<\/p>\n
“Nada ne proizlazi iz kalkuliranja da li dobre vijesti prevladavaju nad lo\u0161ima. \u201eNe kvari ono \u0161to ima\u0161 \u017eele\u0107i ono \u0161to nema\u0161, \u201eNajvi\u0161i oblik nade je savladani o\u010daj.\u201c<\/em> <\/p>\n Po\u010detkom svake godine donose se grandiozne odluke; poslovne, privatne, pa i dr\u017eavni\u010dke. Ljudi se osvr\u0107u na pro\u0161lu godinu, na povijest, \u010dvrsto odlu\u010duju da vi\u0161e ne\u0107e grije\u0161iti<\/em>, i nadaju se uspjehu. Uz ova privatna nadanja i u vanjskom okru\u017eenju \u2013 u dru\u0161tvu oko nas \u2013 donose se nove odluke. Vladaju\u0107a struktura u Hrvatskoj promijenila se; svi neiskvareni nadaju se boljemu (samo kvarni drugima \u017eele neuspjeh). Premda smo ve\u0107 dobrano zagazili u A.D. 2016., iako je mamurluk novogodi\u0161njeg lumpovanja ishlapio u zaborav, velik dio godine je pred nama. To\u010dnije, ostatak cijeloga \u017eivota. U hladnu, mrku zemlju pognojenu gorkim iskustvima posijane su nove klice nade.<\/p>\n \u201eOh, nada! Klice nadice! Doista lijepo i nadasve krasno!<\/em>\u201c \u2013 ka\u017eu neki sarkasti\u010dno, zajedljivo u sebi misle\u0107i: \u201e\u2026naiv\u010dine<\/em>\u201c. Da, ideji nadanja \u010desto se pridaje ru\u017ei\u010dast, meku\u0161ast, sladunjav sadr\u017eaj. \u017denama je prikladno nadati se, rekli bi takvi. Te mu\u0161kar\u010dine ne razumiju da se svo ekonomsko odlu\u010divanje i \u010ditava ekonomska budu\u0107nost temelji na nadi (ne u potpunosti, ali djelomi\u010dno). Kakve veze ekonomija ima s nadom? Ima li uop\u0107e nadi mjesta u ekonomiji? O, da.<\/p>\n <\/p>\n Jo\u0161 je 1937. godine J. M. Keynes<\/strong>, jedan od najutjecajnijih ekonomista u povijesti, pisao kako ne postoji nikakav znanstveni na\u010din za opisivanje klju\u010dnih, temeljnih ekonomskih veli\u010dina u budu\u0107nosti. \u201eKolika \u0107e biti cijena bakra za dvadeset godina, a kolike kamatne stope? Ne postoji znanstvena osnova na temelju koje bi mogli oblikovati ikakvu vjerojatnost koja bi se dala izra\u010dunati. Jednostavno ne znamo<\/em>\u201c, pi\u0161e Keynes. Iz ovoga treba prepoznati klju\u010dne elemente poimanja ekonomije (i svijeta, naravno), na temelju kojih ve\u0107ina ekonomista poduzima bilo kakvu ekonomsku aktivnost.<\/p>\n Prvo, budu\u0107nost je otvorena, neispisana knjiga. Nepoznata je, i ne postoji neizbje\u017ena sudbina koja se nu\u017eno mora dogoditi. Mo\u017ee se dogoditi i jedno i drugo, i stotre\u0107e. Iz prvoga izvire drugo: \u010dovjek je slobodan. Mo\u017ee \u010diniti \u0161to ga je volja. Mo\u017ee investirati i ne investirati. Uzeti manji ili ve\u0107i kredit, ili uop\u0107e ga ne uzeti. Mo\u017ee pojedincima dati otkaze, ili smanjiti svim zaposlenicima pla\u0107u, ili zatvoriti firmu. Mo\u017ee oblikovati ekonomski svijet po svojoj volji, onako kako \u017eeli. I obratno funkcionira; budu\u0107i da je \u010dovjek slobodan, mo\u017ee sam ispisati svoju budu\u0107nost. Iz prvoga i drugoga proizlazi tre\u0107e, i klju\u010dno: budu\u0107nost je najve\u0107im dijelom posljedica na\u0161ih odluka.<\/p>\n Ako uzme vrlo velik kredit, poduzetnik preuzima rizik prezadu\u017eenosti. Ukoliko se promijene tr\u017ei\u0161ne okolnosti ne\u0107e mo\u0107i vra\u0107ati dugove i zavr\u0161it \u0107e u ste\u010daju. Ste\u010daj kao kraj pri\u010de posljedica je poduzetnikove odluke o uzimanju velikog kredita. Jasno, nije sav teret krivice na njemu, postoje i vanjski faktori neuspjeha \u2013 tr\u017ei\u0161ne okolnosti, npr. sna\u017ean rast te\u010daja \u2013 ali da nije bilo velikog kredita ne bi bilo ni ste\u010daja, a sna\u017ean rast te\u010daja ne bi ga ni okrznuo. Ili, poduzetnik odlu\u010di otvoriti novu tvornicu. Proizvodi tvornice po\u017enju velik uspjeh na tr\u017ei\u0161tu, potra\u017enja je golema, dobit tako\u0111er. Uspjeh je posljedica odluke o otvaranju nove tvornice i pozitivnih vanjskih okolnosti, npr. rasta inflacije (uz ostalo). Da nije bilo tvornice ne bi bilo ni potra\u017enje za proizvodima tvornice, a inflacija je \u201epogurala\u201c potro\u0161a\u010de da tro\u0161e novac na te proizvode (u inflaciji ljudi brzo tro\u0161e novac na realnu imovinu kako bi izbjegli gubitak vrijednosti novca). \u0160to je ovdje bitno prepoznati? Posljedice svake ekonomske odluke djelomi\u010dno ovise o odlukama ekonomista, a djelomi\u010dno o vanjskim faktorima, odnosno o stvarima izvan njihove domene, o pojavama na koje oni nikako ne mogu utjecati. Oni mogu \u2013 i morali bi! \u2013 napraviti svu potrebnu poslovnu i financijsku analizu prije poduzimanja posla (podizanja kredita, otvaranja tvornice,\u2026), no postoje brojni faktori (ne)uspjeha koji se mogu samo pasivno promatrati, na koje pojedinac ni na koji na\u010din ne mo\u017ee utjecati. \u201eJednostavno ne znamo<\/em>\u201c, ka\u017ee Keynes. Mo\u017eemo se samo nadati<\/em> da \u0107e nam ti faktori i\u0107i u korist, a ne na \u0161tetu.<\/p>\n <\/p>\n Gotovo svaka ekonomska odluka temelji se i na nadi. Budu\u0107i da ekonomist ne mo\u017ee biti siguran u to \u0161to nosi budu\u0107nost i koje \u0107e dugoro\u010dne posljedice njegove poslovne odluke imati, ne preostaje mu ni\u0161ta drugo nego nadati se dobrome. To ne zna\u010di da je on nerazuman, ili da je nerealni optimist: svaki investitor, svaki ekonomist, svaki menad\u017eer koristi razum pri odlu\u010divanju. No razum nikada ne\u0107e mo\u0107i obuhvatiti sve ono \u0161to je potrebno da bi se donijela ispravna odluka, odluka koja \u0107e donijeti dobit. Nemogu\u0107e je imati sve potrebne informacije za dono\u0161enje odluke; nikada nemamo dovoljno ni vremena ni novaca da bismo prikupili sve<\/em> informacije. Teoretski, \u010dak i kada bismo mogli prikupiti sve postoje\u0107e informacije jo\u0161 uvijek nemamo znanje o budu\u0107nosti (\u201ejednostavno ne znamo<\/em>\u201c). Stoga uvijek postoji element neizvjesnosti. No, neizvjesnost ne spre\u010dava odlu\u010divanje. Odluka se svejedno donosi koriste\u0107i istodobno i razum i nadu u dobar, pozitivan ishod. Odluke se \u010desto moraju<\/em> donositi, imali mi sve informacije ili ne (i nedono\u0161enje odluke je odlu\u010divanje!).<\/p>\n Mogu\u0107e je i druga\u010dije konstruirati ekonomski svijet. Mo\u017eda je sve predodre\u0111eno, zapisano negdje u zvijezdama, u talogu kave, u grahu, mo\u017eda je sudbina neminovna. Ako je tako, \u010dovjek nije slobodan; \u0161togod on u\u010dinio dogodit \u0107e se ono \u0161to se mora dogoditi i tu se ne mo\u017ee ni\u0161ta. U takvoj konstrukciji \u010dovjek je pasivan promatra\u010d svoga \u017eivota, igra\u010dka u rukama bogova, kozmi\u010dke energije, mu\u0161i\u010dave prirode. Ne mo\u017ee mijenjati ekonomiju, a kamoli upravljati njome. Samim time nema ni odgovornost za ono \u0161to \u010dini; \u010dini ono \u0161to mora, \u0161to mu je sudba unaprijed odredila. Ekonomija konstruirana na navedeni na\u010din ne ostavlja nikakav prostor za nadu. Mogu\u0107e je pristati uz takav svjetonazor i tvrditi da smo svi marionete u ne\u010dijim rukama. Ima ih i previ\u0161e koji tvrde da je svaki poku\u0161aj unaprje\u0111enja uzaludan. No, to je linija manjeg otpora, jednostavniji, ljeniji put. Lako je re\u0107i: \u201eni\u0161ta se tu ne mo\u017ee, tako mora biti<\/em>\u201c, ili: \u201eni\u0161ta se ne mo\u017ee promijeniti<\/em>\u201c. Najlak\u0161e je kukavi\u010dki se odre\u0107i svake odgovornosti za svoje postupke i u startu odustati. Za\u0161to bilo \u0161to poku\u0161avati kada postoji mogu\u0107nost neuspjeha? Odabir poduzimanja akcije je odabir nade.<\/p>\n Na sre\u0107u, povijest pokazuje da \u2013 kad \u017eeli \u2013 \u010dovjek mo\u017ee \u010diniti velika djela, velike iskorake. Velikani ljudske povijesti pokazuju da jedna iskra mo\u017ee pokrenuti po\u017ear. Koliko je tek velikana svakodnevice \u010dija mala herojstva nikada ne\u0107e u\u0107i ni u kakve knjige. Ali iskra ne mo\u017ee biti sigurna da \u0107e od nje nastati po\u017ear. Mo\u017eda izgori i nestane. Ekonomist ne mo\u017ee biti siguran da \u0107e njegove odluke donijeti dobit. Mo\u017ee (i treba) dati sve \u0161to je u njegovoj mo\u0107i, a nakon toga mo\u017ee se samo nadati. Iako, sasvim je mogu\u0107e \u017eivjeti i u bezna\u0111u, ali taj put vodi u tmurnu pasivnost, u depresiju, a u krajnjem slu\u010daju u samoubojstvo (premda se i u mnogim poku\u0161ajima samoubojstva krije nada \u2013 nada da poku\u0161aj suicida ne\u0107e uspjeti, i da \u0107e o\u010dajnik na taj krajnji na\u010din privu\u0107i pozornost svijeta na svoje probleme). No, to je u suprotnosti s ljudskom prirodom; i nevjernici vjeruju da je autodestrukcija protuprirodna. Temeljna ljudska te\u017enja nije ubiti se, ve\u0107 opstati. A za opstanak je nu\u017ena nada.<\/p>\n <\/p>\n Nada = optimizam + realnost<\/strong><\/p>\n Nada nije isto \u0161to i optimizam. Optimizam je promatranje \u017eivota s najljep\u0161e strane, i \u010desto nema razumno, realno upori\u0161te. Nada (ufanje) je o\u010dekivanje budu\u0107eg dobra pri \u010demu se ne zanemaruje ni razum ni realnost. Brojni gra\u0111ani ulaze u ekonomiju, u malo poduzetni\u0161tvo i propadaju jer nisu dobro razumjeli odnos nade i optimizma. U \u010demu je razlika me\u0111u njima?<\/p>\n Optimist zanemaruje realnost, namjerno ili nenamjerno, svjesno ili nesvjesno. On je uvjeren da su njegov zanos, elan i strast jamstvo uspjeha. Ne priprema se, ili bar ne dovoljno. Ne razmatra alternative. Ne brine \u0161to i kako ako stvari krenu suprotno od o\u010dekivanog. Ne analizira rizike. Od stotinu mogu\u0107ih ishoda on je fokusiran samo na najbolji. Misli da \u0107e ga optimizam spasiti od neuspjeha.<\/p>\n \u010covjek koji se nada je potpuna suprotnost. On vidi realnost, ali se nada dobrom ishodu. Zna da na putu do cilja postoje brojne prepreke, ali se svejedno nada. Priprema se za lo\u0161e scenarije, analizira rizike, svjestan je da je neuspjeh realna mogu\u0107nost, ali \u010dini sve \u0161to je u njegovoj mo\u0107i, odradi svoj dio posla najbolje \u0161to umije, i \u2013 nada se dobrom ishodu. Evo primjera. Neekonomskog.<\/p>\n Churchill<\/strong> je po\u010detkom drugog svjetskog rata odr\u017eao svoj prvi govor u parlamentu u kojemu je rekao da narodu nudi krv<\/em>, znoj<\/em> i<\/em> suze<\/em>. \u201ePred nama su dugi, dugi mjeseci borbe i patnje. Pitate me za\u0161to? Odgovorit \u0107u jednom rije\u010dju: pobjeda<\/em>.