Kontaktirali su me iz Indexa s pitanjima o uvođenju eura i odbacivanju kune.
Konkretno, dobio sam zamolbu da odgovorim na dva pitanja:
1. Što bi točno značio gubitak monetarnog suvereniteta, koji se spominje kao negativna strana ulaska u eurozonu?
2. Smatrate li da pozitivni učinci ulaska u eurozonu prevladavaju u odnosu na negativne, odnosno, bi li Hrvatska imala više koristi nego štete od uvođenja eura?
Sumirao sam oba pitanja u jedan, dolje navedeni odgovor.
Naravno, urednici i novinari zadržavaju pravo skraćivanja, i ja to razumijem i prihvaćam, pa je moj odgovor objavljen u bitno skraćenoj formi. Zato ga u cjelini objavljujem ovdje.
„Ovo je vrlo opširna tema koju je nemoguće ukratko obraditi, pa ću pojednostaviti neke stvari.
Monetarni suverenitet je odraz državnog suvereniteta, i ako se pitamo što nam znači monetarni suverenitet, onda se neizravno pitamo i što nam znači državni suverenitet.
Suverena država ima pravo stvarati svoj novac. Monetarna suverenost je temelj ekonomskog sustava jer je novac temelj ekonomije, a kako novac nema zlatno pokriće država ga može neograničeno stvarati (i povlačiti), odnosno njena središnja banka.
Ako smo se spremni odreći vlastite države, samostalnog odabira državne vlasti, tj. ako smo se spremni odreći državne suverenosti i prepustiti da nam drugi postavljaju i određuju i državnu i lokalnu vlast, to još uvijek ne znači da smo se spremni odreći i monetarne suverenosti, jer mnoge ljude više zanima njihov novčanik nego zastava i himna. No, monetarni suverenitet ne ide bez državnog suvereniteta, ali državni suverenitet je moguć bez monetarnog.
Stoga, ako su mnogi čak i spremni odreći se i Sabora, i predsjednika, i vlade, i ostalih organa vlasti, i zastave i himne, i dopustiti da nam drugi donose zakone i pravilnike, upravljaju vojskom i policijom, itd., još uvijek je pitanje jesu li spremni prepustiti da neka vanjska, tuđa institucija upravlja novcem kojega imaju na računu i u novčaniku. Jer, vlast ima onaj tko drži novčanik, a ne onaj koji se kiti titulom vlastodršca; tako je i u obitelji i u državi.
Ključno je sljedeće: zadržati državni suverenitet a odreći se monetarnog suvereniteta znači odustati od samostalnog vođenja ekonomske politike i prepustiti drugima upravljanje osnovom ekonomije – novcem. Možda je uslijed višegodišnje krize nekima čak i primamljivo pomisliti da je bolje da nam netko izvana upravlja ekonomijom, no treba biti svjestan da je to svojevoljni put u suvremeni kolonijalizam. Nikome nikada Hrvatska neće biti prioritet osim građanima Hrvatske. Sasvim je jasno da bi u slučaju potpunog gubitka monetarne suverenosti drugi upravljali našom ekonomijom u njihovu korist i u njihovu interesu, a hrvatski, lokalni interesi bili bi sekundarni, ako bi ih se uopće razmatralo.
Na primjeru Grčke vidimo da je demokratski izraz mišljenja većine građana suverene države nebitan ukoliko ti građani nemaju osnovni alat monetarne politike – državni novac. Mogu godinama mahati zastavama, pjevati himnu do iznemoglosti i svaki mjesec imati nove izbore – ali što im to znači ako nemaju za kruh?“
Većina članka u Indexu preuzeta je odavdje: