<\/p>\n
Ste\u0107i doktorat, i to na Harvardu<\/strong>, velik je poduhvat i zna\u010dajno \u017eivotno postignu\u0107e. No, nakon prvog doktorata ste\u0107i i drugi, u drugom akademskom podru\u010dju, to je zaista pokazatelj intelektualnog kapaciteta. Mary Hirschfeld<\/strong> doktorirala je ekonomiju na Sveu\u010dili\u0161tu Harvard i specijalizirala se za makroekonomiju i ekonomsku povijest. Radila je 15 godina kao sveu\u010dili\u0161ni profesor ekonomije, od 1988. do 2003. g., kad se obratila na katolicizam, ostavila posao i oti\u0161la na studij teologije na sveu\u010dili\u0161tu Notre Dame<\/strong> (katoli\u010dko sveu\u010dili\u0161te u Indiani, kontinuirano rangirano u najboljih 25 visokih u\u010dili\u0161ta u SAD-u). Ondje je stekla magisterij iz teologije, te potom i doktorat iz moralne teologije. Od 2011. radi kao profesor ekonomije i teologije na sveu\u010dili\u0161tu Villanova<\/strong> u Pensilvaniji, SAD.<\/p>\n \u010cime se prof. Mary Hirschfeld konkretnije bavi? Uobi\u010dajeno je u \u017eivotopisu znanstvenika prona\u0107i podru\u010dje znanstvenog interesa, u par hladnih natuknica ili nekoliko klju\u010dnih rije\u010di. U posve druga\u010dijem stilu kod ove ekonomistice-teologinje stoji: \u201eOvo je problem i izazov kojega sam odlu\u010dna osloviti: odre\u0111ene su patologije u porastu, s psiholo\u0161kim posljedicama; strah i o\u010daj ste\u017eu srca mnogih ljudi, \u010dak i onih u tzv. bogatim zemljama, radost \u017eivota se smanjuje, pokvarenost i nasilje pove\u0107avaju, siroma\u0161tvo postaje sve o\u010ditije. Ljudi se bore kako bi pre\u017eivjeli, a \u010desto pre\u017eivljavaju u nedostojanstvenim uvjetima. Jedan je uzrok ove situacije na\u0161 odnos prema novcu i prihva\u0107anje njegove mo\u0107i nad nama i nad na\u0161im dru\u0161tvom. Odabrala sam rad sv. Tome Akvinskog kao po\u010detnu to\u010dku za anga\u017eiranje suvremene ekonomske teorije<\/em>.\u201c<\/p>\n Ekonomska su pitanja u svijetu postala apsolutno dominantna. I sam Papa Franjo uo\u010dava ih, i jasno je njegovo zalaganje kao teologa za rje\u0161avanje ekonomskih problema. U hrvatskom se dru\u0161tvu osjeti odre\u0111eni zamor, \u0161to zbog vi\u0161egodi\u0161njeg ekonomskog pada, \u0161to zbog nezadovoljstva kapitalizmom. \u0160to mo\u017eemo \u010duti i nau\u010diti od profesorice ekonomije i teologije iz epicentra kapitalizma \u2013 SAD-a?<\/p>\n Drugi doktorat je bio osobito te\u017eak, ve\u0107inom stoga jer je to posao kojega je najbolje obaviti dok je \u010dovjek mla\u0111i. Bilo je dezorijentiraju\u0107e ponovno biti student u srednjim godinama. Kroz drugu disertaciju nosilo me shva\u0107anje da imam ne\u0161to za re\u0107i. Argumenti koje razvijam zaklju\u010duju moje intelektualno putovanje od ekonomije do teologije, i zbog toga su mi vrlo va\u017eni. Tako\u0111er, moj me otac sna\u017eno ohrabrivao, kao i moj mentor. Na koncu, osjetila sam odgovornost da ju napi\u0161em. Nemam pojma je li moj rad vrijedan ili ne, ali sam sigurna da sam pozvana u\u010diniti ga.<\/p>\n Nije preosobno. Ali, bilo bi predugo ispri\u010dati cijelu pri\u010du. Kratka verzija je ta da sam kr\u0161tena kao metodistkinja, no moja je obitelj napustila Crkvu kad sam imala 8 godina. Uvijek sam bila zainteresirana za duhovnost, ali sam postala neprijateljski raspolo\u017eena prema organiziranoj religiji. Posljednje \u0161to bih tad o\u010dekivala je postati katolkinjom! Slijedila sam New Age<\/em> stvari kad sam se osjetila pozvanom u Katoli\u010dku Crkvu. Kad sam prvi put pokucala na vrata \u017eupnog ureda rekla sam slu\u017ebeniku da nemam pojma za\u0161to sam ovdje, ali se \u010dini kako bih trebala postati katolik! Nakon toga se cijeli moj svijet preokrenuo. To je bez premca najdivnija stvar koja mi se ikad dogodila.<\/p>\n Nisam sigurna kako se rije\u010d \u201eznanost\u201c koristi u Hrvatskoj. Puno ovisi o tome \u0161to pod znano\u0161\u0107u podrazumijevate. Ako pod time mislite na pristup akumulaciji znanja koji uklju\u010duje oblikovanje hipoteza koje se mogu empirijski testirati, onda ekonomisti jesu \u201eznanstvenici\u201c, dok teolozi to definitivno nisu. U tom smislu, empirijsko testiranje je u ekonomiji slabije od onoga koje se mo\u017ee u\u010diniti u prirodnim znanostima ve\u0107inom stoga jer ekonomisti ne mogu provoditi eksperimente u kontroliranim uvjetima. Tako\u0111er, kao i u ve\u0107ini dru\u0161tvenih znanosti mogu\u0107e je manipulirati analizama kako bi se postigli \u017eeljeni rezultati (iako se to uglavnom \u010dini nesvjesno). Zato ekonomisti nisu \u201eznanstveni\u201c onoliko koliko vole misliti da jesu. Ipak, postoji odre\u0111ena konzistentnost i preciznost u njihovim nastojanjima.<\/p>\n S druge strane, preferiram druga\u010dije tuma\u010denje rije\u010di \u201eznanost\u201c, vi\u0161e kako je Nijemci koriste, kao sustavno ispitivanje. U tom smislu teolozi (barem oni vrlo dobri) su na odre\u0111eni na\u010din znanstveniji od ekonomista, jer su teolozi uobi\u010dajeno sna\u017enije svjesni prirode temeljnih pretpostavki koje postavljaju, i filozofskog statusa tih pretpostavki. Ekonomisti nisu uvje\u017ebani razmi\u0161ljati o tim stvarima i \u010dak ih ne promatraju kao klju\u010dna pitanja koja je nu\u017eno postaviti ako se ekonomskom radu \u017eeli dati smisao. U drugu ruku, postoji podosta \u0161lampavih teologa, a oni nisu dobri znanstvenici ni u kojem smislu rije\u010di.<\/p>\n Ima ih toliko! Odabrat \u0107u tri.<\/p>\n Prvo, ekonomisti imaju znatno jasnije poimanje svoga podru\u010dja od teologa. Pod tim mislim da ekonomisti uobi\u010dajeno dijele zajedni\u010dko shva\u0107anje \u0161to je to ekonomska analiza i kako se ona provodi. Teolozi, s druge strane, su posvuda. Dijelom je to zbog razlika me\u0111u denominacijama, a dijelom zbog fragmentacije modernosti. Teolozi razvijaju sasvim razli\u010dite filozofske ili teolo\u0161ke tradicije \u010dak i ako su iz iste denominacije. To zna\u010di da ne postoji zajedni\u010dko, dijeljeno poimanje \u0161to je teolo\u0161ka analiza, a to \u010dini \u201enapredak\u201c u teolo\u0161koj refleksiji puno te\u017ee odr\u017eivim.<\/p>\n Drugo, ekonomisti u\u017eivaju puno vi\u0161i status u akademiji od teologa. To ih \u010dini pone\u0161to arogantnima i nesklonima u\u010diti od ne-ekonomista. Teolozi, blago re\u010deno, ne u\u017eivaju nikakav status u akademiji. Donekle je takav polo\u017eaj zaslu\u017een zbog \u010dimbenika koje sam prethodno spomenula.<\/p>\n Tre\u0107e, lo\u0161a strana sna\u017enijeg poimanja vlastite discipline kod ekonomista je ta da oni ne prepoznaju svoja ograni\u010denja. Teolozi su op\u0107enito daleko svjesniji na koji se na\u010din njihovo istra\u017eivanje uklapa u \u201eveliku sliku\u201c.