{"id":727,"date":"2015-07-03T08:14:50","date_gmt":"2015-07-03T07:14:50","guid":{"rendered":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=727"},"modified":"2015-08-19T10:03:36","modified_gmt":"2015-08-19T09:03:36","slug":"sto-je-radnik-bez-godisnjeg","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/?p=727","title":{"rendered":"\u0160to je radnik bez godi\u0161njeg?"},"content":{"rendered":"

\u201eJedan stroj mo\u017ee obaviti posao pedeset prosje\u010dnih ljudi.
\nNijedan stroj ne mo\u017ee obavljati posao jednog nadprosje\u010dnog \u010dovjeka.\u201c
\n<\/i>Elbert Hubbard<\/strong> (1856. \u2013 1915.)<\/i><\/p>\n

\u201eJedan od simptoma nadolaze\u0107eg \u017eiv\u010danog sloma je
\nuvjerenje te osobe da je njen posao nevjerojatno va\u017ean.\u201c<\/i>
\nBertrand Russell<\/strong> (1872. \u2013 1970.)<\/p>\n

 <\/p>\n

Nakon sedam godina strovaljivanja sredinom 2015. hrvatski je BDP kona\u010dno rastao u dva uzastopna tromjese\u010dja, a to se statisti\u010dki definira kao izlazak iz recesije<\/strong>. Ipak, stope rasta iznose 0,3 i 0,5%, a to je \u2013 budimo realni \u2013 stagnacija, a ne rast. Ima ih koji \u010de\u017enjivo i\u0161\u010dekuju objave ovih podataka i njima sli\u010dnih statistika (osobito nezaposlenosti) \u017eele\u0107i u njima vidjeti naznake povratka na staro, povratka u cvije\u0107em obasuto doba visokih stopa rasta: i zaposlenosti, i gospodarstva u cjelini. Svjesno ili ne, u tu \u010de\u017enju ucijepljena je pretpostavka da je trenutna recesija samo nekakva prolazna, privremena pojava; ne\u0161to \u0161to moramo izdr\u017eati dok se ne vratimo u normalu. No, manje ih je koji uvi\u0111aju da su globalizacija i tehnologija totalno promijenile poslovni ambijent, da je financijska kriza od 2008. razotkrila i na vidjelo iznijela duboke, strukturne doma\u0107e ekonomske disfunkcionalnosti i da, sasvim vjerojatno, povratka nema<\/i><\/strong>. Nije svaka promjena reverzibilna.<\/p>\n

Hrvatska je u promjene u\u0161la u ratu, bez izgra\u0111enog zdravog poduzetni\u010dkog mentaliteta, krcata ekonomski neefikasnim poduze\u0107ima gdje se neu\u010dinkovitost tolerirala desetlje\u0107ima, s iskvarenim odnosom prema dr\u017eavnim institucijama. Ono \u0161to je dr\u017eavno odvijeka se promatralo kao tu\u0111e, nametnuto izvana, kao ne\u0161to \u0161to treba nadmudriti, prevariti, izigrati. \u201eDru\u0161tveno vlasni\u0161tvo nije na\u0161e nego ni\u010dije, i ako ne uzmem ja uzet \u0107e netko drugi<\/i>\u201c; mnogi i danas tako razmi\u0161ljaju. Potkradanje na svim razinama \u2013 od portira do premijera \u2013 moglo se prikrivati dok je bilo so\u010dne sirovine za grabe\u017e, dok su postojale kakve-takve stope rasta, no svaka \u010da\u0161a ima dno. Dakle, povratka nema, a ne treba ga ni biti. Ne mo\u017ee se i ne treba se \u017eivjeti u pro\u0161losti; potrebno je kreirati novu ekonomiju, prikladnu suvremenom dobu, inovativnu, kreativnu, ali i pravednu, humanu i socijalno osvije\u0161tenu. A nova ekonomija ne mo\u017ee se graditi starim alatima i starim mentalitetom, ve\u0107 novim, svje\u017eim i konkurentnim idejama.<\/p>\n

Ako ova recesija nije znak prolazne krize ve\u0107 fundamentalne transformacije, a vjerojatno jest, treba ukazati na bar neke temeljne dru\u0161tveno-ekonomske promjene koje se ve\u0107 doga\u0111aju, a koje \u0107e se najvjerojatnije jo\u0161 dodatno intenzivirati. \u0160to nam se to doga\u0111a pred nosom, a da (mo\u017eda) i ne vidimo? Mnogo toga, naravno, ali zadr\u017eimo se zasad samo na \u010dinjenici da algoritmi (ra\u010dunala) i strojevi (roboti) ljudima oduzimaju poslove bitno br\u017ee nego ikada prije, a da se pritom ne otvaraju nova radna mjesta. Ovu su pojavu uo\u010dili mnogi; utjecajni ljudi i mediji posljednjih mjeseci upozoravaju na to da se nezaposlenost iz cikli\u010dkog problema (odnosno privremenog \u2013 pa makar \u201eprivremeno\u201c zna\u010dilo i deset godina) pretvara u ukorijenjeni, strukturni problem ekonomije. Dolaze umjetna inteligencija i radnici koji nikada ne trebaju ni godi\u0161nji, ni bolovanje, niti ikada tvrdoglavo i razma\u017eeno zahtijevaju pravednu pla\u0107u, a pogotovo nikada ne \u0161trajkaju: strojevi<\/strong>.<\/p>\n

 <\/p>\n

U vrijeme godi\u0161njih odmora treba s empatijom u svijest dozvati one koji su neprestano na \u201egodi\u0161njem\u201c: nezaposlene. Politi\u010dari \u010desto prizivaju strane (i doma\u0107e) investitore o\u010dekuju\u0107i da \u0107e njihova ulaganja i kapital pokrenuti gospodarstvo i popraviti zaposlenost. To je uglavnom istina. Bolje da do\u0111u i investiraju, nego da uop\u0107e ne do\u0111u. (Ma jasno da dolaze zbog vlastitih interesa. No, ako nitko nema interesa do\u0107i kod nas \u2013 jao nama.) Ali kad do\u0111u i investiraju to vi\u0161e nisu ni blizu onakve tvornice i onakvi poslodavci kakvih se sje\u0107aju oni koji su radili u industrijskim gigantima kao \u0161to je bilo npr. Borovo<\/strong> ili koji od PIK<\/strong>-ova, gdje su se radnici brojili u tisu\u0107ama. To nisu tvornice koje rje\u0161avaju strukturnu nezaposlenost.<\/p>\n

Primjerice, nedavno je doma\u0107e trgova\u010dko dru\u0161tvo otvorilo prili\u010dno veliku novu tvornicu u Novoj Gradi\u0161ki<\/strong>, vrijednu 120 milijuna kuna. Hvale vrijedno, bez daljnjega. Doga\u0111aj je bio popra\u0107en u svim va\u017enijim medijima (i neka je). No, radi se o ve\u0107inom automatiziranoj tvornici u kojoj strojevi rade ve\u0107inu posla, gdje je zaposleno ukupno samo 50 ljudi. To je danas normalno, druga\u010dije se ne mo\u017ee biti konkurentan na tr\u017ei\u0161tu. Strojevi sni\u017eavaju cijenu proizvoda, a kad bi proizvod bio skup ne bi se prodavao i ne bi imalo posla ni tih pedeset. S druge strane, kad bi se htjelo zaposliti sve nezaposlene u Novoj Gradi\u0161ki (njih oko 5800) bilo bi potrebno otvoriti jo\u0161 najmanje 115<\/strong> takvih tvornica. Ne \u017eeli se ovdje umanjivati zna\u010daj navedene investicije, ve\u0107 samo ukazati na pojavu koja je postala normalna u suvremenoj ekonomiji: strojevi oduzimaju sve vi\u0161e radnih mjesta, a da se pritom ne otvara adekvatno velik broj supstituta.<\/p>\n

Jo\u0161 1930. jedan od najpoznatijih ekonomista ikad, John Maynard Keynes<\/strong>, napisao je: \u201eMi patimo, ali ne od reumatizma u starosti, nego od boli \u0161to rastemo, od prebrzih promjena, od tegoba prilagodbe zbog prijelaza iz jednog ekonomskog razdoblja u drugo. Porast tehni\u010dke u\u010dinkovitosti se doga\u0111a br\u017ee nego \u0161to se mo\u017eemo nositi s problemom apsorpcije rada.<\/i> (\u2026) Pogo\u0111eni smo novom bole\u0161\u0107u kojoj neki \u010ditatelji jo\u0161 nisu saznali naziv, ali \u0107e itekako saznati mnogo o njoj u nadolaze\u0107im godinama, a ime joj je tehnolo\u0161ka nezaposlenost. To je nezaposlenost koja nastaje zbog toga \u0161to br\u017ee pronalazimo na\u010dine rezanja tro\u0161kova rada nego \u0161to pronalazimo nove na\u010dine uporabe rada<\/i>.\u201c<\/p>\n

Iako je razdoblje prilagodbe od staroga ka novome doista te\u0161ko, Keynes je ipak smatrao (kao \u0161to i danas mnogi drugi ekonomisti misle) da \u0107e \u201eu dugom roku \u010dovje\u010danstvo rije\u0161iti svoj ekonomski problem<\/i>\u201c. Vjeruju da se rezanjem tro\u0161kova proizvodnje \u2013 zbog kojega se proizvodnja seli ondje gdje su tro\u0161kovi najni\u017ei, pa u kona\u010dnici djeca u Vijetnamu<\/strong> prave jeftinije cipele nego radnici u Borovu \u2013 pove\u0107ava prihod vlasnika tvornice, \u0161to se kasnije prelijeva u potro\u0161nju zbog koje raste zaposlenost drugdje. Vlasnici mogu biti raspr\u0161ena grupa dioni\u010dara, uklju\u010duju\u0107i me\u0111u njih i neizravno vlasni\u0161tvo gra\u0111ana putem mirovinskih fondova (gra\u0111ani \u0161tede za mirovinu u fondovima, a fondovi investiraju taj novac u dionice najproduktivnijih i najisplativijih tvrtki). Pove\u0107anjem prihoda dioni\u010dara pove\u0107ava se njihova potra\u017enja za nekim novim proizvodima i uslugama, \u0161to otvara nova radna mjesta u drugim sektorima.<\/p>\n

Brojni ekonomisti im se suprotstavljaju ukazuju\u0107i na to da se automatizacijom (odnosno zamjenom rada za kapital) umno\u017eava bogatstvo vlasnika kapitala, a da vrlo malo koristi od toga imaju radnici<\/strong> koji su postali tehnolo\u0161ki vi\u0161ak. Doista, nejednakost u svijetu izrazito raste u posljednjim desetlje\u0107ima; bogati postaju sve bogatiji, a srednji sloj se su\u017eava. Prednosti industrijalizacije tijekom 20-og stolje\u0107a o kojima je Keynes pisao, kad su se tako\u0111er doga\u0111ale vrlo velike tehnolo\u0161ke promjene (parni stroj, elektrifikacija, traktori i drugi poljoprivredni strojevi, itd.) zbog kojih su mnogi ostajali bez posla, bile su ujedna\u010denije raspore\u0111ene<\/strong> u dru\u0161tvu zbog sna\u017enih radni\u010dkih pokreta, sindikata. Nakon pada \u017eeljezne zavjese i kolapsa komunizma radni\u010dki se pokreti \u017eele izgurati u ropotarnicu povijesti kao nepotrebne, prevladane i zastarjele institucije, dok se slobodni kapitalizam veli\u010da kao jedini uspje\u0161ni poredak. Vlasnici kapitala se osloba\u0111aju \u201etereta\u201c obvezne solidarnosti, odnosno preraspodjele dohotka, jer dominantna teorija postaje tzv. \u201eteorija kapanja<\/strong>\u201c (trickle-down theory<\/em>). Najjednostavnije re\u010deno, teorija kapanja tvrdi (i kad nema empirijskih dokaza) da \u0107e svima biti bolje ako je bogatima dobro. Kad se \u010da\u0161a bogata\u0161a prepuni prelijevat \u0107e se, a ono \u0161to kapa sa stola bogata\u0161a curi u \u010da\u0161u siromaha. \u201ePlima podi\u017ee sve brodove, i male i velike\u201c \u2013 tvrde. \u0160to su bogati bogatiji vi\u0161e \u0107e tro\u0161iti, a dio toga novca oti\u0107i \u0107e najni\u017eim slojevima. Bogati kupuju koje\u0161ta, a to \u201ekoje\u0161ta\u201c moraju izraditi radnici koji \u0107e zbog te kupovine imati posao. Ali automatizacija (kao samo jedna od kritika teorije kapanja) prekida tu pri\u010dicu jer se zbog smanjenja radnih mjesta sve manje novca (ako i\u0161ta) prelijeva od bogatih ka onima koji se nisu \u201epotrudili\u201c roditi od bogatog oca i bogatije majke. Jednostavnije re\u010deno, u\u0161tede od automatizacije ostaju u uskom krugu<\/strong> ljudi koji na taj na\u010din gomilaju bogatstvo, dok ni\u017ei i srednji sloj od automatizacije ima samo nezaposlenost. I Papa Franjo<\/strong> u pobudnici Evangelii Gaudium spominje proma\u0161enost teorije ekonomije kapanja, \u0161to je uostalom potvrdila i studija MMF<\/strong>-a nedavno objavljena (Causes and Consequences of Income Inequality: A Global Perspective, 6\/2015<\/a>).<\/p>\n

