<\/p>\n
\u201eDana\u0161nji znanstvenici zamijenili su eksperimente matematikom i lutaju od jednad\u017ebe do jednad\u017ebe, \u201eMislio sam da je mozak najva\u017eniji organ u tijelu. <\/p>\n Financijalizacija ekonomije postigla je nepojmljivo: rep ma\u0161e psom. Umjesto da realna ekonomija vedri i obla\u010di a financijski sektor uslu\u017eno potpoma\u017ee funkcioniranje realne ekonomije, uloge su preokrenute te financijski sektor obla\u010di i obla\u010di, a realna ekonomija (ona koja doista ne\u0161to proizvodi, kojoj je novac vozilo-alat, a ne kona\u010dna svrha) slu\u017ei kao prirepak financijskom sektoru. Cjelokupna ekonomska struktura – gra\u0111ani, poduze\u0107a, institucije, dr\u017eave – preusmjerena je u pravcu pove\u0107anja<\/strong> njihove zadu\u017eenosti<\/strong>, a biti du\u017ean zna\u010di biti ovisan o financijskoj industriji.<\/p>\n Za po\u010detak valja pogledati kamatne stope. Kamatnjak bio trebao biti pla\u0107a za \u0161tednju, nagrada za odga\u0111anje potro\u0161nje, poticaj za suzdr\u017eavanje od poriva da se sve u\u010das spiska. No, sredi\u0161nje su banke spustile temeljne kamatne stope ispod nule: negativne su, a to zna\u010di da se ekonomski subjekti poti\u010du na potro\u0161nju i na suzdr\u017eavanje od \u0161tednje. \u0160tednja se ka\u017enjava<\/em><\/strong>. U\u010dinak se prelijeva i prodire kapilarno, pa i gra\u0111ani\/poduze\u0107a vi\u0161e ne mogu na \u0161tednji uprihoditi doslovno ni\u0161ta. Budu\u0107i da su u bankama kamatne stope vrlo blizu nuli, a stope inflacije pojedu vi\u0161e nego \u0161to kamate donesu, \u0161tednjom pravne i fizi\u010dke osobe samo gube. Onda im se nude tobo\u017enje alternative: ulaganja u investicijske fondove, no to ni pribli\u017eno nisu supstituti jer su kao prvo fondovi bitno rizi\u010dniji (nema nikakvih jamstava, ve\u0107e su oscilacije vrijednosti), a kao drugo cijene financijske imovine su ve\u0107 napuhane i mo\u017ee se o\u010dekivati \u201ekorekcija\u201c, tj. pad vrijednosti udjela u fondovima. K tome, ako \u0107e se ovakve kamatne stope zadr\u017eati valja ra\u0161\u010detvoriti sve priru\u010dnike za financijsko opismenjavanje i na\u0161vrljati nove u kojima \u0107e se neuke podu\u010davati o besmislu \u0161tednje<\/strong>.<\/p>\n Niske kamatne stope trebale bi potaknuti potro\u0161nju i rast ekonomije, no to se iz mnogih razloga ne doga\u0111a (jedan od njih je potpuno nerazumijevanje \u010dinjenice da na razini sustava ne postoji nikakva korelacija izme\u0111u rezervi banaka i obujma kreditiranja, te da depoziti banaka optere\u0107eni negativnim kamatnjakom kod sredi\u0161nje banke nisu nu\u017eni za kreditiranje, kako to u F. Timesu<\/a> lijepo poja\u0161njava P. Stella<\/strong>, biv\u0161i direktor odjela za sredi\u0161nje bankarstvo pri MMF-u). Slom financijske industrije povukao bi za sobom dio realne ekonomije, onaj koji je ionako fragilan i pretjerano ovisan o zadu\u017eenju, ali bi ekonomski sustav u cjelini oja\u010dao (sli\u010dno kao \u0161to pad jednog aviona u\u010dini sigurnijom svu preostalu avioindustriju, jer svi nau\u010de novu