\u201c Je li on bio mazohist, sadist, ili je to govor nade? Mogao je re\u0107i: \u201eNe bojte se, bit \u0107e sve u redu!<\/em>\u201c \u2013 to bi bila optimisti\u010dna poruka. Ali nada ima upori\u0161te u realnosti. Nada obuhva\u0107a i realnost i optimizam. Ona nije ni cvrkutava ni lepr\u0161ava, ve\u0107 radi\u0161na i tvrdoglava. Nerijetko prkosna.<\/p>\n <\/p>\n Ekonomija nade<\/strong><\/p>\n Ekonomija nade tek u novije vrijeme dobiva prostora i u ekonomskoj znanosti. Razvojna ekonomija (development economics<\/em>), kao ekonomska disciplina koja se bavi istra\u017eivanjem najboljih na\u010dina ekonomskog razvoja nerazvijenih zemalja (prije svega onih vrlo siroma\u0161nih), donedavno je bila usredoto\u010dena na vanjske faktore razvoja: dostupnost kredita, obrazovanja, zdravstvenih usluga, itd. Odnedavna se me\u0111u njih uklju\u010duje i nada, kao pojava koja, pokazalo se, ima pozitivan utjecaj na ekonomski razvoj.<\/p>\n <\/p>\n Za\u0161to bolje prolaze oni koji se nadaju?<\/strong><\/p>\n Osoba koja se nada poku\u0161ava rije\u0161iti problem na vi\u0161e razli\u010ditih na\u010dina, aktivno istra\u017euje mogu\u0107nosti, trudi se i \u201enapada\u201c problem u vi\u0161e navrata, s vi\u0161e strana, \u0161to \u010desto ima za posljedicu da takve osobe ostvaruju ve\u0107e rezultate od onih koji se ne nadaju. Onaj koji se ne nada ni ne poku\u0161ava, ili odustaje nakon prvog neuspjeha, jer nada omogu\u0107uje neuspjeh bez pada u o\u010dajavanje. Povijest ekonomije nije samo povijest uspjeha, nego i povijest neuspjeha, proma\u0161aja i ste\u010dajeva, a bez nade svaki bi neuspjeh zaustavio poduzetnika i paralizirao ga u o\u010daju. No, nemogu\u0107e je neprestano u svemu biti uspje\u0161an! Nada je rehabilitacija neuspje\u0161nih.<\/p>\n <\/p>\n Lo\u0161i politi\u010dari isti\u010du samo lo\u0161e pojave <\/strong><\/p>\n Nositelji politika mogu biti motivirani za promicanje bezna\u0111a u dru\u0161tvu. Ako se poti\u010de misao da je svaka nada zapravo tlapnja, ako \u010dovjek odustane od poku\u0161aja utjecanja na svoj svijet, onda sam sebe paralizira mi\u0161ljenjem da se ni\u0161ta ne mo\u017ee promijeniti i da je svaki poku\u0161aj promjene uzaludan. Time prepu\u0161ta konce upravljanja nekoj vi\u0161oj instanci koju privatno uobli\u010duje u sudbinu, zvijezde, bogove, a ustvari olak\u0161ava posao nositeljima politika koji na taj na\u010din dobivaju \u0161utljive ovce za \u0161i\u0161anje, povodljivu masu laku za manipulaciju. Slabi i lo\u0161i menad\u017eeri ne vole imati podre\u0111ene koji imaju svoje \u201eja\u201c, koji imaju svoje mi\u0161ljenje. Nalik tome, slabi i lo\u0161i politi\u010dari isti\u010du samo lo\u0161e pojave, isklju\u010divo negativnosti, promi\u010du\u0107i na taj na\u010din pesimizam i bezna\u0111e. U takvu pasivnu okru\u017eenju lak\u0161e mogu \u010diniti \u0161to ih je volja.<\/p>\n <\/p>\n Prethodni tekst je obajvljen u Prilici, mjese\u010dnom prilogu Glasa Koncila, br. 2\/2016.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":171,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[5],"tags":[1290,1291],"yoast_head":"\n
\nOna je odabir poduzimanja akcije.\u201c<\/em>
\nAnna Lappe, ameri\u010dka spisateljica<\/p>\n
\nve\u0107 se sjeti da to \u0161to sada ima\u0161 je nekad bilo ono \u010demu si se samo mogao nadati.\u201c<\/em>
\nEpikur, starogr\u010dki filozof<\/p>\n
\nGeorges Bernanos, francuski pisac<\/p>\n