{"id":227,"date":"2012-11-30T21:25:43","date_gmt":"2012-11-30T20:25:43","guid":{"rendered":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=227"},"modified":"2013-10-01T11:53:49","modified_gmt":"2013-10-01T10:53:49","slug":"velika-bazuka-za-grcku","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=227","title":{"rendered":"Velika bazuka za Gr\u010dku"},"content":{"rendered":"

\u201eKriza se ne\u0107e razrije\u0161iti tako \u0161to \u0107emo ju ga\u0111ati novcem.\u201c<\/em>
\nJens Weidmann, predsjednik njema\u010dke sredi\u0161nje banke<\/p>\n

\u201eLTRO je postigao neupitan uspjeh.\u201c<\/em>
\nMario Draghi, predsjednik europske sredi\u0161nje banke<\/p>\n

 <\/p>\n

Antonije Pu\u0161i\u0107, crnogorski predstavnik na ovogodi\u0161njoj pjesmi Eurovizije (poznatiji kao Rambo Amadeus), u \u010detiri je rije\u010di svoga refrena upakirao vi\u0161e sadr\u017eaja negoli svi ostali sudionici ove ki\u010d-parade zajedno. Genijalno je i duhovito sublimirao sve ono \u0161to se u posljednje vrijeme doga\u0111a u ekonomiji i politici Europske unije: \u201eeuro-neuro<\/em>, monetary breakdance\u201c <\/em>\u2013 \u0161to \u0107e re\u0107i: euro-dr\u017eave neuroti\u010dno izvode monetarni breakdance<\/em>.\u00a0 Ako su donedavno vode\u0107e osobe unije samodopadno i graciozno plesali be\u010dki valcer, sada se uz duboke basove i brze ritmove okre\u0107u na glavama, a publika promatra ho\u0107e li polomiti vratove.<\/p>\n

<\/p>\n

Gr\u010dka drama nikako da okon\u010da; toliko dugo ve\u0107 traje i toliko je zagasita da je posve razumljivo za\u0161to ju mnogi uspore\u0111uju s promatranjem usporene snimke sudara vlakova. A \u0161panjolska, portugalska, i talijanska ina\u010dica su jo\u0161 u prvom \u010dinu. Kako je mogu\u0107e da jedna mala (uvjetno re\u010deno) Gr\u010dka ostavlja duboke o\u017eiljke na vezivnom tkivu Europske unije? Za\u0161to je pitanje Gr\u010dke toliko slo\u017eeno?<\/p>\n

Preko ple\u0107a gr\u010dkih gra\u0111ana prelamaju se i razrje\u0161uju puno ve\u0107a pitanja od Gr\u010dke same. Gr\u010dka je samo vrh ledenog brijega, poklop\u010di\u0107 kojim se poku\u0161ava sakriti golem lonac problema, zavjesa iza koje se odvija igra koja \u0107e odrediti budu\u0107nost generacija koje dolaze. A ime igre trenutno se sastoji od \u010detiri rije\u010di:\u00a0 long term refinancing operation<\/em> (LTRO) \u2013 operacija dugoro\u010dnog refinanciranja. \u0160to je sad LTRO<\/em>? Odgovor je, u na\u010delu, jednostavan; dao ga je Rambo Amadeus, u tako\u0111er \u010detiri rije\u010di.<\/p>\n

<\/p>\n

LTRO je financijska operacija koju provodi Europska sredi\u0161nja banka (ECB), i to kroz bankarski sustav Europe. To je program kreditiranja europskih banaka koji se do sada proveo u dva navrata (u dvije tran\u0161e), a kojega je inicirao Mario Draghi, odnedavna predsjednik ECB-a, \u010dija se domovina Italija nalazi u epicentru krize. Prva je tran\u0161a isporu\u010dena krajem prosinca pro\u0161le, a druga po\u010detkom o\u017eujka ove godine. LTRO je dodu\u0161e postojao i prije, ali ne u ovakvom obliku (pod starim nazivom podvaljen je novi program). Prija\u0161nji je bio oblik kratkoro\u010dnog refinanciranja \u2013 do tri mjeseca, a novi bankama pru\u017ea mogu\u0107nost financiranja u razdoblju do tri godine. Produ\u017euju\u0107i razdoblje financiranja ECB bankama nije omogu\u0107io samo likvidnost, nego i solventnost. K tome, opseg novih tran\u0161i LTRO neusporedivo je ve\u0107i (vidjeti grafikon veli\u010dine bilance ECB).<\/p>\n

U \u010demu se sastoji posebnost ovoga programa? On bankama omogu\u0107uje neograni\u010deno<\/em> financiranje po iznimno niskim kamatnim stopama (1 % – gotovo besplatno) za razdoblje od tri godine. Naravno, kako bi dobile kredit banke moraju prilo\u017eiti neki instrument osiguranja \u2013 kolateral, s tim da taj kolateral i ne mora biti osobito visoke kvalitete. Dodatno, Draghi najavljuje mek\u0161a pravila za kolaterale, odnosno kako \u0107e dopustiti zadu\u017eivanje i uz instrumente osiguranja ni\u017ee kvalitete (pojedini promatra\u010di prognoziraju da \u0107e ECB u kona\u010dnici po\u010deti bankama davati novac i bez ikakvog kolaterala, \u0161to bi predstavljalo apsolutno neograni\u010deno tiskanje novca). Zauzvrat, banke mogu dobiti novaca koliko god \u017eele<\/em> (nema gornje granice!), uz apsurdno niske kamate. Proklamirani cilj je osigurati bankama dovoljno likvidnosti (\u010ditaj novaca) u srednjem roku, s nadom da \u0107e banke taj novac proslijediti za financiranje dr\u017eavnih dugova i poduzetni\u010dkih pothvata. Na novinarskoj konferenciji po\u010detkom velja\u010de Draghi je izjavio: \u201e(…) rekao sam ve\u0107 vi\u0161e puta, na\u0161 je primarni cilj pozajmljivati realnoj ekonomiji\u201c.<\/p>\n

Jagma je bila diosta enormna. Prvu tran\u0161u LTRO razgrabile su 523 banke i iz ECB-a odnijele 489 milijardi eura; od tog iznosa 202 milijarde su potpuno novi krediti, a ostatak od 287 milijarde koristilo se za zatvaranje prethodnih kredita kod ECB-a. Drugi je LTRO opsegom bio jo\u0161 impresivniji: prije dva mjeseca 800 institucija od ECB-a je pokupilo 529,5 milijardi eura; od toga je 311 milijardi potpuno novi, prethodno nepostoje\u0107i novac. Premda godina ni blizu nije zavr\u0161ena, mnogi financijski stru\u010dnjaci drugu tran\u0161u LTRO-a progla\u0161avaju financijskim doga\u0111ajem godine.<\/p>\n

Zajedno, obje tran\u0161e LTRO-a natopile su europske banke s 1,03 tisu\u0107e milijardi eura, od \u010dega vi\u0161e od pola \u010dini novo-tiskani novac (dodu\u0161e, ovaj novac nije tiskan, nastao je uz nekoliko klikova mi\u0161em, i sjedi na ra\u010dunima). Nikada prije u povijesti Europske unije ni\u0161ta sli\u010dno nije izvedeno \u2013 potez bez presedana. U razmaku od tri mjeseca u sustav je uba\u010deno 10 % ukupnog godi\u0161njeg BDP-a svih dr\u017eava euro-korisnica. Iako jo\u0161 nisu objavljena detaljna izvje\u0161\u0107a o tome koje su konkretno banke koji iznos uzele, op\u0107eniti podaci ipak postoje (u prilo\u017eenoj tablici).<\/p>\n

 <\/p>\n

\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
\n

Dr\u017eava<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

Banka<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

Iznos uzet iz LTRO 2<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Austrija<\/p>\n<\/td>\n

\n

Erste grupa<\/p>\n<\/td>\n

\n

1.1 mlrd \u20ac<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Belgija<\/p>\n<\/td>\n

\n

Dexia<\/p>\n<\/td>\n

\n

nepoznat<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

KBC grupa<\/p>\n<\/td>\n

\n

5 mlrd \u20ac<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Italija<\/p>\n<\/td>\n

\n

Intesa Sanpaolo*<\/p>\n<\/td>\n

\n

24 mlrd \u20ac<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

UBI Banca<\/p>\n<\/td>\n

\n

6 mlrd \u20ac<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Nizozemska<\/p>\n<\/td>\n

\n

SNS Reaal<\/p>\n<\/td>\n

\n

nepoznat<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Njema\u010dka<\/p>\n<\/td>\n

\n

Aareal<\/p>\n<\/td>\n

\n

1 mlrd \u20ac<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Portugal<\/p>\n<\/td>\n

\n

BPI<\/p>\n<\/td>\n

\n

nepoznat<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Commercial Portugues<\/p>\n<\/td>\n

\n

nepoznat<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Espirito Santo<\/p>\n<\/td>\n

\n

nepoznat<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Skandinavija<\/p>\n<\/td>\n

\n

Danske<\/p>\n<\/td>\n

\n

4 mlrd \u20ac<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

DNB<\/p>\n<\/td>\n

\n

1 mlrd \u20ac<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

\u0160panjolska<\/p>\n<\/td>\n

\n

Bankia<\/p>\n<\/td>\n

\n

nepoznat<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Bilbao Vizcaya<\/p>\n<\/td>\n

\n

oko 11 mlrd \u20ac<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Caixabank<\/p>\n<\/td>\n

\n

nepoznat<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Civica<\/p>\n<\/td>\n

\n

6.1 mlrd \u20ac<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Santander<\/p>\n<\/td>\n

\n

nepoznat<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

V. Britanija<\/p>\n<\/td>\n

\n

HSBC<\/p>\n<\/td>\n

\n

350 mil. \u20ac<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Lloyds<\/p>\n<\/td>\n

\n

11.4 mlrd GBP<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Izvor: Wall Street Journal<\/p>\n

* Vlasnica Privredne banke Zagreb<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

\u010covjeku se, jasno, zavrti u glavi od tolikih nula. Milijuni, milijarde, bilijuni \u2013 tko bi to pojmio? Dovoljno je zamisliti ovu sliku: obje tran\u0161e LTRO \u2013 jedan bilijun eura \u2013 ispunile bi \u010ditavu povr\u0161inu zagreba\u010dkog Jela\u010di\u0107evog trga (s kraja na kraj) nov\u010danicama od pedeset eura, do visine od oko tri metra. Valjda je sad razumljivo za\u0161to je LTRO prozvan \u201evelikom bazukom\u201c \u2013 te\u0161kom artiljerijom koja bi, umjesto sitnog pu\u0161karanja, u\u010dinila veliki prasak kako bi se efikasno rije\u0161io problem euro-krize. Zapravo, LTRO je ve\u0107 drugi poku\u0161aj dizajniranja \u201evelike bazuke\u201c, prvi se zvao EFSF (Europski fond za financijsku stabilizaciju), ali njegov mehanizam i kapacitet pozajmljivanja od \u201etri\u010davih\u201c 440 milijardi eura se nije pokazao osobito uvjerljivim.<\/p>\n

U javnosti se LTRO \u010desto spominje u kontekstu rje\u0161avanja gr\u010dke krize, \u0161to je u biti obi\u010dna dezinformacija (ili puka povr\u0161nost). Grcima se nastoji pri\u0161iti i \u0161to su zaslu\u017eili, a jo\u0161 vi\u0161e onoga \u0161to nisu. Moraliziranje svisoka o lijenosti mediteranaca odli\u010dno do\u0111e kako bi se zata\u0161kala sustavna, duboka i op\u0107a kriza euro-financija \u010diji su izvori kod ku\u0107e, a ne na jugu, te se pritom voli presko\u010diti \u010dinjenica kako je cijela gr\u010dka ekonomija velika kao pola Londona. Pa \u0161to i ako propadne? Gdje se u medijima spominje kako velike sjeverne banke (npr. Danske banka, Swedbank, norve\u0161ka DNB i skandinavska Nordea) imaju najve\u0107e omjere zajmova prema depozitima u cijelom svijetu<\/em>? Neke imaju ovaj omjer i preko 200 %; dakle, na svaku su nov\u010danu jedinicu depozita plasirale i preko dvije jedinice kredita. To zna\u010di da bi i najmanji financijski potres koji bi doveo i do malog povla\u010denja depozita iz ovih banaka kod njih izazvao \u017eestok gr\u010d likvidnosti.<\/p>\n

Proizvodnja, industrija i radna mjesta bje\u017ee iz Europe u Aziju (i drugdje) \u2013 ondje gdje su pla\u0107e niske, gdje ima izobilje radne snage, gdje nema sindikata, gdje nema demokracije (ili je ima vrlo malo), gdje su vlade potkupljivije, napla\u0107uju male poreze (jer se vrlo malo tro\u0161i na socijalni sustav), i ispla\u0107uju velike poticaje proizvo\u0111a\u010dima, i gdje se okoli\u0161 uni\u0161tava i zaga\u0111uje bez odve\u0107 popratne buke. Kapital bje\u017ei u porezne oaze, iz realne u financijsku ekonomiju, i produbljuje ionako veliku dru\u0161tvenu nejednakost. Ovo se doga\u0111a u cijeloj Europi, u cijelom zapadnom svijetu, a ne samo u Gr\u010dkoj. Gospodarstvo Europe ne mo\u017ee rasti i razvijati se u takvim uvjetima, a LTRO i sli\u010dni programi nalikuju elektro-\u0161okiranju osobe \u010dije je srce prestalo kucati. Pa i sama veli\u010dina LTRO programa u odnosu na gr\u010dku ekonomiju daje do znanja da se ovdje uop\u0107e vi\u0161e ne radi o Gr\u010dkoj.<\/p>\n

Stoga, pitanje Gr\u010dke pitanje je ravnote\u017ee izme\u0111u novih zadu\u017eivanja i \u0161tednje (pod \u0161tednjom se promatra razdu\u017eivanje i restrukturiranje). Novoizabrani francuski predsjednik Hollande predvodi grupu koja se zala\u017ee za ekonomski rast izdavanjem euro-obveznica (otkada su ikakve obveznice jamstvo rasta?!), kojima bi se sve \u010dlanice Europske unije pokrile jednom kapom. Drugim rije\u010dima, dr\u017eave poput \u0160panjolske i Italije bi se nastavile zadu\u017eivati po prihvatljivim uvjetima kroz euro-obveznice, jer bi iza njih stajao obraz Europske unije kao cjeline, a ne obraz vlada dr\u017eava \u010diji su ugled i vjerodostojnost o\u010dito pali na niske grane. Samo kratkovidni ovdje ne vide kako bi navedene dr\u017eave (koje se bez imalo du\u017enog po\u0161tovanja sve \u010de\u0161\u0107e otvoreno nazivaju svinjama<\/em> \u2013 odnosno skra\u0107enicom PIGS) zapravo parazitirale na dobrom glasu Njema\u010dke. S druge strane, Njema\u010dka se zala\u017ee za restrukturiranje, za \u0161tednju, i tra\u017ei da dr\u017eave prestanu nemilice i bezglavo tro\u0161iti tu\u0111i novac, nego da u\u010dine svoja gospodarstva efikasnijima i konkurentnijima. Prezadu\u017eenost, poentiraju, ne mo\u017ee se rije\u0161iti novim dugovima; euro-obveznice samo bi dolijevale novo vino u probu\u0161ene mje\u0161ine. No, problemi su ovdje, pred vratima, i tra\u017ee brzo rje\u0161enje \u2013 ono koje \u0107e donijeti rezultate u mandatu jedne vlade, a ne ono \u201eu kojemu \u0107emo mi rezati tro\u0161kove i donositi nepopularne mjere, koje \u0107e onda rezultirati time da \u0107emo izgubiti sljede\u0107e izbore, a nova vlast \u0107e dobiti ra\u0161\u010di\u0161\u0107enu ekonomsku situaciju na pladnju\u201c. Za svaku je vlast mnogostruko bezbolnije barem jo\u0161 malo produ\u017eiti agoniju zadu\u017eenosti novim kreditima, nego raspetljavati ogromno klupko starih zajmova.<\/p>\n

Pitanje Gr\u010dke pitanje je temeljnih principa demokracije. Gra\u0111ane Europske unije gotovo ni\u0161ta bitno se ne pita o Europskoj uniji, bar ne izravno. Pita ih se koga \u017eele u vlastitom i u euro-parlamentu, ali klju\u010dne izvr\u0161ne odluke donose ljudi u tijelima unije \u010dija imena niti jedan gra\u0111anin nije zaokru\u017eio (stara boljka unijinog demokratskog deficita). Kao rje\u0161enje krize \u010delnici Europske unije zagovaraju ve\u0107u integraciju, usmjerenje ka federaciji, a pri tome zaboravljaju kako je novi ustav Europske unije koji je zagovarao ve\u0107u razinu ujedinjenja lo\u0161e pro\u0161ao na referendumima, te je ubrzo nakon toga povu\u010den dok se blama\u017ea sanira. (U svezi usmjerenja ka federaciji: dovoljno se podsjetiti neslavno zavr\u0161enog jugoslavenskog eksperimenta, koji je okupljao srodne \u2013 slavenske \u2013 narode u ideologiji komunizma, i potom zamisliti mo\u017eebitnu federaciju s uskoro 28 nacija i 24 slu\u017ebena jezika, bez srodnosti, bez ikakve ideologije, koja se odrekla vlastitih temelja i klanja se jedino bogu pod imenom Tr\u017ei\u0161te.) Kada se gr\u010dki predsjednik vlade Papandreou \u201edrsko\u201c usudio pitati gra\u0111ane za mi\u0161ljenje, odnosno kada im je na referendumu htio dati mogu\u0107nost samostalnog odlu\u010divanja o vlastitoj sudbini i o budu\u0107nosti zemlje, o\u0161tro je dobio po prstima, te je bio prisiljen podnijeti ostavku. Stoga je \u201ejednostavnije\u201c gra\u0111ane ni\u0161ta i ne pitati. Gra\u0111ani Gr\u010dke s pravom su ogor\u010deni \u0161to su postali protektorat, a da ih nitko ni\u0161ta nije ni pitao.<\/p>\n

Pitanje Gr\u010dke pitanje je osjetljive politi\u010dke stabilnosti u Europi. Mnogi nisu u stanju probaviti i prihvatiti primat Njema\u010dke, iste one koja je povela najkrvavije ratove u ljudskoj povijesti, pa se \u201eprebrzo\u201c nakon toga uzdigla na polo\u017eaj vode\u0107e europske sile. Htjeli bi, ako je ikako mogu\u0107e, da tro\u0161e na ono \u0161to \u017eele, i potom da Njema\u010dka plati njihove ra\u010dune, ali da pritom Njema\u010dka ne odlu\u010duje na \u0161to \u0107e i kako \u0107e oni potro\u0161iti novac. Govori se o manjku osje\u0107aja solidarnosti, pri \u010demu se solidarnost o\u010dito promatra kao dobrohotno davanje novca le\u017eernom \u0161opingholi\u010daru kako bi ovaj pregrmio ovisni\u010dku krizu i nastavio komotno tro\u0161iti. Tko \u017eeli stabilnu i urednu dr\u017eavu taj sustav mora i platiti; sve dok postoji mentalitet da \u201esamo budale pla\u0107aju poreze\u201c (od Gr\u010dke do Hrvatske) ne mo\u017ee biti osnove za solidarnost; altruizam nema ni\u0161ta s tim. Izme\u0111u dobrostivosti i naivnosti ne stoji znak jednakosti.<\/p>\n

Pitanje Gr\u010dke pitanje je op\u0107e naravi suvremenog novca. Te\u0161ko je na\u0107i ve\u0107i paradoks u suvremenoj ekonomiji: najvrjednija<\/em> (materijalna) stvar u svijetu danas je najbezvrjednija<\/em> \u2013 novac je tek trivijalni \u0161areni komadi\u0107 papira. \u0160tovi\u0161e, novac je virtualan \u2013 ni na nebu ni na zemlji \u2013 digitalni zapis na nekom ra\u010dunalu. Preko tri tisu\u0107e godina povijesti \u010dvrste valute, utemeljene na realnoj vrijednosti, okon\u010dano je prije \u010detrdesetak godina, kada je zapo\u010deo eksperiment papirnog (tzv. fiat) novca. Jasno, tada je zapo\u010deo i proces o\u0161tro izra\u017eenog zadu\u017eivanja, jer je te\u0161ko odgovorno i samodisciplinirano dr\u017eati ko\u010dnicu na tiskarskom stroju kad on tako lako izbacuje najsla\u0111u i najmo\u0107niju drogu \u2013 novac. LTRO izbacuje milijune, milijarde, bilijune \u2013 koliko god treba. Suvremeni novac je fikcija, kolektivna iluzija.<\/p>\n

I naravno, pitanje Gr\u010dke je i pitanje Hrvatske. Hrvatska ima puno sli\u010dnosti s Gr\u010dkom. Promatranje Gr\u010dke je poput prozora otvorenog u jednu mogu\u0107u budu\u0107nost, dok iznad prozora stoji ispisano: \u201eEvo \u0161to \u0107e se dogoditi ako ostanete na putu kojim ste krenuli\u201c. Gr\u010dka je model prezadu\u017eene dr\u017eave u problemima, ali i pokazatelj kona\u010dne to\u010dke zadu\u017eivanja prema kojoj se i dalje kre\u0107u gotovo sve dr\u017eave svijeta, od SAD-a do Japana, jasno, uklju\u010duju\u0107i me\u0111u njima i Hrvatsku. Dodu\u0161e, Hrvatska je u (nominalno) boljem polo\u017eaju od Gr\u010dke \u2013 jo\u0161 uvijek ima vlastitu sredi\u0161nju banku i vlastitu valutu koju bi u klju\u010dnom trenutku mogla devalvirati (kada bi Gr\u010dka ovo imala ve\u0107 bi davno prestala biti u medijima). Pitanje je samo tko \u0107e to u\u010diniti, kada se hrvatska monetarna vlast odrekla volana u vozilu kojim upravlja.<\/p>\n

Treba biti svjestan jo\u0161 jedne \u010dinjenice: dok s jedne strane nemilice tiskaju bezvrijedni papirni novac, sredi\u0161nje banke vode\u0107ih zemalja svijeta uporno i potiho gomilaju zalihe zlata. Nakon \u0161to su dvadeset godina prodavale svoje zalihe, od sredine 2009. godine sredi\u0161nje banke velikih svjetskih zemalja okrenule su se kupnji zlata. U tre\u0107em tromjese\u010dju 2011. god. kupile su 148,4 tona \u2013 sedam puta vi\u0161e nego u istom razdoblju pro\u0161le godine, i vi\u0161e nego ikada u proteklih 40 godina, otkako je monetarni zlatni standard propao (prepostavlja se da su iznosi i ve\u0107i, ali se ne prijavljuju MMF-u). Za svaki slu\u010daj. Nikad se ne zna.<\/p>\n

 <\/p>\n

\u0160to ako bazuka eksplodira u ruci?<\/strong><\/p>\n

LTRO ima nekoliko rupa u nacrtu. ECB se upustila u neistra\u017een teritorij, u ne\u0161to \u0161to nikada dosad nije \u010dinila, i u \u010demu nema povijesnog iskustva. U neograni\u010denim koli\u010dinama nudi jeftin (gotovo besplatan) novac ne tra\u017ee\u0107i zauzvrat osobito vrijedne instrumente osiguranja, \u010dime se stvara prostor osobito visokog kreditnog rizika (ako banke ne vrate novac ECB bi se trebao naplatiti iz kolaterala, ali ako je kolateral nekvalitetan ECB je u slijepoj ulici). Ima neuskla\u0111enu bilancu: s jedne strane posu\u0111uje na tri godine, a s druge strane ima izvore financiranja koji su puno kra\u0107eg roka. Nadalje, jedan od ciljeva ECB-a, kako tvrdi Draghi, je doprijeti do gospodarstva i omogu\u0107iti mu pristup financiranju, \u0161to ECB nastoji u\u010diniti neizravno, putem bankarskog sustava. No, umjesto da svje\u017ee tiskan novac iz ECB-a koriste za plasmane dr\u017eavama i poduzetnicima, \u010dime bi se dao poticaj zapo\u0161ljavanju i pokrenuo zaglavljeni kota\u010d ekonomskog rasta, banke su ve\u0107i dio tih stotina i stotina milijardi pohranile nazad kod ECB-a. Jednako kao \u0161to gra\u0111ani u vrijeme krize ve\u0107inom dr\u017ee svoj novac na sigurnom i suzdr\u017eavaju se od rizi\u010dnijih ulaganja, tako su i banke umjesto plasiranja novca gospodarstvu novac od ECB-a spremile u madrac, opet kod ECB-a. Dan nakon \u0161to je drugi LTRO izveden prekono\u0107ni depoziti kod ECB-a porasli su na povijesni maksimum \u2013 776,94 milijarde eura, \u0161to je 63 % vi\u0161e nego prije rasprodaje jeftinog novca putem istog tog LTRO. Odnosno, kao \u0161to gra\u0111ani u perifernim dr\u017eavama unije sve manje vjeruju svojim vladama i bankama, te povla\u010de svoj novac iz banaka boje\u0107i se uru\u0161avanja cijelog sustava, koje se vi\u0161e i ne \u010dini tako nemogu\u0107im, jednako tako i banke slabo vjeruju jedna drugoj.<\/p>\n

Osim toga, ukoliko se euro-ekonomija ne po\u010dne oporavljati, kolateral za LTRO polo\u017een kod ECB mogao bi gubiti na vrijednosti, \u0161to \u0107e predstavljati udar na ECB. A ako je ECB pod vatrom, tko \u0107e opskrbljivati banke s eventualnom tre\u0107om LTRO tran\u0161om? ECB ima kapital od svega 10,76 milijardi eura, a na drugoj strani bilance ima imovinu (kredite) u vrijednosti od 3 bilijuna eura. Ukoliko se fiskalna situacija u \u010dlanicama unije ne sredi, i ukoliko banke ne uspiju vratiti sredstva iz LTRO, ECB ne\u0107e vi\u0161e imati odakle pla\u0107ati (otkupljivati) tu\u0111e dugove \u2013 ishlapit \u0107e Ponzijeva shema kreiranja novca niz iz \u010dega. Raspad cijelog europskog bankarskog sustava nije imanentan, ali rizik vi\u0161e uop\u0107e nije zanemariv.<\/p>\n

 <\/p>\n

\u0160to LTRO zna\u010di za Hrvatsku?<\/strong><\/p>\n

Promatraju\u0107i du\u017eni\u010dku krizu u eurozoni i na\u010dine rje\u0161avanja te krize (EFSF, LTRO1, LTRO2) postoji mnogo jednostavnih pitanja bez jednostavnih odgovora. Pa ipak, ne\u0161to bi trebalo biti o\u010dito: euro se nastoji spasiti pod svaku cijenu. Pri tome se Europska sredi\u0161nja banka ne libi injektirati i preko tisu\u0107u milijardi eura, no gra\u0111anin bi se trebao zapitati: dokad i koliko? Gdje je granica? Jesu li u\u010dinjene analize posljedica mogu\u0107ih lo\u0161ih scenarija, i imaju li pripremljene alternativne planove? Tko \u0107e platiti ra\u010dun ako stvari krenu po zlu?<\/p>\n

Hrvatska formalno ima svoju vlastitu valutu. Prakti\u010dno, ve\u0107ina se odrekla te valute. Pla\u0107en je velik danak stabilnosti (niskoj inflaciji i stabilnom te\u010daju) kune, ra\u010dun kojega su podmirili izvoznici i doma\u0107a industrija, a zauzvrat smo dobili valutu kojoj malo tko vjeruje. Hrvatska se vezala lancima uz euro, a to je ista ona valuta koja danas kola i u Gr\u010dkoj, i u Njema\u010dkoj \u2013 ne postoji njema\u010dki euro i gr\u010dki euro. Stoga se svaki \u0161ok kojega do\u017eivi euro posredno odra\u017eava i na kunu, i svaki program, kako god se zvao i kakvu god skra\u0107enicu nosio, itekako ima posljedica i na hrvatske gra\u0111ane koji kredite pla\u0107aju u eurima i\/ili dr\u017ee \u0161tednju u eurima. Du\u017enost dobrog gospodara je brinuti se o osobnim financijama, a monumentalni programi poput LTRO zasigurno \u0107e imati dugoro\u010dne u\u010dinke na d\u017eepove i hrvatskih gra\u0111ana \u2013 pitanje je \u201esamo\u201c ho\u0107e li taj u\u010dinak biti pozitivan ili negativan.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vrijeme otkucava, stari dugovi dolaze na naplatu<\/strong><\/p>\n

Koliko je va\u017eno sanirati financijski sustav na vrijeme pokazuje europski kalendar zadu\u017eivanja, ovdje prikazan za pojedine zemlje u lipnju i srpnju (izvor: Deutsche banka). Ukoliko se tr\u017ei\u0161te ne uvjeri u suprotno, svako novo zadu\u017eivanje za kriti\u010dne zemlje periferije (\u0160panjolska, Italija, Gr\u010dka) moglo bi biti sve skuplje. Tako\u0111er, trebala bi biti jasnija mogu\u0107nost epidemije ukoliko se gr\u010dki problemi ne saniraju civilizirano \u2013 Italija i \u0160panjolska su daleko ve\u0107e ekonomije od Gr\u010dke, a ako je patnja s \u201emalom\u201c Gr\u010dkom tolika, kolika \u0107e tek biti s njima? Ukoliko se Gr\u010dka vrati drahmi, kako objasniti \u0161panjolskim i talijanskim gra\u0111anima da ostave svoj novac u svojim bankama, odnosno da se i oni ne\u0107e vratiti prija\u0161njim valutama? Mogu\u0107e je da \u0107e Gr\u010dka iza\u0107i iz euro zone, a da se pritom po\u017ear ne\u0107e pro\u0161iriti i na ostale problemati\u010dne \u010dlanice, ali je to malo vjerojatno.<\/p>\n

Klju\u010dan datum koji se ne nalazi na kalendaru je 17. lipnja, dan gr\u010dkih izbora, kada \u0107e njihovi gra\u0111ani odlu\u010diti kojoj politi\u010dkoj opciji dati glas. Ukoliko pobijedi Syriza (koalicija radikalne ljevice koja okuplja sve od demokratskih socijalista do trockista), koja se o\u0161tro protivi mjerama \u0161tednje i odbija nove kredite \u2013 mogu\u0107e je da \u0107e EU Gr\u010dkoj pokazati crveni karton, i pritom zabiti autogol.<\/p>\n