<\/p>\n
\u00a0<\/strong>\u201eTi nema\u0161 ono \u0161to imaju drugi, a drugi nemaju tvojih vrlina. \u201eTreba priznati razlike koje postoje i treba stati na gledi\u0161te da jedni drugima nemamo \u0161to da diktiramo.\u201c \u00a0\u201eKajti ne\u010dete spoznati <\/p>\n UVOD<\/em><\/p>\n Zbog nestabilnosti vlade i pove\u0107anog rizika Ministarstvo financija odlu\u010dilo je ne izdati obveznice na me\u0111unarodnom tr\u017ei\u0161tu te pri\u010dekati povoljnije uvjete. Rizik je uvijek vezan s prinosom; ve\u0107i rizik = skuplje zadu\u017eenje. Nipo\u0161to se ne radi o “propaloj emisiji, prvi put u povijesti” (kako su neki mediji prenijeli) jer se emisija itekako mogla izvesti, ali po vi\u0161oj cijeni, a cijena je vi\u0161a jer je vlada klimava. Doma\u0107a previranja pomno prate i agencije za kreditni rejting, te se \u010dini da hrvatski prioritet nije razrije\u0161iti rastu\u0107u dru\u0161tvenu polarizaciju, ve\u0107 posti\u0107i vi\u0161i rejting.<\/p>\n Naime, promatraju\u0107i suvremeni povijesni trenutak o\u010dito je da se hrvatsko dru\u0161tvo sve vi\u0161e polarizira (\u0161to se naposljetku odra\u017eava i na kreditni rejting). Narod se nastoji nagurati u stranu A ili u stranu B. Stvari se poku\u0161avaju prikazati crno-bijelima, kao da izme\u0111u ne postoji ni jedna jedina nijansa sive. Jasno, to najvi\u0161e odgovara onima koji upravljaju stranama A i B; \u201eili si njihov, ili si na\u0161 – druge nema\u0161<\/em>\u201c (stih Zlatana Stipi\u0161i\u0107a<\/strong>). Sva ona \u201eme\u0111umasa\u201c – jer najvi\u0161e je sive boje, a najmanje krajnosti – ekstremizira se i razjaruje, pa ako je tko u svojoj \u201edru\u0161tvenoj nijansi\u201c bio bjelji nego crnji gura ga se u o\u0161triju bjelinu, a oni koji su naginjali tamnijoj tananosti poku\u0161avaju se u\u010diniti crnjima (ovdje se ne misli da je jedna strana pozitivna – svijetla, a druga negativna – crna). Kao da u svemiru postoje samo dva planeta, a sva ostala tijela nu\u017eno moraju biti sateliti ili prvog ili drugog; kao da je nezavisna orbita nemogu\u0107a; kao da ne postoji kozmos izme\u0111u njih – prostor kojega sunce tako\u0111er grije. K tome, ako ovaj me\u0111uprostor i ispuni kakvo tijelo koje uspije stvoriti svoje gravitacijsko polje, ono taj prostor nastoji monopolizirati i pripisati si sve nijanse sive.<\/p>\n Podjela dru\u0161tva izrazito koristi onima koji od podjele \u017eive: medijima koji zara\u0111uju prodaju\u0107i oglasni prostor ovisno o gledanosti\/\u010ditanosti. Medijski se sadr\u017eaj najvi\u0161e konzumira (tj. kupuje) kada postoji kakva vru\u0107a tema, raskol, skandal, afera. Potenciraju se razli\u010ditosti kako bi se ni iz \u010dega stvorile novosti (PRIJELOMNA VIJEST<\/strong>: ljudi se ne sla\u017eu! Dvije dru\u0161tvene podgrupe imaju razli\u010dite ideje! Nevjerojatno!!! <\/em>\u2013 ili – \u201eP<\/em>rvi put u povijesti propala emisija obveznica!\u201c<\/em>). Ekonomska sila gravitacije dvaju planeta zahva\u0107a u nezavisni prostor, a marketin\u0161ke manipulacije i spletke (tzv. spinovi<\/em>, \u0161to je sinonim za muljanje i mazanje o\u010diju, a prepoznatljiv je po izrazu \u201e\u2026iz izvora bliskih XY doznajemo<\/strong>\u2026<\/em>\u201c) opet polariziraju gra\u0111ane – medijske konzumente, naj\u010de\u0161\u0107e u dvije skupine: u jednoj su oni koji slijepo i nekriti\u010dki upijaju sve \u0161to dolazi iz izvora informacija kojemu su odlu\u010dili vjerovati, a u drugoj su oni koji vi\u0161e ne vjeruju nikome i pretvaraju se u klini\u010dke paranoike, spremne u svemu uvijek vidjeti zavjeru.<\/p>\n U \u010demu je u svemu tomu uloga ekonomije? Za po\u010detak, ekonomska pitanja i teme postavljaju se u suvremenom dru\u0161tvu kao najva\u017enije i klju\u010dne. Ni stranka A ni stranka B ne\u0107e dobiti ili izgubiti izbore na temama iz kemije, teologije, jezikoslovlja, kinologije ili kineziologije, ali iz ekonomije ho\u0107e. Ekonomija je u odre\u0111enom smislu uspostavila \u010dvrstu diktaturu nad najva\u017enijim dru\u0161tvenim pitanjima. No, ekonomska znanost tek je od 2008. po\u010dela ozbiljnije preispitivati osnovne ljudske motivacije, \u0161to \u0107e re\u0107i da su ekonomisti kroz povijest razvili relativno pouzdane ure\u0111aje za navigaciju i imaju solidno to\u010dan zemljovid, ali nisu kadra politi\u010darima re\u0107i gdje je to\u010dno na karti obe\u0107ana zemlja.<\/p>\n Ekonomska znanost u polarizaciji ima bogatu tradiciju; vrlo je \u010desta podjela ekonomista ona na liberale – koji se zala\u017eu za dominantnu ulogu tr\u017ei\u0161ta u ekonomiji, i socijaliste – koji nagla\u0161avaju ulogu dr\u017eave i njenih institucija. I kao \u0161to mnogi smatraju da osoba koja naginje strani A automatski podupire sve ideje i inicijative koje pristi\u017eu s te strane (pa ako se tko jednom uklju\u010dio u peticiju neke udruge podrazumijeva se da \u0107e \u010ditav \u017eivot potpisivati sve \u0161to ta udruga po\u0161alje), tako mnogi smatraju da je i podjela na liberale i socijaliste ujedno svjetonazorska podjela, predodre\u0111ena taborom A ili B. Socijalni nauk Crkve izvrsno podu\u010dava kako razrije\u0161iti te dileme.<\/p>\n <\/p>\n GLAVNI TEKST<\/em><\/p>\n Pitanje \u201eMali, \u010diji si ti?<\/em>\u201c od najkra\u0107ih nogu cilja osobu smjestiti u ladicu, u obor. Najsirovija je podjela nadvoje: A ili B. Jednom kad je osoba ukalupljena ne dopu\u0161ta joj se nadi\u0107i taj kalup. Pripisuju joj se karakteristike skupine; \u201enjeni su iz obora A, dakle, ona je ______\u201c<\/em>. Taj mehanizam percepcije toliko je uvrije\u017een da ga se i ne primje\u0107uje, premda ga mnogi \u010desto (svjesno ili nesvjesno) primjenjuju. Koliko se puta dnevno osoba gurne u ladicu samo zato jer je to jednostavnije nego poku\u0161ati ju promatrati bez ikakvih \u201enao\u010dala\u201c? \u017dene su lo\u0161i voza\u010di, hadezeovci su lopovi, esdepeovci nisu patrioti, Srbi su zlikovci, katolici su dobri ljudi, ekonomski liberali su ljevi\u010dari, a ljevi\u010dari su nevjernici<\/strong>? Svrstavanjem osobe u odre\u0111enu dru\u0161tvenu skupinu \u010desto se toj osobi pripisuju osobine koje netko smatra karakteristi\u010dnima skupini, a da se uop\u0107e ne propitkuje istinitost, prikladnost i stvarna pro\u0161irenost te karakterizacije. To je lo\u0161e.<\/p>\n Dobro je preispitati je li ekonomski liberalizam u skladu s katoli\u010dkim svjetonazorom, i utvrditi je li polariziranost na ekonomskom podru\u010dju premostiva. Naime, hrvatska politi\u010dka polarizacija na lijeve i desne mo\u017ee se usporediti s podjelom ekonomista na one koji se zala\u017eu za ve\u0107e individualne slobode, manju regulativu, vi\u0161e prostora tr\u017ei\u0161noj ekonomiji a manje dr\u017eavi, te one njima suprotne. No, socijalni nauk Crkve o tomu se, zapravo, uop\u0107e ne izja\u0161njava, niti tra\u017ei od vjernika ikakvo svrstavanje u bilo kakve ladice. Kr\u0161\u0107anski svjetonazor vjernike poti\u010de na zauzimanje za op\u0107e dobro, pravedno dru\u0161tvo, solidarnost i supsidijarnost, brigu za siroma\u0161ne, itd. Tim se ciljevima mo\u017ee pri\u0107i i slijeva i zdesna, mogu se posti\u0107i na razli\u010dite na\u010dine, te se nigdje u Katekizmu Katoli\u010dke Crkve ne zahtijeva priklanjanje isklju\u010divo jednome taboru, jednoj opciji, jednom putu. Na\u010din na koji \u0107e se navedeni ciljevi posti\u0107i prepu\u0161ten je \u010dovjeku.<\/p>\n S obzirom na to da svijet nije naj\u010de\u0161\u0107e crno-bijeli, postoji \u0161irok spektar od krajnje liberalnih ekonomista do ekstremnih socijalista. \u201eTvrdo\u201c liberalne postavke koje tvrde da je \u010dovjek ponajprije egoist koji nastoji ste\u0107i osobnu korist, a ne koristi za dru\u0161tvo, te da je najva\u017enija ljudska motivacija pove\u0107anje materijalnog bogatstva, opisuju sve ljude (ne samo ekonomiste!) kao sociopate. Me\u0111uodnos pojedinca i dru\u0161tva daleko je slo\u017eeniji od toga, a kao dokaz mogu se pru\u017eiti jezik<\/strong> i pismo<\/strong>.<\/p>\n Apsolutna nadmo\u0107 \u010dovjeka kao \u017eivog bi\u0107a na zemlji proizlazi ve\u0107im dijelom iz toga \u0161to ima apsolutno najslo\u017eeniji na\u010din komunikacije me\u0111u svim bi\u0107ima – jezik. K tome, izumljen je na\u010din prijenosa jezika bez govora, putem pisma. Ni jedno ni drugo nemaju smisla ako je \u010dovjek ponajprije sebi\u010dno stvorenje, te se potencijal i jezika i pisma ostvaruje jedino u zajednici – dru\u0161tvu. \u010covjeku koji \u017eivi sam na otoku ne treba ni jezik ni pismo. \u0160tovi\u0161e, osoba koja \u017eivi sama na otoku nikad ne \u0107e imati ekonomski standard \u017eivota kakvoga u\u017eiva prosje\u010dan gra\u0111anin (koliko god taj otok bio bogat resursima!), jednostavno stoga \u0161to podjela rada i specijalizacija poslova u dru\u0161tvu omogu\u0107uju podizanje kvalitete \u017eivota za sve \u010dlanove zajednice. Vi\u0161etisu\u0107ljetna povijest jezika i pisma ukazuju na to da \u010dovjek ekonomski prosperira u zajednici, u dru\u0161tvu, a ne kao egoist. Stoga, krajnji je liberalizam za antropologe otpisan kao jednostavno pogrje\u0161an – temeljen na krivim pretpostavkama, a za katolike otpada i kao moralno neprihvatljiv. Budu\u0107i da svaki \u010dovjek u\u017eiva koristi \u017eivota u dru\u0161tvenoj zajednici (osim izoliranih pustinjaka i ve\u0107ma fiktivnih samotnjaka na pustim otocima), svaki pojedinac snosi i odgovornost za dru\u0161tvo jer je neprihvatljivo u\u017eivati koristi bez pru\u017eanja reciprociteta. Ljudi nisu pijavice.<\/p>\n U redu, krajnje liberalni ekonomisti o\u010dito su u nesuglasju s kr\u0161\u0107anskim svjetonazorom. \u0160to je s onima koji su vi\u0161e sivo \u201enijansirani\u201c, koji nisu zagazili u krajnost?<\/p>\n Postoji vi\u0161e pozitivnih strana ekonomskog liberalizma. On se, primjerice, zauzima za supsidijarnost<\/strong> koju poti\u010de socijalni nauk Crkve, a koja je kompatibilna s liberalnim poimanjem ekonomije. Supsidijarnost ozna\u010dava dono\u0161enje i provo\u0111enje odluka na najni\u017eoj mogu\u0107oj razini, \u0161to zna\u010di da pojedinca u potrebi treba osna\u017eiti za samostalno djelovanje, a ne ga kroz solidarnost u\u010diniti ovisnim i pasivnim primateljem tu\u0111e pomo\u0107i. Siroma\u0161ne (pri \u010demu siroma\u0161tvo ne ozna\u010dava samo odsustvo