Profesori s Oxforda <\/strong>Carl Frey<\/strong> i Michael Osborne<\/strong> u svojoj su studiji objavljenoj 2013. godine istra\u017eivali koliko su poslovi podlo\u017eni automatizaciji. Ispitali su 702 zanimanja i procijenili da ih je \u010dak 47%<\/strong> ugro\u017eeno, odnosno da bi se skoro polovinu poslova moglo automatizirati za jedno ili dva desetlje\u0107a. Tako\u0111er tvrde kako su kompjuterizaciji podlo\u017ena prije svega zanimanja koja tra\u017ee slabiju razinu obrazovanja i daju ni\u017eu pla\u0107u. \u0160to je osoba obrazovanija, manja je vjerojatnost da \u0107e stroj oduzeti njen posao. Ako \u010dovjek ne \u017eeli izgubiti bitku s algoritmima i robotima treba se okrenuti poslovima koji tra\u017ee kreativnost<\/strong> i socijalne vje\u0161tine<\/strong>. \u010cine se sigurnijima. Bar u doglednoj budu\u0107nosti\u2026<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\u0160ah-mat <\/strong><\/p>\n

Postoji zgodna \u0161torija koja se kao i svaka dobra pri\u010da svaki put kazuje malko druga\u010dije, s pone\u0161to druga\u010dijim likovima i kontekstom (detalje svatko smije izma\u0161tati kako ga je volja), a koja sadr\u017ei vrlo va\u017enu pouku o matemati\u010dkoj prirodi rasta.<\/p>\n

Neki je mudrac u drevnoj Indiji izmislio \u0161ah. Igra je ubrzo postala na\u0161iroko popularna, pa je i kralj saznao za nju. Odu\u0161evio se i pozvao mudraca na dvor da odigraju partiju. Mudrac je mudrac, i kralj je pobijedio. U pobjedni\u010dkom zanosu kralj mu ponudi nagradu kakvu god po\u017eeli, kao priznanje briljantnom izumitelju. A mudrac po\u017eeli \u017eito<\/strong>. Koliko? Za prvo polje na \u0161ahovnici, jedno zrno. Za drugo polje, dva zrna. Za tre\u0107e \u2013 \u010detiri. Za \u010detvrto polje opet dvostruko od prethodnog \u2013 osam zrna \u017eita. Za peto \u0161esnaest. I tako dalje, sve do posljednjeg, 64-og polja; tra\u017eio je sva zrna \u017eita sa \u0161ahovnice.<\/p>\n

Kralj se potpuno razo\u010darao. Od mudraca je o\u010dekivao mnogo vi\u0161e od mizerne jedne ili dvije vre\u0107e \u017eita. Dao je nalog dvorjanima da mu iz kraljevske \u017eitnice odmjere nagradu i kiselo otpravio mudraca. No, nakon par sati dvorjani su se vratili pred kralja i pokunjeno rekli da nemaju toliko \u017eita. Ni pribli\u017eno. Naime, nakon ra\u010dunice ispostavilo se da mudracu treba dati 18,45 kvadrilijuna<\/strong> (broj 18 iza kojega slijedi 18 nula) zrna. To je 775 bilijuna tona, \u0161to je oko tisu\u0107u puta vi\u0161e<\/strong> nego \u0161to je sva godi\u0161nja proizvodnja \u017eita na zemaljskoj kugli (i to 2013. godine)! U jednoj verziji pri\u010de kralj imenuje mudraca za svoga prvog savjetnika, a u drugoj ga pogubljuje. Ni u jednoj mu ne isporu\u010duje \u017eito.<\/p>\n

Gdje je \u201ekvaka\u201c? Radi se o eksponencijalnom rastu, odnosno onome u kojemu se prethodna brojka konstantno umno\u017eava. Na prvih deset polja zbroj je jo\u0161 tek malo ve\u0107i od 1000 zrna. Nakon po\u010detne ra\u010dunice nije ni \u010dudo da se kralj razo\u010darao, a dalje mu se nije dalo zbrajati. Ali, tek nakon otprilike prve polovice plo\u010de rast postaje enorman. Evo primjera s kojim \u0107e se doma\u0107i du\u017enici lako poistovjetiti: slo\u017eeno ukama\u0107ivanje se oslanja na eksponencijalni rast. Zato financijska industrija i jest toliko profitabilna, a svi ostali toliko zadu\u017eeni. Pogledajmo grafikon koji pokazuje iznos duga nakon 64 godine (koliko je i polja na \u0161ahovnici) ako je po\u010detni dug tisu\u0107u kuna, a kamatna stopa 10%.<\/p>\n

\"Primjer<\/a>
Primjer slozenog i jednostavnog ukamacivanja, na 64 godine uz kamatu 10% i glavnicu od 1000.<\/figcaption><\/figure>\n

Nakon 64 godine dug je sa po\u010detnih 1.000 kn do\u0161ao na 405.265 kn. (Da se nije koristila kamata na kamatu iznosio bi 7.300 kn). Valja uo\u010diti da u primjeru nesretnog du\u017enika mno\u017eitelj iznosi \u201esamo\u201c 0,1 (10% kamata), a u pri\u010di o \u0161ahu je 2 (odnosno dvadeset je puta ve\u0107i). Za\u0161to je bitan ovaj primjer?<\/p>\n

Ameri\u010dki informati\u010dar Gordon Moore<\/strong> (jedan od osniva\u010da Intela) je sredinom 1970-ih predvidio da \u0107e se snaga ra\u010dunala (ja\u010dina procesora, koli\u010dina memorije) udvostru\u010davati otprilike svake dvije godine. Ova prognoza se obistinjuje sve do danas, i prozvana je Moore-ovim zakonom<\/strong>. Eksponencijalni rast snage tehnolo\u0161kih ure\u0111aja (od fotoaparata i mobitela do tableta i osobnih ra\u010dunala) svake dvije godine nalikuje udvostru\u010denju broja zrna \u017eita na svakom sljede\u0107em polju \u0161ahovnice. To zna\u010di da smo od 1975. pro\u0161li tek oko 20 polja na \u201etehnolo\u0161koj plo\u010di\u201c, a u sljede\u0107ih desetak godina jo\u0161 se ne o\u010dekuje pad ovog trenda, niti usporenje razvoja tehnologije. Sada dolazimo na onaj dio \u201eplo\u010de\u201c gdje rast postaje enorman, i stoga se opravdano o\u010dekuje da \u0107e ra\u010dunala postati progresivno sve pametnija i sposobnija preuzeti sve vi\u0161e \u010dovjekovih poslova. Do ju\u010der se vjerovalo da odre\u0111ene komplicirane radnje \u2013 kao \u0161to je vo\u017enja automobila \u2013 ra\u010dunala nikada ne\u0107e mo\u0107i preuzeti, a Google<\/strong> i Toyota<\/strong> ve\u0107 danas na testnu vo\u017enju isporu\u010duju automobile u kojima nema ni upravlja\u010da ni papu\u010dica, koji voze potpuno autonomno. Tako\u0111er se vjerovalo da ra\u010dunalo nikada ne\u0107e mo\u0107i pobijediti \u010dovjeka u \u0161ahu. Strategija, intuicija, kreativne takti\u010dke varke, kompleksna kombinatorika \u2013 sve to ra\u010dunalo treba savladavati. I jest. Pobijedilo je najboljeg ljudskog velemajstora jo\u0161 1997<\/strong>. godine. U historiografskoj verziji pri\u010de \u010dovjek nije pogubio ra\u010dunalo, ve\u0107 ga je imenovao za savjetnika.<\/p>\n

 <\/p>\n

Udri po njemu, ne boli ga ni\u0161ta!<\/strong><\/p>\n

U Engleskoj se po\u010detkom industrijske revolucije (od 1811. do 1816. godine) stvorio neobi\u010dan radni\u010dki pokret usmjeren ne protiv poslodavaca, ne protiv kapitalista ili \u201evi\u0161e klase\u201c, zapravo uop\u0107e ne protiv ljudi, nego protiv strojeva<\/i>. Popularna teorija govori o \u010dovjeku imenom Ned Ludd<\/strong> koji je razbio dva tkala\u010dka stroja. Iako ne postoje povijesni dokazi o postojanju ove osobe, \u010dinjenica je da su se mnogi engleski radnici udru\u017eili u pokret pod njegovim imenom (luditi<\/strong>) te organizirano uni\u0161tavali strojeve koji su im doslovno oduzimali radna mjesta. Bio je to dio \u0161ireg pokreta za radni\u010dka prava. Britanska je vlast poslala vojsku na njih kako bi ih zaustavila; u jednom trenutku vi\u0161e je britanskih vojnika bilo anga\u017eirano u borbi protiv ludita nego protiv Napoleona. Pokret je ugu\u0161en u krvi.<\/p>\n

Iz dana\u0161nje, naknadne perspektive lako je re\u0107i da se tehnolo\u0161ki napredak ne smije i ne treba ko\u010diti. Ekonomisti tvrde kako se automatizacijom i uvo\u0111enjem strojeva sni\u017euju tro\u0161kovi proizvodnje i kona\u010dna cijena proizvoda, pa na kraju balade kupcima ostaje vi\u0161e novca na raspolaganju za ulaganje u druge stvari. Ulaganjem novostvorenih vi\u0161kova u druge djelatnosti te djelatnosti postaju propulzivne i kod njih se po\u010dinje zapo\u0161ljavati vi\u0161e ljudi.<\/p>\n

Koje su to \u201edruge propulzivne djelatnosti\u201c? U kojem smjeru se danas treba reorijentirati? Nemogu\u0107e je re\u0107i sa sigurno\u0161\u0107u. To \u0107e budu\u0107nost pokazati. Jer, kako objasniti luditima iz 1815. da \u0107e se u budu\u0107nosti stvoriti potreba za ra\u010dunalnim programerima kad ra\u010dunala tada ne postoje, a kamoli Internet? Sli\u010dno je i danas. Kako objasniti \u010dovjeku koji je ju\u010der izgubio posao da \u0107e se u budu\u0107nosti vjerojatno stvoriti neka nova ponuda posla, neki novi poslodavci koji su nama danas toliko strani i nepojmljivi kao \u0161to bi to bio Internet luditima? Jasno, uvijek postoji mogu\u0107nost da se ni\u0161ta bitno novoga ne\u0107e uspjeti smisliti kako bi se \u0161iroka populacija zaposlila, i ba\u0161 zbog toga treba se zalagati za solidarnost i smanjenje nejednakosti.<\/p>\n

\u00a0<\/b><\/p>\n

Ho\u0107e li i va\u0161e radno mjesto biti zamijenjeno ra\u010dunalom ili strojem?<\/strong><\/p>\n

Ra\u010dunala ja\u010daju eksponencijalno. Strojevi su sve jeftiniji. Kako prepoznati rizik da \u0107e pojedino radno mjesto u budu\u0107nosti gotovo nestati? Ho\u0107ete li dobiti otkaz za pet ili petnaest godina? Odgovorite na sljede\u0107a pitanja i mo\u017eda \u0107ete biti bli\u017ei saznanju ho\u0107e li vas doskora zamijeniti kakav robot ili algoritam.<\/p>\n

    \n
  1. Je li va\u0161 posao \u010desto dosadan, repetitivan, suhoparan?<\/li>\n
  2. Doga\u0111a li vam se da vam misli odlutaju dok radite, a da ste posao svejedno odradili, odnosno da ste unato\u010d tome obavili va\u0161e radne zadatke?<\/li>\n
  3. Je li va\u0161 posao rutinski, odnosno postoji li uobi\u010dajen, standardni postupak u njegovom izvr\u0161avanju?<\/li>\n
  4. Jesu li emocije suvi\u0161ne, ili nepotrebne, ili nepo\u017eeljne u va\u0161em poslu?<\/li>\n
  5. Postoje li strogo definirani pravilnici ili upute kojih se morate pridr\u017eavati, u kojima se propisuju koraci u izvr\u0161avanju va\u0161eg posla?<\/li>\n
  6. Ako biste danas iznenada morali oti\u0107i na bolovanje, da li bi bilo potrebno kra\u0107e vrijeme da se druga osoba obu\u010di raditi va\u0161 posao kao va\u0161a zamjena?<\/li>\n<\/ol>\n

    Na \u0161to ste vi\u0161e pitanja odgovorili pozitivno, rizik da \u0107e vas zamijeniti stroj je ve\u0107i. Poslovi koji zahtijevaju kreativnost, inovativnost, koji se odvijaju u kaoti\u010dnom i nepredvidivom okru\u017eenju, u kojima osoba mora raditi puno razli\u010ditih stvari zahtijevaju daleko vi\u0161u razinu umjetne inteligencije od one koja je dosad postignuta, i stoga su (uvjetno re\u010deno) sigurniji. Nadalje, socijalne vje\u0161tine i prikladno reagiranje na emocije u komunikaciji s ljudima zadaci su koje zasad ra\u010dunala ne izvr\u0161avaju tako dobro. No, ako vam je posao dosadan (nema intelektualnih izazova; nezanimljiv je), ako se redovito ponavlja, ako se mo\u017ee prevesti u skup programskih pravila, ako ne zahtijeva koncentraciju (obavite ga i ne razmi\u0161ljaju\u0107i), tada postoje solidne naznake da bi se mogao automatizirati.<\/p>\n

     <\/p>\n

    U ritmu algoritma<\/strong><\/p>\n

    Snaga procesora i veli\u010dina memorije je jedno, no fantasti\u010dan hardver bez dobrog softvera vrijedi koliko i super-brzi auto bez goriva. Ra\u010dunalni algoritam je zapravo program, softver. Sve je vi\u0161e algoritama koji zamjenjuju ljudsku ekspertizu. Evo nekih neobi\u010dnijih.<\/p>\n

    Algoritam u vlasni\u0161tvu tvrtke Epagogix<\/strong> predvi\u0111a koliko bi film mogao zaraditi na blagajnama, plus\/minus 10%. Budu\u0107i da je to velik biznis koji se mjeri u stotinama milijuna dolara, investicija u pojedini film umnogome je sigurnija kada postoji softver za ovakvu vrstu predvi\u0111anja. Sli\u010dno njemu, algoritam pod nazivom MusicXray<\/strong> pronalazi talentirane glazbenike, izvo\u0111a\u010de i predvi\u0111a glazbene hitove.<\/p>\n

    Profesor David Cope<\/strong> sa Kalifornijskog sveu\u010dili\u0161ta programira algoritme koji kreiraju simfonije, opere, oratorije. Kad brojni glazbenici nisu uspjeli prepoznati da su to proizvodi algoritma, i kad su ta djela dobila dobre kritike, nakon \u0161to se otkrilo da su to “umjetna”, a ne “umjetni\u010dka” djela stekao je i neprijatelje. \u0160to je s lije\u010dnicima? Preko milijun medicinskih studija s vrijednim rezultatima znanstvenih istra\u017eivanja objavljuje se svake godine. Sve ih pro\u010ditati i usvojiti \u010dovjeku je nemogu\u0107e. Ne i ra\u010dunalu. Medicinsku dijagnostiku slo\u017eenih slu\u010dajeva ve\u0107 sada obavljaju programi kao \u0161to je IBM<\/strong>-ov Watson<\/strong>, \u010dija se baza podataka svakodnevno nadopunjuje novim istra\u017eivanjima.<\/p>\n

