\u00a0\u201eNovac je preva\u017ean da bi bio prepu\u0161ten centralnim bankarima.\u201c
\n<\/i>Henry Poincar\u00e9, prema citatu Miltona Friedmana<\/p>\n
\u201eEurizacija je poput dijete u kojoj osoba ne jede apsolutno ni\u0161ta kako bi izgubila na te\u017eini.
\nTo je efikasna kratkoro\u010dna strategija, ali osobu ne \u010dini zdravijom, ve\u0107 samo mr\u0161avijom.\u201c
\n<\/i>Catherine Mann, u slobodnom prijevodu D. S.<\/p>\n
Za svaku iznimno bitnu \u017eivotnu odluku treba postojati i plan B. Nije pesimizam nego mudrost preispitati slo\u017eene situacije i postaviti pitanja: \u0161to ako stvari krenu u suprotnom pravcu? Kako postupiti ako se o\u010dekivanja ne ispune? Ukoliko plan B uop\u0107e ne postoji onda je osoba koja je odgovorna za dono\u0161enje odluke jednostavno nesposobna. Kuna ima 19 godina, ali je i dalje uvelike poslovno nesposobna. Koga okriviti, ili kome zahvaliti? Nije li logi\u010dno po\u010deti od institucije koja je prva zadu\u017eena za doma\u0107u valutu \u2013 od sredi\u0161nje banke? Potom, nepovjerenje u doma\u0107u valutu je i ogledalo nepovjerenja u vode\u0107e politi\u010dke stranke, koje su isisale povjerenje gra\u0111ana u dr\u017eavne institucije.<\/p>\n Uz ulazak u Europsku uniju, koji je zaista bio vi\u0161edesetljetna ambicija ve\u0107ine Hrvata, paralelno se podme\u0107e i prelazak na euro, kao \u201enu\u017enost, put bez alternative\u201c. Ako za \u010dlanstvo u EU i nema adekvatne alternative, za euro ipak ima. Od 28 \u010dlanica Europske unije 11 ih nije u euro-zoni: \u0160vedska, Danska, Velika Britanija, Litva, Latvija, Poljska, \u010ce\u0161ka, Ma\u0111arska, Bugarska, Rumunjska, i naravno Hrvatska. Neke od njih su namjerno odabrale ostati izvan (npr. V. Britanija i Danska), druge \u017eele uvesti euro, ali jo\u0161 nisu dobile zeleno svjetlo (Litva, itd.), a tre\u0107e su se formalno obvezale prije\u0107i na euro, ali to uop\u0107e nemaju namjeru u\u010diniti u dogledno vrijeme (npr. \u0160vedska). Dakle, od svih skandinavskih zemalja koje se \u010desto idoliziraju samo Finska ima euro; isti onaj koji je u \u017eestokoj krizi, i za \u010dije ukidanje postoji sve vi\u0161e glasnih zagovornika (poput u posljednje vrijeme popularne njema\u010dke stranke Alternative f\u00fcr Deutschland<\/i>, koju ne vode komedija\u0161i ve\u0107 ugledni sveu\u010dili\u0161ni profesori, ekonomisti, itd.). Nije li stoga razumno razmi\u0161ljati o osloba\u0111anju stra\u017enjih vrata, i poku\u0161aju deeurizacije Hrvatske?<\/p>\n \u010cin namjernog odbacivanja vlastite valute i preuzimanja tu\u0111e prethodno zahtijeva odgovore na pitanja poput: \u0161to jednoj dr\u017eavi zna\u010di monetarna suverenost, postoje li izlazi iz eurizacije doma\u0107e ekonomije, te koje su prednosti i mane \u010dlanstva u nadnacionalnom udru\u017eenju u kojemu \u0107e Hrvatska i njeni lokalni problemi \u2013 sasvim realno \u2013 biti predzadnja rupa na svirali? (Zadnja je Cipar.)<\/p>\n <\/p>\n Govore\u0107i o hrvatskom monetarnom suverenitetu guverner HNB-a je prije par tjedana u Londonu izjavio: \u201eKada nema\u0161 ni\u0161ta, nema\u0161 \u0161to za izgubiti<\/i>\u201c, nakon \u010dega preostaje samo zapitati se: kada nema posao, za\u0161to uzima pla\u0107u za ono \u0161to ne radi? Jer ako Hrvatska – kao suverena dr\u017eava koja ima kunu kao vlastitu slu\u017ebenu valutu – nema monetarne suverenosti, \u0161to to on radi na \u010delu institucije koja je zadu\u017eena za monetarnu suverenost? Zadu\u017een je i prima pla\u0107u za ne\u0161to \u010dega<\/i> nema<\/i>? Odakle mu pravo sredi\u0161nju banku i valutu dr\u017eave koja je svoj suverenitet platila krvlju nazvati institucijom i dr\u017eavom koja \u201enema ni\u0161ta\u201c? Kad je ve\u0107 oran u inozemstvu minorizirati i dr\u017eavu iz koje dolazi, i instituciju kojoj je na \u010delu, bilo bi minimalno korektno da si barem prepolovi primanja (sukladno odgovornostima kojih, kako ka\u017ee, nema), i da se titulira, recimo, tehni\u010dkim administratorom. Aviomehani\u010daru koji brine samo za ulje u motoru ne ispla\u0107uje se pla\u0107a pilota, niti ga se naziva pilotom.