\u00a0\u00bbEkonomija je iznimno korisna kao na\u010din zapo\u0161ljavanja ekonomista.\u00ab
\nJohn Kenneth Galbraith, ameri\u010dki ekonomist<\/i><\/p>\n
\u00bb\u017divjeti, trpjeti, umrijeti – tri stvari koje se ne u\u010de na na\u0161im sveu\u010dili\u0161tima, a koje ipak u sebi sadr\u017ee sve znanje potrebno \u010dovjeku.\u00ab
\nPaul Auguez, francuski pjesnik<\/i><\/p>\n
Ameri\u010dki predsjednik Truman<\/strong>, uostalom, kao i drugi svjetski predsjednici, imao je nekoliko ekonomskih savjetnika, vi\u0161e ili manje etabliranih stru\u010dnjaka. Slu\u0161aju\u0107i njihove ekspertize i elokventne elaboracije, navodno je zavapio: \u00bbDajte mi jednorukog ekonomista! Svi moji savjetnici govore: \u203aU jednu ruku\u2026, ali u drugu ruku\u2026<\/em>\u2039\u00ab<\/p>\n Nadaleko je poznata nesigurnost ekonomista. Ako se u\u010dini neki ekonomski potez, mogu\u0107i su jedni ishodi, no s druge strane mogu\u0107i su i sasvim suprotni. Nema sigurnih recepata, nema pravocrtnih rje\u0161enja. Znanstvenici prirodnih i tehni\u010dkih znanosti katkad zbijaju \u0161ale s ekonomistima, a ekonomiju smje\u0161taju u pseudoznanost<\/strong> zbog neto\u010dnosti, nepreciznosti, a nerijetko i potpunih proma\u0161aja ekonomista. Jesu li ekonomisti uop\u0107e znanstvenici, ili samo gataju u magli, pa tu i tamo koji pogodi? Suvremeni ekonomisti povrije\u0111eni su tim kritikama, pa vole nakrcati svoje radove kompleksnim formulama i izra\u010dunima, ne bi li izgledali poput \u00bbpravih znanstvenika\u00ab.<\/p>\n Najslo\u017eeniji, najnepredvidiviji, najnemjerljiviji i vjerojatno najfascinantniji objekt istra\u017eivanja ikad je \u2013 \u010dovjek<\/strong>. Ne nuklearna fuzija, ne molekula vode, ne \u010dudnovati kljuna\u0161, ne virus ebole, nego \u010dovjek. \u010covjek nije apsolutno i univerzalno siguran tko ili \u0161to je \u010dovjek, ne mo\u017ee predvidjeti \u0161to \u0107e u\u010diniti, \u0161to \u017eeli, \u0161to \u0107e sutra vjerovati, kako \u0107e se pona\u0161ati, kako \u0107e funkcionirati, \u0161to \u0107e ga pokrenuti, a \u0161to zako\u010diti. \u010cinjenica da je misteriozan, \u0107udljiv i zaku\u010dast ne zaustavlja ga u naporu da poku\u0161a opisati samoga sebe \u2013 naprotiv, jo\u0161 ga vi\u0161e motivira i dodatno izaziva da ustraje u doku\u010divanju temeljnih principa koji ga – bar okvirno – definiraju.<\/p>\n \u010covjek je kompliciran sam po sebi, a u dru\u0161tvu je jo\u0161 kompliciraniji. Ljudsko dru\u0161tvo je neodoljivo dojmljivo; istodobno je kaoti\u010dno i ure\u0111eno, pona\u0161a se po pravilima bez pravila, stabilno je u neprestanoj mijeni. Stoga i dru\u0161tvene znanosti nisu potpuno egzaktne i ne daju jednoobrazna obja\u0161njenja, ali to jo\u0161 uvijek ne zna\u010di da su nakupina dvojbenih ideja, a ne znanost. Jer znanost nije fiksna to\u010dka (stati\u010dna), nego animirana crta (dinami\u010dna), a svako novo dru\u0161tveno istra\u017eivanje pro\u0161iruje postoje\u0107i korpus znanja i nudi novi gra\u0111evni element koji se mo\u017ee iskoristiti u opisu \u010dovjeka i dru\u0161tva. Da se Einstein<\/strong> rodio u doba pe\u0107inskog pra\u010dovjeka mo\u017eda jedino \u0161to bi uspio izumiti i otkriti bio dekadski numeri\u010dki sustav, nakon zurenja u svojih deset prstiju. Suvremeni znanstvenici oslanjaju se na ramena divova prije sebe, koriste\u0107i i unaprje\u0111uju\u0107i prethodne spoznaje.<\/p>\n I dru\u0161tvene se znanosti trebaju promatrati u kontekstu i mogu\u0107nostima vremena. Lako ih je omalova\u017eavati kao nesigurne teorije, koje su \u010de\u0161\u0107e krive nego prave, no svaka je kriva procjena i pogrje\u0161na ekonomska teorija pomo\u0107 budu\u0107im istra\u017eiva\u010dima, koji time stje\u010du kartu prethodno razminirana podru\u010dja. Stoga, ako je ljudsko dru\u0161tvo najkompliciraniji mogu\u0107i objekt istra\u017eivanja i iznimno ga je te\u0161ko definirati, odnosno svesti na zajedni\u010dki nazivnik, treba li odustati od poku\u0161aja zbog toga \u0161to postoje\u0107i rezultati nisu savr\u0161eni, \u010dak \u010desto i pogrje\u0161ni? Treba li proglasiti odmah ekonomiste beskorisnima? <\/p>\n RAZRADA:<\/i><\/p>\n <\/p>\n Dijete koje je ro\u0111eno kad je u Hrvatskoj otpo\u010dela recesija, nagodinu \u0107e u \u0161kolu. Cijeli \u017eivot toga maloga \u010dovjeka je u recesiji. Uza sve te silne ekonomske stru\u010dnjake i analiti\u010dare, u vladi i izvan nje, gospodarstvo se svejedno ne uspijeva otrgnuti iz gr\u010da. \u010covjek se zapita \u0161to ti ekonomisti uop\u0107e rade, \u010dime se bave, koja je to njihova struka i u \u010demu su stru\u010dnjaci kad godinama ne uspijevaju pokrenuti kota\u010d rasta, ili ako ni\u0161ta drugo barem zaustaviti kota\u010d nezaposlenosti. Uz golem broj nezaposlenih ekonomista na burzi i jo\u0161 uvijek veliku produkciju studenata ekonomije, moglo bi se posumnjati da su zapravo ekonomisti krivi za sve lo\u0161e u ekonomiji\u2026 Doista, koga proglasiti odgovornima za stanje u ekonomiji ako ne ekonomiste<\/strong>? Dimnja\u010dare? Nastavnike hrvatskoga? In\u017eenjere niskogradnje? Zubotehni\u010dare? Ekonomisti su prvi i logi\u010dan izbor. Ipak, nepravedno je upirati prste samo u njih (nas), i to iz sljede\u0107ih razloga.<\/p>\n Ekonomija, kao dio dru\u0161tvenih znanosti, poku\u0161ava ovladati znanjem koje \u0107e se iskoristiti za u\u010dinkovitu raspodjelu oskudnih izvora bogatstva me\u0111u ljudima, poduze\u0107ima i dr\u017eavama \u010dije su potrebe neograni\u010dene. Valja ponoviti; materijalne potrebe dimnja\u010dara, nastavnika hrvatskoga, in\u017eenjera niskogradnje i zubotehni\u010dara su neograni\u010dene<\/i><\/strong>, beskona\u010dne, a ekonomisti bi svejedno trebali izna\u0107i rje\u0161enja kojima bi njihove potrebe zadovoljili ograni\u010denim<\/i> <\/strong>resursima. Konkretno, ministar financija barata s x kuna u nov\u010daniku (prora\u010dunu). Da bi u javnosti bio percipiran kao dobar ministar, on bi s tih x kuna trebao potaknuti zapo\u0161ljavanje, strate\u0161ki subvencionirati poljoprivredu, industriju i turizam, pla\u0107ati gra\u0111anima zdravstvenu za\u0161titu, vratiti stare dugove, odr\u017eavati javna dobra, kupovati oru\u017eje za vojsku, financirati neprofitabilne djelatnosti kao \u0161to su umjetnost i kultura, investirati u gradnju infrastrukturnih projekata koji \u0107e se isplatiti za 40 godina, popla\u0107ati sve ostale ra\u010dune, a k tomu jo\u0161 i pove\u0107ati pla\u0107e, mirovine i socijalne naknade. Pa da je prora\u010dun i 2x, te\u0161ko da bi uspio. I \u0161to bi onda ministar financija trebao? Dati otkaz i re\u0107i da je to nemogu\u0107e? Ne! Posao ekonomista je prora\u010dunati najbolju mogu\u0107u, izvedivu i odr\u017eivu financijsku konstrukciju, koja bi pokrila u najve\u0107oj mogu\u0107oj mjeri navedene potrebe. Ali valja uvidjeti da ta financijska konstrukcija nikad ne \u0107e mo\u0107i pokriti sve i da \u0107e uvijek ponetko ostati na ki\u0161i, a onaj tko kisne psovat \u0107e onoga tko je prora\u010dunao konstrukciju. Zada\u0107a ekonomista je da pokislih bude \u0161to manje, ali nikada ne \u0107e uspjeti u tome da ih uop\u0107e nema (usp. Mt<\/i> 26, 11).<\/p>\n Politi\u010darima je ekonomija tema broj jedan<\/strong>. Svi oni lamentiraju o gospodarstvu, i izborni programi vrte im se oko ekonomskih pitanja. Vlast se stje\u010de i gubi pri\u010dama i pri\u010dicama o ekonomiji; ne o mitozi i mejozi, fotonima i neutronima, virusima i bakterijama. Stoga ne \u010dudi tolik interes za ekonomske studije, a ne \u010dude ni izvrtanja, manipulacije, iskrivljavanja i notorna la\u017eiranja ekonomskih pojmova. Ti su pojmovi alat dnevnopoliti\u010dkih prepucavanja i borbe za vlast, a u toj se borbi oru\u017eje ne bira. Za svaku \u0107e ekonomsku teoriju, strategiju ili procjenu suprotna stranka prona\u0107i kontrateoriju, kontrastrategiju i druga\u010diju procjenu. Kojekakve ekonomske projekcije, prognoze, prora\u010duni i predvi\u0111anja \u010desto su u funkciji politi\u010dke agende, a kad se poka\u017eu neto\u010dnima ekonomija kao znanost u cjelini prokazuje se \u0161upljom. Premda rupa itekako ima, \u0161uplja nije.<\/p>\n Ono \u0161to se \u010desto previ\u0111a pri kritiziranju dru\u0161tvenih znanosti, tako i ekonomije, jesu objektivne zapreke<\/strong> u realizaciji znanstvenih istra\u017eivanja. Kemi\u010dar \u0107e svoj objekt istra\u017eivanja zapaliti, zalediti, zaliti kiselinama pa lu\u017einama, i onda opisivati njegove reakcije. Fizi\u010dar \u0107e napraviti eksperiment u laboratoriju, i bilo tko drugi bilo gdje drugdje u svijetu mo\u0107i \u0107e ponoviti taj eksperiment i dobiti iste rezultate. Ekonomisti i ostali \u00bbdru\u0161tvenjaci\u00ab nikad ne\u0107e imati taj luksuz. Prvo, ljudsko dostojanstvo prije\u010di pokuse na \u010dovjeku. Ali \u010dak i kad to ne bi bilo tako, pokusi bi naj\u010de\u0161\u0107e bili neizvedivi. Nemogu\u0107e je na\u010diniti dvije usporedne Republike Hrvatske, u jednoj dr\u017eati te\u010daj kune prema euru na oko 7,5, a u drugoj ga pustiti ga npr. 9, i onda promatrati u\u010dinke, analizirati ih i politi\u010darima davati mramorno \u010dvrste preporuke o tome kakav te\u010daj imati. Nemogu\u0107e je staviti dvije Republike Hrvatske u laboratorij, u jednoj rasprodati autoceste, a u drugoj ne, i onda promatranjem razli\u010ditih u\u010dinaka dati kvalificirani savjet \u0161to i kako ubudu\u0107e \u010diniti. Pa \u010dak kad bi se i moglo u jednoj Hrvatskoj rasprodati autoceste, a u drugoj ne, to jo\u0161 uvijek ne zna\u010di da bi u\u010dinci bili primjenjivi i drugdje – to ne zna\u010di da bi se moglo davati savjete dr\u017eavama u Aziji ili Africi o tome \u0161to \u010diniti s autocestama, jer hrvatsko dru\u0161tvo nije isto kao njihovo. Ono \u0161to funkcionira ovdje ne mora i ondje.<\/p>\n Iako devastiraju\u0107a za gospodarstvo, ekonomska kriza 2008. godine vrlo je korisna za ekonomsku znanost. Bio je potreban \u0161ok kako bi se razdrmale u\u010dmale i inertne teorije. Znanost bi morala biti neutralna i objektivna, ali dru\u0161tvene znanosti to katkad i nisu. Opisuju\u0107i objekt istra\u017eivanja ekonomist u svoje teorije, modele i ideje \u010desto nenamjerno ugra\u0111uje i svoja intimna vjerovanja, privatne stavove i obi\u010daje<\/strong> svojega dru\u0161tva. \u010covjek ne mo\u017ee pobje\u0107i od sebe. Pri istra\u017eivanju trepetljika\u0161a biolog bez muke mo\u017ee ignorirati svoj spol, rasu, naciju, obitelj, privatne politi\u010dke i druge stavove. To je daleko te\u017ee u dru\u0161tvenim znanostima. Budu\u0107i da je u ekonomiji \u010desto nemogu\u0107e izvoditi pokuse, dru\u0161tvena se realnost poku\u0161ava opisati modelima. Modeli nastoje opisati neke univerzalne mehanizme u dru\u0161tvu. Budu\u0107i da je dru\u0161tvo iznimno kompleksno i nemogu\u0107e je ugurati ga u laboratorij, moraju se uvesti odre\u0111ene pretpostavke<\/strong> da bi se moglo na\u010diniti modele. Pretpostavke su pojednostavljenja. No i najosnovnije pretpostavke imaju svoje iznimke. Primjerice, op\u0107epoznat je osnovni ekonomski mehanizam ponude i potra\u017enje. On pretpostavlja da ukoliko raste ponuda, a potra\u017enja ostaje ista, cijena pada; ili ako raste potra\u017enja dok ponuda ostaje ista, cijena raste. No postoje dobra za kojima potra\u017enja pada kad cijena pada, odnosno za kojima potra\u017enja raste kad cijena raste (npr. Veblenova dobra<\/strong>). A da u pretpostavke ekonomisti ugra\u0111uju svoje privatne stavove, pokazuje teorija racionalnih o\u010dekivanja koja je bila dominantna do 2008. godine. U njoj se pretpostavlja da je \u010dovjek racionalno, materijalisti\u010dko bi\u0107e. Sva ljudska ekonomska iracionalnost bila je promatrana kao anegdotalna, kao iznimka od pravila. Sve duhovno \u0161to \u010dovjeka motivira bilo je ili ignorirano, ili \u010dak ismijavano. Primjerice, tvrdilo se da \u0107e izme\u0111u izvanrednih prihoda od 5500 kn i 6000 kn osoba uvijek odabrati 6000 kn – svatko tko bi odabrao manju cifru, bio je ozna\u010den kao \u00bb\u010dudna biljka\u00ab. No pokazuje se da u odre\u0111enim okolnostima \u010dovjek u pravilu (ne kao iznimka!) odabire manju cifru, i to \u010dak i ako nema nikakve koristi od toga. Primjerice, na nagradnoj igri dobitniku se nudi mogu\u0107nost biranja izme\u0111u dvije kuverte. U prvoj je 5500, a u drugoj 6000 kuna. Ako odabere 5500 kuna, organizator mu jam\u010di da \u0107e na 500 kuna manjka nadodati jo\u0161 500 kuna te da \u0107e pokloniti ukupno 1000 kuna dobrotvornoj organizaciji. Iako dobitnik od toga nema nikakve izravne koristi, naj\u010de\u0161\u0107e odabire kuvertu s manjim iznosom. \u0160to to govori o pluralizmu ljudske motivacije? Daleko vi\u0161e od toga da je \u010dovjek u utrci samo za novcem. Ignoriranjem dru\u0161tvene vi\u0161edimenzionalnosti ekonomisti su izgubili kredibilitet, no mogu ga vratiti, jer je kriza uzdrmala temelje starih teorija.<\/p>\n Onda, mogu li ekonomisti spasiti hrvatsko gospodarstvo? Ne mogu. To\u010dnije, ne mogu sami. Ugrubo, ekonomija se dijeli na mikro i makroekonomiju; na razini pojedinca (pravne i fizi\u010dke osobe, poduze\u0107a i gra\u0111ani), i na razini dr\u017eave. Dok ekonomist kao pojedinac jo\u0161 i mo\u017ee mijenjati situaciju na mikro razini, naj\u010de\u0161\u0107e je bespomo\u0107an na makro razini, odnosno stvari vi\u0161e ne ovise samo o njemu, nego i o drugima, njemu sasvim dalekima. Dr\u017eavna ekonomija je orkestar u kojemu ne sviraju isklju\u010divo i samo ekonomisti<\/strong>. Kao \u0161to je nepravedno zubare optu\u017eivati da narod ima lo\u0161 zadah, ili nastavnike hrvatskog da narod ne zna razliku izme\u0111u \u010d <\/i>i \u0107<\/i>, tako nije po\u0161teno okriviti ekonomiste \u0161to je narod nezaposlen. Sli\u010dno kao \u0161to fizi\u010dari jo\u0161 nisu uspjeli pomiriti teorije mikro (subatomska fizika) i makrokozmosa (crne rupe), tako ni ekonomisti jo\u0161 nisu uspjeli prona\u0107i univerzalnu, objedinjuju\u0107u teoriju mikro i makroekonomije. No ako i grije\u0161e (grije\u0161imo), to ne zna\u010di da trebaju prestati tra\u017eiti.<\/p>\n <\/p>\n Crtica o ekonomskim fakultetima u Hrvatskoj<\/strong><\/p>\n Biti student ekonomskog fakulteta u Hrvatskoj istodobno je i prokletstvo i blagoslov<\/strong>. Prokletstvo, jer studenata ekonomije ima doista mnogo<\/strong>, \u0161to na fakultetima, \u0161to na zavodu za zapo\u0161ljavanje, pa je potrebno daleko vi\u0161e truda da osoba \u00bbisko\u010di\u00ab iz mase. Blagoslov, jer niti jedan drugi fakultet ne nudi tolik spektar mogu\u0107ih radnih mjesta nakon diplome. Svaka pravna osoba, privatna ili javna, profitna ili neprofitna, svaki obrtnik i poduzetnik, svaka organizacija treba ekonomiste: u ra\u010dunovodstvu, financijama, marketingu, reviziji, organizaciji, menad\u017ementu i drugdje. Potencijal zaposlenja<\/strong> bitno je ve\u0107i nego kod drugih fakulteta, \u0161to se odra\u017eava u \u010dinjenici da je ve\u0107ini srednjo\u0161kolaca u Hrvatskoj ekonomski fakultet prvi izbor studija, upravo suprotno od pri\u010de da ekonomiju upisuju oni koji se nisu uspjeli upisati negdje drugdje.<\/p>\n Budu\u0107i da ni sami studenti \u010desto ne znaju u kojem \u0107e sektoru raditi, vrlo je te\u0161ko pru\u017eiti im specifi\u010dna, specijalizirana znanja<\/strong> za njihovo budu\u0107e radno mjesto. Primjerice, ekonomist s nedavno ste\u010denom diplomom zaposlio se u banci. Ali u kojem odjelu? U poslovanju s gra\u0111anstvom, ili u poslovanju s obrtnicima i malim poduzetnicima, ili u poslovanju s velikim poduzetnicima, ili u internoj kontroli, ili u upravljanju rizicima, ili u investicijskom bankarstvu, ili u marketingu, ili upravljanju ljudskim resursima, ili u ra\u010dunovodstvu, ili u poslovima riznice, ili u\u2026? A to je \u00bbsamo\u00ab jedna banka. Gotovo je nemogu\u0107e sve studente ekonomije obrazovati tako da \u0107e prvi dan na svojem novom radnom mjestu odmah znati dobro raditi svoj posao. Bit \u0107e im potrebno razdoblje pripravni\u0161tva i u\u010denja, ali to ne zna\u010di automatski da su ekonomski fakulteti lo\u0161i jer im nisu pru\u017eili sva potrebna znanja i vje\u0161tine.<\/p>\n \u0160to se poreznih obveznika ti\u010de, broj studenata ekonomije je u padu, jer dr\u017eava smanjuje broj onih kojima je spremna pla\u0107ati studij ekonomije. No postoji mnogo onih koji si sami pla\u0107aju studij i donedavno su mjerodavne dr\u017eavne institucije skretale pogled od \u010dinjenice da se vrlo velik broj osoba koje same pla\u0107aju studij upisuje na ekonomske fakultete. Tako je broj studenata na ekonomskim fakultetima iznimno rastao, a ve\u0107ina njih si je samostalno financirala studij, \u0161to je i\u0161lo u prilog fakultetima, jer su tako ubirali visoke prihode<\/strong>. S druge strane to je pove\u0107alo pritisak na nastavnike, jer njihovi nadre\u0111eni prolaznost na ispitima primarno promatraju kao odraz kvalitete nastave. \u00bbAko je mala prolaznost na ispitu, to zna\u010di da doti\u010dni nastavnik ne radi dobro<\/strong><\/em>.\u00ab Jasno, nitko nije pitao kako kvalitetno odr\u017eavati nastavu u dvoranama s vi\u0161e stotina studenata. U situaciji kad je na ispitu tisu\u0107u dvjesto studenata (npr. Ekonomski fakultet u Zagrebu) prolaznost od 50 % zna\u010di \u0161esto palih nezadovoljnika; mala vojska spremna na peticije, orna zvati novinare za svaki mrki pogled, a da opet nitko ne pita koja je stvarna razina njihova znanja. Uz pove\u0107anu prolaznost porastao je broj diplomiranih, a to se nekim \u010dudom uzelo za potvrdu uspje\u0161nosti bolonjskoga procesa (?!), \u0161to je opet pove\u0107alo populaciju na zavodu za zapo\u0161ljavanje. Kao to\u010dka na i<\/i>, akcije Uskoka<\/strong> na zagreba\u010dkoj i osje\u010dkoj ekonomiji zna\u010dajno su naru\u0161ile ugled tih institucija, i to je \u0161ok od kojega \u0107e se oporavljati godinama. Brzi na opravdanoj osudi odvratna pona\u0161anja pojedinih nastavnika i studenata, mnogi su u isti ko\u0161 strpali sve, ignoriraju\u0107i \u010dinjenicu da je apsolutna ve\u0107ina nastavnika i studenata korektno radila svoj posao te da je, kako to obi\u010dno biva, \u0161a\u010dica okaljala ve\u0107inu. Uz prekobrojnost<\/strong> i korumpiranost<\/strong> te reputaciju kvaziznanosti<\/strong>, razumljivo je da se ekonomskim fakultetima pomutio akademski sjaj. Znaju to iskoristiti privatne visoke \u0161kole, koje napla\u0107uju i pet puta ve\u0107e \u0161kolarine\u2026<\/p>\n <\/p>\n Koji segment ekonomije odabrati?<\/strong><\/p>\n Ekonomija pokriva mno\u0161tvo sektora<\/strong>. Mnogim studentima te\u0161ko je odabrati specijalizaciju, odnosno segment u kojemu \u0107e se realizirati. U tom kontekstu kola sljede\u0107a \u0161ala o procesu selekcije kadrova: Kako rasporediti ekonomiste u pojedine sektore? <\/p>\n Objavljeno u pone\u0161to izmijenjenom obliku u Prilici, mjese\u010dnom prilogu Glasa Koncila, 11\/2014.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u00a0\u00bbEkonomija je iznimno korisna kao na\u010din zapo\u0161ljavanja ekonomista.\u00ab John Kenneth Galbraith, ameri\u010dki ekonomist \u00bb\u017divjeti, trpjeti, umrijeti – tri stvari koje se ne u\u010de na na\u0161im sveu\u010dili\u0161tima, a koje ipak u sebi sadr\u017ee sve znanje potrebno \u010dovjeku.\u00ab Paul Auguez, francuski pjesnik<\/p>\n","protected":false},"author":171,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[5],"tags":[1284,90,91,92],"yoast_head":"\n
\nNe. (Re\u010de ekonomist.)<\/p>\n
\n1. Stavite 400 cigli u praznu sobu.
\n2. Uvedite kandidate u tu sobu.
\n3. Kandidate ostavite u sobi \u0161est sati. Nakon toga se vratite i smjestite ih u pojedini sektor prema sljede\u0107im kriterijima:
\n\u00b7\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 ako su prebrojali sve cigle – ra\u010dunovodstvo,
\n\u00b7\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 ako su prebrojali sve cigle vi\u0161e puta – revizija,
\n\u00b7\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 ako su cigle razbacane po cijeloj sobi – istra\u017eivanje i razvoj,
\n\u00b7\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 ako su cigle sustavno slo\u017eene – planiranje,
\n\u00b7\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 ako se me\u0111usobno ga\u0111aju ciglama – voditelji proizvodnje,
\n\u00b7\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 ako su nakon sat vremena ve\u0107 oti\u0161li ku\u0107i – marketing,
\n\u00b7\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 ako besciljno gledaju kroz prozor i doimaju se odsutnima – strate\u0161ko planiranje,
\n\u00b7\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 ako nedostaje 100 cigli – financije,
\n\u00b7\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 ako su sve cigle nestale – po\u0161aljite ih u bilo koje ministarstvo.<\/p>\n