Infuzije obmanama

Ne bojimo se američkom narodu povjeriti neugodne činjenice,
strane ideje, čudne filozofije, i konkurentske vrijednosti.
Jer, država koja se svojim građanima boji prepustiti da sami na otvorenom tržištu prosuđuju
što je istina, a što obmana, država je koja se boji svojih građana
.“
J. F. Kennedy

 

Paranoja je užasna. Posvuda zavjere, obmane, urote; nigdje bezazlenosti, slučajnosti, neplaniranosti. Svejedno, čovjek hodajući kroz život traži nekakav red u nerazmrsivo zapetljanoj mreži ljudi, odnosa i institucija koje ga okružuju – inače bi pobudalio u općem kaosu. U tom smislu, biti slijep pred obmanama kojima je suvremeni „homo potrošač“ opkoljen znači biti naivan. Ove obmane nalik su infuzijama: tkogod je proveo sate i sate promatrajući kako infuzija sporo, kap po kap, ulazi u krvotok, direktno u organizam, i apsorbira se u tijelu gotovo odmah, vjerojatno se začudio kako svaka ta suzica kapajući u sporom ritmu ima moćan učinak na tijelo. Ali, ovdje uopće nije riječ o medicini.

Nastavi čitati

Tranzicija: dva desetljeća života na tržištu

„Živimo u doba tranzicije, u nesigurno vrijeme koje će vjerojatno potrajati do kraja ovog stoljeća. Tijekom tog razdoblja bit ćemo dovedeni u iskušenje napustiti neke ustaljene principe i opredjeljenja koji su se pokazali ispravnima u teškim vremenima prošlih generacija. Ne smijemo popustiti pred ovim napastima.“
Jimmy Carter,
bivši predsjednik SAD, dobitnik Nobelove nagrade za mir,
u oproštajnom govoru izrečenom prije točno 30 godina

Otkada je ovaj dio Europe prije oko dva desetljeća raskrstio s (tada neupitno) mrskim komunizmom, te s veseljem i nadom ušao u proces tranzicije u tržišno gospodarstvo, veličanstveno Tržište postalo je početak i kraj, otac i majka sveukupne društvene stvarnosti, ne samo ekonomske. Još uvijek nedovršenom tranzicijom tzv. tržišni principi postali su univerzalni, sveprimjenjivi, i zapravo jedini relevantni u društvu. Sve je istrgnuto iz dotadašnjeg oblika postojanja i bačeno na tržište, odnosno Tržištu pod noge: proizvodi i usluge, obitelji i pojedinci, znanost i umjetnost, životi i sudbine. Idoli ponude i potražnje upravljaju svime, i kaže se da pri tom nisu ni surovi ni dobrohotni, oni jednostavno jesu. Tržište svemu lijepi bar-kod i cijenu, sve gura na tezulju, sve procjenjuje, i određuje što je vrijedno, a što nije. Pojedincu, koji je od čovjeka „evoluirao“ u potrošača, hipnotički sugerira kako je ono nepogrešivo i sveravnajuće. Tržište je postalo apsolutno, rekao bi američki sociolog B. Barber.

Nastavi čitati