Komu vjerovati?


Jer, ovako mi reče Jahve,
kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide:
„Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove;
ne bojte se čega se on boji i nemajte straha.“
Izaija 8, 11-12

„Trojica mogu čuvati tajnu ako su dvojica od njih mrtvi.“
Benjamin Franklin

Svijet je ne samo podijeljen, nego još gore – radikaliziran. Glavna tema razgovora posvuda je (ne)cijepljenje i potvrde o njemu. Vrlo često osobe od kojih bi očekivali da će se priklanjati jednoj strani gorljivi su zagovornici baš suprotnoga, a drugi za koje bi pomislili da će rezonirati ovako, rezoniraju onako. U svakom slučaju povišene su emocije s obje strane, a pokušaji uravnoteženja pozivanjem na neki srednji put čine se kukavnim, beskičmenjačkim, populističkim, što uglavnom i jesu. Jer istina ne može biti i nije relativna; ili je u Hrvatskoj preko deset tisuća umrlo od covida-19 ili covid-19 ne postoji i sve je to urota; ne može biti i jedno i drugo. Ili bi cijepljenje moglo smanjiti broj budućih smrti i teških oblika bolesti, ili ne može; srednjeg puta nema. Posljedično, ili je potrebno cijepiti se, ili građani trebaju imati slobodu i bez ograničenja, i bez odgovornosti, ali ne ide i jedno i drugo. Ili svi mediji lažu, ili neki ne lažu; opet ne može oboje. Srednji se put čini nemogućim. Otud ekstremizacija.

Iako je riječ o interdisciplinarnom području koje se ne tiče samo ekonomije, ekonomski učinci necijepljenja su golemi, a novac namijenjen izravnim troškovima testiranja i liječenja mogao bi se utrošiti daleko, daleko pametnije. Koliko škola i vrtića bi se moglo sagraditi, koliko kuća u Glini obnoviti novcem koji se u Hrvatskoj potroši samo na testiranje u jednom jedinom tjednu? Posljedice za gospodarstvo osjetit će se vjerojatno i desetljećima. Covid-19 najžešći je globalni ekonomski šok nakon drugog svjetskog rata. Da, prezasićenost temom pandemije izazvala je umor i najlakše bi bilo okrenuti glavu i baviti se nečim drugim. Ali izdatci su nezamislivo visoki, čak neprocjenjivi, i ne dopuštaju ignoriranje. Tko će ih platiti? I je li razumno plaćati skupo liječenje ako postoji mogućnost relativno jeftine prevencije, i to samo zato da bi se akomodiralo nečijim hirovima…?

S druge strane, je li riječ o hirovima ili netko u svemu ovome profitira? Je li se koji drug snašao? Bez sumnje jest. Čovjek je snalažljiv. No, to što su neki uspjeli iskoristiti nove okolnosti za svoju dobit još uvijek ne znači nužno da su učinili nešto nemoralno, zlo. Jedno je izazvati, uzrokovati izvanredne okolnosti, a drugo je naknadno ih okrenuti u svoju ekonomsku korist. Na tom tragu jedan je naš euro-parlamentarac izjavio: „Vjerovati da farmaceutska industrija želi zdrave građane je isto kao i vjerovati da vojna industrija želi mir u svijetu“ – što se nemilosrdno dijeli društvenim mrežama. Logika ekonomske aktivnosti koja se ovdje podrazumijeva je ista ona Trumpova; pretpostavlja se da je ekonomija jedino i isključivo eksploatacija. Ako netko profitira, s druge strane neizostavno mora postojati gubitnik, eksploatirani. Trgovinska razmjena je pljačka slabijega. Kooperacije, zajedništva, partnerstva, su-djelovanja, obostrane koristi – ne postoje. Čovjek je čovjeku jedino i samo vuk.

Ako je to tako, prihvati li se takav model ekonomije, bi li se onda moglo reći i sljedeće: „Vjerovati da prehrambena industrija želi site građane je isto kao i vjerovati da proizvođači madraca žele naspavane, isto kao i da autoindustrija želi putnike koji uspješno dolaze s točke A do točke B, isto kao i da graditelji kamina žele kupce kojima je toplo, ili vjerovati da obućari žele hodače kojima su stopala suha?“ Može se, sve se može reći – ovih dana svatko vjeruje da ima pravo govoriti o svemu, svi su eksperti i razumiju se u sve, od genetike preko ekonomije do toksikologije. „Kritički“ razmišljaju o pojmovima o kojima objektivno ne znaju skoro pa ništa, o čemu se nisu obrazovali, čiju unutarnju strukturu ne razumiju i ne znaju ju opisati, ali su baš jutros o tome pročitali članak na Facebooku koji ih je naglo promovirao u „kompetentne“.

Nažalost, više u pitanju nisu samo ekonomske posljedice, ulozi su podignuti do maksimuma. U argumentaciji se koriste pojmovi poput fašizam, Antikrist, apokalipsa, rat, konačni obračun zla i dobra,… To je plafon, više od toga ne ide. Kako se svijet našao ovdje? Komu i zašto vjerovati? Kako prepoznati istinu, a kako zavjeru? Zašto mnogi vjeruju u urote?

***

Zavjere ili urote tajne su…

…cijeli članak pročitajte u dvobroju Prilike, mjesečnog priloga Glasa Koncila, od 2. 12. 2021.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *