Europska unija nalazi se u najve\u0107oj krizi od nastanka. Uvo\u0111enjem eura kao zajedni\u010dke valute, slabije razvijene \u010dlanice mogle su uzimati kredite po ni\u017eim kamatnim stopama, jednakima kao i visoko razvijene. Od 2000. do 2008. g. tro\u0161ak kredita za gr\u010dku vladu nije bio bitno razli\u010dit od onog za njema\u010dku. Tako se Gr\u010dka (opet) prezadu\u017eila, \u0161to ne bi bio toliki problem kada financijske institucije ne bi bile me\u0111usobno isprepletene. Pad Gr\u010dke u pitanje dovodi kredibilnost Unije i naplativost dugova Irske, Portugala, \u0160panjolske, Italije, pa i Francuske \u2013 koja uz Njema\u010dku \u010dini temeljnu osovinu EU. Drugim rije\u010dima, ukoliko Gr\u010dka zavr\u0161i u kaosu Europska bi unija mogla pasti u zlo\u0107udnu krizu, i za sobom doista odvu\u0107i gotovo \u010ditav svijet.<\/p>\n
<\/p>\n
Rje\u0161enja vrlo kompleksnih problema rijetko su jednostavna. Onaj tko je Gr\u010dkoj posu\u0111ivao novac trebao bi snositi i rizik za tu investiciju. Tako\u0111er, ako ne sudjeluju u socijalizaciji profita, za\u0161to bi porezni obveznici sanirali tu\u0111e dugove? No, realnost je na\u017ealost takva da se mora u\u010diniti izbor izme\u0111u manjeg i ve\u0107eg zla, a trenutno je ve\u0107e zlo nastavak uru\u0161avanja europskog financijskog sustava (do mogu\u0107eg kona\u010dnog kraja EU, \u0161to bi imalo nesagledive posljedice za cijeli svijet), nego otkupljivanje privatnih dugova. Dilemu spa\u0161avati\/ne spa\u0161avati zorno oslikava relativno nedavni primjer dopu\u0161tanja ste\u010daja ameri\u010dke banke Lehman Brothers, i op\u0107eg mete\u017ea koji je potom uslijedio.<\/p>\n
Kada privatni investitori zovu dr\u017eavu upomo\u0107 ne bi se smjela propustiti povijesna prilika za preuzimanjem kontrole nad financijskim institucijama, prilika koja je propu\u0161tena 2008. godine. Financijski sustav ne uspijeva sam sebe regulirati, i kada ga se oslobodi nadzora povijest pokazuje kako nije u stanju dugoro\u010dno stabilno funkcionirati, ve\u0107 se izopa\u010duje i erodira, ostavljaju\u0107i iza sebe visoku nezaposlenost i op\u0107u nesigurnost, visoku do te mjere da se donedavno nezamislivi scenariji (novi ratovi u zapadnom svijetu) vi\u0161e ne mogu le\u017eerno otpisati kao nemogu\u0107i. Dakle, u kriznim situacijama dr\u017eavne institucije trebaju pomo\u0107i privatnima u cilju op\u0107eg dobra, ali bi im trebale nametnuti i uvjete te pomo\u0107i. \u201eRazvijeni\u201c svijet spa\u0161avao je svoje financijske institucije u krizi 2008. godine; npr. 16 milijardi dolara iz pojedinih europskih dr\u017eavnih blagajni potro\u0161eno je na banku Fortis \u2013 3 milijarde manje nego \u0161to trenutno iznosi gr\u010dki dug Njema\u010dkoj, a SAD su kroz TAR program pru\u017eile 700 milijardi dolara za spas svojih posrnulih financijskih institucija \u2013 iznos koji bi pokrio kompletan gr\u010dki dug gotovo dva puta. No, nakon \u201ekrpanja\u201c korisnicima javnog novca dopu\u0161teno je nastaviti poslovati po istim obrascima poslovanja kao i prije sanacije, i nisu im nametnute nikakve bitne nove obveze. Samo tri godine kasnije, povijest se ponavlja, i opet se priprema teren za socijalizaciju gubitaka.<\/p>\n
U navedenoj konstelaciji postaje razumljivija inicijativa kojom se predla\u017eu velike reforme globalnog financijskog sustava, koja je predstavljena krajem listopada u Vatikanu. Papinsko vije\u0107e za pravdu i mir izradilo je dokument povodom sastanka dvadeset \u201esustavno najva\u017enijih\u201c zemalja svijeta, koji se netom odr\u017eao u Francuskoj, prije svega kako bi se ondje \u010duo glas isklju\u010denih \u2013 glas svih onih \u010diji predstavnici na tom sastanku ne sudjeluju. Uz pretpostavku kako ondje politi\u010dki vo\u0111e vjerodostojno reprezentiraju glas naroda iz svojih zemalja, to jo\u0161 uvijek ostavlja 2,53 milijarde ljudi bez ikoga tko bi zastupao njihove interese na G20 sastancima, \u0161to \u0107e re\u0107i da otprilike svaki tre\u0107i \u010dovjek na svijetu (36%) nema pravo glasa pri odlu\u010divanju o najbitnijim pitanjima svjetske ekonomije.<\/p>\n
Uz navedeno, postalo je sasvim jasno kako individualne dr\u017eave, vlade, i politi\u010dari nemaju alate kojima bi EU (i svijet) izvukli iz krize. Svjetski je financijski sustav potro\u0161en. Kreiran u Bretton Woodsu nakon drugog svjetskog rata, zastario je kraj tehnolo\u0161ki naprednih i globalno umre\u017eenih financijskih tr\u017ei\u0161ta. Poput djeda odraslog u doba parnja\u010da koji promatra unuka koji se igra mobitelom, i \u010dudi se kako dijete u trenu pod\u010dinjuje tehnologiju, dok on sam nikako ne uspijeva nau\u010diti kako isklju\u010diti zvuk zvona pod misom, pa vadi bateriju iz tog \u201e\u010duda\u201c kako bi ga bar nekako zauzdao, tako i visoki politi\u010dari promatraju financijski sustav u kojemu zvoni za uzbunu jo\u0161 od 2008. godine, dok naizmjence vade bateriju pa ju stavljaju nazad, \u010dude\u0107i se kako \u201erje\u0161enje\u201c nije uspjelo. Prezadu\u017eenost se poku\u0161ava rije\u0161iti novim dugovima, no stari lijekovi vi\u0161e ne djeluju.<\/p>\n
Ako je globalizacija igdje uspjela, uspjela je u podru\u010dju financija. Mnogi s pravom tvrde kako je globalizacija s jedne strane fikcija, jer se ne mo\u017ee govoriti o umre\u017eenom svijetu i \u201eglobalnom selu\u201c ako ve\u0107ina ljudi na zemlji ne samo da nema pristup Internetu, radio ili televizor, nego jedva ima za kruh svagda\u0161nji. No, oni koji novac imaju itekako su umre\u017eeni. Dok sjedi za ra\u010dunalom u Australiji, trgovac transferira milijarde iz Brazila u Rusiju u sekundama, uz par klikova mi\u0161em. Upija najnovije izvje\u0161\u0107e o nadolaze\u0107oj bankarskoj krizi u Kini, te na temelju njega (i drugih pokazatelja) odlu\u010duje ho\u0107e li ulo\u017eiti novac iz hrvatskog mirovinskog fonda u Srbiju, Indiju, ili drugdje.<\/p>\n
Ideologija ekonomskog liberalizma tra\u017ei ru\u0161enje me\u0111unarodnih barijera, slobodno kretanje kapitala, deregulaciju (odnosno ukidanje zakona i pravila koji ograni\u010davaju tijekove novca), otvaranje tr\u017ei\u0161ta, neuplitanje dr\u017eavnih institucija. Stvoren je jedinstveni svjetski financijski sustav u kojemu se institucije naslanjaju jedne na drugu; lanac u kojemu se jedna karika ne ve\u017ee samo na dvije susjedne, nego na tri, \u010detiri, ili desetak drugih karika (i lanaca). To zna\u010di da se i rizici naslanjaju jedni na druge, pa postoji ogromna opasnost da u velikoj krizi cijeli sustav padne poput domina. Princip diverzifikacije rizika (koji se u narodu naziva \u201ene stavljaj sva jaja u jednu ko\u0161aru\u201c) vi\u0161e ne vrijedi u klasi\u010dnom smislu, te je postalo iznimno te\u0161ko ograditi se od rizika. Rije\u010dima jednog doma\u0107eg stru\u010dnjaka: \u201eTr\u017ei\u0161ta su korelirana, i kada rastu \u2013 sva rastu; kada padaju \u2013 sva padaju\u201c. Stvorena je globalna \u201eko\u0161ara\u201c, i postalo je vrlo te\u0161ko spremiti \u201ejaja\u201c na sigurno.<\/p>\n
Dakle, ako su rizici postali globalni, tada bi morala postajati institucija koja bi ih nadzirala i njima upravljala. Upravo ovaj prijedlog sti\u017ee iz Vatikana; prijedlog za stvaranjem svjetskog autoriteta, institucije \u010diji bi primarni cilj bio o\u010duvanje op\u0107eg dobra. Posla ima puno: briga za mir i sigurnost u svijetu, kontrola naoru\u017eanja, za\u0161tita ljudskih prava, upravljanje migracijama i hranom, za\u0161tita okoli\u0161a, i jasno \u2013 nadzor nad financijskim sustavom.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Slijedom navedenog, pitanje Gr\u010dke suverenosti i zakazanog pa otkazanog referenduma na kojemu bi Grci samostalno trebali odlu\u010divati o vlastitoj sudbini, op\u0107e je pitanje odnosa i slobode du\u017enika u odnosu na vjerovnika. Sli\u010dno kao \u0161to hrvatskom gra\u0111aninu koji ima kredit u \u201edoma\u0107oj\u201c banci tempo \u017eivota mo\u017ee diktirati banka promjenjivom kamatnom stopom na taj kredit, i kao \u0161to mu (uz njegov pristanak) ograni\u010dava odre\u0111ene slobode (npr. slobodu raspolaganja nekretninama), tako se i na makro-razini dr\u017eava obvezuje vjerovnicima, i pristaje na ograni\u010denje odre\u0111enih sloboda. Uvjet koji MMF redovito tra\u017ei od zemalja du\u017enika jest privatizacija dr\u017eavnog vlasni\u0161tva, \u0161to zna\u010di gubitak slobode nad raspolaganjem dr\u017eavnom imovinom.<\/p>\n
Kod Gr\u010dke je princip ovisnosti o vjerovniku doveden do ekstrema jer je Gr\u010dka ekstremno zadu\u017eena, i budu\u0107i da vjerovnici prakti\u010dno dr\u017ee financijsku budu\u0107nost Gr\u010dke u svojoj \u0161aci (ne gr\u010dki gra\u0111ani!), nije im bilo ni na kraj pameti pitati ih za mi\u0161ljenje, te su ostali prenera\u017eeni kada im je otvorena mogu\u0107nost referenduma. Ako se \u010dak i zanemari nevjerojatno licemjerje kojim se s jedne strane glorificira Gr\u010dku kao kolijevku demokracije, a s druge gr\u010dkom narodu prije\u010di samostalno odlu\u010divanje o vlastitoj budu\u0107nosti, valja zadr\u017eati na umu kako bi se posljedice eventualnog referenduma osjetile u cijelom svijetu. Drugim rije\u010dima, gr\u010dki bi gra\u0111ani posredno odlu\u010divali i o budu\u0107nosti prije svega Irske, Portugala, \u0160panjolske, i Italije, a za to ih nitko nije ovlastio. I u Njema\u010dkoj bi se mogao raspisati referendum kojim bi se gra\u0111ane pitalo dopu\u0161taju li sanaciju Gr\u010dke njihovim, njema\u010dkim novcem. Tako bi nijemci odre\u0111ivali sudbinu Gr\u010dke, ali ni nijemce nitko nije ovlastio niti izabrao da upravljaju Gr\u010dkom. Sve navedeno predstavlja argument vi\u0161e za uvo\u0111enje globalnog autoriteta koji bi doista imao mandat, i koji bi bio ovla\u0161ten nadzirati i upravljati financijskim sustavom u smjeru op\u0107eg dobra. Osobito je jasniji poziv \u201enikomu ni\u0161ta ne dugujte\u201c (Rim 13,8); iz duga viri ne-sloboda, vi\u0161e duga \u2013 vi\u0161e ne-slobode.<\/p>\n
Gotovo sve velike i zahtjevne ideje u povijesti \u010dovje\u010danstva pojedinci su progla\u0161avali nerealnima, utopijama. I vatikanski je dokument neostvariv ukoliko se javnost unaprijed oplijeni otrovnim uvjerenjem kako se \u201eni\u0161ta ne mo\u017ee promijeniti\u201c. No, prilike su ve\u0107 ovdje, samo ih valja prepoznati. U Be\u010du je od 20. do 23. 10. odr\u017ean susret pod naslovom “Ekonomija zajedni\u0161tva – zajedno na putu”, na kojemu je sudjelovalo oko 120 poduzetnika, studenata i simpatizera ekonomije zajedni\u0161tva iz cijele Europe. Ideje ekonomije zajedni\u0161tva tako\u0111er su progla\u0161avane neostvarivima i nerealnima, no to nije sprije\u010dilo desetke tisu\u0107a ljudi diljem svijeta u aktivnom zalaganju i prakti\u010dnom \u017eivljenju socijalnog nauka Crkve u ekonomskom okru\u017eenju, nastoje\u0107i dati ljudsko lice kapitalizmu. Krenuli su iz prakse, a ne iz teorije, i \u017eivotom pokazali kako su promjene itekako mogu\u0107e.<\/p>\n
Ukoliko se svjetski financijski sustav ne zauzda pitanje je vremena kada \u0107e ga dokraj\u010diti neka nova, kona\u010dna kriza, osobito imaju\u0107i u vidu rastu\u0107u nestabilnost kineskog bankarskog sustava. Gao Xiquing, potpredsjednik China Investment Corporation (dr\u017eavne institucije koja upravlja dugoro\u010dnim kineskim investicijama), izjavio je nedavno na sastanku u MMF-u kako Kina ne mo\u017ee spa\u0161avati druge dr\u017eave, jer mora spa\u0161avati sebe. Papinsko vije\u0107e za pravdu i mir pi\u0161e: \u201eAko se ne prona\u0111u rje\u0161enja za razli\u010dite oblike nepravdi, negativni u\u010dinci na dru\u0161tvenoj, politi\u010dkoj i ekonomskoj razini neizbje\u017eno \u0107e stvoriti ozra\u010dje rastu\u0107eg neprijateljstva, pa i nasilja, te \u0107e potkopati i same temelje demokratskih institucija, \u010dak i onih koje se smatraju naj\u010dvr\u0161\u0107ima.\u201c U dru\u0161tvu koje je sposobno u relativno kratkom roku mobilizirati tisu\u0107u milijardi eura (a i vi\u0161e, ako bude potrebno) za spas financijskih institucija, a nije sposobno u\u010diniti kulturnu i moralnu refleksiju nad sutra\u0161njicom, svi su pozvani ne odustati od visokih ciljeva, i graditi smislenu budu\u0107nost za nadolaze\u0107e generacije. Doista, svijet \u010dezne za stabilno\u0161\u0107u, za autoritetom koji bi ulijevao povjerenje u sigurnu sutra\u0161njicu i odr\u017eivi mir.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n