lekciju), no politi\u010dke strukture ne bi opstale. Na\u0161av\u0161i se u \u0161kripcu jer niski kamatnjaci ne daju u\u010dinka, a da bi sprije\u010dile politi\u010dki kolaps koji bi vjerojatno nastupio ukoliko bi se dogodio financijski slom, sredi\u0161nje su banke po\u010dele naveliko kupovati financijsku imovinu na tr\u017ei\u0161tu. Na ovaj su na\u010din stvorile umjetnu potra\u017enju<\/strong> te postale kupci financijske \u201erobe\u201c i kad stvarnih kupaca nema, odnosno kad ova roba ne ide. A roba je dug prezadu\u017eenih<\/strong>.<\/p>\n Zbog programa kupnje vrijednosnica i sni\u017eenja kamatnih stopa mirovinski fondovi ostvaruju mizerne prinose, a to u\u010dinkovito osiroma\u0161uje budu\u0107e umirovljenike. \u0160tovi\u0161e, budu\u0107i umirovljenici (sada\u0161nji radnici) ne mogu se pravo ni boriti protiv ovoga, jer ako \u0107e sami dodatno upla\u0107ivati za mirovinu te dometnuti \u0161togod u \u0161tednju za to \u0107e biti ka\u017enjeni (realno) negativnim prinosima. \u010cini se da pogonski stroj ekonomije vi\u0161e ne pokre\u0107e poduzetni\u010dka domi\u0161ljatost, kreativna produktivnost i unaprje\u0111enje tehnolo\u0161ke efikasnosti, nego je epicentar interesa postala samodostatna mre\u017ea koja tro\u0161i enormne resurse da bi ni iz \u010dega stvarala ni\u0161ta<\/strong> (koja papirni novac stvara iz papirnog novca; \u0161tovi\u0161e \u2013 novac nije ni papirni ve\u0107 je u oblacima).<\/p>\n Prethodne pojave zama\u0161njak su procesu financijalizacije<\/strong>, a sredi\u0161nje su banke naglo promovirane od pozadinskog mehani\u010dara u najva\u017eniji organ u ovoj mre\u017ei. Naizgled se \u010dini da je bitna nafta, plin, voda, zlato, hrana \u2013 a zapravo sve je to sekundarno; najva\u017enija je cijena novca.<\/p>\n Jamie Dimon<\/strong>, glavni direktor jedne od najve\u0107ih i najzna\u010dajnijih svjetskih financijskih institucija, JP Morgan & Chase, u nedavnom je intervjuu <\/a>istaknuo da su goleme intervencije sredi\u0161njih banaka stvorile umjetnu sigurnost na tr\u017ei\u0161tu te se stoga \u010dini da je kriza smirena. Stope rasta na burzi su divne, ali realna se ekonomija jedva kre\u0107e. No, jednom kad intervencije sredi\u0161njih banaka nestanu sve bi moglo kolabirati. Kad krene normalizacija kamatnih stopa (\u0161to \u0107e re\u0107i da i Dimon priznaje smo u razdoblju nenormalnih kamatnih stopa) nije nemogu\u0107e o\u010dekivati nekontrolirani rasplet i novu financijsku krizu; onu u kojoj \u0107e klju\u010dne odgovorne osobe vikati \u201eovaj put je druk\u010dije\u201c.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Uslijed financijske krize vode\u0107e sredi\u0161nje banke svijeta \u2013 ameri\u010dki FED, europska ECB, te britanska i japanska sredi\u0161nja banka \u2013 zapo\u010dele su s novim, prethodno nevi\u0111enim programima spa\u0161avanja politi\u010dko-ekonomskog sustava koji se daju svesti pod skra\u0107enicu QE<\/strong>, quantitative easing<\/em><\/strong>, odnosno kvantitativno popu\u0161tanje (prevedeno i kao kvantitativno labavljenje). Kroz ovaj program sredi\u0161nje su banke u\u010detverostru\u010dile<\/strong> svoje bilance kupuju\u0107i vrijednosne papire. Odakle im novac za manijakalni \u0161oping? Novca nema. Sredi\u0161nje su banke stvorile novac, kao ma\u0111ioni\u010dar zeca iz \u0161e\u0161ira, i njime kupovale financijsku imovinu. To je posao! Kreirati novac klikom mi\u0161a i onda njime kupovati tisu\u0107e milijardi obveznica i koje\u010dega. A da se nalazimo u ne-normalnim vremenima tvrdi i sam ECB koji u svezi QE na svojim internet stranicama pi\u0161e da je to program iz instrumentarija sredi\u0161njih banaka “\u010dak i u normalnim vremenima<\/em><\/a>“.<\/p>\n Nakon skoro tri godine financijskog eksperimentiranja u Europi te devet godina u SAD-u mogu se promatrati razni u\u010dinci ovih programa, osobito oni ne\u017eeljeni koje glavna medijska struja voli ignorirati. Negativni su kamatnjaci i QE donijeli inflaciju cijena financijske imovine<\/strong> te je umjesto pove\u0107anja obujma kreditiranja dodatna likvidnost velikim dijelom preusmjerena u vrijednosnice, a ne u realnu ekonomiju. Ovo je dovelo do inflacije cijena dionica i drugih vrijednosnica \u0161to su mnogi krivo protuma\u010dili kao oporavak gospodarstva smatraju\u0107i da je porast cijene dionice X znak dobrog poslovanja poduze\u0107a X (odnosno rast tr\u017ei\u0161nog dioni\u010dkog indeksa uzimaju kao znak dobrog poslovanja tr\u017ei\u0161ta u cjelini), no ovdje to nije slu\u010daj \u2013 cijene dionica rasle su nevezano za uspje\u0161nost poduze\u0107a. Rep ma\u0161e psom.<\/p>\n Koristi od inflacije cijena vrijednosnica ve\u0107inom imaju oni koji su u startu bili vlasnici financijske imovine \u2013 bogati. Inflacija, uo\u010dio je to Keynes<\/strong>, i dok ve\u0107inu osiroma\u0161uje, neke itekako oboga\u0107uje: \u201eOva arbitrarna preraspodjela bogatstva udara ne samo u sigurnost nego i u povjerenje u pravednost distribucije bogatstva<\/em>\u201c (Ekonomske posljedice mira, 1919:235). Upravo je nestanak povjerenja u pravednost raspodjele bogatstva<\/strong> jedna od zna\u010dajnijih ne\u017eeljenih posljedica QE programa. Oslabljena, su\u017eena srednja klasa uvi\u0111a nepravednost rekonfiguracije financijskog sustava koja je usmjerena ka oboga\u0107enju ionako najbogatijih i smatra ovo (opravdano) nezaslu\u017eenim poklonom kojega je Davos-elita sama sebi udijelila. Oboga\u0107enje nije do\u0161lo iz istinskog stvaranja dodane ekonomske vrijednosti, nego zbog perpetuiranja prezadu\u017eenosti i inflacije nastale intervencijama sredi\u0161njih banaka. Velik segment dru\u0161tva tra\u017ei zadovolj\u0161tinu mimo tradicionalne podjele na lijeve i desne te je doveo do nastanka nekih novih pokreta koje stari lijevo-desni svejednako izruguju pod etiketom \u201epopulisti\u201c<\/strong>. Upravo su monetarni eksperimenti sredi\u0161njih banaka zna\u010dajno doprinijeli destabilizaciji skleroti\u010dnih politi\u010dkih struktura i za\u010de\u0107u tre\u0107ih struja. \u010cak i pojedini stru\u010dnjaci unutar sredi\u0161njih banaka tvrde da “postoje dobri razlozi za skepsu, i da mnogi ekonomisti imaju uvjerljive dokaze da je QE ustvari \u0161tetan<\/em><\/a>” (Stephen Williamson, St. Louis \u2013 FED).