{"id":276,"date":"2012-12-03T16:42:33","date_gmt":"2012-12-03T15:42:33","guid":{"rendered":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=276"},"modified":"2020-10-06T09:05:26","modified_gmt":"2020-10-06T08:05:26","slug":"ekonomija-srece","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=276","title":{"rendered":"Ekonomija sre\u0107e"},"content":{"rendered":"

\u201eZadovoljstvo siromahe \u010dini bogata\u0161ima; nezadovoljstvo bogata\u0161e \u010dini siromasima.\u201c<\/em>
\nBenjamin Franklin (1706 – 1790)<\/p>\n

 <\/p>\n

Objavljeno u Prilici, Mjese\u010dnom prilogu Glasa Koncila, kao tema broja 02\/2010.<\/strong><\/em><\/p>\n

<\/p>\n

Svijet se protekle godine naveliko bavio ronila\u0161tvom: istra\u017eivalo se dno mnogih ekonomskih sustava. I dok brojni ronioci ve\u0107 polako izranjaju i plivaju prema povr\u0161ini, u Hrvatskoj smo jo\u0161 uvijek no\u0161eni poletom istra\u017eiva\u010dkog zanosa. Gotovo uvijek i u svemu kasnimo, pa tako kasnimo i u izronu. Redovito se promatra barometar \u2013 bruto dru\u0161tveni proizvod \u2013 i na temelju njegovog rasta\/pada zaklju\u010duje se ide li nam; zaranjamo li dublje ili izranjamo. Valjda \u0107e u bocama biti dovoljno zraka\u2026<\/p>\n

Svaki je zaron (tj. kriza) prigoda za preispitivanje; \u0161to je kriza dublja, sna\u017enija je i potreba za promjenama. Ako je krajem 1920-ih zapo\u010dela Velika depresija, sada se mo\u017ee govoriti o Ve\u0107oj<\/em> depresiji nad kojom vise brojni upitnici: kakav je to ekonomski sustav u kojem \u017eivimo? Mora li tako biti? Zar zaista nema nikakve alternative? I mo\u017eda najbitnije: ako ovakva ekonomija vodi u depresiju, kakva mo\u017ee odvesti u zadovoljstvo, blagostanje; u sre\u0107u?<\/p>\n

U ovo vrijeme popularno je, ako ne ve\u0107 i pomalo potro\u0161eno, govoriti o krizi kao o prilici, te se redovito izvla\u010di ona pri\u010dica koja nastoji osokoliti malodu\u0161ne time \u0161to u Kini jedna te ista rije\u010d (weiji<\/em>) ozna\u010dava i ‘krizu’ i ‘priliku’ (\u0161to zvu\u010di vrlo zgodno, ali je posvema\u0161nja zabluda i neistina, o \u010demu na\u0161iroko pi\u0161e npr. V. Mair, profesor kineskog sa Sveu\u010dili\u0161ta u Pensilvaniji). \u0160togod Kinezi rekli o tome, \u010dinjenica je da je depresija upravo idealan ambijent za reforme, jer je i \u0161iroka javnost tada osvije\u0161tena o potrebi promjena. Dakle, opet reforme, uvijek i iznova reforme; jo\u0161 od stabilizacije jugo-dinara i famoznog te\u010daja \u201esedam za marku\u201c sve do trenutnih raspri o osnivanju fondova za spas gospodarstva \u2013 ‘reforma’ je stalna mantra na ustima vojske politi\u010dara. Pa ipak, aktualni zaron osvje\u0161\u0107uje nas kako na\u0161 ekonomski mehanizam tra\u017ei generalku, i promjene su zaista nu\u017ene, ali pravo je pitanje u kojem ih pravcu usmjeriti, \u010demu te\u017eiti?<\/p>\n

 <\/p>\n

Upravo u kontekstu ekonomske i dru\u0161tvene depresije buja i raste ekonomija sre\u0107e, znanstvena grana ekonomije koja nije nova, ali se u posljednje vrijeme naglo razvija. Ekonomija sre\u0107e istra\u017euje koje ekonomske pojave (osim pove\u0107anja prihoda) doprinose sre\u0107i pojedinca. Te\u0161ko je ne prenaglasiti va\u017enost ovoga \u0161to je, tobo\u017ee manje bitno, stavljeno u zagradu: osim pove\u0107anja prihoda<\/em>; ta nije li skoro cijela ekonomska znanost, sa svim svojim granama i gran\u010dicama, zapravo usmjerena ka pove\u0107anju bruto dru\u0161tvenog proizvoda (\u0161to se mo\u017ee promatrati kao pove\u0107anje prihoda na makro razini), odnosno pove\u0107anju dobiti poduze\u0107a i pla\u0107a pojedinaca (pove\u0107anje prihoda na mikro razini)? Prema tome, gotovo sve \u0161to se u ekonomskoj znanosti radi u kona\u010dnici te\u017ei ka pove\u0107anju prihoda (sirovije izra\u017eeno \u2013 ka jo\u0161 vi\u0161e novaca), o kojoj god razini govorili. Isklju\u010di li se pove\u0107anje prihoda kao uzrok pove\u0107anja sre\u0107e gra\u0111ana, preostaje li i\u0161ta?<\/p>\n

Mnogi su u\u010deni i manje u\u010deni kroz povijest isticali kako novac nije ni jamstvo ni uzrok sre\u0107e: ekonomisti se na to nisu pretjerano obazirali. Objavom rezultata istra\u017eivanja R. Easterlina 1974. planet ortodoksnih ekonomista izba\u010den je iz orbite. Naime, Easterlin je znanstvenim metodama do\u0161ao do rezultata koji ukazuju da sre\u0107a pojedinca ne raste s porastom prihoda. Preciznije, pokazao je kako se unutar pojedine dr\u017eave, promatrano u odre\u0111enom trenutku, bogatiji gra\u0111ani op\u0107enito osje\u0107aju sretnijima, ali se na me\u0111unarodnoj razini gra\u0111ani ‘siroma\u0161nih’ dr\u017eava nisu smatrali ni\u0161ta manje sretnima od onih u vrlo ‘bogatim’ zemljama. Uz to, analizira li se promjena razine sre\u0107e u vremenu, rezultati pokazuju kako sre\u0107a pojedinca uop\u0107e ne raste s porastom prihoda, pa se u SAD-u tijekom razdoblja od 25 godina (od 1946. do 1970.) u 30 istra\u017eivanja mo\u017ee promatrati rast BDP-a i razine \u017eivotnog standarda od 60%, ali se gra\u0111ani unato\u010d tome nisu osje\u0107ali ni\u0161ta bitno sretnijima.<\/p>\n

Valja pojasniti: sre\u0107a jest funkcija prihoda u situaciji kada osoba \u017eivi ispod razine ljudskog dostojanstva \u2013 onaj tko gladuje bit \u0107e itekako sretniji ako dobije novac s kojim \u0107e kupiti hranu. No, pove\u0107anje prihoda sa sobom nosi najmanje dva u\u010dinka koji su prepreka dugoro\u010dnom pove\u0107anju sre\u0107e. Prvi je u\u010dinak prilagodbe: \u010dim dobije neku stvar \u010dovjek se vrlo brzo na nju prilagodi, i ne pro\u0111e dugo dok ju ne po\u010dne smatrati samorazumljivom, nu\u017enom, i ni\u010dim posebnom. Ona postaje zadana pretpostavka. Primjerice, donedavno je malo tko imao mobitel, i to ‘ne-imanje’ se smatralo standardom. Sada je te\u0161ko zamisliti \u017eivot prije ovog stroja, povratak na staro \u010dini se nemogu\u0107im, te se \u010dovjek na novi standard prilago\u0111ava ‘u sekundi’. Proizlazi kako je pove\u0107anje sre\u0107e zbog pribavljanja materijalnih stvari samo privremeno, gotovo nikada trajno. Jednostavno, ljudi imaju nevjerojatno veliku mo\u0107 adaptacije na nove uvjete \u017eivota, ali nam ova mo\u0107 \u010desto ‘brani’ pove\u0107anje sre\u0107e.<\/p>\n

Drugi je u\u010dinak pove\u0107anje \u017eelja i o\u010dekivanja: onaj tko ima bicikl \u017eeli auto, a kada ga dobije ne\u0107e pro\u0107i dugo dok ne po\u017eeli drugi, ali vi\u0161e klase. Vlasnik 20-metarske jahte sanja 30-metarsku, a mo\u017eda je i duboko depresivan jer mu prijatelji i kolege redom imaju ve\u0107e jahte od njegove. Neprestano pove\u0107anje \u017eelja i o\u010dekivanja, odnosno iskonski materijalizam nu\u017eno vode do to\u010dke zasi\u0107enja: trenutka kada dodatni prihod vi\u0161e ne donosi bitno ve\u0107u razinu sre\u0107e. Stoga bi se odnos sre\u0107e i prihoda mogao opisati krivuljom koja prikazuje rast sre\u0107e pri ni\u017eim razinama prihoda, ali u odre\u0111enom trenutku nakon to\u010dke zasi\u0107enja (jedna analiza procjenjuje kako se ova to\u010dka nalazi na oko 3.500 kn mjese\u010dnih primanja po osobi) porast prihoda ne prati adekvatan porast osobnog osje\u0107aja sre\u0107e. Kada ve\u0107ina gra\u0111ana dosegne to\u010dku zasi\u0107enja pove\u0107anje BDP-a vi\u0161e ne\u0107e imati u\u010dinka na sre\u0107u pojedinca \u2013 tada i politi\u010darima na visokim razinama (kao nedavno Sarkozy-ju) biva jasno da je klasi\u010dan na\u010din izra\u010duna BDP-a izgubio svoj smisao.<\/p>\n

Valja se podsjetiti kako je u jednom od proteklih brojeva Prilike (studeni 2009.) ve\u0107 obrazlo\u017eena potreba izmjene na\u010dina ra\u010dunanja BDP-a koju je inicirala Europska komisija (EK). Navedeno je kako EK ocjenjuje BDP nedovoljno sveobuhvatnim da bi se samo uz pomo\u0107 njega ocijenila razvijenost nekog dru\u0161tva, i kako preporu\u010da dodatne pokazatelje kojima bi se, osim klasi\u010dnog mjerenja BDP-a, trebao mjeriti i napredak u socijalnom i ekolo\u0161kom podru\u010dju, te u podru\u010dju kvalitete \u017eivota. Upravo bi ekonomija sre\u0107e trebala dati odgovor na pitanje koji su ekonomski izvori sre\u0107e, blagostanja i zadovoljstva pojedinca, nakon \u0161to je ve\u0107ina razumjela kako BDP taj izvor o\u010dito nije.<\/p>\n

 <\/p>\n

Sre\u0107a ima izrazit relacijski karakter \u2013 promatra se u odnosu (relaciji) prema vi\u0161e i manje bli\u017enjima. Pojedinac \u0107e svoju sre\u0107u ocijeniti u odnosu na dru\u0161tvo u kojem \u017eivi, pa \u0107e tipi\u010dni Slavonac re\u0107i: \u201eimam ispodprosje\u010dnu pla\u0107u za hrvatske prilike, daleko ispod one koju imaju moji sunarodnjaci u Zagrebu ili Istri, ali sretan sam \u0161to uop\u0107e imam posao i \u0161to nisam nezaposlen kao mnogi moji prijatelji\u201c. Easterlin o tome ka\u017ee: \u201ePri procjeni vlastite sre\u0107e \u010dovjek se uspore\u0111uje sa standardom ili normom koja je izvedena iz njegovog prethodnog i postoje\u0107eg dru\u0161tvenog iskustva.\u201c Posljedi\u010dno, kada s vremenom prihodi rastu u \u010ditavoj zajednici, pojedinac se ne mora osje\u0107ati osobito sretnijim upravo zbog relacijskog karaktera sre\u0107e, jer raste i norma (standard) s kojim se pojedinac uspore\u0111uje. Stoga porast BDP-a ne mora voditi ka rastu zadovoljstva pojedina\u010dnih gra\u0111ana, i sva stremljenja ekonomske politike koja te\u017ee ka rastu BDP-a nisu ni pribli\u017eno unaprijed osu\u0111ena na aplauz naroda. Umjesto toga ekonomski je rast poput \u017eivotinje koja se hrani tako \u0161to pro\u017edire samu sebe: rast prihoda pove\u0107ava \u017eelje, a ve\u0107e \u017eelje zahtijevaju ve\u0107e prihode, i tako ukrug. Psiholozi P. Brickman i D. T. Campbell ovo su prozvali \u201ehedonisti\u010dkom pokretnom trakom\u201c \u2013 uzeli su pokretnu traku (spravu za tr\u010danje u vje\u017ebali\u0161tu) kao metaforu za u\u010dinak prilagodbe i pove\u0107anja \u017eelja. Naime, osoba mo\u017ee tr\u010dati na spravi, ali se svakim korakom pomi\u010de i traka ispod nje, pa iako tr\u010di ustvari stoji na mjestu. Jednako tako \u010dovjek tr\u010di za materijalnim dobrima i u\u017eicima; \u010dim ih dobije odmah im se prilago\u0111ava i uzima ih ‘zdravo za gotovo’, pove\u0107avaju mu se \u017eelje i pravi novi korak. Pri svemu tome sre\u0107a se uop\u0107e ne mijenja, i \u0161to se ti\u010de sre\u0107e on zapravo stoji na mjestu. \u0160tovi\u0161e, traka se \u010desto kre\u0107e br\u017ee no \u0161to \u010dovjek mo\u017ee tr\u010dati, i on se tr\u010de\u0107i na njoj mo\u017ee kretati i unatrag, odnosno bivati sve manje sretan. Gdje onda u ekonomiji tra\u017eiti sre\u0107u?<\/p>\n

 <\/p>\n

Ekonomija sre\u0107e nastoji integrirati dostignu\u0107a razli\u010ditih dru\u0161tvenih znanosti, prije svega ekonomije, psihologije i sociologije. Kao iznimno va\u017ean faktor koji doprinosi sre\u0107i gra\u0111ana, a koji je u ekonomiji prethodno bio potpuno zanemaren, pojavljuju se odnosna dobra<\/strong>. Me\u0111u prvima ih spominju talijanski ekonomist B. Gui (1987.) i ameri\u010dka politologinja C. Uhlaner (1989.). Odnosna su dobra izraz relacijske naravi sre\u0107e, a otkrivena su uslijed traganja za odgovorom na pitanje kako utje\u010de kvaliteta me\u0111uljudskih odnosa na ekonomske rezultate i individualnu sre\u0107u. Ako psiholozi (npr. R. Baumeister i M. Leary, 1995.) tvrde kako ljudi imaju fundamentalnu potrebu za dru\u0161tvenim odnosima, postavlja se pitanje kako se \u010dovjekova dru\u0161tvenost odra\u017eava na ekonomske pojave?<\/p>\n

Brojna istra\u017eivanja pokazuju kako sre\u0107a ne ovisi (ili ovisi samo uvjetno) o visini prihoda; s druge strane mnogi znanstvenici pokazuju kako subjektivno zadovoljstvo pojedinca ovisi o opsegu kori\u0161tenja odnosnih dobara. Odnosna dobra su ona koja nastaju u zajedni\u0161tvu (odnosu) s drugima: dovoljna su i dvojica kako bi nastalo odnosno dobro; pojedinac sam ne mo\u017ee ni stvoriti, ni konzumirati odnosno dobro.<\/p>\n

Kako bi ‘obi\u010dan’ odnos prerastao u odnosno dobro on treba imati (barem) sljede\u0107a obilje\u017eja: ne-anonimnost i autenti\u010dnost. Ne-anonimnost proizlazi iz toga \u0161to se osobe moraju poznavati kako bi stvorile odnosno dobro. Identitet je va\u017ean: \u010dovjek mo\u017ee biti okru\u017een stotinama i tisu\u0107ama ljudi, ali svejedno ne poznavati ni jednog od njih, i u svoj toj masi mo\u017ee se osje\u0107ati potpuno otu\u0111en. \u010cini se kao da je u dru\u0161tvu, ali je zapravo sasvim sam. Tako\u0111er, osoba mo\u017ee sama oti\u0107i na utakmicu ili na koncert, biti dijelom prepunog stadiona, u\u017eivati u zajedni\u010dkom iskustvu, no ako ondje ne poznaje nikoga, i ni sa kim ne prozbori niti rije\u010d, ne mo\u017ee se re\u0107i da je u\u017eivala odnosno dobro.<\/p>\n

Ka\u017ee li se kako odnosno dobro mora biti autenti\u010dno to zna\u010di da mora biti iskreno, nepatvoreno, i neinstrumentalizirano. Pojasnit \u0107e se na primjeru: umjesto ru\u010dati sam, na ru\u010dak se mo\u017ee oti\u0107i i s kolegom. Ako bilo tko od njih na ovaj obrok ide sa kakvom skrivenom namjerom, tj. sa \u017eeljom instrumentalizirati taj odnos na bilo koji na\u010din, ne mo\u017ee se govoriti o odnosnom dobru. Ru\u010dak kojem je cilj za vrijeme objeda ugovoriti kakav posao instrument je interesa sudionika; tada se ne mo\u017ee govoriti o iskrenosti, jer sudionicima primarni interes nije sam odnos kao takav ve\u0107 posao, pa ne postoji ni odnosno dobro. Proizlazi kako je odnosno dobro nemogu\u0107e izravno kupiti, jer novac nosi materijalni interes i naru\u0161ava iskrenost odnosa.<\/p>\n

Ipak, odnosno se dobro mo\u017ee ‘kupiti’, ali neizravno. Evo primjera. Poslodavac zaposleniku nudi izmjenu radnog ugovora: pove\u0107anje radnog vremena za 50% (sa 8 sati dnevno na 12 sati dnevno), i zauzvrat pove\u0107anje neto pla\u0107e za 80% (sa 3.000 kn na 5.400 kn). Zaposleniku je sasvim jasno kako bi pristankom potpuno izgubio mogu\u0107nost stvaranja i potro\u0161nje odnosnih dobara (bilo u obitelji, kakvoj udruzi, sa prijateljima, u sportskom klubu, ili drugdje), i odlu\u010duje odbiti ponudu. \u0160to je u\u010dinio? ‘Kupio’ je odnosna dobra za 2.400 kn, tj. za iznos razlike ve\u0107e i manje pla\u0107e. Donedavno ovakav postupak ne bi bio predmetom ekonomske analize i okarakterizirali bi ga kao iracionalnog (porast pla\u0107e je bitno ve\u0107i nego porast satnice, pa je ‘nerazumno’ ne prihvatiti ovakvu ponudu), te bi ga tradicionalni ekonomisti prepustili psiholozima. Ekonomija sre\u0107e vra\u0107a ovaj postupak u domenu ekonomista: zanemarivanje odnosne dimenzije \u010dovjeka kao njegove fundamentalne odrednice mo\u017ee bitno naru\u0161iti vjerodostojnost ekonomske analize.<\/p>\n

 <\/p>\n

Osnovni resurs za stvaranje i potro\u0161nju odnosnih dobara je vrijeme. Premda se odnosna dobra mogu kreirati i na radnom mjestu (poznate su prednosti timskog rada u odnosu na individualni rad, jasno – ovisno o naravi posla), ipak ih se \u010de\u0161\u0107e mo\u017ee promatrati izvan radnog mjesta: u obitelji, susjedstvu, \u017eupi, lokalnoj zajednici, udrugama, i neformalnim grupama. Za stvaranje odnosnih dobara u ovim okru\u017eenjima prije svega je potrebno vrijeme. Stoga su duljina radnog tjedna (npr. reguliranje rada nedjeljom), broj slobodnih dana i duljina godi\u0161njeg odmora direktno povezani s mogu\u0107no\u0161\u0107u proizvodnje i potro\u0161nje odnosnih dobara. Dulji radni dan i radni tjedan, te manji broj dr\u017eavnih praznika i blagdana mo\u017ee djelovati na ve\u0107u proizvodnost materijalnih dobara, ali isto tako djeluje na manju proizvodnost odnosnih dobara. U Hrvatskoj je poznato tzv. ‘spajanje praznika’ \u2013 pojava kad radnici uzimaju par dana godi\u0161njeg odmora i spajaju ih s dr\u017eavnim praznicima i vikendima, i na taj na\u010din produljuju vrijeme odmora. To je ustvari najobi\u010dnija ‘kupovina’ odnosnih dobara. Ako radnici pritom ne \u010dine ni\u0161ta nelegalno, za\u0161to se ova pojava gotovo uvijek promatra podozrivo i u negativnom kontekstu? Nije li radnik vlastan tra\u017eiti vlastitu sre\u0107u?<\/p>\n

Zbog svega navedenog valja biti oprezan kada se govori o ‘siroma\u0161nim’ dr\u017eavama, jer su gra\u0111ani tih dr\u017eava itekako bogati: bogati su odnosnim dobrima. S druge strane, ‘bogate’ dr\u017eave, zatvorene u glorifikaciji egoisti\u010dnog individualizma, siroma\u0161ne su odnosnim dobrima. Nakon \u0161to se prije\u0111e razina temeljnih ljudskih potreba, postavlja se pitanje tko je uop\u0107e u ovom svijetu bogat, a tko siromah?<\/p>\n

 <\/p>\n

Premda nije mlada, ekonomija sre\u0107e jo\u0161 je u povojima, i nema potpune odgovore na pitanje \u0161to \u010dovjeka \u010dini sretnim, a s obzirom na prevrtljivu \u010dovjekovu narav pitanje je ho\u0107e li ikada i imati kona\u010dna rje\u0161enja. Unato\u010d tome ve\u0107 sad postoje naznake o tome u kojem pravcu (ne) treba voditi gospodarstvo, odnosno ve\u0107 postoje odgovori \u0161to gra\u0111ane (ne) \u010dini sretnima. Stoga, znamo li da na ‘razvijenom’ Zapadu (pa i u Hrvatskoj) postoji epidemija bolesti depresije, ako se istodobno tra\u017ei izlazak iz ekonomske krize i gra\u0111ane nastoji u\u010diniti sretnima, onda valja oslu\u0161kivati i nova postignu\u0107a na podru\u010dju ekonomije. Nedavno su u jednom \u010dlanku B. Frey i A. Stutzer (ekonomisti sa sveu\u010dili\u0161ta u Zurichu) napisali: \u201eRevolucija sre\u0107e u ekonomiji tek zapo\u010dinje.\u201c Neka joj bude sa sre\u0107om!<\/p>\n

 <\/p>\n

Easterlinov paradoks<\/strong><\/p>\n

Ve\u0107inska struja ekonomskih stru\u010dnjaka i analiti\u010dara sve donedavna smatrala je samorazumljivim kako je promjena prihoda najva\u017eniji faktor koji utje\u010de na sre\u0107u pojedinca i blagostanje dru\u0161tva. Najve\u0107i dio napora ekonomista u gotovo svim podru\u010djima bio je u kona\u010dnici usmjeren ka pove\u0107anju prihoda, bilo pojedinca, tvrtke, ili dr\u017eave. Richard Easterlin, ameri\u010dki ekonomist, svojim je istra\u017eivanjem objavljenim 1974. pokazao kako pove\u0107anje prihoda ne mora voditi ka sre\u0107i pojedinca, \u010dime je izazvao buru reakcija i lavinu novih istra\u017eivanja koja su ve\u0107inom potvrdila njegove nalaze. Pojava da pove\u0107anje prihoda ne vodi pove\u0107anju sre\u0107e od tada se naziva Easterlinovim paradoksom.<\/p>\n

Easterlin je prije svega u\u010dinio iskorak ka uklanjanju stereotipa kako je sre\u0107a ekonomski nemjerljiv fenomen: individualna samoprocjena razine vlastite sre\u0107e mo\u017ee biti sasvim kvalitetan objekt istra\u017eivanja. Suprotno o\u010dekivanome, percepcija sre\u0107e pojedinca ne ovisi o njegovom trenutnom raspolo\u017eenju, jer su ljudi op\u0107enito u stanju izdi\u0107i se iznad dnevnih pote\u0161ko\u0107a i procijeniti ‘op\u0107u’ razinu sre\u0107e u odre\u0111enom razdoblju \u017eivota. Easterlin referira istra\u017eivanje koje se provodilo na na\u010din da se od ispitanika tra\u017eila procjena razine osobne sre\u0107e, pa su se ista pitanja ponovila za dva tjedna, i opet za \u0161est mjeseci \u2013 rezultati su bili gotovo identi\u010dni za sva tri razdoblja.<\/p>\n

Pojava ove i sli\u010dnih studija neizbje\u017eno je dovela mnoge pred zid slijede\u0107im pitanjem: ako se ogroman napor ula\u017ee u pove\u0107anje prihoda, odnosno ako je na dr\u017eavnoj razini gotovo sve usmjereno ka pove\u0107anju BDP-a, a sve to ne vodi pove\u0107anju sre\u0107e gra\u0111ana, \u0161to nam je onda \u010diniti? Ekonomija sre\u0107e bavi se upravo time: istra\u017euje koje ekonomske pojave doprinose sre\u0107i pojedinca, osim<\/em> prihoda.<\/p>\n

 <\/p>\n

Odnosna dobra<\/strong><\/p>\n

Odnosna dobra su neopipljiva, nematerijalna dobra; nisu ni proizvodi ni usluge. Kao takva ne nalaze se ni u jednom popisu imovine, ali o njima uvelike ovisi ‘bogatstvo’, odnosno sre\u0107a pojedinca. Tek odnedavna uzima ih se u obzir i uva\u017eena su na podru\u010dju ekonomije.<\/p>\n

Odnosna dobra su ona koja \u010dovjek ne mo\u017ee u\u017eivati sam, i kao takva mogu biti proizvedena i potro\u0161ena jedino u sudjelovanju s drugima u nekoj zajedni\u010dkoj aktivnosti. To mo\u017ee biti bilo kakav oblik djelovanja na dobrovoljnog osnovi: u obitelji, \u017eupi, lokalnoj zajednici, nevladinim udrugama, kulturno-umjetni\u010dkim dru\u0161tvima (npr. folkor, glazbeni sastav), i neformalnim grupama (npr. ekipa za mali nogomet, ro\u0161tilj sa susjedima, vo\u017enja biciklom s prijateljem, i sl.).<\/p>\n

Premda se \u010dine besplatnima jer ne iziskuju direktan nov\u010dani tro\u0161ak, odnosna dobra imaju prili\u010dno visoku cijenu. Stvoriti sadr\u017eajan i ispunjen odnos sa drugima zahtijeva investiranje i vremena i napora, pa mnogi pred ovim preprekama odustaju od odnosnih dobara. ‘Jeftinije’ je oti\u0107i na kavu sam nego s kolegom (makar svatko pla\u0107ao svoj ra\u010dun): kava s kolegom \u0107e potrajati du\u017ee (a to se vrijeme moglo utro\u0161iti na ne\u0161to drugo), a za dijalog je potrebno i slu\u0161ati, i to ne samo o lijepim stvarima nego i o problemima, traumama\u2026 Jednostavnije je nositi se samo sa vlastitim pote\u0161ko\u0107ama, a ne jo\u0161 slu\u0161ati i tu\u0111e te tako nositi i dio njih. Pa ipak, premda su skupa, odnosna dobra imaju brojne blagotvorne u\u010dinke: prema psihologu A. Carru \u201eosobe koje imaju \u0161ire dru\u0161tvene mre\u017ee i ja\u010de sveze s \u010dlanovima tih mre\u017ea imaju bolje fizi\u010dko i mentalno zdravlje, manje bolesti, manje depresije, i br\u017ee se oporavljaju od fizi\u010dkih bolesti i psiholo\u0161kih problema\u201c (Positive psychology<\/em>, 2004).<\/p>\n

 <\/p>\n

Ekonomija zajedni\u0161tva<\/strong><\/p>\n

Ekonomija zajedni\u0161tva je fenomen iznikao u Pokretu fokolara kojega je utemeljila Chiara Lubich. Prvotno je nastao u praksi, u realnom ekonomskom svijetu, a tek poslije je postao objektom znanstvenih istra\u017eivanja. Na principima ekonomije zajedni\u0161tva u svijetu danas djeluje oko 750 poduze\u0107a (u Hrvatskoj desetak), i nekoliko stotina tisu\u0107a ku\u0107anstava.<\/p>\n

Pod osobnim dojmom rastu\u0107e nejednakosti me\u0111u ljudima i me\u0111u narodima Chiara Lubich 1991. godine predla\u017ee koncept nove ekonomije, ekonomije koja bi se temeljila na novim odnosima i na zajedni\u0161tvu. Ova ideja odupire se kulturi koja svodi me\u0111uljudske odnose na izmjenu interesa, a te\u017enje \u010dovjeka svodi na tra\u017eenje ve\u0107eg prihoda. U ekonomiji zajedni\u0161tva postoji uvjerenje da se, unato\u010d svojim egoisti\u010dnim porivima, \u010dovjek ostvaruje u zajedni\u0161tvu s drugima, u davanju i bezinteresnom otvaranju drugome, \u0161to dovodi do uzajamnosti (recipro\u010dnosti); te da \u010dovjek ima potrebu u svakom svom djelu tra\u017eiti zna\u010denje koje nadilazi njegovu svrhovitu i utilitarnu vrijednost. Umnogome se mo\u017ee promatrati kao prakti\u010dna provedba socijalnog nauka Crkve, no u njoj sudjeluju ne samo katolici ve\u0107 i osobe drugih vjera i uvjerenja.<\/p>\n

 <\/p>\n

Promatra li se gra\u0111anin kao pojedinac, ekonomija zajedni\u0161tva se tada na individualnoj razini izra\u017eava:<\/p>\n

–                 u te\u017enji za zajedni\u0161tvom s drugima, \u0161to podrazumijeva uzajamno otvaranje, po\u0161tivanje, uva\u017eavanje i razumijevanje;<\/p>\n

–                 u umjerenoj i trezvenoj potro\u0161nji,<\/p>\n

–                 u odgovornom kori\u0161tenju vlastitog bogatstva kako bi ono slu\u017eilo promicanju zajedni\u010dkog dobra;<\/p>\n

–                 u aktivnoj ulozi u ekonomskim inicijativama za zajedni\u010dko dobro, odgovaraju\u0107i na nerije\u0161ene potrebe osoba i zajednice; i<\/p>\n

–                 u dijeljenju vlastitih dobara s onima koji su u potrebi, u me\u0111usobnom dostojanstvenom odnosu.<\/p>\n

Ekonomija zajedni\u0161tva se na razini poduze\u0107a zala\u017ee za:<\/p>\n

–                 uskla\u0111ivanje potrebe za efikasno\u0161\u0107u sa sposobno\u0161\u0107u ostvarenja prihoda, s ciljem da ekonomsko djelovanje bude mjesto susreta svih uklju\u010denih subjekata,<\/p>\n

–                 aktivno sudjelovanje svih radnika u \u017eivotu poduze\u0107a;<\/p>\n

–                 konkretno zalaganje poduze\u0107a za pobolj\u0161anje dru\u0161tvene sredine u kojoj djeluje, imaju\u0107i na umu zajedni\u010dko dobro;<\/p>\n

–                 uspostavljanje odnosa uzajamne otvorenosti i povjerenja s kupcima, dobavlja\u010dima, konkurentima, lokalnom zajednicom, dr\u017eavnim institucijama, sve u vidu op\u0107eg dobra; i<\/p>\n

–                 za prakticiranje i promicanje legaliteta i za\u0161tite okoli\u0161a.<\/p>\n

Poduze\u0107a u ekonomiji zajedni\u0161tva tako postaju mjesto susreta svih zaposlenika, mjesto na kojem nastaju ne samo materijalna ve\u0107 i odnosna dobra.<\/p>\n

 <\/p>\n

Sre\u0107a u Hrvata<\/strong><\/p>\n

U nacionalnom izvje\u0161\u0107u naslovljenom \u201eKvaliteta \u017eivljenja u Hrvatskoj\u201c, izra\u0111enom i objavljenom u sklopu projekta \u201eMonitoring kvalitete \u017eivljenja u Europi\u201c Europske zaklade za pobolj\u0161anje \u017eivotnih i radnih uvjeta, objavljeni su rezultati ispitivanja zadovoljstva hrvatskih gra\u0111ana. Ispitanici su rangirali sljede\u0107e kategorije s obzirom na to koliko su njima zadovoljni: materijalni status, zdravlje, postignu\u0107a u \u017eivotu, odnosi u obitelji i s prijateljima, osje\u0107aj fizi\u010dke sigurnosti, i prihva\u0107enost od okoline u kojoj \u017eive. Pokazano je kako su hrvatski gra\u0111ani najzadovoljniji odnosima sa obitelji i prijateljima, \u010dime se i u doma\u0107em okru\u017eenju potvr\u0111uje va\u017enost odnosnih dobara.<\/p>\n

Institut \u201eIvo Pilar\u201c proveo je 2003. i 2005. istra\u017eivanja osje\u0107aja sre\u0107e i zadovoljstva hrvatskih gra\u0111ana. Na ljestvici od 0 do 10 prosje\u010dni je rezultat sa 7,12 (2003.) porastao na 7,80 (2005.). Hrvatski ured Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) 2006. godine je ispitivao osje\u0107aj sre\u0107e hrvatskih gra\u0111ana na skali od 0 do 10, pa su se najmanje sretnima osje\u0107ali \u017eitelji Bjelovarsko-bilogorske (5,6) i Osje\u010dko-baranjske \u017eupanije (6,1), a najsretnijima stanovnici Splitsko-dalmatinske (7,2) i Istarske \u017eupanije (7,1).<\/p>\n

Prema studiji \u201eSvijet u 2005\u201c koju je proveo The Economist Intelligence Unit<\/em> Hrvatska se prema indeksu kvalitete \u017eivota na\u0161la na 46. mjestu od 111 zemalja svijeta.<\/p>\n

 <\/p>\n

Doktorat na ekonomiji sre\u0107e<\/strong><\/p>\n

Anita Frajman-Jak\u0161i\u0107, asistentica na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, priprema doktorsku disertaciju na temu ekonomije sre\u0107e. Pitali smo ju:<\/p>\n

Koliko je opravdano povezivati sre\u0107u, kao stanje pojedinca, s ekonomijom?<\/em><\/p>\n

Pogledamo li ostala podru\u010dja znanosti, poput psihologije, sociologije, religije, filozofije i drugih, mo\u017eemo uo\u010diti kontinuiranu prisutnost istra\u017eivanja i uva\u017eavanja sre\u0107e. Sre\u0107a je za ekonomiju relativna novost jer ru\u0161i temelje\/motive bogatstva i preispituje va\u017enost BDP-a kao glavne okosnice razvoja dru\u0161tva. Na osnovu samih podataka o BDP-u ne mo\u017ee se zaklju\u010diti kako ljudi doista \u017eive te jesu li sretni. Iako je formula sre\u0107e nedosti\u017ena, to ne zna\u010di kako istra\u017eivanje faktora sre\u0107e s ekonomskog stajali\u0161ta nije opravdano i napose nu\u017eno; ako vi\u0161e novca nije jednako pove\u0107anju sre\u0107e, s pravom se onda i ekonomska misao treba zapitati \u0161to pove\u0107ava i uop\u0107e utje\u010de na sre\u0107u ljudi.<\/p>\n

Za\u0161to je sre\u0107a va\u017ena za ekonomiju?<\/em><\/p>\n

Sretni bi ljudi zasigurno trebali biti u sredi\u0161tu interesa svake dr\u017eave. Op\u0107e je poznato (i medicinski dokazano) kako su sretni ljudi zdraviji te samim time i du\u017ee \u017eive. Nadalje, oni ostvaruju bolje socijalne kontakte, veseliji su te time i motiviraniji zaposlenici \u0161to je imperativ svake tvrtke. Podrazumijeva se kako \u017eelimo biti okru\u017eeni sretnim, nasmijanim i optimisti\u010dnim ljudima jer to pove\u0107ava i sre\u0107u nas samih. U kona\u010dnici, ima ne\u0161to i u poslovici ‘smijeh je najbolji lijek’; za pojedinca, ali i za ekonomiju u cjelini. Neki znanstvenici tvrde kako je mo\u0107 utjecaja na sre\u0107u ograni\u010dena, tj. kako je 50% sre\u0107e predodre\u0111eno genima, dok je ostatak u potpunosti na nama samima, tj. pod na\u0161om kontrolom. Ovdje va\u017enu ulogu, ali i odgovornost treba uvidjeti i dr\u017eava kroz osiguranje uvjeta za sre\u0107u gra\u0111ana i, prije svega, dostojanstvene uvjete \u017eivota. Sre\u0107a je, ba\u0161 kao i smijeh, zarazna \u010dime se posti\u017eu multiplikacijski efekti unutar dr\u017eave. Biste li radije \u017eivjeli i radili u zemlji s sretnijim gra\u0111anima ili u onoj s depresivnim gra\u0111anima koju, posljedi\u010dno, karakterizira velika stopa samoubojstava i kori\u0161tenja antidepresiva? Odgovor je prili\u010dno jednostavan i logi\u010dan. Upravo stoga sre\u0107a polako dobiva sve vi\u0161e na zna\u010daju te i ekonomski i politi\u010dki autoriteti uo\u010davaju va\u017enost izu\u010davanja sre\u0107e i osiguranja uvjeta za ostvarenje iste jer se ona novcem, antidepresivima i standardom ne mo\u017ee kupiti.<\/p>\n

            Koje su najsretnije zemlje u svijetu i Europi?<\/em><\/p>\n

Porastom popularnosti izu\u010davanja sre\u0107e, raste i broj istra\u017eivanja koji pomo\u0107u individualnih upitnika mjere sre\u0107u te na taj na\u010din rangiraju zemlje svijeta. Na taj se na\u010din razvijaju alternativni indikatori razvoja dru\u0161tva; postoji indeks sre\u0107e, bruto nacionalna sre\u0107a (BNS kao alternativa BDP-u), indeks sre\u0107e planeta, itd. Prema Svjetskoj bazi sre\u0107e pri samom su vrhu ve\u0107 godinama europske zemlje Danska, Island i \u0160vicarska, dok su najnesretniji stanovnici Zimbabvea, Toga i Tanzanije. Hrvatska se zajedno s Hong-Kongom, Ju\u017enom Afrikom, Uzbekistanom nalazi u sredini, tj. prvoj polovini ljestvice (67-70 mjesta od 148 zemalja obuhva\u0107enih istra\u017eivanjem). Kontinuirano dobar plasman skandinavskih zemalja \u010desto se obja\u0161njava tzv. nordijskim modelom (Danska, \u0160vedska, Finska, Norve\u0161ka i Island) kojeg, prije svega, karakterizira izuzetno dobro razvijena socijalna politika kroz visoka transferna davanja (realokacija dohotka), aktivno sudjelovanje gra\u0111ana u stvaranju zajedni\u010dkog identiteta, sigurnost zapo\u0161ljavanja, te razvijeno civilno dru\u0161tvo. Takav model postao je predmetom izu\u010davanja mnogih zemalja od kojeg i Hrvatska mo\u017ee i treba \u0161to\u0161ta nau\u010diti, posebice uzme li se u obzir kako \u010dak 2\/3 gra\u0111ana Hrvatske s pesimizmom promatra budu\u0107nost.<\/p>\n

\u0160to to\u010dno planirate istra\u017eiti u okviru va\u0161e disertacije?<\/em><\/p>\n

Izme\u0111u ostalog, planiram istra\u017eiti koji su faktori va\u017eni za sre\u0107u u Hrvatskoj i Sloveniji (jer u Ljubljani poha\u0111am doktorski studij). Dosada\u0161nja istra\u017eivanja u drugim zemljama pokazuju kako je ljudima za sre\u0107u najva\u017enije zdravlje i dobri odnosi s prijateljima i okolinom (novac je naj\u010de\u0161\u0107e negdje iza 10. mjesta), tj. upu\u0107uju na veliku va\u017enost socijalne i dru\u0161tvene dimenzije \u017eivota. Bez poznavanja pojedinih faktora sre\u0107e i njihovog odre\u0111enja, nemogu\u0107e je napraviti odgovaraju\u0107e programe i politi\u010dki razvojni okvir koji doprinosi uravnote\u017eenijem razvoju; nasuprot, politika mo\u017ee biti krivo usmjeravana (kao \u0161to je do sada bio slu\u010daj s isklju\u010divom te\u017enjom pove\u0107anja BDP-a). Upravo iz ovih razloga rezultati istra\u017eivanja faktora sre\u0107e trebaju predstavljati dobre smjernice, ali i temelje politi\u010darima i vlasti u izgradnji zdravijeg, produktivnijeg, i u kona\u010dnici sretnijeg dru\u0161tva na zajedni\u010dku i uzajamnu korist.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u201eZadovoljstvo siromahe \u010dini bogata\u0161ima; nezadovoljstvo bogata\u0161e \u010dini siromasima.\u201c Benjamin Franklin (1706 – 1790)   Objavljeno u Prilici, Mjese\u010dnom prilogu Glasa Koncila, kao tema broja 02\/2010.<\/p>\n","protected":false},"author":171,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[5],"tags":[35,34,36],"yoast_head":"\nEkonomija sre\u0107e - Domagoj Sajter<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=276\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Ekonomija sre\u0107e - Domagoj Sajter\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"\u201eZadovoljstvo siromahe \u010dini bogata\u0161ima; nezadovoljstvo bogata\u0161e \u010dini siromasima.\u201c Benjamin Franklin (1706 – 1790)   Objavljeno u Prilici, Mjese\u010dnom prilogu Glasa Koncila, kao tema broja 02\/2010.\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=276\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"Domagoj Sajter\" \/>\n<meta property=\"article:publisher\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/financije.1\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2012-12-03T15:42:33+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2020-10-06T08:05:26+00:00\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Napisao\/la\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Domagoj Sajter\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"24 minute\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#website\",\"url\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/\",\"name\":\"Domagoj Sajter\",\"description\":\"osobne stranice\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":\"required name=search_term_string\"}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=276#webpage\",\"url\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=276\",\"name\":\"Ekonomija sre\\u0107e - Domagoj Sajter\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#website\"},\"datePublished\":\"2012-12-03T15:42:33+00:00\",\"dateModified\":\"2020-10-06T08:05:26+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#\/schema\/person\/d4fdfbe69949cfe84f1166af6396b800\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=276#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=276\"]}]},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=276#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Ekonomija sre\\u0107e\"}]},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#\/schema\/person\/d4fdfbe69949cfe84f1166af6396b800\",\"name\":\"Domagoj Sajter\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"@id\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#personlogo\",\"inLanguage\":\"hr\",\"url\":\"http:\/\/1.gravatar.com\/avatar\/d77b3a3c73438d362255d004235ba492?s=96&d=monsterid&r=g\",\"contentUrl\":\"http:\/\/1.gravatar.com\/avatar\/d77b3a3c73438d362255d004235ba492?s=96&d=monsterid&r=g\",\"caption\":\"Domagoj Sajter\"},\"sameAs\":[\"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\"],\"url\":\"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?author=171\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Ekonomija sre\u0107e - Domagoj Sajter","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=276","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Ekonomija sre\u0107e - Domagoj Sajter","og_description":"\u201eZadovoljstvo siromahe \u010dini bogata\u0161ima; nezadovoljstvo bogata\u0161e \u010dini siromasima.\u201c Benjamin Franklin (1706 – 1790)   Objavljeno u Prilici, Mjese\u010dnom prilogu Glasa Koncila, kao tema broja 02\/2010.","og_url":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=276","og_site_name":"Domagoj Sajter","article_publisher":"https:\/\/www.facebook.com\/financije.1","article_published_time":"2012-12-03T15:42:33+00:00","article_modified_time":"2020-10-06T08:05:26+00:00","twitter_card":"summary","twitter_misc":{"Napisao\/la":"Domagoj Sajter","Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"24 minute"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#website","url":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/","name":"Domagoj Sajter","description":"osobne stranice","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":"required name=search_term_string"}],"inLanguage":"hr"},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=276#webpage","url":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=276","name":"Ekonomija sre\u0107e - Domagoj Sajter","isPartOf":{"@id":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#website"},"datePublished":"2012-12-03T15:42:33+00:00","dateModified":"2020-10-06T08:05:26+00:00","author":{"@id":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#\/schema\/person\/d4fdfbe69949cfe84f1166af6396b800"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=276#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=276"]}]},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=276#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Ekonomija sre\u0107e"}]},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#\/schema\/person\/d4fdfbe69949cfe84f1166af6396b800","name":"Domagoj Sajter","image":{"@type":"ImageObject","@id":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#personlogo","inLanguage":"hr","url":"http:\/\/1.gravatar.com\/avatar\/d77b3a3c73438d362255d004235ba492?s=96&d=monsterid&r=g","contentUrl":"http:\/\/1.gravatar.com\/avatar\/d77b3a3c73438d362255d004235ba492?s=96&d=monsterid&r=g","caption":"Domagoj Sajter"},"sameAs":["http:\/\/domagoj-sajter.from.hr"],"url":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?author=171"}]}},"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/276"}],"collection":[{"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/171"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=276"}],"version-history":[{"count":4,"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/276\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1295,"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/276\/revisions\/1295"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=276"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=276"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=276"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}