Koliko ima “novaca” u stečajevima u Hrvatskoj?

Izišao je rad za kojega sam podatke prikupljao tijekom cijele 2018. godine, a koje sam obrađivao nekoliko mjeseci tijekom 2019. godine.

Glavni urednik časopisa, ujedno dekan, predložio je da rad bude objavljen paralelno i na engleskom i na hrvatskom jeziku, i to stoga što je engleski standardni jezik časopisa, a i na hrvatskom jer je ciljna publika domaća, te jer sam ja želio da ide na materinjem.

Rad se može vidjeti ovdje (i na engleskom i na hrvatskom):
http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=1008505

Izdvojit ću ovdje samo dva dijela rada na hrvatskom:

Sažetak:

Ovaj rad nastoji ispitati koliko iznose imovine dužnika u stečajnim postupcima u Republici Hrvatskoj u suodnosu s imenovanjima voditelja istih postupaka. Ciljevi i svrha su pružiti dinamičko-analitički prikaz sustava imenovanja voditelja stečajnih postupaka u Republici Hrvatskoj, te ih analizirati u relaciji s nominalnim iznosima imovine dužnika. Baza podataka o imenovanjima koju objavljuje Ministarstvo pravosuđa povezana je s godišnjim financijskim izvješćima dužnika te je formirana inicijalna matrica s 32.840 imenovanja u kojoj dužnici imaju ukupnu nominalnu aktivu od 70,07 milijardi kuna. Kao takav rad se temelji na kreaciji nove baze podataka koja povezuje imenovanja voditelja postupaka s iznosima imovine dužnika u tim postupcima. Rezultati pokazuju da stečajni sustav Republike Hrvatske godišnje prosječno obrađuje predmete u vrijednosti od oko 10 milijardi kuna što izvrsno opisuje njegovu važnost za ekonomiju u cjelini, ali i za pravni sustav koji ju regulira. Također, rezultati po prvi put u Hrvatskoj omogućuju javni uvid u kvantitativne indikatore u stečajnim postupcima na nacionalnoj razini što otvara prostor ekstenzivnijim istraživanjima.

Iz rezultata + zaključak:

Konačno, uzevši u obzir sljedeće elemente:

  1. razdoblje promatranja je nešto dulje od tri godine (1. rujna 2015. – kraj 2018.),
  2. za nešto manje od pola svih predmeta uspješno je pronađen podatak o visini ukupne aktive dužnika,
  3. za dužnike kod kojih ne postoji podatak o visini imovine može se pretpostaviti da imaju relativno malenu (ili čak nepostojeću) imovinu,
  4. suma aktive svih dužnika iznosi 39,29 milijardi kuna,
  5. iznosi aktive su nominalni, a u praksi su često niži,

može se iznijeti procjena da stečajni sustav Republike Hrvatske godišnje obrađuje stečajeve koji imaju vrijednosti od približno deset milijardi kuna. Uz empirijsku činjenicu da većina stečajeva završi likvidacijom, rasprodajom imovine i otkazima, može se također pretpostaviti da većina ove ekonomske vrijednosti biva nepovratno izgubljena.

Ovaj rad nastoji doprinijeti argumentiranoj diskusiji o načinu imenovanja voditelja stečajnih postupaka u Republici Hrvatskoj iznošenjem kvantitativnih pokazatelja koji su u domaćem okruženju oskudni, te su ovdje po prvi put povezani iznosi imovine dužnika s imenovanjima voditelja postupaka, kao i kvantitativni pokazatelji na nacionalnoj razini.

Temeljem istraživanja može se okvirno procijeniti da stečajni sustav Republike Hrvatske godišnje obrađuje predmete u vrijednosti od oko deset milijardi kuna. Ovo izvrsno oslikava značaj stečajnog sustava za ekonomiju u cjelini, te ukazuje na potrebu pomnijeg nadzora i veće razvidnosti svih elemenata toga sustava. Kod predmeta s velikom imovinom dužnika zaobilazi se nasumični način odabira upravitelja, te je imovina dužnika u prosjeku oko pet puta veća kod ručnog načina postavljanja nego kod ostalih metoda odabira voditelja postupka. Praktično to znači da je nasumični način odabira upravitelja (koji bi trebao biti pravilo, uz poneke iznimke) formalni propis koji se zaobilazi kad god je imovina dužnika veća od prosjeka.

Većina imovine svih dužnika nalazi u malenom broju predmeta: 47% sve imovine nalazi se u 0,7% predmeta, a njih čine dužnici koji imaju više od sto milijuna kuna imovine. S druge strane, najveći broj slučajeva (njih 73%) čine dužnici koji imaju manje od milijun kuna imovine, no oni zajedno čine manje od 4% sve imovine u stečajnom sustavu. Oko sto slučajeva čini više od pola sve stečajne mase u Hrvatskoj.

Promatrajući prethodno utvrđenu nejednaku opterećenost upravitelja može se također uvidjeti da je vodećih deset upravitelja paralelno imenovano na više od 20 predmeta (svaki, a pojedini i na preko 30) kod kojih je je prosječna imovina veća od deset milijuna kuna (kod prvih pet i preko 20 mil. kn). Dakle, njih deset vodi ukupno više od 240 predmeta čija ukupna nominalna imovina iznosi skoro 6 milijardi kuna. Drugim riječima, dužnici kod ovih deset upravitelja u 243 predmeta imaju podjednaku sumu imovine koliku imaju i svi dužnici kod 166 upravitelja u 2.978 predmeta s dna ljestvice. Za osobu koja paralelno vodi preko 20 tvrtki, a da pritom svaka od njih ima (u prosjeku) preko deset milijuna kuna imovine, može se pragmatično pretpostaviti jedno od sljedećeg: ili (a) ima izvanredne menadžerske kompetencije; ili (b) ne uspijeva kvalitetno voditi sve te poslove pa će radna mjesta i većina vrijednosti imovine nestati u stečaju; ili (c) ona samo nominalno vodi postupak, a zapravo je posrijedi kakav drugi operativni aranžman. Bilo kako bilo, ovakav sustav nije uspostavljen tako da optimizira opstanak dužnika i očuvanje ekonomskih vrijednosti: imovine dužnika i radnih mjesta.

Manjkavost svih analiza ove vrste očituje se u tome što su iznosi imovine (ukupne aktive) nominalni, dok su realni – stvarno zatečeni – pri otvaranju postupka najčešće niži. Moguće je i da dužnik iskazuje višemilijunsku imovinu u godini prije pokretanja postupka, a da kod samog pokretanja više nema ništa. Zbog nepostojanja sustavno prikupljenih kvantitativnih podataka zasad je nemoguće precizno ili barem okvirno procijeniti koliki postotak bi bilo korektno primijeniti za umanjenje vrijednosti imovine, te stoga i sve iznose u ovom radu valja promatrati okvirno.

U budućim istraživanjima bilo bi korisno proširiti vremenski horizont analize te promatrati komparativnu situaciju u odnosu na jurisdikcije sličnih ekonomskih i pravno-kulturnih tradicija. Također, bilo bi korisno sustavno prikupiti podatke o jazu između deklariranih i realnih iznosa imovine dužnika u svrhu bolje procjene ekonomskih aspekata stečajnog sustava.

***

Uz to objavljujem SHA512 hash jedne refleksije u svezi rada (datum objave: 28. 6. 2019.):
C103C2E51D83271F1D260E5BC39695325C19F280CBF6C4743ACDCC335100984E9913AA2A4763E5E5259DB9D6E98B4720E635AA20862DFB78496E5ED0F4F324FD

 

一带一路 (koridorima globalne dominacije)

Čovjek koji ne razmišlja i ne planira unaprijed,
naići će na nevolju odmah ispred svojih vrata.

Konfucije, kineski filozof i društveni reformator (oko 551.– 479. pr. Kr.)

Najveći je osvajač onaj koji zna pobijediti bez borbe.
Lao-Tse, kineski filozof (oko 4. st. pr. Kr.)

Nastavi čitati

Narodna ekonomska vjerovanja

„Osoba s uvjerenjem jednako je snažna kao 99 onih koji imaju samo interes.“
John Stuart Mill, britanski ekonomist (1806-1873)

„Veliki neprijatelj istine vrlo često nije laž – namjerna, izmišljena i nepoštena, nego mit – uporan, uvjerljiv i nerealističan. Vjerovanje u mitove dopušta lagodnost mišljenja bez nelagode razmišljanja.“
John F. Kennedy, američki predsjednik (1917-1963)

„To takozvano uvjerenje, pogled na svijet, šta je to drugo nego odijelo kojim se pred svijetom pokazujemo.“
Slavko Kolar, Šljiva (1891-1963)

Nastavi čitati

Jednoumlje hrvatskih ekonomista: odbacivanje monetarne suverenosti

Poznata Trumanova doskočica “Dajte mi jednorukog ekonomista” cilja na notorno poznatu činjenicu da se ekonomisti oko većine stvari ne slažu. Postići konsenzus ekonomista oko bitnih ekonomskih pitanja je vrlo, vrlo teško. Uvijek će se naći netko tko će pronaći neku kritiku, neki minus, neku lošu stranu. To je u redu – ekonomisti analiziraju društvo, a društvo je iznimno kompleksno i uvijek postoje neki kontraefekti, suprotne strane, drugačiji pogledi.

Ali, čak i ako se doista ne pronalaze loše strane i većina ima jedno te isto mišljenje, dužnost je akademske zajednice kritički promišljati i preispitivati ekonomska pitanja s neutralne, nepristrane pozicije, i barem teoretski razmatrati manjinske stavove.

K tome – jasno je da je suvremeno hrvatsko društvo u mnogim stvarima podijeljeno. Za svaki politički potez uvijek će se naći netko tko će biti protiv.

Ako dakle promatramo sljedeće “jednadžbe”:
ekonomisti = pluralizam,
Hrvatska = pluralizam,
iz čega proizlazi hrvatski ekonomisti = pluralizam²;
fascinantno je promatrati jednoumlje hrvatskih ekonomista u svezi odbacivanja monetarne suverenosti. O uvođenju eura i odbacivanju kune čini se da svi imaju isto mišljenje.

Fascinantno!

Moderna monetarna teorija

“Svi smo se složili da je tvoja teorija luda.
Pitanje je samo je li dovoljno luda da bi bila ispravna.”

Niels Bohr (1885 – 1962), danski fizičar, Nobelovac, u razgovoru s mladim istraživačem

“Kad bi Edison morao pronaći iglu u plastu sijena,
on bi marljivošću pčele istraživao slamku po slamku sve dok ju ne bi našao.
No, kad bi znao malo teorije i uz malo računanja, uštedio bi si devedeset posto posla.”

Nikola Tesla

“Prepreka nije u novim idejama, nego u bijegu od starih,
jer stare su se razgranale i proširile u svaki kutak naših umova.”

John M. Keynes, Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca

Nastavi čitati