Tko je zaradio na „divljanju“ franka?

Sredinom siječnja 2015. ponovno se dogodio šok s tečajem švicarskog franka. Budući da na prvi skok tečaja (2011.) nitko od nadležnih, a ni domaće banke, nisu primjereno reagirali, tek se ovim poremećajem stvorio dostatan moment za promjene u kreditnoj politici banaka u Hrvatskoj. Nastavi čitati

Nešto za ništa – financijske prijevare

Ne raditi ništa a svejedno masno zarađivati, za mnoge je ultimativni ideal. Prihodi neproporcionalni uloženom trudu i vremenu, odnosno novac bez rada etablirao se kao posve uobičajen cilj u društvu u kojem su vrijednosti poremećene. Usporedo s tim zaboravlja se da je radnik „vrijedan plaće svoje“ (Lk 10, 7), pa mnogi rade mjesecima za okruglu nulu (štoviše, kod nas je moguće i da poslodavac ne isplaćuje radnike ali istodobno financira političke stranke). Rad se omalovažava, cijeni se nerad, a zavidi se onima koji zarađuju najviše radeći najmanje. Treba li onda čuditi što brojni traže alternativne izvore dodatnih prihoda, odnosno na razne načine nastoje umnožiti i oploditi stečenu ušteđevinu?

Nastavi čitati

Mali krediti od sv. Franje do Muhameda Yunusa

Što je zajedničko traktorima koji blokiraju ceste, novom izdanju domaćih 10-godišnjih obveznica od tričavih 3.500.000.000,00 kuna plus 350.000.000,00 eura (koje „ne predstavlja novo zaduženje“ – pojasniše građanima-vrtićarcima da se ne bi možda prestrašili…), i stečaju primjerice Peveca? Pa zapravo više toga, no kao temeljna značajka mogla bi se nazrijeti bujica raznoraznih problema nakon zatvaranja priljeva novca. Financijski sustav je krvotok gospodarstva; ono što nije dobro prokrvljeno trne, a čemu se dotok potpuno zavrne ožeže infarkt. „Topla voda“ reklo bi se: sve su ovo još u srednjem vijeku primijetili i franjevci.

Nastavi čitati

Velika bazuka za Grčku

„Kriza se neće razriješiti tako što ćemo ju gađati novcem.“
Jens Weidmann, predsjednik njemačke središnje banke

„LTRO je postigao neupitan uspjeh.“
Mario Draghi, predsjednik europske središnje banke

 

Antonije Pušić, crnogorski predstavnik na ovogodišnjoj pjesmi Eurovizije (poznatiji kao Rambo Amadeus), u četiri je riječi svoga refrena upakirao više sadržaja negoli svi ostali sudionici ove kič-parade zajedno. Genijalno je i duhovito sublimirao sve ono što se u posljednje vrijeme događa u ekonomiji i politici Europske unije: „euro-neuro, monetary breakdance“ – što će reći: euro-države neurotično izvode monetarni breakdance.  Ako su donedavno vodeće osobe unije samodopadno i graciozno plesali bečki valcer, sada se uz duboke basove i brze ritmove okreću na glavama, a publika promatra hoće li polomiti vratove.

Nastavi čitati