…i bolje da si mi krepa, sivče

Primjenjujemo feminističku posthumanističku iteraciju performativnosti kako bismo ilustrirali i objasnili tko je magarac, što doživljava i kontekst unutar i kroz koji se te performanse konstituiraju. Metodološki spajamo alate iz znanosti o dobrobiti životinja s društvenim znanostima kako bismo otkrili fizička i emocionalna stanja bića magaraca, kao i načine na koji ljudi koriste, brinu i vrednuju magarce u ovom specifičnom kontekstu. Naši nalazi otkrivaju magareće subjektivitete (iskustva) koje karakteriziraju relativni napori, teškoće i ugrožena fizička i emocionalna dobrobit; magareći subjekti (identiteti) utemeljeni u njihovom marginaliziranom statusu unutar vladinih i svakodnevnih područja za život; i magareća prostornost (kontekstualni čimbenici) koji proizlaze iz njihovih performansi kao radnih životinja, manjih od stoke, i putevi izlaska iz siromaštva.
Izvor:  https://doi.org/10.1177%2F0263775815604922

(Toma Bebić imao bi što reći o ovom radu…)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *