stope di\u017eu ih i sebi budu\u0107i da i one same moraju pla\u0107ati tu novu vi\u0161u kamatu. Tako sredi\u0161nje banke postado\u0161e veliki gubita\u0161i. No, na\u010dini knji\u017eenja ovih gubitaka i kreativno ra\u010dunovodstvo omogu\u0107uju skrivanje negativnih financijskih rezultata. Rije\u010d je o tzv. nerealiziranim gubitcima, te o kreiranju ra\u010duna za pohranjivanje gubitaka.<\/p>\n \u0160to su nerealizirani gubitci? Ni ESB ni ameri\u010dki FED ne knji\u017ee svu svoju imovinu, odnosno svoje obveznice po tr\u017ei\u0161noj (fer) vrijednosti. Razlika izme\u0111u ni\u017ee tr\u017ei\u0161ne (fer) i vi\u0161e knjigovodstvene vrijednosti je nerealizirani gubitak. Centrale<\/em> vode obveznice po vi\u0161oj, knjigovodstvenoj vrijednosti, a ne po onome \u0161to realno za njih mogu dobiti na tr\u017ei\u0161tu. Prije negoli netko preuranjeno krikne prijevara!<\/em> valja re\u0107i da ovakvo knji\u017eenje mo\u017ee imati smisla, bar za sredi\u0161nje banke. Ako je investitor ju\u010der kupio vrijednosnicu po cijeni od 100 eura i upisao ju u svoje knjige po vrijednosti od 100 eura, a cijena joj danas padne na 90, investitor ima nerealizirani<\/em> gubitak. Nerealiziran<\/em> je jer on nije danas prodao vrijednosnicu po 90 \u2013 samo ako ju proda taj \u0107e se gubitak realizirati<\/em>. No, ako ju ne proda ve\u0107 zadr\u017ei, sutra joj se cijena mo\u017ee vratiti na 100, ili oti\u0107i na 110. U svakom slu\u010daju, ako se papiri knji\u017ee po tr\u017ei\u0161nim cijenama, i ako su pritom oscilacije cijena sna\u017ene, to mo\u017ee \u017eestoko utjecati na iskazani financijski rezultat, a da pritom investitor ne radi ama ba\u0161 ni\u0161ta ve\u0107 samo dr\u017ei kupljenu vrijednosnicu.<\/p>\n Obi\u010dna dioni\u010dka dru\u0161tva kao i mnoge druge privatne tvrtke moraju primjenjivati op\u0107eprihva\u0107ena ra\u010dunovodstvena na\u010dela. Prema ovim na\u010delima vrijednosni se papiri (u pravilu) iskazuju po fer vrijednosti. Fer vrijednost je cijena koja se mo\u017ee dobiti na tr\u017ei\u0161tu, a promjene u tr\u017ei\u0161noj cijeni vrijednosnice priznaju se kao prihod ili rashod i utje\u010du na iskazanu dobit. Ali, sredi\u0161nje banke ne koriste ovu metodu jer bi im to stvorilo sna\u017ene oscilacije prihoda. K tome, one obveznice dr\u017ee do dospije\u0107a, a ne radi preprodaje ili trgovanja, a na kraju, po dospije\u0107u, obveznice \u0107e se ionako iskupiti po nominali (nominalna vrijednost je standardna i iznosi sto). Stoga si sredi\u0161nje banke uzimaju za pravo ne iskazivati sav svoj portfelj po fer vrijednosti.<\/p>\n U bilje\u0161kama<\/a> uz svoju bilancu ESB uredno navodi da je fer vrijednost njenih vrijednosnih papira 398 milijardi eura, ali da se oni knji\u017ee u iznosu od 457 milijardi, \u0161to zna\u010di da ESB ima nerealizirane gubitke od 59 milijardi eura. A njema\u010dki Bundesbank ima vi\u0161e nego dvostruko ve\u0107i nerealizirani gubitak od toga koji iznosi \u010dak 139 milijardi eura! Kad bi ovi gubitci bili iskazani po fer vrijednosti bili bi insolventni i zavr\u0161ili bi u ste\u010daju, jer im gubitak daleko prema\u0161uje kapital. I ameri\u010dki FED tako\u0111er ima akumulirane nerealizirane gubitke koji zna\u010dajno prema\u0161uju njegov kapital, pa bi i on zavr\u0161io u ste\u010daju kad bi za sredi\u0161nje banke vrijedila ista ekonomska pravila kao i za sve ostale. Jerbo za sve ostale vrijedi regula: kad gubitci nadma\u0161uju kapital, firma ide u ste\u010daj. No, za sredi\u0161nje banke iznos kapitala nije su\u0161tina, i one mogu biti \u201etanke\u201c s kapitalom. To je zato \u0161to one nemaju obi\u010dne \u0161tedi\u0161e \u2013 gra\u0111ane i poduze\u0107a, kao \u0161to ih imaju obi\u010dne banke. (Zapravo, obi\u010dne banke su \u201e\u0161tedi\u0161e\u201c kod sredi\u0161nje.) Sredi\u0161nja se banka uvijek mo\u017ee suo\u010diti s navalom svojih ne-obi\u010dnih \u201e\u0161tedi\u0161a\u201c jer mo\u017ee stvoriti novac za njih. Budu\u0107i da ne mo\u017ee do\u0107i do situacije da sredi\u0161nja banka nema novca da pokrije svoje tro\u0161kove, nema potrebe za visokom kapitalizacijom. Obi\u010dne banke nu\u017eno moraju dr\u017eati rezerve koje su stvorile sredi\u0161nje banke, a potonje uvijek mogu pove\u0107ati rezerve kako bi platile svoje ra\u010dune.<\/p>\n A ako ovo dosad nije bilo dovoljno zbunjuju\u0107e\u2026 Neke gubitke ESB ipak iskazuje, i nisu svi skriveni. ESB ima tzv. \u201evlastita sredstva\u201c \u2013 to je imovina u koju ESB ula\u017ee kako bi osigurao prihode za financiranje operativnih tro\u0161kova. Gubitci na vlastitim sredstvima nisu toliko veliki kao nerealizirani, ali svejedno iznose vrtoglavih 1,84 milijardi eura. Oni su uredno prikazani unutar ra\u010duna dobiti i gubitka. Pa ipak, na kraju balade, unato\u010d gubitcima na vlastitim sredstvima, kao i unato\u010d nerealiziranim gubitcima \u2013 ESB ne iskazuje gubitak, ali ni dobit; financijski rezultat je ravno nula eura. Kako sad to?<\/p>\n Budu\u0107i da ESB ne \u017eeli iskazati gubitak (iako PR-ovski tvrde da im je sasvim svejedno ostvarivali gubitak ili ne), za pokri\u0107e neto gubitka od 1,63 milijarde eura (onih 1,84 umanjeno za prihode od kamata i druge prihode) zagrabili su iz \u201efonda za crne dane\u201c, odnosno iz rezervacija za financijske rizike. U pro\u0161la, dobra vremena ESB je mudro izdvajao novac sa strane za \u201ene-daj-Bo\u017ee\u201c, a sad je nastupilo vrijeme da se zahvati u te rezervacije. Tako su pokriveni pro\u0161logodi\u0161nji gubitci, a financijski rezultat je iskazan kao ni plus ni minus (0). Realno, Europska sredi\u0161nja banka pro\u0161le je godine ostvarila gubitak od 1,63 milijarde eura, ali ga je pokrila iz \u201eu\u0161te\u0111evine\u201c. Isto je u\u010dinila i Bundesbank; koristili su rezervacije da bi iskazali okruglu nulu kao financijski rezultat prethodne godine.<\/p>\n \u0160to ako se nani\u017eu minusi, koliko dugo ESB mo\u017ee krpati gubitke posezanjem u rezervacije? Nakon povla\u010denja ovih 1,63 milijardi eura na ra\u010dunu rezervacija ostalo je jo\u0161 6,57 milijardi; to zna\u010di jo\u0161 tri ili \u010detiri ovako lo\u0161e godine i nema vi\u0161e. A \u0161to \u0107e se dogoditi kad se u\u0161te\u0111evina potro\u0161i? Praksa ameri\u010dke sredi\u0161nje banke daje odgovor na to pitanje, i sad se dolazi do ra\u010duna za pohranjivanje gubitaka.<\/p>\n FED je za krpanje rupa stvorio novu stavku na strani aktive bilance pod nazivom \u201eodgo\u0111ena imovina \u2013 prijenos u prora\u010dun<\/em>\u201c. Vlastiti gubitak postade vlastita imovina \u2013 ingeniozno! Jasno, takve egzibicije nikom drugom u ekonomskom svemiru nisu dopu\u0161tene. Rije\u010d je o ra\u010dunu za pohranjivanje gubitaka, odnosno o stavci na kojoj se knji\u017ee minusi. Ve\u0107 je re\u010deno da su sredi\u0161nje banke uobi\u010dajeno ostvarivale dobit koju su prenosile u dr\u017eavni bud\u017eet. Sad kad nema dobiti, nema ni prijenosa. Imaju\u0107i u vidu prognoze<\/a> da \u0107e gubitci sredi\u0161njih banaka potrajati i da nikako nisu jednogodi\u0161nja iznimka, stvoren je novi ra\u010dun na kojemu \u0107e se knji\u017eiti. Ina\u010de se plus \u0161alje u dr\u017eavni prora\u010dun, a sad se umjesto toga minus \u0161alje na poziciju imovine (!) koja raste s iznosom gubitka. Sav se gubitak istovara<\/em> na jednu hrpu<\/em> iznad koje pi\u0161e \u201eodgo\u0111ena imovina\u201c. Jednom kad no\u0107<\/span> opet nekad u budu\u0107nosti sredi\u0161nja banka po\u010dne stvarati dobit, s tom dobiti prvo \u0107e se umanjivati stavka \u201eodgo\u0111ene imovine\u201c. A kad se akumulira dovoljno dobiti tako da se \u201eodgo\u0111ena imovina\u201c svede na nulu, sredi\u0161nja banka mo\u017ee opet prenositi novac u dr\u017eavni prora\u010dun. Istu dosko\u010dicu najavio je i ESB bude li potrebe, odnosno potro\u0161i li se \u201eu\u0161te\u0111evina\u201c.<\/p>\n Va\u017eno je primijetiti da parkiranjem na novostvorenu stavku bilance gubitci \u010darobno ne nestaju. Kad sredi\u0161nja banka ostvari gubitak tad dr\u017eavni prora\u010dun biva zakinut za iznos koji je ina\u010de dobivao od sredi\u0161nje banke, i ministarstvo financija taj novac mora namaknuti negdje drugdje: pove\u0107anjem poreznih prihoda, ili rezanjem tro\u0161kova (smanjenjem rashoda). Tijekom posljednjih desetak godina FED je punio od 1 do 3,5% ukupnih federalnih prihoda SAD-a, a to nikako nisu male cifre. Iako ih ne vode u ste\u010daj, gubitci sredi\u0161njih banaka osjetit \u0107e se na tanjim dr\u017eavnim prora\u010dunima.<\/p>\n Vrati li se film unatrag, cijela ova zavrzlama zapo\u010deta je eksperimentalnim, prethodno nevi\u0111enim programom kvantitativnog popu\u0161tanja (tzv. QE, slobodnije re\u010deno \u201eupumpavanje novca u sustav\u201c), a to se radilo kako bi se podr\u017eala ekonomija, barem tako tvrde sredi\u0161nji bankari. S druge strane, ve\u0107ina<\/a> neovisnih ekonomista tvrdi da QE nije imao \u017eeljene u\u010dinke na zapo\u0161ljavanje i ekonomsku aktivnost. Igrarijama na financijskim tr\u017ei\u0161tima bogati su postali jo\u0161 bogatiji, ekonomske nejednakosti su porasle, i stvoren je teren za jeftino-populisti\u010dke politikante. Toga su itekako svjesni u sredi\u0161njim bankama, i takvih se najvi\u0161e boje. Upravo zbog politi\u010dara koji veze s vezom nemaju kad je rije\u010d o monetarnoj politici i makroekonomiji, ali bi im se o\u010di zakrvavile kad bi vidjeli minus na ra\u010dunu sredi\u0161nje banke, upravo radi njih bankari i skrivaju gubitke. Hote\u0107i o\u010duvati nezavisnost poslovanja i dugoro\u010dne strategije od dnevno-politi\u010dkih prepucavanja i prolaznih cirkusa, radije \u0107e kreativnim ra\u010dunovodstvom pokrpati rupe nego obja\u0161njavati gubitke onima koji i kad bi mogli ne \u017eele razumjeti kako su gubitci nastali. U toj logici problem je \u201esamo\u201c \u0161to sami sebe na ovaj na\u010din stavljaju iznad politi\u010dara koji, kakvi god da jesu, ipak imaju demokratski legitimitet i narod ih je izabrao, dok bankare narod ne bira.<\/p>\n <\/p>\n ***<\/p>\n <\/p>\n Cijena obraza<\/strong><\/p>\n Sredinom 1990-ih Japanska sredi\u0161nja banka izgubila je novac poku\u0161avaju\u0107i spasiti jednu financijsku instituciju; nakon toga odgovorna osoba u banci po\u010dinila je samoubojstvo<\/a>. Izrazita nesklonost ostvarivanju gubitaka, kako je jasno pokazano nedavnim istra\u017eivanjem<\/a>, sigurno utje\u010de na vo\u0111enje monetarne politike. Znaju\u0107i da \u0107e imati velik minus ako podignu kamatne stope europski sredi\u0161nji bankari oklijevali su \u201epovu\u0107i ru\u010dnu\u201c i uhvatiti se uko\u0161tac s inflacijom. Nadali su se da \u0107e ona nekako sama od sebe nestati. Mnogi ekonomisti bili su poprili\u010dno frustrirani time \u0161to se ESB vrlo tromo kretao u ringu s rastu\u0107im cijenama, ali na kraju su ipak morali u\u010diniti \u0161to se mora. Sigurno je da je to za posljedicu imalo produljenje trajanja visokih cijena, ali to je o\u010dito cijena (rumenih) obraza sredi\u0161njih bankara.<\/p>\n <\/p>\n
\nJacques Delors<\/p>\n
\nGillian Tett, novinarka Financial Timesa, 2012.<\/p>\n