materijalnoga bogatstva, nego i isklju\u010denost iz dru\u0161tva) treba u\u010diniti subjektima, a ne objektima. Bla\u017ee forme liberalnog kapitalizma nagla\u0161avaju upravo taj aspekt, zauzimaju\u0107i se za manju ulogu dr\u017eave u korist poticanja najni\u017eih slojeva na proaktivno djelovanje. Tako\u0111er, pojedini liberalni ekonomisti smatraju da se dru\u0161tvene organizacije na ni\u017eoj razini trebaju sna\u017enije aktivirati (udruge, sindikati, \u017eupe…), a ne uvijek tra\u017eiti s vi\u0161e, dr\u017eavne razine ono \u0161to se mo\u017ee realizirati i na ni\u017eoj. Liberali tako\u0111er opravdano ukazuju na to da postoje objektivna ograni\u010denja<\/strong> onoga \u0161to dr\u017eavne institucije mogu u\u010diniti, te da dobre namjere \u010desto ne vode do dobrih ishoda. \u010cesto dru\u0161tvena dinamika nije poznata toliko dobro da bi se mogla isplanirati efikasna provedba ina\u010de sasvim dobrih i plemenitih ideja. Lijepi planovi znaju spektakularno propasti i k tome dovesti do ne\u017eeljenih posljedica, te jo\u0161 i pogor\u0161ati po\u010detni polo\u017eaj. Oni koji se zauzimaju za slabije uloge dr\u017eave u gospodarstvu nagla\u0161avaju te potpuno valjane argumente.<\/p>\n U polariziranom ekonomskom svijetu nu\u017eno je shvatiti da nijedna strana nema monopol na istinu. Potrebno je prona\u0107i ravnote\u017eu izme\u0111u krajnjeg liberalizma u kojemu se idolizira sloboda pojedinca i tr\u017ei\u0161ni mehanizmi, i krajnje socijalisti\u010dkog modela u kojemu je dru\u0161tvo (zajednica\/dr\u017eava) prioritet, a individualna prava i slobode drugorazredni pojmovi.<\/p>\n Beskona\u010dne i ve\u0107inom isprazne politi\u010dke polemike i naguravanje u tabore sprje\u010davaju dijalog koji je nu\u017ean za izlazak iz ekonomske krize, a katoli\u010dki socijalni nauk ukazuje i na bespredmetnost polarizacije, i na viziju rje\u0161enja. Naime, suvremeni ekonomisti u boljem slu\u010daju ne znaju \u0161to \u010dovjek doista \u017eeli i ho\u0107e u \u017eivotu, a u gorem cijene da te\u017ei ka pove\u0107anju osobnog bogatstva. U najgorem slu\u010daju definiraju \u010dovjeka kao egoista koji uvijek i prije svega misli samo na sebe; \u010dovjeka smatraju strojem, a materijalna dobra njegovim pogonskim gorivom. No, odricanje<\/strong> i \u017ertvovanje<\/strong> za zajednicu, za dru\u0161tvo, klju\u010dan je sastojak uspjeha civilizacije. Ako je vi\u0161e uvijek bolje onda nitko ne\u0107e biti spreman na odricanja koja su nu\u017ena za postizanje op\u0107eg dobra. Rje\u0161enje ekonomske krize djelomi\u010dno se sastoji u ispravnom rangiranju ekonomskih dilema koje se, kako je ve\u0107 re\u010deno, ne bi smjelo postavljati za kona\u010dna dru\u0161tvena pitanja. Podrediti interese pojedinaca interesu dru\u0161tva ne gaze\u0107i njegove temeljne slobode, slu\u017eiti op\u0107em dobru, razumjeti razliku izme\u0111u puta i cilja, uvidjeti kako je cilju mogu\u0107e pri\u0107i s razli\u010ditih strana – sve su to vizije rje\u0161enja.<\/p>\n (\u010clanak se temelji se na izlaganjima s konferencije \u201ePogre\u0161na autonomija: katoli\u010dki spor s liberalizmom\u201c odr\u017eanom 2014. god. na Katoli\u010dkom ameri\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu u Washingtonu.)<\/em><\/p>\n <\/p>\n Za\u0161to rast BDP-a nije kona\u010dno hrvatsko pitanje <\/strong><\/p>\n Ekonomski fundamentalisti i radikalni liberali pretpostavljaju da su materijalna dobra dobra<\/em> u pravom smislu rije\u010di. Imati materijalne stvari je dobro. Vi\u0161e je bolje. Te\u017enja rastu koli\u010dine posjedovanoga je dobra. Pro\u0161iruju\u0107i tu ideju na makroekonomsku razinu ekonomski rast postaje dru\u0161tveni prioritet. Kad BDP (ili rejting) pada politi\u010dari bi se najradije zavukli u mi\u0161ju rupu. Ekonomski rast prezentira se kao nu\u017enost, prioritet, on se predstavlja mjerilom uspjeha. Sve je ostalo sekundarno. \u0160tovi\u0161e, smatra se da ako se ekonomija uredi tako da postoji rast BDP-a, mala nezaposlenost i niska inflacija, sve \u0107e ostalo nekim \u010dudom s\u00e2mo sjesti na svoje mjesto i dru\u0161tvenih problema vi\u0161e ne\u0107e biti (barem ne bitnijih). Naravno, to je potpuno pogre\u0161no, i to iz sljede\u0107ih razloga.<\/p>\n Kao prvo, biti bogat nije grijeh, materijalna dobra nisu zlo, i doista – bolje je imati nego nemati. No, materijalna dobra samo su instrumenti; oni su cesta, most i tunel na putu, ali nisu cilj puta. Tko nije dobro odredio vi\u0161i cilj, odnosno odredi\u0161te putovanja, onda je sasvim svejedno \u0161to se vozi po izvrsnoj cesti, \u0161to su tuneli fantasti\u010dno projektirani, a mostovi stabilni i nikad zbog bure zatvoreni. Predivna cesta dovest \u0107e na krivo odredi\u0161te. Pove\u0107anje materijalnog bogatstva naj\u010de\u0161\u0107e nije \u010dovjekov cilj<\/em> nego put<\/em> kojim on nastoji ostvariti neki \u017eivotni cilj (\u010desto su to mo\u0107, visok polo\u017eaj i status u dru\u0161tvu, te lagodan \u017eivot). Ili: materijalna dobra su \u201eljestve\u201c do vi\u0161e razine punine \u017eivota, ali cilj nije imati ljestve nego na\u0107i se na vi\u0161oj razini. Ekonomija stoga uop\u0107e ne daje odgovor na pitanje \u0161to je potrebno kako bi \u010dovjek imao ispunjen, potpun \u017eivot, nego uglavnom zamjenjuje glazbu instrumentom<\/strong>, \u0161to je krucijalna pogre\u0161ka. Ekonomsko bogatstvo naj\u010de\u0161\u0107e je samo na\u010din ostvarenja neekonomskih ciljeva. Krivo definiraju\u0107i temeljne postavke, zamjenjuju\u0107i put ciljem, krajnje liberalni ekonomisti nisu u stanju opisati temeljne ljudske motivacije te dizajniraju ekonomski sustav primjeren sociopatu, a ne zdravu \u010dovjeku. Zato ekonomska pitanja nisu kona\u010dna dru\u0161tvena pitanja.<\/p>\n Smanjenje podvojenosti u dru\u0161tvu nije potrebno radi pove\u0107anja kreditnog rejtinga, nego radi pove\u0107anja kvalitete \u017eivota kroz u\u010dinke zajedni\u010dkog rada na ostvarenju op\u0107eg dobra. Zajedni\u0161tvo pojedinaca koji, premda imaju razli\u010dite svjetonazore, uspijevaju nadi\u0107i podjele i zajedno raditi za op\u0107e dobro \u010ditavog dru\u0161tva \u2013 to mora biti cilj svake politike. A kao posljedica toga do\u0107i \u0107e i vi\u0161i kreditni rejting.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Tekst je objavljen u Prilici, mjese\u010dnom prilogu Glasa koncila, 6\/2016.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":171,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[5],"tags":[35,1284,16,13,24,1295,47],"yoast_head":"\n
\nIz te nepotpunosti ra\u0111a se dru\u0161tvenost.\u201c
\n<\/em>Christian Gellert, njema\u010dki pisac, 1715-1769<\/p>\n
\n<\/em>Otokar Ker\u0161ovani, 1902-1941<\/p>\n
\nda su mu\u017ei va\u0161i brati
\ni da z med njeh ima vsaki
\nz vami vu vsem del jednaki.\u201c
\n<\/em>Hrvatska revolucionarna pjesma iz 1799.<\/p>\n