<\/p>\n Budu\u0107i da su ekonomisti toliko usredoto\u010deni na brojivo ne uspijevaju \u010dak ni prepoznati da postoje golemo va\u017ena pitanja koja se ne daju kvantificirati, a koja se moraju postaviti kako bi njihovi kvantitativni rezultati imali ikakvog smisla. \u0160to su ljudi? \u0160to je sre\u0107a? Morate promisliti o tim pitanjima kako biste mogli interpretirati rezultate ekonomskih istra\u017eivanja. Tako, primjerice, ekonomisti \u010desto utvr\u0111uju da su tr\u017ei\u0161ta \u201eefikasna\u201c.\u00a0 Ali efikasna u odnosu na koji cilj? Je li taj cilj prav? Oni uobi\u010dajeno ne postavljaju takva pitanja, ve\u0107 samo pretpostavljaju da je \u201eefikasnost\u201c dobra. Nekad jest. Ali katkad ne mora biti.<\/p>\n Ekonomisti bi ovdje naglasili da oni zapravo ne pretpostavljaju da su ljudi prije svega vo\u0111eni motivom novca. Oni pretpostavljaju da ljudi \u017eele pove\u0107ati \u201ekorisnost\u201c \u0161to u stvari zna\u010di da ljudi nastoje \u0161to bolje koristiti svoje oskudne resurse kako bi stekli najbolje mogu\u0107e ishode. Ti ishodi mogu biti bilo \u0161to: nekima je to velika ku\u0107a i pomodan auto, drugima dobro obrazovanje za svoju djecu, a nekima je to pomo\u0107 siromasima. Ekonomski modeli mogu se prilagoditi svim tim ciljevima. Ali ekonomisti znaju biti neiskreni u svezi toga. Dok je formalni model agnosti\u010dan u svezi ciljeva kojima ljudi te\u017ee, mnogi konkretni modeli ugra\u0111uju pretpostavku da ljudi uglavnom slijede materijalisti\u010dke ciljeve. Stoga kritika koju dajete ima svoju te\u017einu. Obrana koju ekonomisti iznose u pogledu modela koji pretpostavljaju da su ljudi vo\u0111eni novcem glasi da su ti modeli iskustveno prili\u010dno dobri, i da ih je mogu\u0107e brzo modificirati ako bi ugradnja drugih motiva dovela do boljih rezultata. Istini za volju, mnogi suvremeni ekonomisti zna\u010dajno su pro\u0161irili vrste motivacija koje ugra\u0111uju u svoje modele. Svejedno, jo\u0161 uvijek smatram da bi se ekonomisti zna\u010dajno mogli okoristiti kad bi se bavili potpunijom slikom ljudske prirode, i kad bi bili skromniji u pogledu toga \u0161to nam ekonomska znanost doista mo\u017ee re\u0107i o ljudima. Ono \u0161to bi im to moglo ote\u017eati jest pojava da ekonomski na\u010din razmi\u0161ljanja oblikuje kulturu, a kultura potom oblikuje na koji se na\u010din ljudi pona\u0161aju.<\/p>\n To \u0107e biti te\u0161ko u malom prostoru. Sr\u017e je u \u201emaksimizaciji\u201c. \u010cak i ako pretpostavimo da su ekonomski modeli agnosti\u010dni o ciljevima kojima ljudi te\u017ee, oni jo\u0161 uvijek smatraju da se sve ljudske karakteristike sa\u017eimaju u tome da svi ho\u0107e vi\u0161e<\/em>. Mo\u017eda osoba ho\u0107e jo\u0161 jedan auto i ve\u0107u ku\u0107u. Netko drugi \u017eeli vi\u0161e vremena za \u010ditanje knjiga i dru\u017eenje s prijateljima. \u0160togod \u017eeljeli, toga \u017eelimo vi\u0161e<\/em>. A budu\u0107i da uvijek \u017eelimo vi\u0161e<\/em>, osje\u0107amo da nikad nemamo dovoljno \u2013 ova oskudnost je pro\u017eimaju\u0107e i neizbje\u017eno obilje\u017eje ljudskoga \u017eivota. Posljedica toga je ideja da je ekonomski rast doista va\u017ean jer nam pomo\u017ee ste\u0107i vi\u0161e onoga \u0161to \u017eelimo, \u0161togod to bilo. Problem je u tome \u0161to nikada ne osje\u0107amo da imamo dovoljno, a to nas priti\u0161\u0107e da tra\u017eimo \u201evi\u0161e<\/em>\u201c. To mo\u017ee biti razaraju\u0107e za okoli\u0161 i ote\u017eava rad za istinsku ekonomsku pravdu. Mo\u017eda jo\u0161 va\u017enije, ostavlja nas vje\u010dito nezadovoljnima \u2013 dakle, koncept ne funkcionira.<\/p>\n\n
\n
\n
\n
\n
\n
\n