„U svijetu postoje dvije vrste ljudi: oni koji završe ono što započnu, itd.“
Robert Byrne (1930. – 2016.), američki autor i sakupljač aforizama
„Moja budućnost započinje svako jutro kad se probudim…
Svaki dan pronađem nešto kreativno u svom životu.“
Miles Davis (1926. – 1991.), američki glazbenik
Od sutra počinjem, od ponedjeljka prestajem, u novoj godini okrećem ploču – nova je godina vrijeme grandioznih odluka. Velik dio ljudi, od jedne trećine do tri četvrtine (varira po državama), donosi nekakvu velebnu novogodišnju odluku. Najčešće se odnose na poboljšanje zdravlja: više tjelovježbe, manje ekrana, bolja prehrana i sl. Nažalost, istraživanja pokazuju da većina ne izdrži ni do kraja siječnja i da su te prekretnice često samo bajke: nerealne pričice u koje i sam pripovjedač ubrzo prestane vjerovati. Jelka se raskiti, čarolija nestane, a s njima i predanost novogodišnjoj odluci. Kako ustrajati? Kako zadržati vjeru u „bajku“?
Vjernik se redovito iznenadi koliko brzo nakon božićnog vremena dođe korizma, iako već i sam bečki TV koncert gleda u korizmenom duhu: mamuran srče rasol s namjerom obraćenja, s iskrenom voljom za promjenom. No, volja često nema snage. Ima poduzetnika koji cijeli poslovni model grade na slabosti i nedostatku samokontrole svojih kupaca. Prodaju bajke o novom početku znajući da će velik broj mušterija pokleknuti, pasti, a onda opet prodaju novi startni paket. Pretraga interneta za pojmovima „dijeta“, „fitness“ i sl. značajno je veća ne samo početkom godine, već i početkom mjeseca i ponedjeljcima, a onda Google servira reklame onih koji su zakupili riječi „fresh start“.
S druge strane, i potražnja za ustrajnošću stvara ponudu. Kao što neki prodaju novi početak, tako drugi trže dosljednost. Što kupiti kako bih ostao postojan? Na kojoj polici u dućanu stoji nepokolebljivost? Pošto upornost? Iako s odjela samopomoći u psiho-literaturi mame mnoge tone šupljih priča na tu temu, bihevioralna ekonomija (kao grana ekonomije koja se naslanja na psihologiju) može pomoći, bar malo. Ima sitnica, trikova, doskočica kojima se slab čovjek može poslužiti kako bi ustrajao. A jakog čovjeka treba povećalom tražiti.
***
„Suhi siječanj“ je naziv za izazov apstinencije u kojem se sudionici obvezuju na nekonzumiranje alkohola tijekom mjesec dana siječnja. Počeo je u Velikoj Britaniji 2013. godine i sve je popularniji; od 4.000 službeno registriranih u početku kampanje do više milijuna ljudi diljem svijeta koji sada formalno i neformalno sudjeluju u izazovu. Istraživači pokazuju da participacija nosi brojne koristi: od boljeg sna i gubitka viška kilograma, do manjeg rizika raka. Poznato je da je početak najteži i da je najvažnije izgurati prvi mjesec, a ako krene, poslije se stvar već nekako kotrlja. Slogan zato nije ‘prestanite piti zauvijek’, već ‘ja to mogu’: mogu napraviti prvi korak, odraditi jedan mjesec. Za osobe koje redovito piju trideset dana nije malo, ali je moguće, izvedivo. Potiče se uočavati pozitivne promjene u tijelu i duhu, pa zbog njih i nakon siječnja nastaviti život u „bajci“. Što savjetuju stručnjaci, kako izdurati i poslije?
Ustrajanje u obratu ima određene elemente koji su uvijek isti, neovisno o tome je li odluka ne piti, manje interneta, više se kretati, ili prakticirati duhovnu higijenu. Potrebno je dobro razmisliti i identificirati zašto zapravo činimo ono što ne želimo (ili ne činimo ono što želimo). Traži li se utjeha u hrani ili piću, ili u tom ne/činjenju? Koji je stvarni razlog? Bježi li se tako od stresa, od nekih trauma? Može li se maknuti od tegoba na bolji, mudriji način?
Mudro je iskoristiti ponedjeljak, prvi dan u mjesecu, ili novu godinu. Istraživanja pokazuju da vremenske prekretnice motiviraju jer mentalno odvajaju „staro ja“ od „novog ja“. To ne jamči postojanost, ali pomaže barem započeti. Budući da je neke odluke vrlo teško donijeti, vremenske obratnice koristan su alat za nadigrati samoga sebe.
Čovjeku je uvijek teško boriti se protiv sebe. No, daleko je teže osim nejakog ja svladavati još i otpor okoline. Ako su i bližnji protiv i nastoje ga slomiti, šanse su male. Potrebni su kao saveznici, ne kao neprijatelji. Stoga je potrebno uključiti ih, zamoliti za potporu. To također pomaže u izgradnji predanosti, jer doprinosi stvaranju obveze. Još je bolje uključiti se u grupu sličnih i bodriti se međusobno na istom putu. Jedno je istraživanje pokazalo upravo to: na uzorku od 1.066 osoba vidjelo se da oni koji imaju potporu značajno češće ustrajavaju u novogodišnjim odlukama.
Valja unaprijed pripremiti odgovor iza kojega se čvrsto stoji u lomljivim situacijama. U nekim okolnostima druga će strana tražiti slabu točku u odluci, i onda po njoj grickati i kopkati. Postoji neka neobična sreća u čovjeku kad pridobije drugoga na svoju stranu! Uzmi – neću – samo gutljaj – neću – samo griz – neću – daj hajde – a dobro, samo malčice – e, to, eto vidiš! Kolika sreća u vještici kad junaku pokvari bajku! Ako je ikad potrebno biti tvrdoglavo magare, to je u takvim situacijama. Dobro je smisliti i kakvu „bijelu laž“, jednu od onih neistina koje nikome ne škode, a koje pomažu odagnati prozelitizam. Uzimam neku terapiju; moram poslije… pa sad ne smijem; doktor zabranio; ispovjednik zapovjedio; već sam danas uzeo svoju dozu… Nekima istina jednostavno nije dovoljna, ili još gore – smeta im jer ukazuje na njihove vlastite mane.
Kad je cilj apstinencija, najveća je pogreška iščupati naviku i ostaviti rupu. Na mjestu stare navade treba odmah zasaditi nešto drugo. Zov praznine zna biti prejak, i zato je mudrije napraviti neku formu nagrade za odolijevanje iskušenju. Pritom su bolje češće i manje nagrade odmah, nego velike i rijetke, u daljoj budućnosti. Formalna obećanja, na papiru zapisana, i novčane nagrade i kazne (za dobro i za loše ponašanje) itekako pomažu, no ne treba računati s njima kao glavnim (de)motivatorima, već samo kao pomoćnima.
Velika istraživanja pokazuju da mnoge male intervencije u ponašanje funkcioniraju, ali ne nužno one na koje bismo intuitivno prvo pomislili. Među boljima su mikronagrade za ustanak nakon posrnuća. One su dizajnirane tako da priznaju kako padamo 77 puta 7 (Mt 18, 21-22), pa nagrađuju za povratak, ne za savršenstvo. Bihevioralna ekonomija tako naglašava da je volja itekako potrebna, ali je često slaba i nedovoljna. Proces provedbe značajnih odluka potrebno je uvjetovati i pomno ga dizajnirati. Da je stvarna promjena laka svatko bi se redovito mijenjao, no lako je samo bajati. Potrebno je nadigrati i nadmudriti samoga sebe kako bi se obistinilo ono što se inače čini kao bajka.
***
Bihevioralni trikovi
„Da“ umjesto „ne“
Umjesto prestani – počni. Pozitivan poziv bolje zvuči nego negativna zabrana. Nitko ne voli kad mu se govori nemoj, stani, ne-ne. Prekid s nečim lošim treba oblikovati kao početak nečega novoga, a ne kao zabranu staroga. Istraživanja pokazuju da oni koji su cilj oblikovali afirmativno značajno češće uspijevaju u zadržavanju novogodišnjih odluka.
Put, ne cilj
Umjesto odredišta treba se fokusirati na put. Cilj je jako daleko, a udaljenost obeshrabruje. Zato valja raditi korak po korak, dan po dan. Pobjeđivati u malome, a ne u velikome. Osim toga, kad se jednom dođe na cilj time priča ne bi smjela završiti, u suprotnom se čovjek vrlo brzo vrati starim lošim navikama.
Jednostavnije…
Što je kompliciranije i što je više pravila, vjerojatnije je da će se neko od pravila prekršiti. Bihevioralni ekonomisti to zovu trenje ili „psihološke frikcije“. Pritom pravila ne moraju biti ni bitna ni složena, dovoljno je samo da ih je puno. Stoga treba smanjiti broj koraka između sebe i dobre navike, odnosno učiniti kompliciranim put do nepoželjnoga.
…i bliže
Čovjek najčešće ne dođe na cilj ne zato što se putem strovalio u strašnu provaliju, nego zato što se spotakao na sitnicu. Valja si postaviti puno sitnih, malih, možda čak i trivijalnih prepreka do ponašanja kojega se želi izbjeći. Ne baš vezati se jarbol poput Odiseja, ali otežati si poznavajući sebe. Isto tako, ukloniti prepreke i olakšati pristup ponašanju kojeg se želi potaknuti.
Pametan piše, budala pamti
Evidentirati pobjedice, zapisati pomake. Bilo u nekoj aplikaciji, bilo na papiru ili kakvoj ploči. Osim što ohrabruje, pojačava osjećaj odgovornosti prema samome sebi, prema rezultatima. Podsjetnici na mobitelu, naljepnice,… Primjerice, za „suhi siječanj“ razvijena je posebna aplikacija pod nazivom TryDry koja prati i podržava korisnika u njegovoj odluci.
Plan za ustanak
Normalno je pasti; ljudski je ne izdržati uvijek sve do kraja, bez posrtanja. Plan ne ispadne po planu, zato treba planirati i mali odušak, ali i ustanak nakon većeg pada. U menadžmentu se katkad koristi tzv. pre-mortem analiza u kojoj se zamišlja da je projekt već propao, i zatim se zamišljaju razlozi neuspjeha i prije nego što projekt uopće krene. Cilj je unaprijed otkriti rizike i slabe točke kako bi se plan unaprijedio. U kontekstu novogodišnjih odluka treba zamisliti da je promjena propala, i zatim hipotetski mućkati: zašto se nije uspjelo? Odgovori će ukazati na to koji dio puta treba preventivno razminirati.
Prethodni članak objavljen je u Prilici, mjesečnom prilogu Glasa Koncila (01/2026).