<\/p>\n I kad su umjetno niske kamatne stope uspjele doprijeti do korisnika, uzimatelja kredita, stvorile su novi problem: umno\u017eile su se tzv. zombi<\/a>-kompanije koje se oslanjaju na ultra-labavu monetarnu politiku da bi si priskrbile kredite. U normalnim okolnostima ovakva bi poduze\u0107a ili bila restrukturirana, ili bi propala jer imaju neodr\u017eivo niske stope zarade, te kao takva (ina\u010de) ne bi mogla dobiti kredit i opstati. Umjesto da se restrukturiraju ona i dalje pu\u017eu \u2013 ni \u017eiva, ni mrtva \u2013 samo zahvaljuju\u0107i niskim kamatnim stopama. I tu je jedan od klju\u010dnih elemenata financijalizacije: poticanje zadu\u017eivanja<\/strong> na svim razinama do te mjere da se prezadu\u017eenost u\u010dini prihvatljivom, normalnom, pa i po\u017eeljnom.<\/p>\n Suo\u010deni s nikakvim ili \u010dak negativnim prinosima pojedine kategorije investitora prisiljene su preuzimati dodatne rizike i upu\u0161tati se u investicije u koje u normalnim okolnostima ne bi ulagali. U nedostatku ponude uobi\u010dajenih, standardnih vrijednosnica poput obveznica, ulagatelji tra\u017ee dionice koje \u201eopona\u0161aju\u201c obveznice, odnosno dionice koje se doimaju poput obveznica. Naime, obveznice ulagatelju jam\u010de prinos (tzv. kupon), a dionice ne jam\u010de ni\u0161ta jer se dividende mogu i ne moraju ispla\u0107ivati. Zato su obveznice manje rizi\u010dne i nose manju zaradu, te ih kao takve preferiraju mirovinski fondovi i osiguravaju\u0107a dru\u0161tva, kao i svi oni koji su op\u0107enito manje skloni riziku. Znaju\u0107i to mnogi menad\u017eeri vode dioni\u010dka dru\u0161tva s nakanom da dionice tih kompanija \u0161to vi\u0161e nalikuju obveznicama, a to \u010dine kroz politiku stabilne isplate dividendi. Zbog relativno sigurnih isplata dobiti kroz dividende ovakve dionice nalikuju obveznicama pa ih preferiraju investitori neskloni riziku. No, strategija upravljanja dioni\u010dkim dru\u0161tvom koja cilja na konstantnu i stabilnu isplatu dividendi zna\u010di i da se novac stvoren u poduze\u0107u ne reinvestira nego se ispla\u0107uje i odlazi izvan dru\u0161tva; ako se za prioritet stavlja isplata dividendi to zna\u010di da manje preostaje za kapitalna ulaganja. Postoje istra\u017eivanja <\/a>koja pokazuju navedeni trend<\/a>: sve je ni\u017ei omjer iznosa kapitalnih ulaganja u odnosu na iznos namijenjen nagra\u0111ivanju dioni\u010dara. Izmjenom konfiguracije financijskog sustava stvoreni su uvjeti za novu ravnote\u017eu u kojoj sredi\u0161nje banke ko\u010de<\/em> ekonomski rast: niske kamatne stope usmjeruju ulaga\u010de prema dionicama koje redovito ispla\u0107uju dividende, isplata dividendi ima za posljedicu ni\u017ee raspolo\u017eive iznose za poduzetni\u010dka kapitalna ulaganja, ni\u017ea kapitalna ulaganja rezultiraju ni\u017eim stopama rasta ekonomije, a niske stope rasta ekonomije i dalje poti\u010du sredi\u0161nje banke na niske (ili negativne) kamatne stope, i tako se zatvara destruktivna spirala.