<\/p>\n Biti suveren zna\u010di biti samostalan, nezavisan. Imati monetarnu suverenost zna\u010di samostalno i nezavisno upravljati vlastitim novcem. Dakle, odricanje od monetarne suverenosti predstavlja odustajanje od prava samostalnog upravljanja dr\u017eavnim novcem. Stoga je monetarna suverenost oduvijek bila jedna od klju\u010dnih komponenti nezavisnosti dr\u017eave, jer je novac simbol dr\u017eavnosti, i prvorazredni politi\u010dki, ekonomski i dru\u0161tveni koncept. Novac nadilazi svoju ekonomsku definiciju; on je izraz dru\u0161tva kao cjeline. Stoga se ne bi smjelo doga\u0111ati da jedna osoba, ma tko to bio \u2013 guverner, ministar ili predsjednik \u2013 putuje po inozemstvu i ondje \u201eu\u010deno\u201c govori kako se treba \u0161to prije odre\u0107i monetarnog suvereniteta, a da prije toga kod ku\u0107e nije proveo \u0161iroku javnu raspravu i postigao dru\u0161tveni konsenzus. Samo i isklju\u010divo gra\u0111ani smiju odlu\u010diti o jednom tako preva\u017enom pitanju, a njih nitko ni\u0161ta nije pitao. Pretpostavlja se da su se oni ve\u0107 odlu\u010dili za euro jer \u0161tede u eurima, ali to uop\u0107e ne mora biti razlog jer je mudro i racionalno \u0161tedjeti u valuti u kojoj osoba ima kredit, a kredite u eurima (tj. s valutnom klauzulom) nisu svojevoljno birali gra\u0111ani nego su ih nametnule banke, uz blagoslov HNB-a.<\/p>\n Prvi hrvatski novac (za kojega postoje historiografski dokazi) kovao se u Pakracu od 1256. godine; na prednjoj strani imao je kunu, a na stra\u017enjoj dvostruki kri\u017e. No, ne \u017eivi se od osamstoljetne tradicije: uspomene ne pla\u0107aju ra\u010dune, a pogotovo ne otvaraju radna mjesta. Pa ipak, spomen na ovu ba\u0161tinu, a osobito na \u017ertve koje su ugradile svoje \u017eivote u dr\u017eavnu suverenost, vrijedni su barem razmatranja \u0161to to zna\u010di imati monetarni suverenitet, a \u0161to zna\u010di odbaciti ga radi prelaska na valutu kojoj kaoti\u010dni raspad ve\u0107 neko vrijeme nije neizgledna mogu\u0107nost.<\/p>\n Prvodobno uvo\u0111enje eura 1999. godine bilo je politi\u010dko pitanje i politi\u010dki prioritet, a ekonomske dileme bile su u drugom planu. Ovo je iza\u0161lo na vidjelo u suvremenoj globalnoj financijskoj krizi, kada se pokazalo da je euro-valuta zapravo nerazra\u0111en ekonomski koncept, pun rupa i nedore\u010denosti. Oskar Lafontaine, njema\u010dki ministar financija koji je lansirao euro, pozvao je nedavno na ukidanje eura, i smatra ga \u201eneodr\u017eivim\u201c. Jo\u0161 va\u017enije, Angela Merkel izjavila je prije par mjeseci kako \u010dlanice euro-zone moraju biti spremne \u017ertvovati dio suvereniteta i prepustiti kontrolu europskim institucijama ako \u017eele prevladati du\u017eni\u010dku krizu i privu\u0107i strane investitore. Stoga, euro kao valuta mo\u017ee pre\u017eivjeti jedino ako EU konvergira prema federaciji, odnosno puno \u010dvr\u0161\u0107oj integraciji od trenutne. Ukoliko mo\u017eebitna EU-federacija \u017eeli dugoro\u010dno opstati, onda ona kao sofisticirani oblik udru\u017eenja (s kojim Hrvatska u SFRJ itekako ima iskustva) tra\u017ei daleko vi\u0161e kooperacije, kompromisa i solidarnosti od onoga \u0161to je do sada u EU vi\u0111eno, a tra\u017ei i zajedni\u010dke temeljne vrijednosti koje \u0107e nadilaziti goli materijalizam (zajedni\u010dko tr\u017ei\u0161te i jedinstvena valuta). U svakom slu\u010daju bi se gra\u0111anima EU kroz referendume morala prepustiti odluka o tome \u017eele li vi\u0161e ili manje unije, jer je to odve\u0107 bitna odluka da bi ju politi\u010dke elite same donijele. Ako je suditi po referendumima za Europski ustav kojega su gra\u0111ani Francuske i Nizozemske odbili 2005. god. (i koji je potom otkazan u drugim \u010dlanicama, da se ne \u0161iri blama\u017ea), to \u0107e ipak i\u0107i malo te\u017ee.<\/p>\n Na trenutak samo, mjericu patosa; ako se u demokratskom dru\u0161tvu smiju postavljati i nezgodna pitanja, onda je valjda dopu\u0161teno pitati sljede\u0107e: gdje je bila Europska unija kada je Hrvatskoj bila najpotrebnija, kada su u istom danu masakrirani i \u0160kabrnjani i Vukovarci? Dok se SAD nije anga\u017eirao na prostoru biv\u0161e Jugoslavije nije bilo mira (tko bi uop\u0107e ostao \u017eiv da se \u010dekala intervencija EU?). U istom tonu: \u0161to Hrvatska mo\u017ee nau\u010diti iz ciparske lekcije? Ondje je Europska unija dugove privatnih banaka htjela naplatiti od lokalnih ku\u0107anica, umirovljenika i studenata. (Usput, Federico Ghizzoni, glavni direktor banke Unicredit, vlasnice Zagreba\u010dke banke, podr\u017eao je taj plan i predlo\u017eio ga kao standardni obrazac u budu\u0107im krizama.) Onda, je li povijest u\u010diteljica \u017eivota, ili su stari Rimljani pri\u010dali gluposti? Kakav odnos velike i razvijenije \u010dlanice imaju prema malima, manje razvijenima? Pun solidarnosti, altruizma i razumijevanja za lokalne specifi\u010dnosti? Kako ne… Euro-zona je birokratizirana, spora i neefikasna, radi prvenstveno u korist ve\u0107ih \u010dlanica, odrekla se vlastitih korijena i \u010ditavu svoju budu\u0107nost temelji na konceptu jedinstvenog tr\u017ei\u0161ta. Sve dok je tako, razumno je promi\u0161ljati alternative uvo\u0111enju eura, te nastojati zadr\u017eati ono malo poluga suverenosti i samostalnosti koje su nam preostale. To je osobito bitno zbog toga \u0161to iz eura povratka nema. Prije \u0107e se dr\u017eavu otjerati u propast nego \u0107e joj se dopustiti izlazak iz euro-zone (primjer Gr\u010dke). Ishitreno tr\u010danje u euro-dru\u0161tvo koje je i samo zahva\u0107eno dubokom krizom, i izjave tipa \u201eu\u010dinit \u0107emo sve da se \u0161to prije odreknemo monetarnog suvereniteta\u201c su, blago re\u010deno, nesmotrene.<\/p>\n Zaklju\u010dno, nije uvo\u0111enje eura u\u017easni bauk od kojega treba zazirati, no ne smije ga se provoditi ispod stola, mimo volje gra\u0111ana, jer je to prije svega politi\u010dka, a tek potom ekonomska rasprava. Biv\u0161i njema\u010dki kancelar Helmut Kohl u jednom je intervjuu priznao kako se pri uvo\u0111enju eura pona\u0161ao poput diktatora, i kako nije htio dopustiti referendum o tom pitanju jer je bio siguran da \u0107e ga izgubiti, i to u odnosu sedam prema tri. Mo\u017eemo li u Hrvatskoj ikada u\u010diti iz tu\u0111eg, ili uvijek moramo iz vlastitog iskustva? Demokracija jest skupa, ali dugoro\u010dno je jo\u0161 skuplje tvrdoglavo kontrirati volji gra\u0111ana.<\/p>\n <\/p>\n Povratak kuni <\/p>\n Ukinuti kunu ili ne?<\/strong><\/p>\n Pozitivne<\/span> strane uvo\u0111enja eura:<\/p>\n Negativne<\/span> strane uvo\u0111enja eura:<\/p>\n <\/p>\n Neke tehnike povratka doma\u0107oj valuti<\/strong><\/p>\n <\/p>\n \u0160to misle doma\u0107i stru\u010dnjaci?<\/strong><\/a><\/p>\n
\nVe\u0107 se dugo izri\u010de kako ne postoji plan B za prelazak na euro. Kunu treba smaknuti \u0161to prije, balzamirati ju i diviti joj se u muzejima (kad ve\u0107 nisu za \u017eivota), i \u017eurno odustati od natruha monetarne suverenosti. Da i to obavimo pa smo mirni; da se nemamo oko \u010dega vi\u0161e brinuti, i da netko drugi snosi odgovornost (a mi \u0107emo ionako primati istu pla\u0107u, bili ili ne bili odgovorni)<\/i> \u2013 tako nekako valjda rezoniraju upravitelji doma\u0107e valute. Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vuj\u010di\u0107 izjavio je nedavno da \u0107e \u201eHrvatska u\u010diniti sve<\/span> da \u0161to prije<\/span> uvede euro\u201c (podcrtao D. S.), kao da je to najnormalnija i najo\u010dekivanija stvar na svijetu, o kojoj je \u0161iroka javna diskusija odavno provedena i zaklju\u010dena. Kako je mogu\u0107e da nitko od na\u0161ih vode\u0107ih politi\u010dara i sredi\u0161njih bankara nije ozbiljno razmotrio povratak doma\u0107oj valuti? Pa nije to nekakva ne\u010duvena strategija, a jo\u0161 je manje raritet u svjetskim okvirima. Postoje brojni poku\u0161aji deeurizacije (odnosno dedolarizacije), i premda dodu\u0161e mnogi od njih i nisu uspje\u0161no zavr\u0161ili, treba ista\u0107i pozitivne primjere zemalja koje su se vratile doma\u0107oj valuti, kao \u0161to su Izrael i Poljska.<\/p>\n
\n<\/strong>Hrvatska se po stupnju kori\u0161tenja strane valute nalazi u istoj kategoriji sa jo\u0161 sedam zemalja (tablica dolje<\/em>): to su Kongo, Gvineja, Indonezija, Jemen, Malavi, Sierra Leone i Tanzanija. Krasno dru\u0161tvo. No, umjesto spu\u0161tanja na toj tablici nudi nam se skok na vrh: kao jedini izlaz sugerira se potpuno napu\u0161tanje doma\u0107e valute, a povratak kuni nitko od vode\u0107ih niti ne spominje, premda postoje etablirane tehnike i strategije koje bi se mogle koristiti u ovom procesu.
\nVisoka eurizacija hrvatskog gospodarstva navodi se kao prvi razlog pristupanja euro-zoni. Ionako ve\u0107 imamo kredite i \u0161tednju u eurima, pa \u0161to onda ne bismo i uveli euro<\/i>. Zapravo je nevjerojatno da imamo tako visoko kapitaliziran bankarski sektor (me\u0111u najstabilnijima u Europi!), \u010dvrstu valutu, i nisku stopu inflacije (\u0161to su preduvjeti procesa deeurizacije), dok istodobno vode\u0107i \u010dovjek sredi\u0161nje banke izjavljuje kako Hrvatska \u201enema ni\u0161ta, pa ni\u0161ta ne mo\u017ee ni izgubiti\u201c. A za\u0161to bi hrvatski gra\u0111ani trebali po\u010deti \u0161tedjeti u kunama kad od guvernera HNB-a, odnosno iz ku\u0107e koja je zadu\u017eena \u010duvati ugled doma\u0107e valute, dobivaju (neistinitu) poruku kako kuna ne vrijedi ni\u0161ta?
\nOsnovni ekonomski razlozi za deeurizaciju su manja osjetljivost na vanjske \u0161okove (sjetimo se \u201edivljanja\u201c te\u010daja CHF), manji rizici zbog valutnih neuskla\u0111enosti (primanja u kunama, a rate kredita u ne\u010demu drugome), manji kreditni rizici banaka, ve\u0107a efikasnost monetarne politike (tzv. transmisijskog mehanizma), te manja mogu\u0107nost dubokih kriza likvidnosti (jer sredi\u0161nja banka ostaje posljednje uto\u010di\u0161te).
\nValja iskreno priznati kako je put u stranu valutu jednostavan, ali povratak nije (tzv. hysteresis<\/i> efekt), no nije nemogu\u0107. Za takvu strategiju treba postojati uskla\u0111en sklop aktivnosti HNB-a, Ministarstva financija, i ostalih klju\u010dnih igra\u010da. Za\u0161to onda hrlimo odre\u0107i se monetarne suverenosti? Zato \u0161to je to linija manjeg otpora, jednostavniji put, s manje zahtjevnim procesima. \u201eElegantnije\u201c je voziti se u skupim limuzinama, slikati se na me\u0111unarodnim skupovima, primati ogromnu pla\u0107u i pritom odabirati najjednostavnija rje\u0161enja, nego zaorati duboko i zaprljati ruke.<\/p>\n\n
\n
\n