\u201eIzbjegavanje poreza je jedina intelektualna potraga koja donosi nekakvu nagradu.\u201c<\/i>
\nJohn Maynard Keynes<\/p>\n
Odvratan si kao\u2026 porez<\/i>. Kakva grozna uvreda! Ali ne za porez. Kad se ujutro pogleda u ogledalo porez je svjestan da je odbojan. Ali i funkcionalan.Malo je toga mrskije od pla\u0107anja poreza; malo je vijesti gorih od najavljenog pove\u0107anja poreza. A opet, rado se previ\u0111a da porezi omogu\u0107avaju civiliziran \u017eivot. Ure\u0111ena dr\u017eava kao da se podrazumijeva; dr\u017eava u kojoj se provode zakoni, sudstvo radi brzo i pravedno, zdravstvo je kvalitetno, obrazovanje \u201ebesplatno\u201c, korupcija se efikasno suzbija, na ulicama vlada mir, lopovi bivaju uhva\u0107eni, parkovi su \u010disti i uredni, izvr\u0161avaju se veliki infrastrukturni projekti koji pogoduju ekonomskom razvoju, a najranjiviji (djeca, \u017ertve nasilja, itd.) bivaju za\u0161ti\u0107eni. Odakle sve ovo? Pada s neba? Ne, dolazi od poreza. Svi tra\u017ee i \u017eele ure\u0111enu dr\u017eavu \u2013 rogobore i kritiziraju kada je nema – a opet premnogi vrlo rado izbjegavaju pla\u0107anje poreza.<\/p>\n
U Hrvatskoj poprili\u010dan broj ljudi prima pla\u0107u iz prora\u010duna. Broj zaposlenih u \u201edr\u017eavnim firmama\u201c (ministarstva, zavodi, agencije, instituti, akademija, uredi, komisije, agencije, \u017eupanije, gradovi, op\u0107ine) je oko 320.000; svi bi oni trebali pozivati na uredno podmirenje poreza, kao i sami biti radosni platitelji da\u0107a, jer se pla\u0107anjem poreza puni lonac iz kojega jedu. Velebitski je paradoks i cinizam onih koji uzimaju pla\u0107u iz prora\u010duna, a sami poreze izbjegavaju! U zemlji u kojoj su kr\u0161\u0107ani u apsolutnoj ve\u0107ini ignoriraju se i U\u010diteljeve rije\u010di (Lk 20, 25) kojima je pozvao narod na pla\u0107anje poreza (i to okupatorskoj vlasti!).<\/p>\n
Ipak, ne radi se ovdje o kulturi neprestanog gun\u0111anja i nerealnih o\u010dekivanja, iako ni toga ne nedostaje; radi se o lo\u0161em dizajnu poreznog sustava protiv kojega gra\u0111ani imaju legitimno pravo buniti se. Izazov punjenja dr\u017eavne blagajne ima vi\u0161e rje\u0161enja. U situaciji kada je prora\u010dun nategnut i ne puni se dovoljno izda\u0161no, dr\u017eava se mo\u017ee zadu\u017eivati. To smo (su) i \u010dinili, nemilice. Sada je to \u201erje\u0161enje\u201c aorist \u2013 pro\u0161lo svr\u0161eno vrijeme. Mogu se i pove\u0107ati porezi, i to onaj klju\u010dni – PDV – sa 22 na 23, pa na 25 posto. No, to je bi\u010devanje iscrpljenog konja: umjesto da mu se pru\u017ei odmor, trenutak da udahne zraka, tjera ga se u jo\u0161 \u017ee\u0161\u0107i kas. I jasno, posljedica je smanjenje prora\u010dunskih prihoda, \u0161to upravo promatramo. A u svrhu boljeg punjenja dr\u017eavne blagajne mogli bi se i smanjiti porezi. Nelogi\u010dno? Ne, jer iako bi se smanjenjem poreznog optere\u0107enja u kratkom roku smanjili prihodi, u srednjem i dugom roku gospodarstvo bi dobilo poticaj za ekspanziju, \u010dime bi se pove\u0107ali i porezni prihodi. Cilj ekonomske politike nije i ne smije biti samo stabilan prora\u010dun, nego \u010dvrsto i rastu\u0107e gospodarstvo. Koga briga je li prora\u010dun stabilan ako gospodarstvo umire, a jedino \u0161to cvjeta je nezaposlenost? Onog mladi\u0107a koji je ju\u010der emigrirao u Kanadu sigurno ne.<\/p>\n
Dakle, umjesto pove\u0107anja poreza moglo bi se u\u010diniti suprotno: bitno smanjiti sveukupno porezno optere\u0107enje, uz to pove\u0107ati broj poreznih inspektora i poo\u0161triti kazne, te u dijalogu sa sindikatima smanjiti pla\u0107e i vezati ih uz stopu rasta gospodarstva. Mnogi bi gra\u0111ani u svrhu op\u0107eg dobra (zapravo pukog opstanka dr\u017eave) bili spremni podnijeti smanjenje pla\u0107a u kratkom roku, ako bi paralelno uz smanjenje i\u0161lo i sni\u017eenje poreznog pritiska, i ako bi to bila jedna od mjera u sveobuhvatnom paketu reformi. Ovako, kada se samo nasilno sni\u017eavaju pla\u0107e, a ni\u0161ta se drugo bitno ne radi, kada vlast ne pozna zna\u010denje rije\u010di \u201edijalog\u201c, ve\u0107 samo prakticira model pona\u0161anja nau\u010den u doba totalitarizma, jasno da postoji sna\u017ean otpor smanjenju pla\u0107a.<\/p>\n
Porezi i njihovo (ne)pla\u0107anje refren su pjesme koja je hit ove godine. Po\u010dev\u0161i od ciparskog plesa na \u017eici, preko EU institucija koje tra\u017ee jedinstvenu poreznu politiku, do djelomi\u010dno objavljene globalne baze podataka o osobama koje skrivaju svoj novac od poreznih vlasti (offshore leaks<\/i>) – ovih se dana na\u0161iroko raspreda o poreznim oazama i offshore<\/i> centrima. Iz kojeg tonaliteta ide ova pjesma? Iz H \u2013 kao hipokrizija.<\/p>\n
<\/p>\n
Procjenjuje se da vlada SAD-a gubi godi\u0161nje oko 100 milijardi dolara poreznih prihoda zbog poreznih oaza, a da je u EU ovaj iznos jo\u0161 ve\u0107i: bilijun eura (oko 2000 eura godi\u0161nje po stanovniku unije). Ra\u010duna se da je od 2012. iz gr\u010dkih u \u0161vicarske banke preba\u010deno 60 milijardi eura, \u0161to je posljedica potrage za sigurno\u0161\u0107u, ali i toga \u0161to su se u Gr\u010dkoj po\u010deli napla\u0107ivati i utjerivati porezi. Dodu\u0161e, svi su ovi iznosi samo nabadanje u mraku: nitko ne zna koliki su zaista. U svakom slu\u010daju enormni su, a sad kada je kriza do\u0161la do grla, dr\u017eavni ementaler-prora\u010duni to vi\u0161e ne mogu tolerirati.<\/p>\n
Porezna oaza je administrativno podru\u010dje koje stranim fizi\u010dkim i pravnim osobama nudi malo ili nikakvo porezno optere\u0107enje, uz debele tepihe i te\u0161ke zastore, odnosno punu prate\u0107u diskreciju. U istom se kontekstu spominju i offshore<\/i> financijske institucije: to su one koje se nalaze izvan domicilnog teritorija, smje\u0161tene izvan nacionalnih granica. Poslovanje preko offshore institucija nije nu\u017eno protuzakonito; velike kompanije koje posluju po cijelom svijetu rado koriste offshore financijske centre. Tako Apple dr\u017ei 40,4 milijardi dolara profita na offshore ra\u010dunima, a Google 33,3. No, ako \u0107emo pravo, ‘offshore financijski centar’ samo je u\u0161minkan, politi\u010dki korektan naziv za jo\u0161 jedan na\u010din bje\u017eanije od poreza.<\/p>\n
Definiraju\u0107a karakteristika offshore financijskih centara je velik i o\u010dit nesrazmjer izme\u0111u veli\u010dine i zna\u010daja dr\u017eave u kojoj je centar smje\u0161ten, i koli\u010dine novca koji se u centru nalazi. Bermudski otoci, primjerice: nalaze se usred ni\u010dega (drugi od kopna najudaljeniji otok na svijetu), imaju stanovni\u0161tva kao Velika Gorica (oko 64.000), godi\u0161nji BDP cijele dr\u017eave iznosi ugrubo koliko i imovina Agrokora, a procjenjuje se da je ondje sklonjeno oko tisu\u0107u milijardi dolara vrijednosti financijske imovine.<\/p>\n
Bahami, Lihten\u0161tajn, Luksemburg, Monako, Panama, \u0160vicarska, Cookovi otoci, Kajmanski otoci, Britanski djevi\u010danski otoci, i do ju\u010der Cipar \u2013 naj\u010de\u0161\u0107e su spominjane porezne oaze. Ondje se mo\u017ee parkirati novac, smjestiti ga daleko od o\u010diju porezne uprave. Ako je novac zara\u0111en u legalnom poslu mo\u017ee ga se skloniti u oazu kako se ne bi morao platiti porez, a ako je novac ste\u010den protuzakonito u poreznoj oazi mo\u017ee se jo\u0161 i oprati.<\/p>\n
Pranje novca je, kao \u0161to mu ime i ka\u017ee, proces po zavr\u0161etku kojega prljav novac postaje \u010dist. Budu\u0107i da se novac koji je ilegalno ste\u010den (korupcija, droga, poslovne malverzacije,\u2026) te\u0161ko mo\u017ee koristiti u punom iznosu, jer privla\u010di znati\u017eeljne poglede i postavlja nezgodna pitanja (\u201eotkud vam auto od milijun kada imate pla\u0107u pet tisu\u0107a?\u201c), financijski su in\u017eenjeri osmislili na\u010dine kako ga legalizirati.<\/p>\n
Evo pojednostavljenog primjera. Otvori se i registrira tvrtka u offshore centru, npr. na Sej\u0161elima. To se mo\u017ee u\u010diniti od ku\u0107e, preko interneta, za desetak dana. Na ime ove tvrtke potom se otvori ra\u010dun u banci u Singapuru. Na Sej\u0161elima se ne pla\u0107aju porezi, a informacije o tvrtki su tajna. Singapurske vlasti ne razmjenjuju informacije s drugim dr\u017eavama o stanjima na ra\u010dunima. Privatnost i diskrecija su prioriteti. Mogu se srediti i dodatne usluge: npr. uspostavljanje fiktivnog odbora direktora i skup\u0161tine dioni\u010dara. Nikad se ne zna, mo\u017eda zatrebaju ne\u0161to potpisati. \u0160alu na stranu, radi se o odvjetni\u010dkim uredima koji postavljaju direktora (i po potrebi dioni\u010dare) u ime vlasnika koji tako ostaje potpuno anoniman, i ime mu se nigdje ne pojavljuje. Zvu\u010di komplicirano? Postoje poduze\u0107a koja \u0107e sve to u\u010diniti za platitelja, uz omanju naknadu; internet vrvi ponudom (npr. kanadska tvrtka A&P Intertrust: www.apintertrust.com<\/a>). Sve prethodne radnje su legalne; ono \u0161to slijedi nije. Novac primljen od korupcije uplati se na singapurski ra\u010dun sej\u0161elske tvrtke, koja onda prebaci novac sli\u010dnoj takvoj tvrtci u Luksemburgu. Potom tvrtka iz Luksemburga \u201einvestira\u201c ili \u201edaje zajam\u201c doma\u0107oj gra\u0111evinskoj tvrtci koja je zapravo samo paravan za primanje opranog novca.<\/p>\n Je li mogu\u0107e da je prethodni dio posla sasvim legalan? Nepla\u0107anje poreza i pranje novca su protuzakoniti. Ali\u2026 Poslu\u017eimo se paralelom: Ferrari nikada ne\u0107e otvoreno pozvati svoje kupce da kr\u0161e zakone, i uvijek \u0107e ih motivirati na pridr\u017eavanje propisa (dodu\u0161e sasvim nje\u017eno). No, Ferrari dizajnira i proizvodi automobile koji su, ne la\u017eimo si, namijenjeni kr\u0161enju propisa: ako je maksimalna dozvoljena brzina 130 km\/h, kako nazvati automobil od 600 konjskih snaga koji mo\u017ee potegnuti 350 km\/h? Proizvo\u0111a\u010d \u0107e re\u0107i da to nije njegova briga, i da je vlasnik odgovoran za postupanje sa svojim vozilom. Offshore tvrtke su vozila; vlasnici odgovaraju za ono \u0161to \u010dine s njima. Nije protuzakonito otvarati ih, kupovati i prodavati svuda po svijetu, s bankovnim ra\u010dunima na drugim kontinentima, i anga\u017eirati pravne zastupnike koji su opunomo\u0107eni nastupati u ime pravih (skrivenih) vlasnika.<\/p>\n U \u010demu se onda sastoji stra\u0161na hipokrizija tvrtki i pojedinaca koji dr\u017ee novac u oazama radi porezne evazije (jer ne \u017eele pla\u0107ati poreze)? U tome \u0161to odabiru \u017eivjeti i poslovati u razvijenom svijetu, i \u017eele u\u017eivati \u017eivot u dobro ure\u0111enim dr\u017eavama. Zahtijevaju vladavinu prava, efikasnu administraciju, nekorumpiranu policiju, mir na igrali\u0161tima, ceste bez rupa, i sve \u0161to ide uz to, ali ne pada im na pamet pla\u0107ati poreze da bi se ovi ciljevi ostvarili. Ne \u017eele pla\u0107ati poreze jer su previsoki, a previsoki su zato \u0161to ih ne \u017eele pla\u0107ati (budu\u0107i da se teret poreza raspodjeljuje na manje obveznika, oni koji ih zaista podmiruju moraju pla\u0107ati vi\u0161e). Dodatno licemjerje i dvoli\u010dnost sastoje se u tome \u0161to trag novca \u017eele zamesti prvenstveno bogatuni: u poreznim se oazama nalaze debelo potko\u017eene pravne i fizi\u010dke osobe koji imaju sasvim dovoljno novaca za poreze. \u201eMali\u201c gra\u0111ani, i mala i srednja poduze\u0107a ne bje\u017ee u offshore centre, i nemaju \u0161to skrivati. Dakle, manjina koja ima najvi\u0161e u kona\u010dnici pla\u0107a najmanje. Siroma\u0161ni pla\u0107aju poreze za bogate. Klju\u010dne rije\u010di ove igre su skrivanje, diskrecija, tajna. A \u0161to to po\u0161ten \u010dovjek ima skrivati?<\/p>\n \u00a0A danas u ponudi imamo\u2026<\/strong> Danas, samo za vas dragi kupci, u ponudi imamo tvrtke u Panami (sva su imena stvarna, i zaista se mogu kupiti, od 1000 USD navi\u0161e): Golden Abbey, Crewe Holdings, Easton Aurelia, Hodges Investments, Turnball International, Harvest Gold Holdings, i brojne druge. Po va\u0161oj \u017eelji, tvrtka mo\u017ee biti kori\u0161tena ili nekori\u0161tena, odnosno sa ili bez prethodnog poslovanja, ali garantirano bez dugova. Utemeljene od 1992. nadalje. \u017delite fikus-direktora, ili odbor direktora? Fiktivnu skup\u0161tinu dioni\u010dara? La\u017eni ured, po\u0161tansku adresu i faks broj, s kojih \u0107emo proslje\u0111ivati korespondenciju na va\u0161e stvarne kontakt podatke? Nikakav problem, sve se mo\u017ee rije\u0161iti. Posjetite npr. www.readymadeshelfcompany.com<\/a>. Navali narode!<\/p>\n Fikcija d.o.o.<\/strong> <\/p>\n Ciparski ples: korak naprijed, nazad tri<\/strong> <\/p>\n
\n <\/b>\u2026svje\u017ee tvrtke, stvorene samo za vas. Ili, po \u017eelji kupca, one koje su ve\u0107 odle\u017eale na polici. Zvu\u010di nadrealno, ali je sasvim stvarno: postoje legalna poduze\u0107a koja osnivaju tvrtke u offshore centrima samo kako bi ih imali na zalihama i prodavali zainteresiranima. Tako osoba koja \u017eeli otvoriti tvrtku u npr. Belizeu ne mora \u010dekati par tjedana dok osnuje novu tvrtku, nego kupi neku unaprijed pripremljenu. Naziv za ovakvu firmu je doslovno \u201etvrtka s police\u201c (shelf company<\/i>): kao u supermarketu, kupac ju samo stavi u ko\u0161aricu i odnese na blagajnu. Dodatna prednost je \u201edugogodi\u0161nja tradicija poslovanja\u201c: tko \u017eeli mo\u017ee kupiti tvrtku koja osnovana prije odre\u0111enog broja godina, i onda se di\u010diti sloganom ‘utemeljeno 2005. godine’. \u010cesto se radi o tome da se na mnoge natje\u010daje mogu prijaviti samo poduze\u0107a koja nisu nedavno osnovana. Du\u017ea tradicija = veliko iskustvo u poslu (tobo\u017ee) = vi\u0161a cijena tvrtke.<\/p>\n
\nProfesor J. Sharman sa Sveu\u010dili\u0161ta Griffith u Australiji ve\u0107 se dugi niz godina bavi istra\u017eivanjem poreznih oaza, offshore centara, i modaliteta pranja novca. Zajedno s prof. M. Findleyem (SAD) i drugim suradnicima osnovali su 1264 poduze\u0107a u 182 dr\u017eave svijeta kako bi istra\u017eili gdje je najlak\u0161e otvoriti poduze\u0107e, tko postavlja najmanje pitanja pri otvaranju, i gdje je najlak\u0161e sakriti pravi identitet osnivatelja. Otkrili su da je svako \u010detvrto poduze\u0107e koje se bavi prodajom tvrtki s police (\u0161to nije nelegalna aktivnost sama po sebi) spremno prekr\u0161iti me\u0111unarodne standarde poslovanja, i osnovati novu tvrtku za kupca (ili prodati mu postoje\u0107u) bez provjere njegova identiteta. Onda, u kojoj je dr\u017eavi najlak\u0161e, najjednostavnije i najjeftinije otvoriti fiktivno poduze\u0107e na la\u017eno ime?
\nZimbabve, Turkmenistan, Gvineja Bisao?
\nNe.
\nCipar, Luksemburg, \u0160vicarska?
\nNi blizu.
\nU SAD-u. Ondje se jednim e-mailom mo\u017ee registrirati tvrtka na ime Neznanka Nepoznatovi\u0107a. Osnivanjem pravne osobe mo\u017ee ju se koristiti za stjecanje nekretnina, podizanje kredita, leasing opreme i strojeva, prodaju lijekova preko interneta, i za sve ostalo za \u0161to se tvrtke ina\u010de koriste. Osobito je \u201ezgodno\u201c kada takva tvrtka osnuje drugu (na suprotnom kraju svijeta), druga tre\u0107u, i tako dalje, a ti dragi porezni inspektore svisni od jada. Opet hipokrizija: dr\u017eave koje drugima name\u0107u visoke standarde poslovanja prve ne po\u0161tuju te iste standarde.<\/p>\n
\nCipar ima (to\u010dnije: imao je) klju\u010dnu prednost u usporedbi s ostalim poreznim oazama: nalazi se u EU, \u0161to bi trebalo jam\u010diti vi\u0161u razinu sigurnosti. Ciparski bankarski sustav bio je pet puta ve\u0107i od ciparskog BDP-a: privukli su novac iz cijelog svijeta niskim poreznim stopama i politikom diskrecije. Velik dio deponenata do\u0161ao je iz Rusije; sve ove depozite ciparske su banke ulo\u017eile u gr\u010dke vrijednosnice, \u0161to se, najbla\u017ee re\u010deno, pokazalo lo\u0161om investicijskom odlukom. Kada su banke kleknule, ciparski su du\u017enosnici pozvonili na vrata Europske sredi\u0161nje banke mole\u0107i novac za spas, no Nijemcima, kolovo\u0111ama nove Europe, nije bilo na kraj pameti pla\u0107ati gubitke ruskih oligarha. I tada su se odlu\u010dili za apsolutni presedan u povijesti civiliziranog bankarstva: misle\u0107i kako je Cipar premalen da bi bio bitan, kako je to specifi\u010dan slu\u010daj koji ne\u0107e podi\u0107i pra\u0161inu, odlu\u010dili su novac za spas banaka uzeti od \u0161tedi\u0161a. Drugim rije\u010dima, odlu\u010dili su sve strpati u istu ko\u0161aru: umirovljenike, studente, ku\u0107anice, i rusku mafiju. Povrh svega, visoki du\u017enosnik EU izjavio je kako je ovakav model spa\u0161avanja banaka obrazac koji \u0107e se koristiti i u budu\u0107nosti! Navedena odluka je izazvala predinfarktno stanje kod brojnih financijskih analiti\u010dara, politi\u010dara, bankara i \u0161tedi\u0161a diljem svijeta, pa je pod pritiskom svih njih morala biti povu\u010dena. U kona\u010dnici, Cipar se morao odre\u0107i statusa porezne oaze, \u0161to \u0107e prakti\u010dno uni\u0161titi najva\u017eniju gospodarsku granu tog otoka \u2013 bankarstvo, i baciti ga u dugogodi\u0161nju ekonomsku depresiju.<\/p>\n