![\"Screenshot](\"http:\/\/domagoj-sajter.from.hr\/files\/2017\/12\/Clipboard01.jpg\")
<\/a>https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=y_MUFtL8OFM<\/i><\/a><\/p>\n Na ovim je stranicama ve\u0107 pisano<\/a> o prednostima i manama odbacivanja vlastite valute, i ne\u0107e biti ponavljanja gradiva, samo \u0107e se pojedine ideje pro\u0161iriti s ciljem poticanja \u010ditatelja na samostalno kriti\u010dko razmi\u0161ljanje.<\/p>\n <\/p>\n Gubitak monetarne suverenosti ima nemjerljiv tro\u0161ak<\/strong>. On se mo\u017ee procjenjivati tek okvirno, i tek onda kad se uvidi da monetarne suverenosti nema. Budu\u0107i da je povratak<\/strong> u nacionalnu valutu nemogu\u0107<\/strong>, jedino naknadno, nakon dugog vremena moglo bi se procjenjivati jesu li tro\u0161kovi vlastite valute prema\u0161ivali koristi, a to je pokazao primjer gr\u010dke <\/strong>krize. Europski revizorski sud<\/strong> prije nekoliko tjedana objavio je izvje\u0161\u0107e <\/a>u kojem je ispitao tri programa (2010., 2012., 2015.) spa\u0161avanja Gr\u010dke europskim novcem ukupne vrijednosti 368 milijarda eura<\/strong>, pri \u010demu je utvrdio brojne nedostatke i tek ograni\u010deni uspjeh. Svejedno, bez obzira na sve, Gr\u010dkoj nije dopu\u0161ten povratak monetarne suverenosti koja o\u010dito vrijedi vi\u0161e od 368 milijarda. A \u0161to da je Gr\u010dka teoretski imala vlastitu valutu? Sredi\u0161nja banka mogla je kupovati dr\u017eavne vrijednosnice i rije\u0161iti velik dio problema devalvacijom. Financiranje dugova inflacijom nije optimalna strategija ali mo\u017ee biti zlata vrijedan izlaz (\u201czra\u010dni jastuk\u201d) u ekstremnim situacijama. Stoga, ako se jednom zauvijek odri\u010demo monetarne suverenosti tek \u0107e se za stotinjak godina (otprilike) mo\u0107i re\u0107i jesu li tro\u0161kovi monetarne suverenosti bili ve\u0107i od koristi, ali sada to nitko ozbiljan ne mo\u017ee tvrditi jer \u0107e nas mo\u017eda za 99 godina udariti takva monumentalna kriza da \u0107emo roniti Dunave suza za vlastitom valutom. Danas se to ne mo\u017ee znati, i tkogod pri uvo\u0111enju eura govori o ve\u0107im koristima od tro\u0161kova ili ne razmi\u0161lja dugoro\u010dno ili uop\u0107e ne razmi\u0161lja.<\/p>\n Bez daljnjega, uvo\u0111enje eura ima brojnih ekonomskih prednosti.<\/strong> No, ekonomski benefiti koji se guraju u prvi plan skrivaju da je euro kao jedinstvena europska valuta prije svega plemenit politi\u010dki projekt<\/strong> koji ekonomski ipak nije razborit. Euro-zona je jo\u0161 uvijek disfunkcionalna monetarna unija jer dr\u017eave \u010dlanice nemaju integrirani, jedinstveni prora\u010dun i ekonomsku politiku, a kamoli zajedni\u010dke, standardizirane porezne sustave i socijalne politike. Ne postoji njema\u010dki euro i gr\u010dki euro, kao ni talijanski euro i finski euro – sve je to jedna te ista valuta. Ista valuta, ali dr\u017eave korisnice nemaju uskla\u0111ene ekonomske cikluse i ekonomske politike, nemaju podudarne stope PDV-a, nemaju ujedna\u010dena davanja za mirovine i socijalu, ne izdvajaju jednako u prora\u010dun niti jednako iz njega dobivaju. Ista valuta: jedno odijelo skrojeno za sve jednako, a dr\u017eave nisu isto gra\u0111ene. I dok se unutar Hrvatske kao unitarne dr\u017eave koja ima svoju valutu \u017eupanije mogu me\u0111usobno nadmetati oko privla\u010denja stranih investicija, \u017eupanije ne mogu donositi vlastite zakone i mijenjati porezne stope. S druge strane, u euro-zoni \u010dlanice imaju jednu valutu ali se nadme\u0107u oko privla\u010denja stranih investicija spu\u0161tanjem poreza, deregulacijom poslovanja, a u krajnjim slu\u010dajevima i stvaranjem off-shore zona unutar unije, a sve to \u010dini jedinstvenu valutu nestabilnom. U suvremenom svijetu koji je podijeljen na nacionalne dr\u017eave – svaka sa svojim parlamentom koji izglasava zakone i prora\u010dun, sa vlastitom fiskalnom, socijalnom, geostrate\u0161kom politikom – jednoj, pojedina\u010dnoj dr\u017eavi najbolje prianja i stoji monetarna suverenost zbog toga \u0161to je valuta (monetarna politika) u na\u010delu skrojena po mjeri konkretne zemlje, a ne po nekoj idealiziranoj, op\u0107oj mjeri (za\u0161to onda kuna ne pristaje Hrvatskoj, i mo\u017ee li se prekrojiti tako da pristaje, drugo je pitanje). Iz politi\u010dkih je motivacija (ne iz ekonomskih – one ne pristaju) uveden euro, kao alat trajnog mira na kontinentu koji je \u010ditav svijet u samo trideset godina (1914-1945) dvaput doveo na rub ponora, pred raku iz koje zjapi oko sto milijuna ubijenih<\/strong>.<\/p>\n Budu\u0107i da je euro trebao biti (i jest) alat ve\u0107e politi\u010dke integracije kontinenta, a tek potom ekonomski alat, i najava namjere uvo\u0111enja eura u Hrvatskoj prije svega je politi\u010dka poruka<\/strong> o volji za ve\u0107om integracijom u Europsku uniju. To je savr\u0161eno u redu, ka Europi smo povijesno, kulturno, ekonomsko i strate\u0161ki orijentirani. U svakoj zajednici, od bra\u010dne do Europske unije, potrebno je interes zajednice stavljati iznad pojedina\u010dnih ako se \u017eeli da zajednica dugoro\u010dno prosperira. U tom kontekstu odustanak od monetarne suverenosti ima dubokog smisla<\/strong>. A \u0161to to konkretno zna\u010di? Jednako kao i u braku – nema vi\u0161e moje blagajne, postoji samo na\u0161a<\/em>. Tako \u0107e i hrvatske monetarne rezerve oti\u0107i u Frankfurt, u pri\u010duve Europske sredi\u0161nje banke. Treba pritom biti svjestan da za okruglim stolom iste te Europske sredi\u0161nje banke za kojim se donose va\u017ene odluke o europskoj monetarnoj politici hrvatski glas ne\u0107e imati gotovo nikakvu te\u017einu<\/strong>, a lokalni – u\u017ei hrvatski interesi uop\u0107e ne\u0107e biti razmatrani, dijelom iz realnih razloga (jer imamo malen broj stanovnika i maleno gospodarstvo), a dijelom stoga \u0161to na\u0161u elitu mahom \u010dine snishodljive dodvorice, beskarakterni pozeri i osobnosti kvalitetne ambala\u017ee bez sadr\u017eaja. Dugogodi\u0161nja politika razjedinjavanja, podjela i potkopavanja svih vrijednosti dovela je do op\u0107e slabosti politi\u010dkih struktura. Pragmati\u010dni makijavelizam u kojem je najva\u017enija stvar u svemiru zasjesti na vlast i koprcati se kako god i koliko god samo da se na vlasti o(p)stane, u\u010dinila je normalnim doju\u010der nepojmljive obrate (HNS-a HDZ-u, HSS-a SDP-u, sutra opet sve nazad), a sve u svemu do kroni\u010dne malaksalosti u kojoj nitko nema politi\u010dke snage niza\u0161to jer je svu energiju utro\u0161io ili na makar-kakvo odr\u017eavanje na vlasti, ili na poku\u0161aje svrgavanja za koje unaprijed zna da \u0107e biti neuspje\u0161ni. Nije li sasvim dovoljno uo\u010diti da ne postoji ni minimalno sna\u017ena politika koja bi uspjela zabraniti pu\u0161enje <\/a>u kafi\u0107ima, pa se zimi nepu\u0161a\u010d lijepo nadimi poput kobasice, a kad nisu u stanju odrezati notorno kancerogenu pojavu kako \u0107e tek odrezati ondje gdje \u0107e biti razumnih otpora?