{"id":285,"date":"2012-12-03T16:53:04","date_gmt":"2012-12-03T15:53:04","guid":{"rendered":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=285"},"modified":"2012-12-03T16:59:30","modified_gmt":"2012-12-03T15:59:30","slug":"tranzicija-dva-desetljeca-zivota-na-trzistu","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=285","title":{"rendered":"Tranzicija: dva desetlje\u0107a \u017eivota na tr\u017ei\u0161tu"},"content":{"rendered":"

\u201e\u017divimo u doba tranzicije, u nesigurno vrijeme koje \u0107e vjerojatno potrajati do kraja ovog stolje\u0107a. Tijekom tog razdoblja bit \u0107emo dovedeni u isku\u0161enje napustiti neke ustaljene principe i opredjeljenja koji su se pokazali ispravnima u te\u0161kim vremenima pro\u0161lih generacija. Ne smijemo popustiti pred ovim napastima.\u201c <\/em>
\nJimmy Carter,
\nbiv\u0161i predsjednik SAD, dobitnik Nobelove nagrade za mir,
\nu opro\u0161tajnom govoru izre\u010denom prije to\u010dno 30 godina<\/p>\n

Otkada je ovaj dio Europe prije oko dva desetlje\u0107a raskrstio s (tada neupitno) mrskim komunizmom, te s veseljem i nadom u\u0161ao u proces tranzicije u tr\u017ei\u0161no gospodarstvo, veli\u010danstveno Tr\u017ei\u0161te postalo je po\u010detak i kraj, otac i majka sveukupne dru\u0161tvene stvarnosti, ne samo ekonomske. Jo\u0161 uvijek nedovr\u0161enom tranzicijom tzv. tr\u017ei\u0161ni principi postali su univerzalni, sveprimjenjivi, i zapravo jedini relevantni u dru\u0161tvu. Sve je istrgnuto iz dotada\u0161njeg oblika postojanja i ba\u010deno na tr\u017ei\u0161te, odnosno Tr\u017ei\u0161tu pod noge: proizvodi i usluge, obitelji i pojedinci, znanost i umjetnost, \u017eivoti i sudbine. Idoli ponude i potra\u017enje upravljaju svime, i ka\u017ee se da pri tom nisu ni surovi ni dobrohotni, oni jednostavno jesu<\/em>. Tr\u017ei\u0161te svemu lijepi bar-kod i cijenu, sve gura na tezulju, sve procjenjuje, i odre\u0111uje \u0161to je vrijedno, a \u0161to nije. Pojedincu, koji je od \u010dovjeka \u201eevoluirao\u201c u potro\u0161a\u010da, hipnoti\u010dki sugerira kako je ono nepogre\u0161ivo i sveravnaju\u0107e. Tr\u017ei\u0161te je postalo apsolutno<\/em>, rekao bi ameri\u010dki sociolog B. Barber.<\/p>\n

<\/p>\n

Danas, u ranoj punoljetnosti \u017eivota \u201ena tr\u017ei\u0161tu\u201c, mnogi nisu u stanju razlu\u010diti dvije vrste nostalgije; jednu za minulom mlado\u0161\u0107u i bezbri\u017enim danima djetinjstva, i drugu za totalitarnim sustavom u kojemu je sloboda govora bila ka\u017enjavana robijom. Samo zato \u0161to se i jedno i drugo doga\u0111alo u isto vrijeme, danas se mo\u017ee \u010duti kako je \u201eu Jugoslaviji bilo dobro, pa i bolje nego sada\u201c, sve pospje\u0161eno psiholo\u0161kim mehanizmom koji iz pam\u0107enja potiskuje negativno, a (pre)nagla\u0161ava pozitivno obojena sje\u0107anja. U svakom takvom sustavu Veliki Vo\u0111a (bio on Staljin, Saparmurat Turkmenba\u0161i, ili Tito) uzurpira ulogu tr\u017ei\u0161ta, pa Vo\u0111a ba\u017edari, va\u017ee i odjeljuje vrijedno od bezvrijednoga. \u201eOtac nacije\u201c proklamira \u0161to je lijepo, \u0161to je dobro, i \u0161to treba, a \u0161to ne treba svima je savr\u0161eno jasno (zucnuti i\u0161ta protiv njega). Smr\u0107u diktatora njegovu ulogu preuzima neka doju\u010dera\u0161nja marioneta i ulizica, koja uvijek iznova \u017eva\u010de Vo\u0111ine parole, sve dok se do kraja ne potro\u0161e i izgube svako zna\u010denje. Pojedinac nema gotovo nikakvu mo\u0107 odlu\u010divanja, te netko drugi za njega razmi\u0161lja i prosu\u0111uje: i \u0161to \u0107e odijevati, i \u0161to \u0107e jesti, i gdje \u0107e raditi, i \u0161to \u0107e mu se \u201esvi\u0111ati\u201c. Izbora nema ili je trivijalan; kako u potro\u0161a\u010dkom \u017eivotu (Trabant ili Yugo, Startasice<\/em> ili ni\u0161ta, itd.), tako i u dru\u0161tvenom (\u0161uti ili \u0107e\u0161 u zatvor).<\/p>\n

Ovakvi sustavi prije ili kasnije moraju kolabirati, jer ih na \u017eivotu odr\u017eavaju ideolo\u0161ke infuzije poluistinama, odnosno obmanama (a koje prije ili kasnije presu\u0161e i bivaju prokazane), i kateterizacije nusproizvoda jednoumlja; mra\u010dne prljav\u0161tine s kojom se Vo\u0111a i njegovi aparat\u010dici nisu kadra suo\u010diti (a koje vape za rasvjetljavanjem i \u010di\u0161\u0107enjem). \u010cim se infuzije i kateteri odspoje, i \u010dim se pojedincu dopusti mogu\u0107nost samostalnog odlu\u010divanja o vlastitoj sudbini, on odlu\u010duje kako ne \u017eeli takav \u017eivot. Povijest je nedvojbeno zapisala: na slobodnim izborima, odnosno referendumima gra\u0111ani su iskazali kako \u017eele promjenu. Prije okruglih dvadeset godina 98,8% hrvatskih gra\u0111ana zaokru\u017eilo je kako ne \u017eele ostati u Jugoslaviji. Negdje izme\u0111u redova ujedno su glasovali i za tr\u017ei\u0161nu ekonomiju, iako to uop\u0107e nije bilo referendumsko pitanje. I, \u0161to (nam) se dogodilo?<\/p>\n

Pale su komunisti\u010dke ideje centralno upravljane planske privrede, u kojoj zar\u0111ali birokratski aparat izra\u010dunava koliko \u0107e radni\u010dka klasa popiti kave u sljede\u0107e tri godine, pa ako krivo izra\u010duna (to\u010dnije: kad<\/em> krivo izra\u010duna) nastanu stometarski redovi pred trgovinama, podmi\u0107ivanja odgovornih u lancu distribucije, i procvat \u0161verca, a ustoli\u010deno je tr\u017ei\u0161te kao jedini mehanizam procjene vrijednosti, i igle, i lokomotive, i svega izme\u0111u. Uzde su pukle; sloboda, napokon sloboda! Dolje plan, \u017eivjelo tr\u017ei\u0161te! Nakon po\u010detne euforije i udisaja punim plu\u0107ima zrak je postao te\u017eak i ustajao, a ozra\u010dje oporo \u2013 tr\u017ei\u0161te je mutiralo i postalo Tr\u017ei\u0161te; idol, bo\u017eanstvo koje zamjenjuje Velikog Vo\u0111u, pa kalkulira cijene kruha i mlijeka, rada i mirovine, abortusa i eutanazije. Sad Tr\u017ei\u0161te veli\u010da gladijatore, gazi nemo\u0107ne i grli gramzive, a mnogi se pitaju: \u201eZar smo tomu te\u017eili? Nije li nam prije bilo bolje? Onda smo bar znali pravila igre, a na koga sada da se \u017ealimo? Na Tr\u017ei\u0161te<\/em>?!\u201c<\/p>\n

\u00a0<\/em><\/p>\n

\u00a0<\/em><\/p>\n

Stigla je 2011. godina, u kojoj \u0107e se obilje\u017eavati dvadesetogodi\u0161njica mnogih bitnih doga\u0111aja na tlu Hrvatske. Godina 1991. bremenita je povije\u0161\u0107u: te godine, 22. velja\u010de Sabor RH prihvatio je Rezoluciju o razdru\u017eivanju sa SFRJ, 31. o\u017eujka pao je prvi \u017eivot u borbi za samostalnost (Josip Jovi\u0107), 19. svibnja odr\u017ean je referendum (glasovalo 83,6% bira\u010da, od toga 1,2% za ostanak Hrvatske u Jugoslaviji), 25. lipnja Sabor donosi Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti RH (dva dana kasnije zapo\u010deo je petodnevni rat u Sloveniji: stotinjak poginulih), 2. kolovoza Sabor je dao povjerenje Vladi u kojoj je sudjelovala i oporba (Vlada nacionalnog jedinstva \u2013 dakle mo\u017ee se!); u ljeto agresija na Hrvatsku prerasta u totalni rat, zapo\u010dinju napadi na Vukovar i mnoge druge hrvatske gradove, 4. studenog na Konvenciji u Haagu Srbija i Crna Gora odbijaju europski prijedlog o rje\u0161enju krize u SFRJ (prijedlog se temeljio na priznavanju republi\u010dkih granica kao granica novih dr\u017eava), 18. studenog pada Vukovar, istog dana u \u0160kabrnji i Nadinu masakrirano je oko sto hrvatskih civila, a do kraja godine u Hrvatskoj je bilo oko pola milijuna izbjeglica i prognanika. Obilje\u017eavanje ovih (i drugih) obljetnica svakako \u0107e biti i prilika rezimirati \u0161to je dobro, \u0161to lo\u0161e, a \u0161to uop\u0107e nije u\u010dinjeno u hrvatskoj ekonomiji i dru\u0161tvu u protekla dva desetlje\u0107a, ne bje\u017ee\u0107i od realnosti.<\/p>\n

Dakle, ova godina bit \u0107e nabijena sna\u017enim sje\u0107anjima. No, mnogi se ne sje\u0107aju ni\u010dega – danas u Hrvatskoj \u017eivi oko 940.000 osoba ro\u0111enih nakon 1991. godine; skoro svaki \u010detvrti gra\u0111anin o tom vremenu zna samo ono \u0161to je progutao iz medija, odnosno ono \u0161to su mu drugi pri\u010dali. S druge strane, oni koji su osobno pro\u017eivjeli navedene doga\u0111aje sigurno pamte i ogroman naboj, sna\u017enu pozitivnu energiju i zanos koji su tada kolali u hrvatskom narodu. Unato\u010d svim neda\u0107ama postojala je svjesnost o povijesnom zna\u010daju trenutka, kao i \u010dvrsta vjera u bolju budu\u0107nost Hrvatske kao samostalne dr\u017eave. U to krvlju zanavijek obilje\u017eeno doba, u pozadini, iza prvih linija boji\u0161nice, otpo\u010dela je jo\u0161 jedna transformacija \u2013 proces tranzicije iz real-socijalizma u kapitalizam. Podrazumijeva se, rat je samo pogor\u0161ao taj, ionako sam po sebi, zahtjevan dru\u0161tveni preobra\u017eaj.<\/p>\n

Promatraju\u0107i iz dana\u0161nje perspektive, prijelaz \u2013 ta famozna tranzicija<\/em> \u2013 kao da je ra\u0111ena prema ud\u017ebeniku \u201eKako ne<\/em> provoditi tranziciju: 66 na\u010dina za upropa\u0161tavanje gospodarstva\u201c. Na svu sre\u0107u, odgovorni su reformatori ovu knjigu pro\u010ditali samo dopola (kao i ina\u010de), pa bi bilo potpuno preuveli\u010davanje re\u0107i kako je Hrvatska upropa\u0161tena u ovo relativno kratko vrijeme. Ipak, ekonomski polo\u017eaj Hrvatske sasvim sigurno nije ni blizu \u017eeljenome ili prihvatljivome. Prema jednom istra\u017eivanju (provedeno krajem listopada 2010., 743 ispitanika, agencija Mediana Fides) preko 90% gra\u0111ana nezadovoljno je stanjem u zemlji; ura\u010duna li se i postotak mogu\u0107e pogre\u0161ke brojka je svejedno zabrinjavaju\u0107a. Dvadeset godina nije malo, ali nije ni puno za sunovrat iz euforije u stanje ekonomske, politi\u010dke, \u010dak i svedru\u0161tvene depresije. Kako se dogodio toliki preokret?<\/p>\n

Otkud ova depresija?<\/strong><\/p>\n

Samrtni hropci Jugoslavije i posljedi\u010dna tranzicija doga\u0111ali su se u odre\u0111enom povijesnom kontekstu kojega se ne smije zanemariti, i koji obja\u0161njava mnogo toga, a osobito ekonomsku krizu u kojoj se Hrvatska danas nalazi. Uzroci op\u0107e depresije dvojaki su: jedan dio odgovornosti le\u017ei na vanjskim (inozemnim) \u010dimbenicima, a drugi, jasno, na doma\u0107ima.<\/p>\n

Ne odlaze\u0107i preduboko u pro\u0161lost, po\u010deci se\u017eu u 1970-te godine i onda\u0161nju krizu koju su stvorile dr\u017eave izvoznice nafte (\u010dlanice OPEC). Cijena je nafte sko\u010dila preko 400%, i bacila dobar dio svijeta u recesiju, inflaciju, nezaposlenost, i u sto drugih problema. Tada izranja struja tr\u017ei\u0161nih fundamentalista (M. Friedman i ostali), koji rje\u0161enje problema vide u o\u0161troj i potpunoj liberalizaciji, deregulaciji, i privatizaciji, odnosno u prekidu svake intervencije u rad tr\u017ei\u0161ta. Ronald Reagan i Margaret Thatcher prihva\u0107aju ove ideje, okre\u0107u se neoliberalizmu, i “stimuliraju” manje sna\u017ena gospodarstva na prihva\u0107anje istih ideja. Na prijelazu 1980-tih u 1990-te ru\u0161i se \u017eeljezna zavjesa i dotad kolosalni Sovjetski savez, a s njima i jedini konkurent kapitalizmu \u2013 komunizam. Veli\u010danstveni trijumf kapitalizma i fe\u0161ta na sprovodu centralno-planske privrede dali su vjetra u le\u0111a neoliberalizmu: konj koji pobje\u0111uje ne mijenja se. \u0160epava i trabantizirana<\/em> gospodarstva srednje i isto\u010dne Europe \u017eeljela su neone i \u0161arenilo trgova\u010dkih polica \u201erazvijenog\u201c Zapada, ali nije bilo novaca. Odakle krenuti?<\/p>\n

U pomo\u0107 slije\u0107u “stru\u010dnjaci” MMF-a i Svjetske banke (J. Stiglitz, nobelovac, profesor koji je predavao na sveu\u010dili\u0161tima Yale, Stanford, Oxford, Princeton, a trenutno je na Columbiji, svjedo\u010di kako su ovi \u201eeksperti\u201c \u010desto bili tre\u0107erazredni studenti), i posrnulim ekonomijama savjetuju \u0161ok-terapiju; brzi, instant prijelaz u kapitalizam: liberalizaciju i deregulaciju tr\u017ei\u0161ta, te privatizaciju javnog sektora \u2013 sve odmah<\/em>, bez odlaganja. S druge strane stajali su zagovaratelji gradualizma<\/em>: postupnog primjenjivanja tr\u017ei\u0161nih principa, nakon uvo\u0111enja funkcionalnih institucionalnih okvira (prije svega vladavine prava), bez pre\u010dica. Treba li re\u0107i, izme\u0111u ove dvije tranzicijske strategije pobijedila je prva, i zemljama srednje i isto\u010dne Europe, pa tako i Hrvatske, nametnut je javnosti dobro poznat (i omra\u017een) model privatizacije i liberalizacije.<\/p>\n

Liberalizirani su tokovi trgovine, \u0161to je \u0161irom otvorilo vrata uvozu strane kvalitetnije i tehnolo\u0161ki naprednije robe, i u startu onemogu\u0107ilo razvoj doma\u0107ih proizvodnih kapaciteta. Liberalizirani su i tokovi novca, a to je omogu\u0107ilo stranim vlasnicima kapitala (jer se doma\u0107i po nulama na bankovnim ra\u010dunima sa ovima uop\u0107e nisu mogli mjeriti) jeftinu kupnju najvrjednije doma\u0107e imovine. Javna, nacionalna dobra, dr\u017eavno obiteljsko blago prelako je palo u ruke stranaca i politi\u010dki podobnih: radikalan je primjer Rusije u kojemu izvori nafte i plina nejednom vi\u0161e nisu bili ba\u0161tina cijele nacije \u2013 nego privatni, u rukama tzv. oligarha. (Kasnije se pokazalo kako je od modela vlasni\u0161tva daleko va\u017eniji model upravljanja; manje je bitno je li vlasnik tvornice Ante Peri\u0107, Alex Schwarz, ili Republika Hrvatska, nego izvla\u010di li vlasnik dobit na Djevi\u010danske otoke ili ju reinvestira, zapo\u0161ljava li sposobne ili podobne.) Usput budi re\u010deno, dr\u017eave koje nisu prihvatile “\u0161ok-terapiju” u tranziciji su pro\u0161le daleko bolje (npr. Kina, Indija, \u010ce\u0161ka, Slovenija).<\/p>\n

Hrvatska tada nije imala izbora izme\u0111u \u0161ok-terapije i gradualizma. \u010cak i da rata nije bilo, Jugoslavija je u naslje\u0111e ostavila gospodarstvo optere\u0107eno inflacijom, i poduze\u0107a-mastodonte koji su ustvari bili socijalne institucije, a ne ekonomsko-proizvodne: primarni im je cilj bio zapo\u0161ljavanje narodnih masa. Pri tom je kvaliteta proizvoda bila manje bitna; va\u017eno da se ne\u0161to radi, a plasman je ionako bio osiguran planom. No, takve paradigme u kapitalizmu ne funkcioniraju. Nije tada bilo ni snage, ni mogu\u0107nosti, ni odlu\u010dnosti, pa su tranzicijski aran\u017emani s MMF-om ure\u0111eni po principu uzmi-ili-ostavi<\/em>, i Hrvatska u tom procesu nije imala nikakvu pregovara\u010dku mo\u0107. Sli\u010dno kao \u0161to klijenti doma\u0107ih banaka ne mogu birati ho\u0107e li ili ne\u0107e biti \u201eoderani\u201c kada uzimaju kredit, i \u010dim su pro\u0161li kroz vrata banke znaju \u0161to ih \u010deka, tako ni Hrvatska nije mogla birati uvjete po kojima \u0107e uzeti novac od MMF-a. Tada su krenula zadu\u017eenja na me\u0111unarodnom tr\u017ei\u0161tu kapitala, a na pogonskom gorivu stranih kredita hrvatsko se gospodarstvo pokrenulo uz lijepe stope rasta.<\/p>\n

I taman kad je krenulo, pu\u010de blok motora. Logika neoliberalista je otprilike sljede\u0107a: dopustimo alkoholi\u010daru da sjedne za volan, jer jednom kada do\u017eivi nesre\u0107u, i kada se mjesecima bude oporavljao u bolnici, shvatit \u0107e kakvu je glupost u\u010dinio, i vi\u0161e ju ne\u0107e ponavljati. No, iskustvo je pokazalo (kriza zapo\u010deta 2008. u dobroj je mjeri preslika 1929.) da je alkoholi\u010dar, \u010dudna li \u010duda, sklon alkoholu, i da \u0107e, \u010dim iza\u0111e iz bolnice, kada vi\u0161e ne bude pod nadzorom, odmah skrenuti u najbli\u017eu kr\u010dmu, pa opet uzeti klju\u010d u ruke. U skladu s tim, sustav koji se temelji na egocentrizmu, i \u010dija je vrijednost isklju\u010divo profit, cilja (sasvim logi\u010dno) prvo na profit. Kao \u0161to pijanac \u017eudi za alkoholom, kapitalizam \u017eudi za profitom, a ako ga nitko i ni\u0161ta u tome ne sputava (prema savjetima neoliberalista) profit postaje cilj koji opravdava sredstvo. Kada se taj cilj ostvaruje, odnosno kada se enormno zara\u0111uje (kao \u0161to je to bio slu\u010daj u razdoblju do 2008.), novac udara u glavu, a zdrav razum nestaje. Nekrolog diktature neoliberalizma po\u010deo se pisati prije tri godine, kada su vode\u0107e svjetske sile bagerima zagrabile u d\u017eepove poreznih obveznika, kako bi iz blata izvukle privatne gubitke bogate manjine, koja se “zaigrala” tu\u0111im novcem. Tada je postalo jasno da su profiti privatni, a gubici javni (!), te da Tr\u017ei\u0161te prepu\u0161teno sebi nije u stanju samokontrolirati se. Konstantno zanemarivanje rizika dovelo je do sloma tr\u017ei\u0161ta nekretnina i do globalnog zastoja u prometu kapitala, u kojem je, negdje daleko u koloni, zaglavila i hrvatska ekonomija, \u0161to zbog vlastite odgovornosti, \u0161to zbog navedenih eksternih utjecaja. Sada goriva nema: kreditna je slavina zavrnuta, i mo\u017ee ju se otvoriti jedino uz visoke kamatne stope.<\/p>\n

Bez obzira na evidentne vanjske \u010dimbenike koji su dijelom uvjetovali suvremeni polo\u017eaj hrvatske ekonomije, unutarnji faktori snose daleko, daleko ve\u0107u odgovornost. \u201eSve je u Hrvatskoj zdrobljeno, pretvoreno u zgode, u epizode, u djelovanje raznih interesnih grupa \u2013 u kojima se nadme\u0107u pojedinci, svaki za svoj ra\u010dun \u2013 i nema drugih mjerila i nema drugih ciljeva; samo se jo\u0161 trivijalne fraze pateti\u010dno prikazuju kao nada nacije\u2026<\/em>\u201c – rije\u010di su Vlade Gotovca, napisane prije 11 godina, a zvu\u010de kao ju\u010der izre\u010dene; tim vi\u0161e dobivaju na snazi i udaraju poput malja u \u010delo svakoga tko je bio u nekoj poziciji mo\u0107i, a taj je polo\u017eaj tratio za dnevno-politi\u010dka kalkuliranja, osobne probitke, podmetanja i gadarije, umjesto za op\u0107e dobro. Svi su jednako odgovorni, od portira do direktora?! Ne, ni slu\u010dajno. Kome je vi\u0161e dano, vi\u0161e \u0107e se od njega i tra\u017eiti (usp. Lk 12, 48).<\/p>\n

Jugos\u2026fera<\/em>?!<\/strong><\/p>\n

Tranzicija nije gotova, nije zavr\u0161ena. Zapravo, vjerojatno nikada ne\u0107e ni biti, jer ni kapitalizam nema nekakvog svog kona\u010dnog oblika \u2013 on se neprestano mijenja, dora\u0111uje i prepravlja, \u0161to u detaljima, \u0161to u ve\u0107im crtama. Tako je dva desetlje\u0107a nakon propasti Jugoslavije ovda\u0161nje Tr\u017ei\u0161te dobilo novi nadimak; netko ga je prozvao Jugosferom<\/em>. Sve se ove narode i dr\u017eave opet nastoji svesti pod jedan (politi\u010dki) zajedni\u010dki nazivnik, o\u010dito ne haju\u0107i kako je za raspad biv\u0161e dr\u017eave i nezavisnost pla\u0107en danak u krvi.<\/p>\n

Ovime se simboli\u010dki zatvorio stari i otvorio novi povijesni ciklus; od komunizma tranzicijom u kapitalizam, od zajedni\u010dke dr\u017eave do zajedni\u010dkog tr\u017ei\u0161ta. Kad ve\u0107 diktatura proleterijata nije uspjela integrirati, ujediniti, ili barem sprije\u010diti ratove (ako ni\u0161ta drugo) naroda \u201eod \u0110erdapa pa do Jadrana\u201c, to isto poku\u0161at \u0107e diktatura Tr\u017ei\u0161ta. Stoga je kreacija Jugosfere<\/em> savr\u0161eno prikladan znak ovoga vremena, jo\u0161 jedan dokaz o apsolutizmu nad-svetinje na oltaru kapitalizma: Tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Tr\u017ei\u0161te i dru\u0161tvo<\/strong><\/p>\n

U komunizmu se naglasak stavljao na kolektivno, pritom slonovski gaze\u0107i individualna ljudska prava, od u\u010diteljskog ismijavanja vjernika u \u0161kolskim klupama, do u\u017easa Stare Gradi\u0161ke i Golog otoka. Ovaj kolektivizam svoje vrste tobo\u017ee je ciljao na op\u0107e dobro zajednice (kolektiva), ali je prije svega ga\u0111ao interese jedne i jedine Partije-majke. Inauguracijom bo\u017eanstva\/idola Tr\u017ei\u0161ta u procesu tranzicije op\u0107e je dobro opet zaboravljeno. U centar pa\u017enje uglavio se gra\u0111anin pojedinac (potro\u0161a\u010d<\/em>) i njegova prava; zavladao je individualizam, dok je kolektivno ba\u010deno u tre\u0107i plan. Dimenzija dru\u0161tvenosti koja je u komunizmu ipak donekle postojala, pa makar i u iskrivljenim oblicima, a koja se manifestirala u kojekakvim paradama, sletovima, svakovrsnim sastan\u010denjima, prvomajskim proslavama i sli\u010dnome, kroni\u010dno nedostaje kapitalizmu. Sukladno ovome, ameri\u010dki ekonomist L. Thurow u knjizi Budu\u0107nost kapitalizma pi\u0161e: “U ideologiji kapitalizma i liberalne demokracije sloboda pojedinca ima prednost pred obvezama prema zajedni\u010dkome dobru… U tom sustavu ne postoje nikakve dru\u0161tvene obveze<\/em>“, a njegov kolega J. K. Galbraith dome\u0107e: “Prepu\u0161tene same sebi tr\u017ei\u0161ne sile ne rade za op\u0107e dobro, osim za dobro mo\u0107nih<\/em>” (iz knjige Nova industrijska dr\u017eava).<\/p>\n

S tim u svezi, iz trijumvirata sloboda-jednakost-bratstvo<\/em>, kojega je iznjedrila francuska revolucija, a koji je ugra\u0111en u sve suvremene svjetske ustave, mo\u0107no je Tr\u017ei\u0161te sasvim izop\u0107ilo bratstvo<\/em>, a i jednakost<\/em> je na izdisaju. Stanjivanjem i osiroma\u0161enjem srednjeg sloja, i koncentracijom mo\u0107i (novaca) u rukama bogate manjine jednakost gra\u0111ana potkopava se svakodnevno. Ovom ambijentu blisko, u biti prelijepo geslo bratstvo-jedinstvo<\/em> eksploatirano je i posve iscrpljeno, jer su partijski klonovi Vlada Tepe\u0161a iz njeg’ isisali svako zna\u010denje. No, ljudi \u010deznu za njegovim izvornim, stvarnim poimanjem i sadr\u017eajem, jer \u010dovjek je dru\u0161tveno bi\u0107e (Aristotel bi rekao zoon politikon<\/em>). Materijalizam i pohlepa su iz kategorije m\u00e2na promovirani u kategoriju vrlina, a novozavladale principe konkurentnosti i tr\u017ei\u0161nog nadmetanja savr\u0161eno opisuje T. Hobbes (jedan od utemeljitelja klasi\u010dnog liberalizma): \u201e\u010dovjek je \u010dovjeku vuk<\/em>\u201c. I to je tranzicija: od brata do vuka u par koraka.<\/p>\n

U tr\u017ei\u0161noj ekonomiji dru\u0161tvo je rascjepkano i atomizirano na individualce, a pojedinac biva usamljen, otu\u0111en, izoliran. \u017divi na relaciji ku\u0107a \u2013 posao, posao \u2013 ku\u0107a; u virtualnom svijetu internetskih dru\u0161tvenih mre\u017ea (Facebook, Twitter,…). Ondje ima stotine \u201eprijatelja\u201c, a slijep je pred \u010dinjenicom da sjedi potpuno sam pred ra\u010dunalom. Za\u0161tita ljudskih prava (manjinskih, dje\u010djih, \u017eenskih,\u2026) jedna od je klju\u010dnih vrijednosti kapitalizma. No, deklarirana prava mo\u017ee ostvariti onaj tko ima novac, jer zaista u\u0107i u stvarnu vladavinu prava zna\u010di presko\u010diti dvometarsku barijeru odvjetni\u010dkih tarifa, i u doma\u0107em pravosudnom sustavu u razumnom roku ishoditi funkcionalnu presudu (Sizife dragi, bio si amater). Stoga, svoje interese prvo uspijevaju ishoditi oni bogatiji: u tr\u017ei\u0161noj ekonomiji u kojoj se novac name\u0107e kao jedino mjerilo vrijednosti, bogata\u0161i imaju klju\u010d za sva vrata. Umre\u017eeni su u kojekakve interesne grupe i organizacije, koje katkad nose dvosmislene, poluprijete\u0107e nazive; u uvjetima visoke i rastu\u0107e nezaposlenosti nazvati se udrugom poslodavaca odli\u010dno utjeruje strah u kosti. A da su vlasnici kapitala postali dru\u0161tveni kolovo\u0111e, zorno pokazuje realnost \u017eivota u kojem \u010delnik Hrvatske udruge poslodavaca, sko\u010di \u2013 hup<\/em> \u2013 u Vladu, bez po’ muke. Iz debele u deblju fotelju. Da je \u017eiv, Marx bi vjerojatno cupkao likuju\u0107i: \u201eRekao sam vam, rekao sam vam…!\u201c<\/p>\n

Pa ipak, ne treba se previ\u0161e \u010duditi nad potpunom transformacijom dru\u0161tva u procesu tranzicije. Izmjena na\u010dina funkcioniranja tr\u017ei\u0161ta nemogu\u0107a je bez izmjene na\u010dina funkcioniranja dru\u0161tva. J. Beckert (njema\u010dki sociolog) isti\u010de kako se \u201edjelovanje tr\u017ei\u0161ta mo\u017ee razumjeti samo u \u0161irem kontekstu dru\u0161tva<\/em>\u201c, a N. Fligstein (njegov ameri\u010dki kolega) pi\u0161e: \u201eTr\u017ei\u0161ta su dru\u0161tveni konstrukti koji odra\u017eavaju jedinstveno politi\u010dko-kulturno ustrojstvo poduze\u0107a i nacija<\/em>\u201c. Radikalna promjena ekonomskog sustava neizbje\u017eno je morala dovesti i do dru\u0161tvenih potresa, a tremori i podrhtavanja traju, o\u010dito je, i dvadeset godina.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Izlaz? Rje\u0161enja? \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/strong><\/p>\n

Suvremeni svijet sve ho\u0107e sad ili odmah: uspjeh u 7 koraka, dijeta u 5 dana, 6 brzih na\u010dina za ovo i ono; ali brzih i jednostavnih rje\u0161enja za izlazak iz hrvatske tranzicijske depresije nema. Ako je individualizam tvrde tr\u017ei\u0161ne ekonomije doveo do rascjepkanosti (odnosno atomiziranosti) dru\u0161tva, onda je potrebno prona\u0107i ljepilo (odnosno kemiju) koja bi dovela do integracije, ujedinjenja. Njema\u010dki sociolog U. Beck (me\u0111u ostalima) predla\u017ee aktiviranje civilnog dru\u0161tva koje bi bilo protute\u017ea diktaturi Tr\u017ei\u0161ta. Civilno dru\u0161tvo \u010dini ve\u0107ina stanovnika, a ve\u0107ina je trenutno uglavnom pasivna, inertna i povu\u010dena, s tim da je takvo stanje za one na poziciji mo\u0107i po\u017eeljno, jer su gra\u0111ani u ovakvom raspolo\u017eenju pijuni kojima je lako upravljati, \u201eovce\u201c koje pastir jednostavno kontrolira.<\/p>\n

Rje\u0161enje problema sveop\u0107e pasivnosti je istodobno i banalno jednostavno, i najte\u017ee mogu\u0107e, a to je aktiviranje. Udruge, savezi, klubovi, udru\u017eenja, zadruge, unije, sindikati \u2013 samo su neki od oblika artikulacije glasova mase. Pasivnost, apatija, \u0161utnja, bezna\u0111e, manjak gra\u0111anske hrabrosti \u2013 gnojiva su njive tr\u017ei\u0161nog fundamentalizma, i jam\u010de kontinuitet (i \u0161irenje) socio-ekonomske depresije. \u0160to to jedan gra\u0111anin uop\u0107e mo\u017ee u\u010diniti? \u2013 pitanje je koje iz korijena \u017eeli i\u0161\u010dupati i natruhe svakog pomaka, svake inicijative. Mo\u017ee se probuditi, postati svjestan, i poslu\u0161ati glas savjesti \u2013 to je prvi korak. A putovanje od tisu\u0107u kilometara zapo\u010dinje jednim takvim, ka\u017eu Kinezi, koji o\u010dito znaju \u0161to rade.<\/p>\n

 <\/p>\n

Starci = otpad?!<\/strong><\/p>\n

I u Indiji se odnedavna pojavio \u201egranny dumping\u201c<\/em> (doslovan, ali ne ba\u0161 i najprikladniji prijevod bio bi odlaganje bakice<\/em>). To je pojava kada mla\u0111e generacije svoje starije nemo\u0107ne roditelje ostavljaju na smeti\u0161tima (doslovce), ili u boljem slu\u010daju u bolnicama. Odvezu ih ondje \u017eive, nadaju se da \u0107e ubrzo umrijeti, te da im se ne\u0107e vratiti, i “problem rije\u0161en”. U zemlji u kojoj je starost bila pojam za mudrost, prodorom kapitalizma i tr\u017ei\u0161nog mentaliteta starci su postali neproduktivni teret, balast. Tr\u017ei\u0161te im je prilijepilo deklaraciju i cijenu: \u0161kart, nula. Nije to novost na \u201erazvijenom\u201c zapadu, izraz \u201egranny dumping<\/em>\u201c skovao je 1991. jedan ameri\u010dki novinar u \u010dika\u0161kom dnevnom listu, ba\u0161 prije dva desetlje\u0107a, u isto ono doba kada je Hrvatska napu\u0161tala Jugoslaviju, pod teretom rata tra\u017eila me\u0111unarodno priznanje, i radosno hrlila ususret tr\u017ei\u0161nom fundamentalizmu.<\/p>\n

 <\/p>\n

U raj bez po muke<\/strong><\/p>\n

U starih Rimljana, lustracijom se nazivao obred \u010di\u0161\u0107enja od grijeha; u suvremeno doba tako se naziva postupak kojim se u postkomunisti\u010dkim zemljama iz javnih slu\u017ebi i politi\u010dkog \u017eivota isklju\u010duju predstavnici stare vlasti. Promatraju\u0107i danas tranzicijske procese, svakako treba \u017ealiti \u0161to lustracija nikad nije provedena, \u010dime je nekima omogu\u0107en (teolo\u0161kim rje\u010dnikom) raj bez \u010distili\u0161ta. Sli\u010dno kao \u0161to se sada “peglaju” odgovornosti za ratove od Slovenije do Kosova, pa su “svi krivi, i svak’ bi se svakom trebao ispri\u010dati”, tako je i tranzicija bez lustracije zapravo isforsirana \u201esve-hrvatska pomirba\u201c bez ikakvog stvarnog, iskrenog kajanja odgovornih za zlo\u010dine. Mo\u017ee li \u0161to dobro iz toga iza\u0107i, pokazat \u0107e vrijeme. Bilo kako bilo, Bosna i Hercegovina prikladan je primjer dr\u017eave nastale pod patronatom parole \u201emir, mir, nitko nije kriv\u201c (to\u010dnije \u201emir, mir, svak’ je kriv\u201c), a disfunkcionalnost ove zemlje postala je notorna, primjer za ud\u017ebenike.<\/p>\n

 <\/p>\n

Objavljeno u Prilici, mjese\u010dnom prilogu Glasa Koncila, kao tema broja 01\/2011.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u201e\u017divimo u doba tranzicije, u nesigurno vrijeme koje \u0107e vjerojatno potrajati do kraja ovog stolje\u0107a. Tijekom tog razdoblja bit \u0107emo dovedeni u isku\u0161enje napustiti neke ustaljene principe i opredjeljenja koji su se pokazali ispravnima u te\u0161kim vremenima pro\u0161lih generacija. Ne smijemo popustiti pred ovim napastima.\u201c Jimmy Carter, biv\u0161i predsjednik SAD, dobitnik Nobelove nagrade za mir, … Nastavi \u010ditati Tranzicija: dva desetlje\u0107a \u017eivota na tr\u017ei\u0161tu<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":171,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[5],"tags":[13,47,48,46,45],"yoast_head":"\nTranzicija: dva desetlje\u0107a \u017eivota na tr\u017ei\u0161tu - Domagoj Sajter<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=285\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Tranzicija: dva desetlje\u0107a \u017eivota na tr\u017ei\u0161tu - Domagoj Sajter\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"\u201e\u017divimo u doba tranzicije, u nesigurno vrijeme koje \u0107e vjerojatno potrajati do kraja ovog stolje\u0107a. Tijekom tog razdoblja bit \u0107emo dovedeni u isku\u0161enje napustiti neke ustaljene principe i opredjeljenja koji su se pokazali ispravnima u te\u0161kim vremenima pro\u0161lih generacija. Ne smijemo popustiti pred ovim napastima.\u201c Jimmy Carter, biv\u0161i predsjednik SAD, dobitnik Nobelove nagrade za mir, … Nastavi \u010ditati Tranzicija: dva desetlje\u0107a \u017eivota na tr\u017ei\u0161tu\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=285\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"Domagoj Sajter\" \/>\n<meta property=\"article:publisher\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/financije.1\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2012-12-03T15:53:04+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2012-12-03T15:59:30+00:00\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Napisao\/la\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Domagoj Sajter\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"20 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#website\",\"url\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/\",\"name\":\"Domagoj Sajter\",\"description\":\"osobne stranice\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":\"required name=search_term_string\"}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=285#webpage\",\"url\":\"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=285\",\"name\":\"Tranzicija: dva desetlje\\u0107a \\u017eivota na tr\\u017ei\\u0161tu - Domagoj Sajter\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#website\"},\"datePublished\":\"2012-12-03T15:53:04+00:00\",\"dateModified\":\"2012-12-03T15:59:30+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#\/schema\/person\/d4fdfbe69949cfe84f1166af6396b800\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=285#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=285\"]}]},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=285#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Tranzicija: dva desetlje\\u0107a \\u017eivota na tr\\u017ei\\u0161tu\"}]},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#\/schema\/person\/d4fdfbe69949cfe84f1166af6396b800\",\"name\":\"Domagoj Sajter\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"@id\":\"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#personlogo\",\"inLanguage\":\"hr\",\"url\":\"http:\/\/1.gravatar.com\/avatar\/d77b3a3c73438d362255d004235ba492?s=96&d=monsterid&r=g\",\"contentUrl\":\"http:\/\/1.gravatar.com\/avatar\/d77b3a3c73438d362255d004235ba492?s=96&d=monsterid&r=g\",\"caption\":\"Domagoj Sajter\"},\"sameAs\":[\"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\"],\"url\":\"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?author=171\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Tranzicija: dva desetlje\u0107a \u017eivota na tr\u017ei\u0161tu - Domagoj Sajter","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=285","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Tranzicija: dva desetlje\u0107a \u017eivota na tr\u017ei\u0161tu - Domagoj Sajter","og_description":"\u201e\u017divimo u doba tranzicije, u nesigurno vrijeme koje \u0107e vjerojatno potrajati do kraja ovog stolje\u0107a. Tijekom tog razdoblja bit \u0107emo dovedeni u isku\u0161enje napustiti neke ustaljene principe i opredjeljenja koji su se pokazali ispravnima u te\u0161kim vremenima pro\u0161lih generacija. Ne smijemo popustiti pred ovim napastima.\u201c Jimmy Carter, biv\u0161i predsjednik SAD, dobitnik Nobelove nagrade za mir, … Nastavi \u010ditati Tranzicija: dva desetlje\u0107a \u017eivota na tr\u017ei\u0161tu","og_url":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=285","og_site_name":"Domagoj Sajter","article_publisher":"https:\/\/www.facebook.com\/financije.1","article_published_time":"2012-12-03T15:53:04+00:00","article_modified_time":"2012-12-03T15:59:30+00:00","twitter_card":"summary","twitter_misc":{"Napisao\/la":"Domagoj Sajter","Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"20 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#website","url":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/","name":"Domagoj Sajter","description":"osobne stranice","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":"required name=search_term_string"}],"inLanguage":"hr"},{"@type":"WebPage","@id":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=285#webpage","url":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=285","name":"Tranzicija: dva desetlje\u0107a \u017eivota na tr\u017ei\u0161tu - Domagoj Sajter","isPartOf":{"@id":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#website"},"datePublished":"2012-12-03T15:53:04+00:00","dateModified":"2012-12-03T15:59:30+00:00","author":{"@id":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#\/schema\/person\/d4fdfbe69949cfe84f1166af6396b800"},"breadcrumb":{"@id":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=285#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=285"]}]},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=285#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Tranzicija: dva desetlje\u0107a \u017eivota na tr\u017ei\u0161tu"}]},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#\/schema\/person\/d4fdfbe69949cfe84f1166af6396b800","name":"Domagoj Sajter","image":{"@type":"ImageObject","@id":"https:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/#personlogo","inLanguage":"hr","url":"http:\/\/1.gravatar.com\/avatar\/d77b3a3c73438d362255d004235ba492?s=96&d=monsterid&r=g","contentUrl":"http:\/\/1.gravatar.com\/avatar\/d77b3a3c73438d362255d004235ba492?s=96&d=monsterid&r=g","caption":"Domagoj Sajter"},"sameAs":["http:\/\/domagoj-sajter.from.hr"],"url":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?author=171"}]}},"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/285"}],"collection":[{"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/171"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=285"}],"version-history":[{"count":2,"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/285\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":291,"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/285\/revisions\/291"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=285"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=285"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=285"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}