Svijet se vrti oko novca. Novcem se sve mo\u017ee kupiti: zdravlje (u mjeri doma\u0161aja suvremene medicine), sre\u0107a (komforan i lagodan \u017eivot), prijatelji (oportunisti kojima je novac mjerilo uspjeha), i ljubav (partner koji je tu sve \u201edok nas novac ne rastavi\u201c). Jedina rupa koju novac ne mo\u017ee za\u010depiti je smisao \u2013 novac ne daje odgovor na pitanja za\u0161to \u017eivot, za\u0161to smrt. No, ta pitanja ne stignemo ni postaviti, a kamoli odgovoriti na njih, jer naprosto nemamo vremena zastati u gu\u017evi, vrevi i strci za \u2013 novcem. Bilo bi zgodno uzeti jednu nov\u010danicu (bilo koju), pogledati ju, i zapitati se: \u0161to je to? Ne filozofski, ne metafizi\u010dki, nego prakti\u010dno \u2013 tko odre\u0111uje koliko to vrijedi, tko to pravi, odakle dolazi, koliko ga ima? Je li mogu\u0107e da ba\u0161 sve po\u010dinje i zavr\u0161ava novcem?<\/p>\n
<\/p>\n
Ve\u0107ina ekonomista odgovorila bi sasvim hladno i racionalno: da, mogu\u0107e je, jer je novac mjera vrijednosti svih roba i usluga, sredstvo razmjene, i pohranjuje \u0161tednju za budu\u0107u potro\u0161nju. Uostalom, dovoljno je pogledati suvremenu financijsku krizu koja je zorno pokazala va\u017enost novca za normalno, uobi\u010dajeno funkcioniranje dru\u0161tva. Upravo zbog krize i recesije u kojima se nalazimo izuzetno je bitno preispitati \u0161to je zaista novac, i kakav je to novac na \u010diji oltar toliki pola\u017eu svoje vrijeme, zdravlje, pa i \u017eivote. Jer, novac pokre\u0107e svijet, i kada novca nema, svijet staje. Tome smo svjedoci ve\u0107 mjesecima.<\/p>\n
Iako ne mo\u017eemo negirati silinu va\u017enosti novca, ne\u0161to duboko u nama opire se ideji kako je novac \u010dovjekova sveop\u0107a zvijezda vodilja. Osobito je te\u0161ko pojmiti snagu novca imamo li na umu da je vrijednost novinskog papira kojeg upravo dr\u017eite u ruci otprilike jednaka realnoj vrijednosti bilo koje nov\u010danice koju imate uza se, bilo one od 10 kuna, bilo one od 500 eura. Novac je danas isklju\u010divo papir \u2013 papir i ni\u0161ta vi\u0161e.<\/em><\/p>\n Jedna nov\u010danica od 1000 kuna vrijedi zapravo 5000 puta manje \u2013 tro\u0161ak tiskanja jedne na\u0161e najskuplje i najve\u0107e nov\u010danice je oko 20 lipa. Doga\u0111a se \u010dak da nominalna vrijednost novca padne ispod njegove stvarne vrijednosti \u2013 tako su u Indiji s tr\u017ei\u0161ta prije par godina nestali nov\u010di\u0107i od jedan i dva rupija kovani od nehr\u0111aju\u0107eg \u010delika, jer je taj \u010delik vrijedio vi\u0161e nego sam nov\u010di\u0107. Kovanica od jednog<\/em> rupija mogla se pretopiti u \u010detiri<\/em> \u017eileta za brijanje, i potom svaki prodati po cijeni od dva<\/em> rupija! No, vratimo se u Hrvatsku: ako 1000 kuna vrijedi 20 lipa, koliko onda zapravo vrijedi tih 20 lipa? Dana\u0161nji novac ne mo\u017eemo razumjeti bez pogleda u povijest novca, odnosno uvida u njegove funkcije i razvoj.