{"id":605,"date":"2014-10-23T09:11:04","date_gmt":"2014-10-23T08:11:04","guid":{"rendered":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=605"},"modified":"2014-10-23T09:13:58","modified_gmt":"2014-10-23T08:13:58","slug":"ekonomija-dijeljenja","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=605","title":{"rendered":"Ekonomija dijeljenja"},"content":{"rendered":"

Guardian<\/strong> ju je svrstao u 10 najzna\u010dajnijih trendova<\/strong> u 2014. godini, a \u010dasopis Time<\/strong> imenovao ju je jednom od deset ideja koje \u0107e promijeniti svijet. New York Times<\/strong>, BBC<\/strong>, Wired<\/strong>, Financial Times<\/strong> i drugi utjecajni svjetski mediji u posljednje vrijeme izvje\u0161tavaju o iznimnom rastu ekonomije dijeljenja. Sli\u010dno poput \u201eekonomije zajedni\u0161tva\u201c, i sintagma \u201eekonomija dijeljenja\u201c nekako vu\u010de na oksimoron; klasi\u010dnom ekonomistu \u201edijeljenje\u201c ima romanti\u010darsko-utopijski prizvuk. \u0160to dijeljenje<\/i> ima tra\u017eiti u ekonomiji, osobito liberalno-kapitalisti\u010dkoj? Onoj kojoj je od svega na svijetu najte\u017ee pridr\u017eavati se upute \u201eTko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema\u201c? Ali vremena se mijenjaju, i do ju\u010der nespojive pojmove danas nije neuobi\u010dajeno sljubiti.
\n<\/p>\n

Dati kost psu nije dobro\u010dinstvo.
\nDobro\u010dinstvo je podijeliti kost s psom kad si gladan kao pas.<\/i>
\nJack London (1876 – 1916)<\/p>\n

Uro\u0111ena mana kapitalizma je nejednaka raspodjela bogatstva;
\nuro\u0111ena vrlina socijalizma je jednaka raspodjela oskudice.<\/i>
\nWinston Churchill (1874 – 1965)<\/p>\n

Dijeljena bol je pola boli; dijeljena radost je dvostruka radost.<\/i>
\nHondura\u0161ka poslovica<\/p>\n

\u201eDa sam pitao kupce \u0161to \u017eele, rekli bi br\u017ee konje<\/strong>\u201c \u2013 izjavio je svojedobno Henry Ford. Mnogi ljudi ne znaju \u0161to ho\u0107e dok im se \u201eto ne\u0161to\u201c ne ponudi, a elan i entuzijazam vizionara \u010desto mogu nadja\u010dati po\u010detno nepovjerenje onih kojima je vizija usmjerena. Mnogi tradicionalni proizvo\u0111a\u010di vjeruju kako je jedan od osnovnih ljudskih poriva sadr\u017ean u \u201eimati<\/strong>\u201c; \u017eudim imati ovo ili ono, \u017eelim kupiti, ho\u0107u biti vlasnikom. No, pritom mnogi ponu\u0111a\u010di uop\u0107e ne pitaju potro\u0161a\u010de \u017eele li oni doista biti vlasnicima<\/i> <\/strong>imovine, ili \u017eele iskustvo<\/strong> kori\u0161tenja<\/i> imovine \u2013 a to je ipak ne\u0161to drugo.<\/p>\n