<\/p>\n Ni komercijalni bankari nisu zadovoljni: ve\u0107ini banaka negativne kamatne stope smanjuju profitabilnost. Naime, banke su prisiljene sni\u017eavati kamatne stope na depozite, ali oklijevaju i ve\u0107ina ih nije spremna spustiti kamatne stope na \u0161tednju ispod psiholo\u0161ke granice od nula posto, u negativno, ve\u0107 ih dr\u017ee vrlo blizu nule. Budu\u0107i da ne prebacuju u potpunosti pritisak smanjenja kamatnih stopa na \u0161tedi\u0161e te same snose dio razlike (mar\u017ee) izme\u0111u kamatnih stopa po kojima daju kredite i po kojima ukama\u0107uju \u0161tednju, to im izjeda dobit. Zbog toga i mnogi bankari (npr. \u010delnik Deutsche Bank<\/strong>) pozivaju <\/a>na okon\u010danje negativnih kamatnih stopa.<\/p>\n Valja re\u0107i da sredi\u0161nji bankari nikad nisu tvrdili da imaju rje\u0161enje ekonomskih problema, niti lijek za financijsku krizu, nego da je njihov financijski eksperiment u\u010dinjen samo kako bi se odgodila prijete\u0107a ekonomska katastrofa, odnosno da bi se kupilo vrijeme tijekom kojega bi se pripremile i poduzele neke druge, bolje ekonomske politike. Pritom zanemaruju sasvim vjerojatnu mogu\u0107nost da bi njihove eksperimentarije mogle izazvati katastrofu daleko ve\u0107ih razmjera nego onu koja bi se dogodila da se nisu upetljavali, jer ova intervencija zadire i u temeljni dru\u0161tveni ugovor. Dio nepisanog civilizacijskog ugovora odnosi se i na dru\u0161tveno prihvatljive na\u010dine boga\u0107enja<\/strong>. Prihvatljivo je obogatiti se krpaju\u0107i gume, bu\u0161e\u0107i zube, prevode\u0107i na svahili, piskaraju\u0107i knji\u017euljke za psiholo\u0161ku samopomo\u0107 \u2013 proizvode\u0107i robu ili pru\u017eaju\u0107i usluge koje kupci svojevoljno \u017eele platiti. S druge strane, kroz povijest civilizacije oduvijek je bilo zabranjeno lihvarenje<\/strong> i smatralo se dru\u0161tveno neprihvatljivim oboga\u0107enjem. No, oboga\u0107ivati se u suvremenom ekonomskom sustavu u kojem je novac virtualan i nema nikakvo realno pokri\u0107e tako \u0161to se iz novca pravi novac (ni iz \u010dega se proizvodi ni\u0161ta, ali se s tim \u201eni\u0161ta\u201c mogu kupiti mediji, lobirati i progurati zakoni, itd.)<\/strong> predstavlja se kao nova normala. QE programi, pokazalo se, kao vjerojatno najsna\u017eniji u\u010dinak imaju upravo oboga\u0107ivanje ionako bogatih. A ako se sve uru\u0161i (neki ka\u017eu \u201ekad\u201c se sve uru\u0161i) za sve \u0107e biti okrivljen Trump<\/strong> \u2013 savr\u0161en \u017ertveni jarac.<\/p>\n <\/p>\n Rast dohotka u posljednje 34 godine<\/strong><\/p>\n Godine 1980. siroma\u0161ni i srednja klasa ostvarivali su najve\u0107e stope rasta dohotka, no 34 godine kasnije krivulja se potpuno okrenula te 1% najbogatijih ostvaruje najve\u0107e stope rasta dohotka: New York Times<\/strong> (https:\/\/www.nytimes.com\/interactive\/2017\/08\/07\/opinion\/leonhardt-income-inequality.html<\/a>)<\/p>\n
\nte na kraju izgra\u0111uju strukturu koja nema veze na stvarno\u0161\u0107u.\u201c<\/em>
\nNikola Tesla<\/strong><\/p>\n
\nOnda sam uvidio tko mi to govori.\u201c<\/em>
\nEmo Phillips<\/strong>, ameri\u010dki komi\u010dar<\/p>\n