<\/p>\n U rudimentarnim gospodarstvima novac je nepotreban jer se dobra razmjenjuju: nekoliko jaja za litru mlijeka, itd. No, kako je \u010dovjek sve vi\u0161e rukotvorio trampa je postala odve\u0107 komplicirana. Osim toga, \u0161to ako imam vi\u0161ak p\u0161enice, a nedostaje mi kukuruz; a susjed ima vi\u0161ak mesa, a nedostaje mu drva \u2013 \u00a0kako \u0107emo se trampiti? Izumljen je novac \u2013 roba koja slu\u017ei kao medij, mjera, i standard vrijednosti. Na podru\u010dju Hrvatske to je bilo me\u0111u ostalim i kunino krzno (odatle i ime za na\u0161u valutu), drugdje je to bila sol, ri\u017ea, perje, \u0161koljke, i sli\u010dno. Prepoznata je i vrijednost plemenitih metala \u2013 prije svega zlata, jer je trajno, lako obradivo, otporno na koroziju, i rijetko; rudnik zlata mo\u017ee biti ekonomski isplativ ako se iz jedne tone zemlje izvadi u prosjeku pola grama zlata.<\/p>\n <\/p>\n Kako su nastale banke i papirni novac<\/strong><\/p>\n Sve tzv. robne valute, od \u0161koljaka do zlata, imaju bitnu zajedni\u010dku karakteristiku: za imatelja one same po sebi predstavljaju odre\u0111enu vrednotu. S druge strane, papirni novac koji nas danas okru\u017euje sam po sebi nema nikakvu unutarnju vrijednost, osim \u0161to ga se mo\u017ee nalo\u017eiti i na njemu se ogrijati. Kako se dogodila transformacija od zlatnika i srebrnjaka do obi\u010dnog papira?<\/p>\n Sve po\u010dinje u staroj Kini, a moglo bi se re\u0107i da su proces pokrenuli bogata\u0161i, odnosno oni koji su imali puno novca. Plemeniti metali su te\u0161ki, i naporno je nositi ih sa sobom. Pojedinci percipirani kao pouzdani i vjerodostojni, \u010duvali su tu\u0111i novac na sigurnom mjestu, a vlasniku novca izdavali su potvrdu koliko novca kod njih ima na \u010duvanju. Bogat \u010dovjek nije hodao uokolo sa zlatnicima, nego s potvrdama o zlatu pohranjenom kod \u010duvara. Nakon \u0161to je ta potvrda izdana mogao je i platiti neku kupovinu tom potvrdom; umjesto da vu\u010de zlatnike elegantno je platio papirom, a novi vlasnik tog papira \u2013 potvrde imao je pravo uzeti od \u010duvara zlatnike koji su za sve vrijeme transakcije mirovali na jednom te istom mjestu, kilometrima udaljeni od mjesta kupoprodaje. Novi imatelj ove \u201epotvrde o zamjenjivosti papira za zlato\u201c mogao je u bilo koje doba dana i no\u0107i do\u0107i s potvrdom kod \u010duvara, i uzeti zlato koje mu pripada, ali to nije \u010dinio jer je zlato bilo te\u0161ko za no\u0161enje i stoga neprakti\u010dno, a bojao se i plja\u010dka\u0161a.<\/p>\n Kako je \u010duvanje zlata bilo profitabilno, \u010duvar se po\u010deo baviti i pozajmljivanjem svog vlastitog zlata, odnosno kreditiranjem. No on nije posu\u0111ivao zlatnike, nego je kredit izdavao u formi \u201epotvrde o zamjenjivosti papira za zlato\u201c. Dakle, umjesto zlatnika emitirao je papir koji predstavlja pravo na njegovo zlato.<\/p>\n Nakon nekog vremena primijetio je kako ve\u0107ina vlasnika zlata uop\u0107e ne podi\u017ee svoj novac, nego trguju razmjenjuju\u0107i potvrde koje je on izdao. Do\u0161ao je do fantasti\u010dne ideje: umjesto da pozajmljuje samo svoje<\/em> zlatnike, pozajmljivat \u0107e i tu\u0111e<\/em> koji su mu povjereni na \u010duvanje. Znaju\u0107i kako vlasnici zlata ne dolaze po svoje mogao je provesti ideju, i o\u010dekivao je kako \u0107e sve dobro zavr\u0161iti ako se kredit uredno vrati. Tako je \u010duvar zlata postao bankar. Bitno je uo\u010diti kako stvarni vlasnici zlatnika nisu izgubili svoje zlato \u2013 ono je i dalje bilo pomno \u010duvano na sigurnom mjestu. Ako su ne\u0161to i posumnjali mogli su jednostavno do\u0107i i uvjeriti se kako je njihov novac ondje gdje su ga i ostavili. No, nisu bili sretni \u0161to ne dobivaju udio u kamatama koje \u010duvar ubire samo za sebe, pa im je novope\u010deni bankar po\u010deo ispla\u0107ivati dio kamate.