Postoje brojne vrste imovine (osobito u potro\u0161a\u010dkom dru\u0161tvu) kojih se \u010dovjek brzo zasiti, ili koje nam nakon kratkog vremena vi\u0161e ne trebaju. Kupljene su i nakon \u0161to se iscrpilo iskustvo kori\u0161tenja ta je roba izgubila svoj po\u010detni magnetizam. Dra\u017e ishlapi, potro\u0161i se. Uostalom, zato se potro\u0161a\u010dka<\/strong> ekonomija zove kako se zove. Ekonomija dijeljenja nastoji kreirati modele vi\u0161ekratnog kori\u0161tenja imovine. Imam bu\u0161ilicu koju rijetko koristim. Imam kau\u010d na kojemu netko mo\u017ee prespavati dvije do tri no\u0107i. Imam nau\u0161nice koje nisu za svaki dan, ve\u0107 za sve\u010dane prigode. Za\u0161to ne bismo podijelili jedni s drugima ono \u0161to mo\u017eemo? No, ekonomija dijeljenja ne staje kod materijalne imovine. Uostalom, mo\u017eda nema svatko imovinu koju bi mogao (i htio) dijeliti, ali zasigurno ima nekakav talent, znanje, vje\u0161tinu, odnosno vrijeme<\/i><\/strong>. Mogao bi dati svoje vrijeme (pokositi travu, oprati auto, dati instrukcije osnovno\u0161kolcu iz matematike, popraviti ne\u0161to, pri\u010duvati dijete, prevesti na engleski,..) u zamjenu za, recimo dva sata kori\u0161tenja bu\u0161ilice.<\/p>\n

Zaobilaze\u0107i klasi\u010dne ekonomske institucije ekonomija dijeljenja stavlja u me\u0111uodnos ponudu i potra\u017enju za vremenom, uslugama i imovinom na principima suradnje<\/strong>, solidarnosti<\/strong> i uzajamnosti<\/strong>. Interesantna je i stoga \u0161to se temelji na slobodnoj tr\u017ei\u0161noj ekonomiji. Ne zahtijeva po\u010detak od nule ni velebnu revoluciju, ve\u0107 tra\u017ei ono \u0161to je mogu\u0107e i izvedivo u sada\u0161njoj situaciji. Odustaje od \u010dekanja i oslanjanja na pomo\u0107 dr\u017eave i njenih institucija, koje su skupe, izrazito trome i neu\u010dinkovite u rje\u0161avanju najva\u017enijih pitanja dana\u0161njice (radna mjesta, odr\u017eiva ekonomija, itd.). Zagovara slobodu<\/strong> individue koja \u0107e na tr\u017ei\u0161tu, mehanizmima ponude i potra\u017enje prona\u0107i zadovoljenje svojih potreba. Oslanja se na kreativni poduzetni\u010dki duh<\/strong> pojedinaca, a ne na intervenciju dr\u017eave i centralisti\u010dki planirano blagostanje (koje nikako da stigne, ali se u me\u0111uvremenu pozapo\u0161ljava cijela stranka). Prepu\u0161ta korisnicima da sami kreiraju sadr\u017eaj usluge, i pritom koristi najsuvremeniju tehnologiju<\/strong>, dostupnu gotovo svima. Stvara nove oblike potra\u017enje, nove oblike ekonomije koji prije nisu postojali; utoliko se ne govori toliko o transformaciji postoje\u0107eg, ve\u0107 o ne\u010demu sasvim novome.<\/p>\n

Ekonomija dijeljenja znak je vremena u kojemu su se stvorili idealni uvjeti za nov, svje\u017e na\u010din razmi\u0161ljanja o vlasni\u0161tvu. Postoji vi\u0161e \u010dimbenika koji su potakli bujanje ovog modela.<\/p>\n

Prvo, godine 2008. dogodio se op\u0107i ekonomski slom<\/strong> uslijed kojega su se raspale klasi\u010dne ideje o kapitalizmu koji nevidljivom rukom vodi ka dobrobiti ve\u0107ine. Promijenio se op\u0107i na\u010din promatranja dominiraju\u0107eg ekonomskog sustava. Izlizana parola \u201ekapitalizam nije savr\u0161en sustav, ali je najbolji kojega poznajemo\u201c vi\u0161e ne zadovoljava. Postala je izlika za inerciju i pasivnost, za zadr\u017eavanje postoje\u0107eg sustava odnosa. Siroma\u0161tvo, nezaposlenost, prezadu\u017eenost; s druge strane u rukama \u0161a\u010dice neopisivo bogatstvo\u2026 Trenutno je stanje i neizdr\u017eivo i neodr\u017eivo. Nastalo je kolektivno otrje\u017enjenje i omasovljenje nepovjerenja u moderni potro\u0161a\u010dki kapitalizam. Stoga mnogi tra\u017ee nove modele funkcioniranja ekonomije i groze se postoje\u0107eg financijskog sustava, koji je i nakon financijske krize u biti ostao potpuno isti. Potro\u0161a\u010dka ekonomija, postalo je i vrapcima jasno, isprazan je ekonomski i dru\u0161tveni model. \u0160tovi\u0161e, destruktivan.<\/p>\n

Drugo, razvoj tehnologije<\/strong> u\u010dinio je donedavno utopijske, nezamislive ideje mogu\u0107ima, ostvarivima. Prekju\u010der nitko nije imao Internet. Neki su imali ra\u010dunalo koje zauzima pola stola. Ju\u010der nitko nije imao mobitel. A danas je posve normalno u d\u017eepu imati \u201epametni\u201c mobitel koji je zapravo mini-ra\u010dunalo neprestano spojeno na super-brzi Internet.<\/p>\n

Mobiteli su sve samo ne luksuz razvijenog svijeta. Ovi ure\u0111aji nalaze se u ve\u0107ini d\u017eepova svih ljudi koji se upravo nalaze na licu zemlje (vidjeti tablicu). Tehnolo\u0161ki razvoj ovih ure\u0111aja kre\u0107e se od \u201eklasi\u010dnih\u201c mobitela prema \u201epametnima\u201c, koji su spojeni na Internet, opremljeni GPS (i drugim) senzorima i razli\u010ditim aplikacijama. Ako ve\u0107 sada ve\u0107ina ljudi na svijetu ima mobitel, pitanje je trenutka kada \u0107e se ve\u0107ina prebaciti na \u201epametne\u201c ure\u0111aje, \u0161to \u0107e mogu\u0107nost umre\u017eavanja, povezivanja i me\u0111uljudske suradnje podi\u0107i na sasvim novu razinu. Ovu povijesnu priliku ne treba propustiti!<\/p>\n

Mogu\u0107nosti ovih ure\u0111aja su vrlo velike, i oni mnogim ljudima doista mijenjaju na\u010din svakodnevnog \u017eivota. Brojni \u0107e re\u0107i da se radi o promjenama, ali ne nabolje. Istina je da tehnologija ne mari za postoje\u0107e odnose u dru\u0161tvu; ona prvo otvori vrata pa tek potom pokuca. No, kao i svaki alat, tehnologija dobiva svoj smisao tek u rukama korisnika. I no\u017e i mobitel mogu se koristiti i kao sredstva ozlje\u0111ivanja, i kao izvanredno korisne alatke \u2013 na \u010dovjeku je \u0161to \u0107e s njima u\u010diniti. Za\u0161to ne poku\u0161ati oblikovati ovu sirovu glinu u ne\u0161to korisno, funkcionalno i ispunjuju\u0107e? Zar se digitalna ekonomija iscrpljuje u web-pornografiji? Tehnologija i Internet nude nevjerojatno inovativna arhitektonska rje\u0161enja, a na korisnicima je \u0161to \u0107e s njima izgraditi. Osim \u0161to omogu\u0107uje inteligentno povezivanje mno\u0161tva u urbanim sredinama (i ne samo ondje), Internet nudi pove\u0107anje obujma iskoristivosti (skaliranje) dobrih ideja na bitno vi\u0161u razinu, i to po niskoj cijeni. Tehnologija omogu\u0107ava u\u010dinkovitije povezivanje ponude i potra\u017enje, odnosno povezivanje osoba koje se na klasi\u010dnim tr\u017ei\u0161tima te\u0161ko ili nikako mogu povezati. Jednostavnije okrupnjavanje i grupiranje korisnika vidljivo je ve\u0107 sad i u Hrvatskoj u konceptu grupne kupovine, putem koje kupci ostvaruju zna\u010dajne popuste (Crno jaje, Kolektiva, Kupi me, Ponuda dana, itd.).<\/p>\n

