S<\/b>te\u010dajevi moraju postojati. Lo\u0161i poduzetnici moraju snositi posljedice za lo\u0161e odluke, ina\u010de im se \u0161alje poruka da mogu raditi \u0161to ho\u0107e, a da \u0107e se oni na neki na\u010din izvu\u0107i. U Hrvatskoj predugo gledamo kako se lo\u0161im, nekompetentnim, pa i pokvarenim poduzetnicima gleda kroz prste samo zato \u0161to zapo\u0161ljavaju odre\u0111en broj ljudi. Onda se s ciljem spa\u0161avanja radnih mjesta opra\u0161taju raznorazne prijevare; prijevare dobavlja\u010da, prijevare poslovnih partnera, prijevare kupaca, prijevare banaka.<\/p>\n
Brane\u0107i model predste\u010dajnih nagodbi vode\u0107e figure dr\u017eavnih institucija kao glavni prioritet navode o\u010duvanje radnih mjesta. O\u010duvanje radnih mjesta mo\u017ee biti u vrhu dr\u017eavnih ekonomskih prioriteta, ali ne treba biti cilj broj jedan. Glavni cilj kojemu dr\u017eava treba te\u017eiti jest stvaranje pozitivnog poduzetni\u010dkog ambijenta, zdrave gospodarske klime u kojoj postoji povjerenje<\/b>. Temelj financijskog sustava, a vjerojatno i ekonomije u cjelini je povjerenje<\/strong>. Ako postoji povjerenje u poreznu upravu, u institucije, u poslovne partnere, u dobavlja\u010de i u kupce, onda postoji plodno tlo za nastanak novih radnih mjesta. Ako ne postoji me\u0111usobno povjerenje, ne\u0107e investirati ni doma\u0107i ni strani poduzetnici.<\/p>\n Sustav u kojemu su radna mjesta najva\u017enija, a sve ostalo je sekundarno, zvao se komunizam, i da je bio odr\u017eiv opstao bi. U tr\u017ei\u0161nom kapitalizmu trebaju postojati tr\u017ei\u0161ne slobode, i dr\u017eava se ne smije petljati u individualne odnose poslovnih partnera, nego se brinuti za op\u0107i okvir poslovanja (dr\u017eava ne treba slikati ekonomsku sliku, nego samo se binuti za njen okvir). Ne smiju dr\u017eavne institucije tjerati nekog konkretnog vjerovnika da ima povjerenje u svoga du\u017enika, ve\u0107 se trebaju brinuti da sustav u cjelini promovira moralno poslovanje. Podr\u017eavanje nemoralnog pona\u0161anja nasilnim opra\u0161tanjem dugova nesposobnim upravama mo\u017eda kratkoro\u010dno daje rezultate, ali dugoro\u010dno uni\u0161tava osnovu za stvaranje novih radnih mjesta.<\/p>\n Temeljna razlika izme\u0111u predste\u010dajne nagodbe i ste\u010dajnog postupka jest u oblikovanju ekonomskog ambijenta. U predste\u010dajnoj nagodbi \u010desto se nasilno opra\u0161taju dugovi, a uprave koje su ih stvorile i dalje zadr\u017eavaju svoje pozicije. Premda nisu ispo\u0161tovali obe\u0107anja svojim vjerovnicima, zbog \u010dinjenice da zapo\u0161ljavaju odre\u0111en broj ljudi opra\u0161ta im se nemoralno pona\u0161anje. Ako je temelj ekonomskog sustava povjerenje, a to povjerenje se sustavno izigrava (\u201eobe\u0107am i poslije se pravim lud<\/i>\u201c), onda su dugoro\u010dno sva radna mjesta ugro\u017eena.<\/p>\n S druge strane, tijekom restrukturiranja u ste\u010daju uvi\u0111a se da je poduze\u0107e \u2013 kao poslovni model sa svojim radnicima, opremom, kupcima, dobavlja\u010dima \u2013 odr\u017eivo, i da je razboritije da poduze\u0107e opstane nego da ga se raskomada i u ste\u010daju rasproda po bagatelnim cijenama. No, u ste\u010daju biv\u0161oj upravi i vlasnicima daje se crveni karton, i oni bivaju udaljeni. Biv\u0161a uprava i biv\u0161i vlasnici imali su svoju priliku, ali su izigrali povjerenje svojih poslovnih partnera (primjer Peveca), i stoga se u ste\u010dajnom postupku zadr\u017eava poduze\u0107e (i radna mjesta), ali se ujedno postavlja i nova uprava. Ovdje postoji temelj za ponovno stvaranje povjerenja izme\u0111u poduze\u0107a i ostalih aktera.<\/p>\n Treba re\u0107i da se nisu svi na\u0161li u poslovnim pote\u0161ko\u0107ama svojom krivicom, i nije svako poduze\u0107e u problemima zbog nekompetentne ili nemoralne uprave, nego \u010desto postoje objektivni vanjski utjecaji zbog kojih je du\u017enik u problemima. \u010cesto je poduze\u0107e samo jedna od karika u lancu nepla\u0107anja, i mnogi poduzetnici poku\u0161avaju plivati u nesigurnim poslovnim vodama najbolje kako znaju i umiju. Dakle, treba razlikovati po\u0161tene i nepo\u0161tene du\u017enike. U tom smislu treba istaknuti kako je prije dva tjedna Europski parlament podr\u017eao prijedlog Europske komisije za modernizacijom prakse ste\u010dajnih postupaka<\/a>, i da se predla\u017ee uvo\u0111enje posebnih pravila za po\u0161tene i nepo\u0161tene ste\u010dajne du\u017enike.<\/p>\n No, kako je i za\u0161to do\u0161lo do predste\u010dajnih nagodbi?<\/p>\n U Hrvatskoj ve\u0107 dugi niz postoji pravno-ekonomski nered u podru\u010dju pla\u0107anja. Nered u smislu toga \u0161to je Ste\u010dajni zakon propisivao da se ste\u010daj mora otvoriti nakon odre\u0111enog razdoblja insolventnosti, \u0161to u praksi nije bilo provo\u0111eno, pa je postojalo mno\u0161tvo poduze\u0107a koja su dugotrajno insolventna, a svejedno posluju i nisu u ste\u010daju.<\/p>\n Drugo, poznato je da na razini sustava postoji visok stupanj nelikvidnosti; kompenzira se, ne pla\u0107a se uop\u0107e ili se pla\u0107a uz nepodno\u0161ljivo duge rokove, i postoji velik unutarnji dug koji je zapravo dobrim dijelom nenaplativ. To se opet toleriralo jer su najve\u0107e neplati\u0161e zapravo dr\u017eavna poduze\u0107a i institucije, i ve\u0107a poduze\u0107a koja zapo\u0161ljavaju ve\u0107i broj ljudi. Taj dug je dobrim dijelom nenaplativ i moralo ga se dijelom otpisati.<\/p>\n Zatim, \u010dinjenica je da poduze\u0107e vi\u0161e vrijedi kao cjelina, nego kad ga se rascjepka i rasproda u ste\u010daju. Zato je u interesu svake dr\u017eave promovirati opstanak du\u017enika.<\/p>\n Kona\u010dno, u doma\u0107oj ste\u010dajnoj praksi poznato je da se vjerovnici te\u0161ko mogu dogovoriti (\u0161to nije \u010dudno, jer za dogovor je potrebno povjerenje, a povjerenje je izgubljeno tako \u0161to jedna ili obje strane nisu po\u0161tivale dogovor). To je bio jedan od razloga za\u0161to poduze\u0107a nisu \u010desto opstajala nakon ste\u010daja, odnosno za\u0161to se u ste\u010daju nisu uspijevala restrukturirati.<\/p>\n U ovakvoj konstelaciji problema dr\u017eavne institucije su modelom predste\u010dajne nagodbe nastojale jednim udarcem rije\u0161iti sve njih odjednom. Za\u0161to nagodbe van ste\u010daja, a ne u ste\u010daju? Zato \u0161to su, tako je barem re\u010deno, ste\u010dajni postupci dugotrajni i imaju svoje nedostatke. No, za\u0161to se onda nije i\u0161lo popraviti ste\u010dajni postupak, i njegove mane koje su odavno poznate<\/a>, nego se uvodio sasvim novi model? Vjerojatno zato \u0161to bi istinska reforma Ste\u010dajnog zakona dala tek dugotrajne rezultate, one koji se ne daju kapitalizirati u jednom politi\u010dkom mandatu*.<\/p>\n <\/p>\n (Tekst je napisan kao pratnja TV prilogu u kojemu sam bio gost, jer uslijed kratkog vremena nije bilo mogu\u0107e jasnije iznijeti stavove: http:\/\/www.hrt.hr\/enz\/pravilo-72\/236565\/<\/a>)<\/p>\n *Nisam ni \u010dlan niti simpatizer ijedne politi\u010dke stranke.<\/i><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"