    Psiholog imenom Skip Rizzo<\/strong> pomagao je pri rehabilitaciji osoba nakon ozljeda mozga. Primijetio je da pojedini, osobito mla\u0111i (navikli na 3d simulacije i video-igre), lak\u0161e komuniciraju s ra\u010dunalom nego s \u010dovjekom. Zna da se ljudi vrlo te\u0161ko otvaraju i s mukom razgovaraju o emocionalnim “ozljedama”. Uz to, nakon brojnih vojnih akcija po svijetu u SAD-u kroni\u010dno nedostaje terapeuta i dijagnosti\u010dara za rad s osobama koje imaju ili bi mogle imati depresiju<\/strong> ili PTSP<\/strong>. Zajedno s vojskom i Institutom za kreativne tehnologije Sveu\u010dili\u0161ta ju\u017ene Kalifornije razvio je Ellie<\/strong> \u2013 virtualnu dijagnosti\u010darku za osobe koje pate od psiholo\u0161kih poreme\u0107aja. Kamere snimaju vrlo sitne detalje izraza lica, mimiku, pomicanje kuta usana, obrva, pogled o\u010diju i sl., mikrofoni prate ton, dinamiku, tempo i ritam govora, a softver prikuplja sve te podatke i analizira ih. Ra\u010dunalno animirana “terapeutkinja” Ellie jednako je dobra, a nerijetko i bolja pri dijagnostici depresije, PTSP-a i drugih psiholo\u0161kih poreme\u0107aja od \u017eivih \u201ekolega\u201c. \u010covjek od krvi i mesa te\u0161ko ostaje priseban, nedotaknut, objektivan i ne-\u0161okiran nakon \u0161to \u010duje apsolutno najgore mogu\u0107e grozote koje ljudi \u010dine u ratu. Ellie je programirana da ne reagira. \u0160to je najva\u017enije, veterani (od kojih su mnogi zapravo vrlo mladi de\u010dki, ali s te\u0161kim ozljedama, bez udova) rado razgovaraju s Ellie. Jodie Middick, jedan od njih, ka\u017ee da mu se Ellie svi\u0111a jer ga ne osu\u0111uje.<\/p>\n

     <\/p>\n

    HAL 9000 u epskoj bitci protiv \u0110ur\u0111ice iz ra\u010dunovodstva<\/strong><\/em><\/p>\n

    Postoji mno\u0161tvo filmova znanstvene fantastike u kojima se umjetna inteligencija ili roboti budu\u0107nosti okre\u0107u protiv \u010dovjeka. U zadnje vrijeme neki od najboljih poznavatelja tehnologije javno izra\u017eavaju bojazan da bi se to moglo zaista dogoditi.<\/p>\n

    “Razvoj potpune umjetne inteligencije mogao bi zna\u010diti kraj ljudske rase. Ra\u010dunalo bi moglo samo sebe redizajnirati i unaprje\u0111ivati po sve br\u017eoj stopi. \u010covjek, koji je ograni\u010den na spor proces biolo\u0161ke evolucije ne bi se mogao mjeriti s njime i bio bi prevladan<\/i>” – izjavio je fizi\u010dar Stephen Hawking<\/strong>. Elon Musk<\/strong>, poznavatelj tehnologije i voditelj kompanije Tesla<\/strong>, rekao je: “Mislim da trebamo biti vrlo oprezni u pogledu umjetne inteligencije. Ako bih trebao poga\u0111ati \u0161to je na\u0161a najve\u0107a egzistencijalna prijetnja, vjerojatno je to ona<\/i>.” Bill Gates<\/strong>, jedan od utemeljitelja Microsofta<\/strong> ka\u017ee: “Isprva \u0107e strojevi raditi mnoge poslove za nas i ne\u0107e biti super-inteligentni. No, nakon par desetlje\u0107a poslije njihova inteligencija bi mogla postati zabrinjavaju\u0107e jaka<\/i>.”<\/p>\n

    Ipak, prof. Oren Etzioni<\/strong> (stru\u010dnjak za umjetnu inteligenciju) tvrdi da ljudi mije\u0161aju inteligenciju s autonomijom. Ako je ra\u010dunalo super-pametno to ne zna\u010di da ima i vlastitu slobodnu volju kojom bi moglo samostalno stvarati ciljeve svoga rada\/postojanja. Utemeljitelj Google Brain<\/strong> projekta Andrew Ng<\/strong> koji je razvijao “mre\u017ee za duboko u\u010denje” tvrdi kako ra\u010dunala postaju sve inteligentnija, sposobna voziti auto ili razgovarati s \u010dovjekom, no kako uop\u0107e nismo na putu razvoja svijesti. To je jednostavno zato \u0161to nitko ne \u017eeli auto ili mikrovalnu koji imaju svoje mi\u0161ljenje. (\u2013Podgrijavate ve\u0107 drugi obrok nakon 22 sata. Mogli biste se udebljati. \u2013Za\u010depi! Nitko te ni\u0161ta nije pitao!<\/i>)<\/p>\n

     <\/p>\n

    Neki poslovi koji su manje-vi\u0161e potpuno nestali<\/strong><\/p>\n