<\/p>\n Dakle, bankar je od jednih primao novac na \u010duvanje, i proslje\u0111ivao ga drugima kao kredit. Na kredite je obra\u010dunavao kamate, a (manji) dio tih kamata ispla\u0107ivao je stvarnim vlasnicima novca. Valja primijetiti kako je iznos kredita koje je mogao izdavati bio ograni\u010den ukupnim iznosom novca (zlatnika) koje je imao na \u010duvanju. Mnogi misle kako i dana\u0161nji bankarski sustav funkcionira na upravo ovaj na\u010din, ali nije tako. Banke danas stvaraju novac doslovno \u201eiz ni\u010dega\u201c!<\/p>\n Prije nego se pojasni kako banke kreiraju novac, treba do kraja pokazati kako su nastale dana\u0161nje banke. U pohlepi za ve\u0107im profitom bankar s po\u010detka pri\u010de u\u010dinio je klju\u010dni, i recimo to jasno \u2013 nemoralni korak: po\u010deo je izdavati potvrde o zlatu kojeg uop\u0107e nije imao na \u010duvanju, odnosno emitirati kredite za koje nije imao pokri\u0107e u zlatu. Uo\u010dio je kako vlasnici nikad ne dolaze po svoje zlatnike u isti trenutak, te kako mnogi uop\u0107e ni ne podi\u017eu svoj novac i ne provjeravaju je li njihovo zlato uop\u0107e kod bankara. Dakle, stvarao je novac (odnosno potvrde o \u010duvanju zlata) doslovno \u201eiz ni\u010dega\u201c. Plan je funkcionirao sve dok netko nije posumnjao u integritet bankara. Kada su se sumnje i glasine pro\u0161irile dobar je dio ulaga\u010da istodobno do\u0161ao sa svojim potvrdama i zahtijevao da im se vrate njihovi zlatnici, a kako zlata jednostavno nije bilo dovoljno za sve, bankar je propao. Navale na banku i dan-danas su najve\u0107a bojazan svih bankara, ne zato \u0161to je novac \u0161tedi\u0161a plasiran nekome kao kredit, nego jednostavno zato \u0161to je kredit stvoren \u201eiz ni\u010dega\u201c.<\/p>\n <\/p>\n Legalizacija diskutabilne prakse \u2013 kako je nastao sustav djelomi\u010dnih rezervi<\/strong><\/p>\n Ovakva praksa fiktivnog kreiranja novca \u201eiz ni\u010dega\u201c nije zabranjena, upravo suprotno: legalizirana je i stavljena pod relativno \u010dvrsti nadzor i regule. Bankari ne smiju stvarati novca koliko im se svidi, ve\u0107 moraju dr\u017eati rezerve za primljeni novac. Te rezerve pokrivaju samo dio depozita, zato se ovo i naziva sustav djelomi\u010dnih rezervi<\/em>. Primjerice, u zemljama u kojima je euro slu\u017ebena valuta 2% depozita po vi\u0111enju koje polo\u017eite u banku mora u banci i ostati kao rezerva. Ako ulo\u017eite 100 eura u neku europsku banku, ona \u0107e 98 eura emitirati kao kredit, a dva eura zadr\u017eati kao rezervu. Bitno je ovdje uo\u010diti kako vi imate cijelih svojih 100 eura na ra\u010dunu, taj novac se nikome ne proslje\u0111uje<\/em> nego je isklju\u010divo i samo va\u0161, a banka stvara \u201eiz ni\u010dega\u201c 98 eura i pripisuje ih na ra\u010dun onoga kome je dala kredit. To \u0161to \u0107ete vi mo\u017eda sutra do\u0107i nazad po svojih 100\u20ac za banku nije problem: bitno je da puno vas ne do\u0111e u isto vrijeme. Na novostvorenih 98\u20ac kredita banka \u0107e uredno obra\u010dunati i zaraditi kamate.<\/p>\n No, lavina se kre\u0107e i dalje: onaj tko je primio kredit od 98 eura deponira ih u drugu banku koja plasira kredit tre\u0107emu, te stvara \u201eiz ni\u010dega\u201c 96,04\u20ac (tako\u0111er je zadr\u017eala 2% kao rezervu). U tre\u0107em koraku od ovih 96,04\u20ac depozita stvara se 94,12\u20ac kredita, i tako dalje. Kona\u010dno, banke na temelju po\u010detnog depozita od 100\u20ac iz apsolutnog vakuuma kreiraju ukupno 5.000 eura novog, prethodno nepostoje\u0107eg novca, jer su rezerve propisane na razini od 2%. Ako je to diskutabilna praksa, \u0161to tek re\u0107i na ovo: na depozite oro\u010dene na preko dvije godine banke u Europskoj uniji ne moraju zadr\u017eati ni centa rezerve! To zna\u010di da iz ovih depozita mogu stvarati teoretski neograni\u010deno mnogo novca.<\/p>\n \u0160to je ovdje bitno primijetiti? U interesu je banaka da su rezerve \u0161to manje jer tako mogu stvoriti vi\u0161e novca, i slijedom toga mogu zaraditi vi\u0161e na kamatama. S druge strane, bankari su itekako svjesni da ne mogu rezerve spustiti ispod odre\u0111ene granice jer tada ne bi imali novac za svakodnevne isplate. Zatim, novac koji je nastao je ne\u010diji dug<\/em>, jer ga je netko primio po kreditu. Dakle, ve\u0107ina novca u opticaju je dug. Mo\u017eda najva\u017enije je slijede\u0107e: ako je iz 100\u20ac stvoreno 5000\u20ac kredita (a jest); taj kredit morat \u0107e se vratiti s kamatama, a tih novaca za kamate u sustavu jednostavno nema<\/em>. Banke \u201eiz ni\u010dega\u201c stvaraju novac samo za glavnicu, ne i za kamate. Stoga se za kamate mora stvoriti novi novac, odnosno novi dug! Valjda je sada jasnije za\u0161to razina duga u svijetu neprestano raste\u2026 Novi dug zna\u010di i nove prihode za banke; uostalom, zar ne svjedo\u010dimo kako banke postaju sve ve\u0107e i sve bogatije, a gra\u0111ani, poduze\u0107a, i dr\u017eava sve zadu\u017eeniji?<\/p>\n <\/p>\n Novac je \u00a0zapravo dug<\/strong><\/p>\n Novac je opisanim sustavom djelomi\u010dnih rezervi postao dug. Banke se redovito prezentiraju kao posrednici, govore\u0107i kako posu\u0111uju novac svojih \u0161tedi\u0161a, no to zapravo nije tako. Najve\u0107i dio novca u opticaju je ustvari ne\u010dije dugovanje, a onaj tko stvara novac u biti nije sredi\u0161nja banka i njena tiskara, nego banke. Nevjerojatno ali istinito, kada bi sutra svi hrvatski gra\u0111ani nekim \u010dudom osvojili visoke iznose na lutriji u inozemstvu, i potom vratili sve svoje kredite, novca u Hrvatskoj uop\u0107e vi\u0161e ne bi bilo u opticaju, jer ne bi bilo ni duga! Valja napomenuti kako mi ovdje nismo nikakva iznimka, i kako je ovakav monetarni sustav na snazi u cijelom svijetu. Stoga sama Hrvatska tu ne mo\u017ee u\u010diniti ba\u0161 ni\u0161ta, te da bi se ne\u0161to promijenilo morao bi se redizajnirati globalni financijski sustav.<\/p>\n Sustav djelomi\u010dnih rezervi omogu\u0107uje da banke posu\u0111uju novac kojeg nemaju. Toliko je nevjerojatno da ovo treba ponoviti: banke posu\u0111uju novac koji nemaju. Kada do\u0111emo u banku po svoj novac bankar nam nikad ne\u0107e re\u0107i kako nam ne mo\u017ee dati na\u0161 novac jer ga je posudio nekom drugom, jer to naprosto nije istina. Kredit onom tre\u0107em banka je najve\u0107im dijelom stvorila \u201eiz ni\u010dega\u201c. U stvarnom svijetu mora se imati ne\u0161to da bi se to posudilo; ne mogu susjedu posuditi kruha ako ga nemam. No, u svijetu financija banke posu\u0111uju milijune iako ih nemaju. Valja se zapitati: kako je mogu\u0107e da smo svi mi toliko zadu\u017eeni, i dr\u017eava, i poduze\u0107a, i gra\u0111ani, a banke su sve ve\u0107e i stvaraju enormne profite? Odakle sav taj novac za tolike kredite? Odgovor je jednostavan: dug je novac, novac je dug.<\/p>\n Slijedi logi\u010dno pitanje: kakav je to monetarni sustav, i gdje je nestalo zlato kao pokri\u0107e za papirni novac? Ve\u0107 je opisano da je papirni novac u povijesti zapravo bio \u201epotvrda o zamjenjivosti papira za zlato\u201c. Ratovi su ti koji su uni\u0161tili zlatni standard: fiat<\/em> novac se uvodio za vrijeme velikih ratova, jer se ratovi uglavnom financiraju tiskanjem novca bez pokri\u0107a. Na kraju krajeva, pa i Domovinski rat je dobrim dijelom financiran tiskanjem novca \u2013 tome je slu\u017eio hrvatski dinar; da podnese teret rata i hiperinflacije koja je iznosila preko 1000% godi\u0161nje u 1993. godini. Hiperinflacija u Njema\u010dkoj (tiskali su nov\u010danicu od sto tisu\u0107a milijardi maraka), je dijelom zaslu\u017ena za II. svj. rat, a nakon njega ni\u0161ta nije bilo kao prije.<\/p>\n Drugi je svj. rat iznjedrio Bretton-Woodski sustav koji je potrajao do 1971. godine, kada ga je ukinuo ameri\u010dki predsjednik Nixon. Nakon \u0161to je dolar odbacio zlatno pokri\u0107e i ostale valute u svijetu postale su \u201eslobodno plutaju\u0107e\u201c. U zlatnom standardu bilo je potrebno iskopati novo zlato kako bi se tiskala nova nov\u010danica, no uvo\u0111enjem fiat<\/em> novca ova su ograni\u010denja nestala.<\/p>\n Treba li uop\u0107e re\u0107i \u2013 onaj tko ima novac ima i mo\u0107. Dakle, banke mogu vrlo sna\u017eno utjecati na dr\u017eavni aparat i na zakonodavni proces, kreiraju\u0107i na taj na\u010din ambijent koji im odgovara, sve po zakonu. Stoga je ovakav monetarni sustav u biti vrlo logi\u010dna posljedica mo\u0107i banaka kao institucija.<\/p>\n Opravdano je upitati se je li to sve ba\u0161 tako\u2026? Ima li tu neka teorija zavjere? Ne, nema teorije, ovo je praksa, a gra\u0111ani imaju pravo znati kako monetarni sustav funkcionira, osobito sada kada je sustav u krizi. To je jednostavno novac, tako djeluje, i tako nastaje; a do kada, vidjet \u0107emo\u2026<\/p>\n <\/p>\n Kako stvari stoje u Hrvatskoj<\/strong><\/p>\n Hrvatska kuna je potpuno papirni (fiat<\/em>) novac, kao i svi drugi novci u svijetu, pa i kod nas vrijede ista financijska pravila kao i drugdje. U Hrvatskoj iznos obveznih rezervi iznosi 14%, \u0161to zna\u010di da iz svakih 100 kuna banke svakodnevno stvaraju ukupno 714,28 kuna novog, prethodno nepostoje\u0107eg novca koje emitiraju kao dug.<\/p>\n Kako je ve\u0107 re\u010deno, Hrvatska je prihvatila ovakav dizajn financijskog i monetarnog sustava. Ako \u0107emo pravo: uop\u0107e nemamo izbora, cijeli svijet funkcionira ovako pa mi i ne mo\u017eemo biti jedina iznimka. Ono \u0161to se mo\u017ee u\u010diniti jest unutar ovakvog sustava kontrolirati banke i opseg nastajanja novca kojeg one kreiraju. Tu funkciju ima Hrvatska narodna banka.<\/p>\n Svakako jedan od pozitivnih elemenata za hrvatsko gospodarstvo jest upravo jaka i utjecajna sredi\u0161nja banka, \u010dija se konzervativna politika (prethodno na sna\u017enom udaru kritike) pokazala punim pogotkom u prvom valu suvremene financijske krize. No, ingerencije i mo\u0107 sredi\u0161nje banke imaju ograni\u010den doseg, i hrvatsko gospodarstvo ne mo\u017ee opstati i prosperirati ako HNB bude radila svoj posao, a ostali budu i dalje vodili samo dnevno-politi\u010dku strategiju. HNB mo\u017ee amortizirati utjecaj krize samo do odre\u0111ene mjere, pa se treba nadati kako \u0107e kriza biti filtar, katarza iz koje \u0107e na\u0161e dru\u0161tvo iza\u0107i umnogome pro\u010di\u0161\u0107eno od mnogih nedostataka i taloga koja se navukao kroz vrijeme.<\/p>\n <\/p>\n Kako banke stvaraju novac \u201eiz ni\u010dega\u201c<\/strong><\/p>\n Gra\u0111ani uglavnom vjeruju kako banke daju kredite iz tu\u0111e \u0161tednje \u2013 netko mora u\u0161tedjeti neki novac i dr\u017eati ga u banci da bi ga banka mogla plasirati kao kredit nekom tre\u0107em. To zapravo uop\u0107e nije istina. Banke stvaraju novac iz vakuuma. To\u010dnije, kreiraju novac iz obe\u0107anja primatelja kredita da \u0107e taj kredit i vratiti. Primatelj kredita ugovorno se obvezuje vratiti primljeni kredit, i na osnovu tog obe\u0107anja (i pripadaju\u0107ih instrumenata osiguranja, npr. hipoteke) banka dozna\u010duje novac na ra\u010dun primatelja kredita. No, taj novac nije<\/em> preba\u010den sa ra\u010duna ne\u010dije \u0161tednje, nego je jednostavno pripisan, kreiran \u201eiz ni\u010deg\u201c, i prethodno nije postojao<\/em>. No, banka kreira samo glavnicu duga, odnosno novac koji se dobiva kao kredit. Da bi se taj kredit vratio s kamatama mora se stvoriti novi novac za kamate, i tako se kre\u0107e spirala duga.<\/p>\n Za\u0161to se ne govori o ovakvom monetarnom sustavu u kojemu privatne institucije \u2013 banke \u2013 imaju pravo stvarati novac \u201eiz ni\u010deg\u201c? Govore mnogi, ali njihov glas ne dopire daleko. Davne je 1861. godine ameri\u010dki predsjednik Jefferson napisao: \u201ePravo kreiranja novca treba se oduzeti bankama i predati Kongresu i ljudima kojima novac pripada. Iskreno vjerujem da su bankarske institucije opasnije od profesionalnih vojski.\u201c Me\u0111u ostalima i islamski financijski eksperti ve\u0107 dugo upiru prstom u ovakav sustav, ali banke imaju novac, a onaj tko ima novac ima i mo\u0107 nametnuti svoj stav. Je li upitno: onaj tko mo\u017ee stvoriti novac mo\u017ee stvoriti i javno mi\u0161ljenje, a onaj tko misli druga\u010dije prikazat \u0107e se kao ekscentrik, laik, teoreti\u010dar zavjere, paranoik, i sli\u010dno\u2026<\/p>\n Banke nipo\u0161to nisu institucije koje su inherentno lo\u0161e ili pokvarene, nego trebaju zauzeti svoju istinsku poziciju u dru\u0161tvu: budu\u0107i da su zaista institucije od op\u0107eg dobra i interesa, trebaju se i pona\u0161ati sukladno op\u0107em dobru i interesu, a ne isklju\u010divo prema interesima svojih vlasnika, vje\u010dito gladnih za profitom. Osim toga, profiti banke su isklju\u010divo profiti vlasnika banke, a \u010dim do\u0111e do potresa u sustavu tada gubici vi\u0161e nisu gubici samo vlasnika, nego ih pla\u0107aju svi porezni obveznici. Mi smo to u Hrvatskoj do\u017eivjeli ne jednom, a upravo sada se to doga\u0111a u cijelom svijetu. Eto jo\u0161 jednog razloga za\u0161to banke moraju biti okosnica interesa koji idu u pravcu op\u0107eg dobra.<\/p>\n <\/p>\n Zlatni standard i fiat<\/em> novac<\/strong><\/p>\n Zlatni standard = monetarni sustav u kojem je novac u opticaju papirni, a taj papirni novac je slobodno zamjenjiv za unaprijed utvr\u0111ene koli\u010dine zlata. Danas u svijetu vi\u0161e nigdje ne postoji zlatni standard, a novac je u potpunosti zamijenjen fiat<\/em> novcem.<\/p>\n Fiat<\/em> novac = ne, ovaj novac nema nikakve veze sa talijanskim proizvo\u0111a\u010dem automobila. To je papirni novac koji je zaista isklju\u010divo papirni novac. Kod njega nema nikakve konvertibilnosti za zlato ili druge plemenite metale, i njega vlade prisilno name\u0107u kao sredstvo pla\u0107anja. To je zapravo simbol novca: papir sam po sebi bezvrijedan, ali kojega zakonodavci deklarativno proklamiraju novcem, i kojega svatko mora prihvatiti za izmirenje duga, odnosno kao sredstvo pla\u0107anja. Sve valute u svijetu danas, pa i kuna, su fiat<\/em> valute. Nitko ne smije odbiti fiat<\/em> novac s tvrdnjom kako je to zapravo papir, jer bi to bio protuzakonit \u010din. Dodu\u0161e, tko danas odbija primiti novac (kao zaslu\u017eeno sredstvo podmirenja nekog ra\u010duna)?<\/p>\n <\/p>\n Na po\u010detku i na kraju svega – zlato<\/strong><\/p>\n Zlato se koristi kao novac jo\u0161 od prapovijesti. Njegova privla\u010dnost ne da se objasniti samo kemijsko-fizi\u010dkim svojstvima, te postoje i kulturolo\u0161ke, sociolo\u0161ke, i psiholo\u0161ke dimenzije zlata kao univerzalnog novca. To je opet iza\u0161lo na vidjelo prije par mjeseci, kada su po\u010detkom financijske krize u svijetu cijene svega, pa i zlata, po\u010dele padati. No, kako se ljudi u vremenima krize uvijek okre\u0107u tradicionalnim i povijesno dobro provjerenim vrijednostima, tako je i zlato postalo sve tra\u017eenije, pa je cijena zlata od listopada 2008. do velja\u010de 2009. sko\u010dila za gotovo 40%!<\/p>\n Ovo pokazuje kako je u kona\u010dnici zlato ipak temelj vrijednosnog sustava u svijetu, jer u situaciji kada gotovo svim vrijednosnicama, valutama, i robama pada cijena do te mjere da se ve\u0107 gubi tlo pod nogama, investitori nastoje sa\u010duvati svoju imovinu upravo u formi zlata.\u00a0 Tako i cijena zlata u krizama gotovo uvijek raste.<\/p>\n <\/p>\n Bretton Woodski sustav<\/strong><\/p>\n Krajem II. svjetskog rata, 1944. godine, u ameri\u010dkom mjestu Bretton Woods 730 delegata iz 44 dr\u017eave okupilo se kako bi definirali i uspostavili novi svjetski financijski poredak, nakon \u0161to se postoje\u0107i raspao. Glavnu rije\u010d vodile su SAD kao neprikosnovena onda\u0161nja velesila br. 1. Osnovan je Me\u0111unarodni monetarni fond (upravo onaj MMF kojim se danas zastra\u0161uje bira\u010dko tijelo i mala djeca) i osnovne strukture Svjetske banke. Propisan je novi zlatni standard u kojem su sve valute morale biti vezane za zlato, ili direktno ili preko dolara. Naime, okosnica ovog sustava bio je ameri\u010dki dolar koji je bio vezan za zlato, a druge valute mogle su se vezati uz dolar.<\/p>\n U Bretton Woodsu kreiran je trostrani sustav trgovine izme\u0111u zemalja tre\u0107eg svijeta, Europe, i SAD-a; SAD su koristile ovaj financijski sustav kako bi stvarale ogromne profite u trgovini sa zemljama u razvoju, kupuju\u0107i od njih sirovine i razvijaju\u0107i svoju industriju. Ovaj suficit slao se u Europu kako bi se ona obnovila, te kako bi postala tr\u017ei\u0161tem za ameri\u010dke proizvode. Europa je nakon stabilizacije postala kupcem roba iz zemalja tre\u0107eg svijeta.<\/p>\n Kako se cijeli sustav temeljio na dolaru i na ulozi SAD-a kao jamca stabilnosti, kada se ameri\u010dka ekonomija destabilizirala kolabirao je i Bretton Woodski sustav. Budu\u0107i je SAD prakti\u010dno bio svjetski sredi\u0161nji bankar, jer je po zavr\u0161etku II. svj. rata dr\u017eao oko polovice svjetskih rezervi zlata, \u010dim su se od 1960-tih Europa i Japan osovili na noge i po\u010deli parirati SAD-u i sustav se po\u010deo raspadati.<\/p>\n Vijetnamski rat proizveo je inflaciju i prvi ameri\u010dki trgovinski deficit nakon 20 godina. Sve se sru\u0161ilo 1971. kada su u SAD-u jednostrano odbili zamjenjivati dolare za zlato (u povijesti ekonomije poznato kao Nixonov \u0161ok<\/em>), i od tada je najve\u0107i dio svijeta pre\u0161ao na pravi papirni (fiat<\/em>) novac. Posljednja zemlja u svijetu koja je napustila konvertibilnost novca za zlato \u2013 \u0160vicarska \u2013 u\u010dinila je to relativno nedavno, 1999. godine.<\/p>\n Nakon globalne i svje\u017ee financijske krize mnogi zagovaraju novi Bretton-Woods, a me\u0111u njima je primjerice i francuski predsjednik Sarkozy: \u201eMoramo ponovno osmisliti financijski sustav, od nule, kao u Bretton Woodsu\u201c , rekao je krajem 2008. Dakle, svjedo\u010dimo stvaranju nove povijesti novca, a jednako prednost kao i nedostatak predstavlja \u010dinjenica kako danas ne postoji jedna neprikosnovena svjetska velesila koja bi nametnula rje\u0161enje za sve (kao \u0161to su to u\u010dinile SAD u Bretton Woodsu), ve\u0107 bi sukobljeni interesi Rusije, Kine, Europe, i SAD-a trebali rezultirati globalnim kompromisom oko novog financijskog sustava.<\/p>\n <\/p>\n Ako je novac samo papir, za\u0161to ga ne tiskamo koliko nam treba?<\/strong><\/p>\n Ono \u0161to mnogima pada na pamet u okolnostima nesta\u0161ice novca glasi otprilike: ako je novac od papira, a mi nemamo novca, za\u0161to ga onda jednostavno ne bi tiskali onoliko koliko nam treba (i jo\u0161 malkice vi\u0161e)? Osobito stoga \u0161to jo\u0161 uvijek imamo svoju valutu i svoju sredi\u0161nju banku koja regulira sve bitno oko na\u0161e kune; jednom kada uvedemo euro monetarna politika diktirat \u0107e se iz Frankfurta, i postat \u0107emo umnogome samo pasivni promatra\u010di. Dakle, pokrenimo tiskaru! Rezultat lagodnog tiskanja novca bio bi krah gospodarstva. Zbog sustava nov\u010danog multiplikatora na svaku novotiskanu kunu banke bi proizvele i kreirale jo\u0161 mnogo novih kuna, \u0161to bi neizbje\u017eno dovelo do hiperinflacije.<\/p>\n Radi poja\u0161njenja zamislimo ovakvu pri\u010du: na nekom izoliranom otoku postoji samo jedno selo. Ondje postoji zlatni novac, i seljani me\u0111usobno kupuju i prodaju svoje proizvode i usluge za zlatni novac, i cijene su stabilne. Na otok se sru\u0161i avion pun zlatnika, i odjednom seljaci imaju znatno vi\u0161e novca nego prije. No, koli\u010dina proizvoda i usluga je ostala ista, i seljaci ne mogu odjednom proizvoditi bitno ve\u0107e koli\u010dine samo zato \u0161to imaju vi\u0161e novca. Ovo neizbje\u017eno vodi do porasta svih cijena i inflacije. Nakon nekog vremena cijene bi se stabilizirale na nekoj novoj, bitno vi\u0161oj razini.<\/p>\n Ovakav scenarij je mogu\u0107 na otoku, u izolaciji, uz zlatni standard novca, ali u otvorenoj dr\u017eavi, uz multiplikaciju i kreiranje novca od strane banaka, ishod nerazumnog ubacivanja novog novca u sustav bio bi hiperinflacija. Iako pojedini ekonomisti \u010dak zagovaraju niske stope inflacije kao pozitivne, ve\u0107ina uo\u010dava \u010dinjenice devastiraju\u0107eg u\u010dinka visoke inflacije na gospodarstvo. Dakle, tiskanje novca mo\u017ee biti \u201erje\u0161enje\u201c samo kratkoro\u010dno, a dugoro\u010dno vodi u propast.<\/p>\n <\/p>\n