Izbori su masivna, izvanredna i složena operacija:
najveća manifestacija građanskog društva koju će itko od nas ikad doživjeti.“
David Cowling, BBC-jev politički analitičar
„Demokracija je pravo na to da te glupa masa nadglasa.“
Antonije Pušić (1963 – ), crnogorski pjesnik
Sve što vrijedi nešto košta. Ono što vrijedi najviše, najviše i košta, i to dotle da se cijena ne može nalijepiti. Koja je ovih dana cijena mira? Pošto sloboda?
Sloboda i demokracija međusobno su uvjetovane. Demokracija se može promatrati kao sredstvo za osiguranje i unaprjeđenje slobode, a sloboda je ključni temelj koji podupire demokratski proces i njegov legitimitet. Demokracija nije bajna bajka, jer se primjerice i glas jednog neslobodnog ubojice i silovatelja koji u zatvoru pristupa izborima (jer ima pravo na to) broji potpuno jednako kao i glas jednog laureata Nobelove nagrade za mir, ili svjetski uglednog neurokirurga. Pa ipak, sloboda kroz demokraciju daje temelj koji društvu omogućava napredak, inoviranje i samoregulaciju kroz pluralizam mišljenja i širok spektar ideja, makar dolazile i iz zatvora. (Ondje leže i promućurni, samo su bili neoprezni.)
Slijede izbori u Hrvatskoj. Voli se floskulirati da su izbori praznik demokracije. Valja pripremiti zastave i zaklati volove. Slijede izbori i u SAD-u na odjelu gerijatrije; treba odlučiti između 77 i 81-godišnjaka. Hrvatski građani ondje ne glasuju niti ih se išta pita, ali će svejedno itekako osjetiti posljedice. Samo na troškove izborne promidžbe, odnosno marketinga, kandidati i stranke preko bare spucat će iznos koji je na razini trećine čitavog hrvatskog državnog proračuna.
Troškovi demokracije višestruki su: obuhvaćaju ne samo marketinška, tj. financijska već i administrativna opterećenja. Omašno je ekonomsko breme, osobito kad se ugradi u kontekst neprestano rastućih državnih rashoda i deficita. Visoki su i administrativni troškovi jer kvalitetno izvedeni izbori zahtijevaju pozamašne organizacijske kapacitete. Postoje i ekonomske i političke implikacije ovih troškova. Ekonomska i politička pitanja i institucije isprepletene su i neodvojive. A budući da ne postoji jasna, univerzalna i općeprihvaćena specifikacija javnog interesa ili općeg dobra, upravljanje ekonomskom politikom često se svodi na beskrajnu raspravu oko normativnih ili subjektivnih stavova i sudova političara. S obzirom da se isti ti političari etabliraju na izborima koji imaju svoj trošak, petljanac je zaokružen.
S druge strane, izdaci na politiku često se kude a da se ne poimaju javna dobra koja se tim izdacima plaćaju. To postaje jasno kad demokracija vene; kad se kao normalno nameće da najutjecajnija osoba u državi za glavnog državnog tužitelja forsira osobu koja komplotira s najpoznatijim državnim bjeguncem od zakona, tad postaje jasno koliko je nekvarna demokracija krhka. A bez javne potrošnje na izbornu administraciju nema demokracije, pa i ako je ona najmanje loš politički sustav kojeg znamo (kako ju je Churchill otprilike opisao). Zato izbore ne valja otpisati i uvijek valja izaći, makar prekrižili sva imena.
***
Ekonomisti vole promatrati financijske izvještaje jer daju kvantitativni uvid u „zdravlje“ i poslovanje promatranog subjekta. U tekućoj tzv. super-izbornoj godini, kad je starter već opalio pištolj za početak utrke i odlučio raspustiti Sabor, nije zgorega pogledati kako stoje dvije najveće domaće stranke: HDZ i SDP. Transparentnost je kvačilo demokracije.
Preuzeti su godišnji podaci koje stranke same dostavljaju (jer moraju) Državnom izbornom povjerenstvu sa servisa www.izbori.hr. Kompilirani su, obrađeni, te su iz guste šume raznoraznih brojki izvađene samo najzanimljivije i najvažnije stavke – one koje su same po sebi bitne (veličina imovine, financijski rezultat, i sl.), kao i one kod kojih su značajne razlike između najveće dvije stranke.
Koliko su ovi podaci vjerodostojni? Siva ekonomija je onaj dio gospodarstva kojega nema u službenim statistikama i financijskim izvještajima, a Hrvatska je u recentnom istraživanju koje je netom prezentirano u Saboru po obujmu sive ekonomije rangirana na predzadnje mjesto u Europskoj uniji – gora je jedino Bugarska. U Hrvatskoj je sivilo procijenjeno na 30,5% BDP-a, odnosno na 21 mlrd. eura. Budući da su političke stranke ne samo obični dio ekonomije, nego njome kormilare, opravdano je pretpostaviti da ni njihovo operiranje nije ništa bolje i „čišće“ od funkcioniranja ekonomije u cjelini. Svejedno, iako su podaci iz stranaka zasigurno i porozni i hrđavi, korisno je pogledati bar njihovu okvirnu strukturu.
Osim podataka iz DIP-a iz Sabora je kompilirana statistika o financiranju pet najvećih stranaka iz državnog proračuna (ali ne i lokalnih – općinskih, gradskih, i županijskih proračuna) u zadnje četiri godine; to su iznosi koje su stranke dodijelile same sebi iz džepova poreznih obveznika. Dobro ih je promotriti i podsjetiti se koliko su političari sami sebi isplatili.
Raspoređivanje novca strankama iz državnog proračuna prema odlukama Sabora, u milijunima eura (isključeni lokalni proračuni)
| Raspoređeno strankama iz državnog proračuna, prema odlukama Sabora | Ukupno 2021-2024, u milijunima eura |
| HDZ | 13,73 |
| SDP | 7,66 |
| DP | 2,44 |
| Most | 1,75 |
| Možemo | 1,13 |
Stanje ukupne imovine također je zanimljivo; početkom promatranog razdoblja SDP je imao za 1,5 milijun eura više ukupne imovine od HDZ-a, ali je tijekom zadnje četiri godine HDZ jačao a SDP slabio, tako da se 2023. stanje okrenulo i HDZ je završio na 7,04 milijuna eura, što je 1,3 milijuna eura više od SDP-a.
Ukupna imovina, u milijunima eura
U ukupnoj imovini pod-stavka “poslovni objekti” je oko dvostruko veća kod SDP-a kroz cijelo razdoblje, ali zato HDZ caruje u pogledu novca na računima; 2023. godinu završio je sa 4,8 milijuna eura, a SDP sa samo 66 tisuća. Valja primijetiti i da SDP u odnosu na konkurenta ima značajno veće obveze prema dobavljačima, kao i obveze za kredite i zajmove.
Novac u banci i blagajni, u tisućama eura
Dramatično je veća stranačka disciplina u HDZ-u nego u SDP-u; dok se u HDZ-u potraživanja za neplaćene članarine kreću u rangu dvadesetak tisuća eura u zadnje četiri godine, na Iblerovom trgu ista se stavka broji sa sedam znamenki i još k tome raste, da bi 2023. dosegla preko 1,6 milijuna eura.
Potraživanja za neplaćene članarine, u tisućama eura
Što se tiče prihoda i rashoda, HDZ bitno više troši na usluge promidžbe i informiranja; ukupno je od 2020. do 2023. g. potrošio 4,9 milijuna eura, a SDP više nego duplo manje – 2,2 milijuna. Također su kod HDZ-a značajno veći priljevi na novčane račune i blagajne. Ukupno su u promatranom razdoblju iznosili skoro 40 milijuna eura, dok su kod SDP-a iznosili 27,6 milijuna. Kad se promatra financijski rezultat, tzv. “dobit ili gubitak” godine, točnije razlika ukupnih rashoda i prihoda, u posljednje četiri godine SDP je u neprestano u minusu, koji se ipak doduše smanjuje. S druge strane, HDZ ostvaruje redovito sve veću “dobit”, te se ona 2023. godine popela na skoro 5,5 milijuna eura.
Financijski rezultat (višak ili manjak prihoda), u milijunima eura
Kako to da je HDZ u većini stavki bitno bolje pozicioniran od SDP-a? Među ostalim, razlog je i u tome što mu se iz proračuna (državnog, ali i proračuna jedinica lokalne uprave i samouprave) isplaćuje gotovo dvostruko više. Doduše, na izborima 2020. osvojio je skoro 50% više glasova od SDP-a, ali disproporcija postoji. Iako je prvi imao 50% više glasova, dobiva ne 50 nego skoro 100% više novca od drugoga. HDZ je u četiri godine od 2020. do 2023. g. iz raznih proračuna od poreznih obveznika uprihodio 21,6 milijun eura, skoro dvostruko više od SDP-ovih (također nemalih) 11,7 milijuna. Također, vidljiva je razlika između onoga što si stranke isplaćuju odlukama Sabora iz državnog proračuna, i onoga što si isplaćuju iz lokalnih (općinskih, gradskih, županijskih) proračuna – npr. HDZ je u četiri godine (2020-2023) iz lokalnih proračuna uprihodio 8,9 milijuna eura, dodatno uz ono što si je dodijelio odlukama Sabora.
Prihodi iz proračuna, u milijunima eura
Sve u svemu, što se može zaključiti? Vlast je poput vrtloga koji sam sebe hrani. Što si više na vlasti, dobivaš više novca, a što više novca imaš lakše i dulje se održavaš na poziciji. Vlast je slast. Dobar tek!
Tekst je objavljen Prilici, mjesečnom prilogu Glasa Koncila, u broju 4/2024