O Internetu se mogu pisati vagoni re\u010denica, no ovdje je bitno istaknuti sljede\u0107e: Internet je pokazao svoju pozitivnu stranu u pospje\u0161ivanju ideje dijeljenja. To je medij putem kojega se besplatno dijele ne samo samodopadni i pozerski \u201eselfiji\u201c, ve\u0107 i informacije, umjetnost (glazba, fotografije, filmovi,\u2026), ideje i patenti. Dodu\u0161e, neki modaliteti toga dijeljenja prelaze granicu dobrog ukusa, ili su \u010dak u suprotnosti sa zakonima koji su trenutno na snazi (dijeljenje piratskog sadr\u017eaja). Pa ipak, valja uo\u010diti ovaj fenomen: svijest Internet-generacije izgra\u0111ena je na principima dijeljenja i solidarnosti<\/strong>. Mladi su (neizravno) odgojeni i oblikovani za dijeljenje, i skloniji su dijeliti svoje s drugima nego \u0161to su to bili njihovi roditelji, bake i djedovi. Nije da su prethodne generacije bile posesivne, nego je svijet druga\u010dije funkcionirao, druga\u010diji su bili prioriteti (npr. zemlja i stoka su bili blago, a baka je odrasla bez struje i udala se za \u010dovjeka kojega nije vidjela prije vjen\u010danja \u2013 i to je bilo sasvim normalno). Nije postojao na\u010din putem kojega bi se s osobom tisu\u0107u kilometara udaljenom u nekoliko sekundi besplatno mogla podijeliti npr. knjiga. Novijim generacijama va\u017enije je imati iskustvo, dojam, osje\u0107aj (i onda podijeliti ih s prijateljima), nego imati robu. Dakle, prioritet nije toliko imati, <\/i>biti vlasnikom, koliko iskusiti<\/i>. Golem potencijal koji le\u017ei u ovakvu mentalitetu klasi\u010dna potro\u0161a\u010dka ekonomija ne zna (ili \u010dak ne \u017eeli) iskoristiti.<\/p>\n

Tre\u0107i znak vremena odnosi se na otu\u0111enje<\/strong> suvremenoga \u010dovjeka koji se u posljednjim desetlje\u0107ima izrazito osamio, udaljio od duhovnosti, i privrgao egoisti\u010dnom materijalizmu. U takvu svijetu \u010dovjek nije sretan, ni du\u017ee vremena zadovoljan. Tra\u017ei na\u010dine kako ispuniti svoj dan sa prijateljima, zajednicom, dru\u0161tvom; kako se pribli\u017eiti susjedu u stanu preko puta, a kojemu ne zna ime. \u017dudi za smislenim poslom. \u017deli nova, iskrena iskustva me\u0111uljudskih odnosa. Ima duboku potrebu za zajedni\u0161tvom koje oplemenjuje, ispunjava du\u0161u. Ho\u0107e ono \u0161to novac ne mo\u017ee kupiti. Vrednuje ljudskost, \u017eivoga \u010dovjeka, a ne hladne globalne korporacije. Uo\u010dava kako je dijeljenje i zabavno i prakti\u010dno, i mo\u017eda vi\u0161e od svega, otvara put bli\u017enjemu.<\/p>\n

\u010cetvrto, suvremena ekonomska kriza pokazuje kako duboka nezaposlenost nije prolazna<\/strong>, privremena neravnote\u017ea u potro\u0161a\u010dkoj ekonomiji, ve\u0107 dio njena karaktera. Tvornice \u2013 i ako se uop\u0107e otvaraju \u2013 su maksimalno automatizirane. Investicije \u2013 i kada se doga\u0111aju \u2013 naj\u010de\u0161\u0107e ne ciljaju na trajno zaposlenje ve\u0107eg broja ljudi. Osobito su pogo\u0111eni mladi; oni koji su u naponu snage i koji bi mogli dati toliko toga. Prepu\u0161teni sami sebi, vi\u010dni i skloni suvremenoj tehnologiji i modernim rje\u0161enjima, kroz ekonomiju dijeljenja sami pronalaze donedavno nepostoje\u0107e poslove, bar privremene.<\/p>\n

Ekonomija dijeljenja obuhva\u0107a navedene znakove vremena, i poku\u0161ava ih obuhvatiti u novom modelu uporabe imovine, vremena, znanja i vje\u0161tina. Ona jo\u0161 nije zaokru\u017een i razra\u0111en koncept; razvija se. Ne postoji op\u0107e-prihva\u0107ena definicija (sinonimi za ekonomiju dijeljenja su kolaborativna ekonomija, ili mesh<\/i> \u2013 mre\u017ea). Kao i brojni drugi socio-ekonomski eksperimenti, nudi povijesnu priliku za zaokret, ali nije izvjesno ho\u0107e li u tome uspjeti, ili \u0107e se za dvadesetak godina pri\u010dati o jo\u0161 jednoj ishlapjeloj idealisti\u010dkoj tlapnji. No, tko je prije dvadeset godina vjerovao da \u0107e osobe koje su ro\u0111ene i odrasle pod petrolejkom, bez struje, danas suvereno koristiti modernu tehnologiju i nositi u d\u017eepu \u201ebe\u017ei\u010dni telegraf\u201c veli\u010dine dlana? Tko je prekju\u010der o\u010dekivao da \u0107e bake danas gasiti zvuk na mobitelu prije mise? A tko jo\u0161 iskreno vjeruje da rast potro\u0161nje vodi ka op\u0107em prosperitetu ve\u0107ine i da vi\u0161e imovine zna\u010di vi\u0161e sre\u0107e? Stare, stoljetne paradigme nestaju u tren. Kolaborativna<\/strong> ekonomija<\/strong>, princip otvorenog pristupa (open-source<\/i><\/strong>), dru\u0161tveno odgovorno poduzetni\u0161tvo<\/strong> \u2013 sve su to izrazi koji se uklapaju u ekonomiju dijeljenja. Jesu li to neo-hipijevska sanjarenja tehno-generacije? Te\u0161ko je sa sigurno\u0161\u0107u re\u0107i, mo\u017eda \u010dak i jesu. No, lijepo je znati kako raste val onih koji se aktivno suprotstavljaju glavnoj struji, utopljenoj u propagandu konzumeristi\u010dkog stroja koji hipnotizira neprestanim i sveprisutnim pozivom \u201ene misli \u2013 kupuj<\/strong>\u201c. Doista, inspirira i raduje \u0161irenje stava da se jedino povezivanjem, umre\u017eavanjem, suradnjom i dijeljenjem mogu rije\u0161iti goru\u0107i problemi sada\u0161njice.<\/p>\n

Jo\u0161 \u201eu pelenama\u201c, ekonomija dijeljenja je u potrazi za svojim identitetom. Mogla bi u\u010diniti mnogo ukoliko svlada prepreke na putu. Naime, neke vrste imovine ne mogu se jednostavno dijeliti. Tako\u0111er, postoje specijalizirana znanja, ste\u010dena nakon dugih godina u\u010denja, koja je te\u0161ko razmjenjivati u realnim omjerima za druge usluge, ili uporabu imovine. Jasno, sat lije\u010dnika ne mo\u017ee vrijediti jednako kao i sat dadilje. Mo\u017eda najva\u017enije, u dijeljenju nas sprje\u010dava potro\u0161a\u010dki mentalitet sazdan na pojmu vlasni\u0161tva. Ima ih kao blata koji \u017eive od postoje\u0107e ekonomije, i kojima ne odgovara zaokret. A tu je i onaj koji \u017eivi duboko u ljudskom karakteru, izrazito vidljiv u male djece, koji voli vikati: moje! Ne dam! Jedna sorta ljudi vjerojatno nikada ne\u0107e pristati na dijeljenje svoga, i uvijek \u0107e im biti problem ne\u0161to dati u zajedni\u0161tvo. Bilo kako bilo, bit \u0107e zanimljivo promatrati razvoj ovakve ekonomije, osobito kad za\u0111e u pubertet. On je sve samo ne dosadan. No, ako se zadovolji samo malenim pomacima mo\u017eda zauvijek ostane u infantilnoj fazi.<\/p>\n

Eko-kvaliteta<\/strong><\/p>\n

Ekonomija dijeljenja ima mo\u0107no ekolo\u0161ko opravdanje<\/strong>. Potro\u0161a\u010dko dru\u0161tvo obasipa robom koja se upotrijebi svega nekoliko puta i koja prebrzo zavr\u0161i u otpadu. Nisu li bregovi sme\u0107a, ta impozantna brda u blizini ve\u0107ih gradova, jezoviti divovi koji upozoravaju na neodr\u017eivost nerazumne potro\u0161nje?<\/p>\n

Dijeljenjem stvari koje su u funkciji, ali koje se vi\u0161e ne koriste (ili se ne koriste intenzivno) smanjuje se pritisak na prirodni okoli\u0161 i osigurava se da svaka vrsta imovine za\u017eivi u mjeri punog potencijala \u2013 sve dok funkcionira. Oskudni resursi postaju dijeljeni resursi. Svud oko nas postoji imovina \u010diji su potencijali neiskori\u0161teni, zaklju\u010dani pod lokotom posesivnog. U ekonomiji dijeljenja proizvo\u0111a\u010di su motivirani kreirati proizvode koji \u0107e du\u017ee biti funkcionalni, i usmjereni su u dizajn i razvoj trajnijih proizvoda. Iskustvo rada s kvalitetnom robom bi se umno\u017eavalo: samo jednim artiklom proizvo\u0111a\u010d bi mogao ostaviti izvrstan dojam na vi\u0161e razli\u010ditih osoba koje su koristile taj artikl, a ne samo na jednog kupca. Jednako bi se multiplicirala i lo\u0161a iskustva, pa bi na tr\u017ei\u0161tu prosperirali oni koji doista \u010dine korisnike zadovoljnima. Jer, vlasni\u0161tvo je u principu sekundarno, primarna je uporaba, funkcija. Ako tko \u017eeli objesiti sliku, treba mu \u010deki\u0107 radi njegove funkcije, a ne zato \u0161to se \u017eeli osje\u0107ati ponosnim vlasnikom \u010deki\u0107a. Ve\u0107 u sljede\u0107em trenutku ovaj alat mo\u017ee zadovoljiti ne\u010dije tu\u0111e potrebe, umjesto da skuplja pra\u0161inu u podrumu.<\/p>\n

Banke vremena<\/strong><\/p>\n

\u201eBanka vremena\u201c je sustav ponude i potra\u017enje rada, odnosno usluga, u kojemu plate\u017eno sredstvo nije novac, ve\u0107 je jedina valuta vrijeme. Banke vremena (ili burze vremena) za\u017eivjele su u preko 30 dr\u017eava svijeta. Lako ih je uklopiti u ekonomiju dijeljenja: u zajednici se me\u0111usobno dijele talenti, znanja i vje\u0161tine. Primjerice, \u010dlan banke vremena \u201ezaradi\u201c jedan sat vremena tako \u0161to obavi kupovinu i dostavu nekoj starijoj osobi. Potom taj sat vremena mo\u017ee \u201epotro\u0161iti\u201c tako \u0161to \u0107e njime platiti sat \u010duvanja svoje djece. Svaka osoba ima vrijednost, i svatko mo\u017ee ne\u0161to dati u zajedni\u0161tvo. Izra\u017een je princip uzajamnosti, odnosno reciprociteta (dobro se dobrim vra\u0107a). Dijeljenjem vremena stvaraju se stvarni, dublji me\u0111uljudski odnosi u dru\u0161tvu, i vrijedna iskustva koja oplemenjuju. Ponovno se izgra\u0111uje povjerenje i fina socijalna struktura zajednice, osobito ondje gdje je dr\u017eava zakazala sa svojim socijalnim programima.<\/p>\n

U Hrvatskoj je pokrenuto nekoliko banki vremena (Pula, Rijeka, Zagreb,\u2026). Izazov razvoja i \u0161irenja ovoga koncepta le\u017ei u organizacijskim tro\u0161kovima, koji se \u2013 premda niski \u2013 moraju podmirivati ako sustav namjerava opstati. Tako\u0111er, u manjim zajednicama te\u017ee je formirati \u0161irok spektar usluga koje se mogu konzumirati putem banke vremena. Stoga se ovi sustavi katkad svedu na volonterske centre, \u0161to jesu hvale vrijedni pothvati, ali ne uspijevaju obuhvatiti sve ono \u0161to mogu banke vremena.<\/p>\n

Vizija budu\u0107nosti<\/strong><\/p>\n

Jeremy Rifkin<\/strong>, utjecajni ameri\u010dki ekonomist i sociolog, u svojoj novoj knjizi \u201eDru\u0161tvo u kojem je grani\u010dni tro\u0161ak jednak nuli\u201c (New York Times, 2014.) identificira trendove u suvremenoj ekonomiji u kojoj strojevi sve vi\u0161e zamjenjuju ljude. Ti strojevi vi\u0161e nisu \u017eeljezne, mehani\u010dke naprave iz doba industrijske revolucije, ve\u0107 umre\u017eeni, tehnolo\u0161ki sofisticirani ure\u0111aji koji me\u0111usobno komuniciraju. Rifkin smatra kako dolazi doba u kojemu \u0107e grani\u010dni tro\u0161ak (odnosno tro\u0161ak proizvodnje dodatne jedinice proizvoda) pasti na nulu uslijed pritiska konkurencije i pove\u0107anja produktivnosti i u\u010dinkovitosti. Opisuje kako Internet povezuje sve i svakoga, i kako se milijarde senzora ugra\u0111uju u domove, urede, ure\u0111aje, vozila, proizvodne linije, logisti\u010dke mre\u017ee, pa i ljude. Opadaju\u0107i tro\u0161kovi proizvodnje imaju dalekose\u017ene posljedice na dru\u0161tvo, te milijuni ljudi ve\u0107 sada dijele svoja saznanja i sura\u0111uju u stvaranju novih proizvoda i usluga po relativno niskim tro\u0161kovima. Za primjer uzima tehnologiju trodimenzionalnog ispisa.<\/p>\n

Suradnja i dijeljenje obuhva\u0107a i domenu investiranja, gdje se ideje za nove proizvode, poslove ili usluge financiraju putem specijaliziranih Internet servisa. U tom svijetu, isti\u010de Rifkin, socijalni kapital je jednako va\u017ean kao financijski kapital, pristup je va\u017eniji od vlasni\u0161tva, odr\u017eivost je nadre\u0111ena konzumerizmu, a suradnja istiskuje konkurentsko nadmetanje. \u201eNastaje ekonomski sudar izme\u0111u kapitalista i onih koji se priklanjaju suradnji, a to je manifestacija kulturalnog konflikta koji \u0107e redefinirati prirodu razvoja civilizacije u godinama koje dolaze. Ako postoji op\u0107a tema koja opisuje kulturalni konflikt koji upravo nastaje, to je monopolizacija protiv demokratizacije svega<\/i>\u201c \u2013 pi\u0161e Rifkin.<\/p>\n

3D pisa\u010d i dijeljenje ideja<\/strong><\/p>\n

Trodimenzionalni pisa\u010d je ure\u0111aj koji izra\u0111uje trodimenzionalni objekt bilo kojeg oblika koriste\u0107i ra\u010dunalni nacrt ili model. 3D ispis omogu\u0107uje ku\u0107nu proizvodnju slo\u017eenih predmeta po relativno niskim cijenama. Mnogi in\u017eenjeri besplatno dijele svoje 3D modele putem Interneta. Primjerice, netko je stavio na Internet i podijelio sa svijetom svoj nacrt za izradu proteti\u010dke ruke. Jedan otac, imenom Paul McCarthy<\/strong>, preuzeo ga je za svog 12-godi\u0161njeg sina Leona, ro\u0111enog bez \u0161ake. Koriste\u0107i \u0161kolski 3D printer sam je sinu izradio protezu. Tro\u0161ak je bio oko 10 dolara. Cijene proteza ina\u010de idu i do vi\u0161e desetaka tisu\u0107a dolara.<\/p>\n

Op\u0107enito uzev\u0161i, pokret otvorenog pristupa intelektualnom vlasni\u0161tvu (open-source<\/i>) sve je ra\u0161ireniji, ne samo u domeni ra\u010dunalne tehnologije. Tako je prije par mjeseci tvrtka Tesla<\/strong> \u2013 najve\u0107i svjetski proizvo\u0111a\u010d elektri\u010dnih automobila \u2013 sve svoje patente javno objavila i odrekla se ekskluzivnih prava kori\u0161tenja patenata koje je sama razvila. Sve se vi\u0161e ekonomista zala\u017ee za liberalizaciju intelektualnog vlasni\u0161tva, argumentiraju\u0107i kako dijeljenje znanja umno\u017eava znanje, a ne zaklju\u010davanje ideja iza ograda pravnih ugovora. Dijeljenje unaprje\u0111uje produktivnost i inovativnost; nove ideje br\u017ee nastaju, a postoje\u0107e se br\u017ee unaprje\u0111uju. Patenti ko\u010de i usporavaju napredak, te poti\u010du monopolizaciju (Boldrin, Levine: The Case Against Patents, 2012.<\/strong>).<\/p>\n

Dijeljenje i\/ili iznajmljivanje?<\/strong><\/p>\n

Osnovni princip dijeljenja je uzajamnost; ulaskom u ekonomiju dijeljenja osoba dijeli vlastito, ali zauzvrat ima pravo koristiti i tu\u0111e. Dakle, dijeljenje je dvosmjerno<\/strong>, ina\u010de bi se radilo o iskori\u0161tavanju. Pod ekonomiju dijeljenja \u010desto se svrstavaju i kompanije koje organiziraju kori\u0161tenje imovine ili usluga uz naplatu, odnosno putem kojih korisnici mogu zara\u0111ivati dijele\u0107i svoje stvari i vrijeme. Iako bi se moglo re\u0107i kako nema govora o dijeljenju ako se za kori\u0161tenje imovine (i\/ili vremena) mora platiti, naj\u010de\u0161\u0107e se radi o relativno malim iznosima, bitno manjima nego \u0161to su to uobi\u010dajene cijene kori\u0161tenja automobila, dostave, smje\u0161taja, itd. Oni su \u010desto neophodni kako bi se pokrili tro\u0161kovi sustava i amortizacije. Druga bitna osobina jest da tvrtka koja organizira sustav dijeljenja ne ula\u017ee vlastitu imovinu, ve\u0107 se korisnici sami prijavljuju i dijele svoju imovinu (uz naknadu ili bez nje) unutar sustava. Tako\u0111er, bitna razlika izme\u0111u dijeljenja npr. automobila i klasi\u010dnog iznajmljivanja auta jest u direktnoj komunikaciji<\/strong> s vlasnikom. Auto vi\u0161e nije dio imovine neke otu\u0111ene, bezli\u010dne korporativne bilance, ve\u0107 se po njega dolazi u vlasnikov dom, \u0161to je bitno druga\u010dije iskustvo.<\/p>\n

Tko, \u0161to, gdje dijeli<\/strong><\/p>\n

Postoji mno\u0161tvo Internet servisa koji promoviraju ekonomiju dijeljenja i koji odr\u017eavaju aplikacije za mobilne ure\u0111aje putem kojih se tr\u017ei\u0161te \u0161iri. Evo kra\u0107e liste nekih popularnijih iz inozemstva, uz domenu kojom se bave:<\/p>\n