<\/p>\n Mo\u017eda najva\u017enije u prelasku na euro je uo\u010diti \u010dinjenicu da nam euro zapravo uop\u0107e ne treba, samo kad bi hrvatska politika bila odlu\u010dnija i dugoro\u010dno orijentirana. Naime, Hrvatska bi trebala sama zbog sebe provoditi nu\u017ene promjene u ekonomiji, u pravosu\u0111u, u dru\u0161tvu. Ne treba nam nitko izvana govoriti \u0161to je potrebno, sve to znamo i sami. Iza zatvorenih vrata svi se politi\u010dari sasvim lijepo sla\u017eu oko ve\u0107ine stvari, ali nitko nema hrabrosti iza\u0107i s istim u javnost jer se boji gubitka glasova. Unutarnja slaba\u0161nost dovela je do jedinog mogu\u0107eg pokreta\u010da promjena: euro-\u0161kripca. Nakon pritisaka prilagodbe pri ulasku u uniju izgubio se zama\u0161njak, splasnuo je elan, a volja za reformama ishlapila. Jedino \u0161to je preostalo jest upregnuti proces uvo\u0111enja eura kao kohezivnu lokomotivu kroz reforme, te skalpelom eura rezati ono \u0161to se i bez eura mora, te tako ste\u0107i ispriku: \u201cbira\u010di, mi to moramo ne zato \u0161to to \u017eelimo, nego je to uvjet za ulazak u euro-zonu<\/i>\u201d. Odgovornost za te\u0161ke, ali nu\u017ene odluke, za zahtjevne reforme prebacit \u0107e se na stisak euro-kluba jer nema doma\u0107e snage koja bi iznijela i provela strukturne reforme. Drugim rije\u010dima, i lijevi i desni znaju \u0161to se treba u\u010diniti i \u0161to je nu\u017eno, ali se boje da bi poslije izgubili izbore. Budu\u0107i da im je va\u017enije biti na vlasti nego disati ovako se odgovornost mo\u017ee svaliti na tre\u0107e, a cijena opstanka politi\u010dkoga duopola platit \u0107e se kunom.<\/p>\n Ne treba podcijeniti da volja Hrvatske za eurom osna\u017euje (bar malo) i euro-zonu jer nakon dugih godina kriza i nestabilnosti, evo!, jedna \u010dlanica unije i dalje prepoznaje euro kao vrijedan projekt i \u017eeli mu pristupiti, za razliku od sve ja\u010dih glasova iz drugih \u010dlanica koje zazivaju povratak nacionalnim valutama. Hrvatska bi zapravo mogla profitirati od fragilnosti eura jer te\u017ee je upasti u mo\u0107an, bogat, ure\u0111en klub nego u izranjavanu, klimavu reprezentaciju koja ima izvrsnu sredinu, ali kilavu periferiju – napad i obranu. Zato je ovo mo\u017eda najbolji trenutak za po\u010detak postupka pristupanja euro-zoni.<\/p>\n Politi\u010dki vrh navodi kako su se gra\u0111ani odlu\u010dili za euro na referendumu za pristupanje Europskoj uniji, te da Hrvatska mora uvesti euro jer se na to obvezala ugovorom o pristupanju uniji. To nije potpuna istina jer se ne mo\u017ee znati \u0161to je tko mislio kad je zaokru\u017eivao za EU, a iako se od svih \u010dlanica tra\u017ei uvo\u0111enje eura nigdje nije navedeno u kojem roku: to mo\u017ee biti 2020. ali i 2120. godine, ovisno o volji \u010dlanice (i tome jesu li kriteriji ispunjeni).<\/p>\n <\/p>\n
\nZamislimo no\u0107nu vo\u017enju po jakoj ki\u0161i. Kad je auto kupljen prije nekoliko godina zra\u010dni su jastuci kao dodatna oprema bili skupi, pa voza\u010d nije htio nadoplatiti za njih. Iskrsne izvanredna situacija, sudar je neizbje\u017ean, kad u milisekundi netom prije udarca zaustavi se vrijeme, kao da je netko pauzu pritisnuo, i glas upita voza\u010da: \u201cKoliko ste sad voljni platiti za zra\u010dni jastuk koji vam mo\u017ee spasiti \u017eivot<\/i>?\u201d Nema toga broja, nebo je plafon, \u017eivot je cijena.
\nMonetarna suverenost je skupa oprema koja skoro uop\u0107e ne treba sve dok jednom ne zatreba, i zato je prakti\u010dno nemogu\u0107e procjenjivati njenu realnu vrijednost. Ona ne sprje\u010dava sudare, ali ih mo\u017ee amortizirati. Ne obe\u0107ava izlazak iz vozila bez polomljenih kostiju, ali mo\u017ee spasiti \u017eivot. Da, ona ima svoje tro\u0161kove, ali sve \u0161to vrijedi ko\u0161ta, i zato je sva diskusija oko tro\u0161kova monetarne suverenosti u svojoj sr\u017ei bespredmetna; kao \u0161to se ne mo\u017ee imati geostrate\u0161ka politi\u010dka mo\u0107 bez ulaganja u vojnu opremu koja se uglavnom uop\u0107e ne koristi, tako se se ne mo\u017ee imati ni monetarna suverenost bez tro\u0161kova vlastite valute.<\/p>\nTrenutak<\/strong><\/h2>\n
Referendum<\/strong><\/h2>\n