O “uvjetima Rektorskog zbora”

Tzv. “uvjeti Rektorskog zbora” su uvjeti, tj. kriteriji koje osoba mora ispuniti da bi bila izabrana u znanstveno-nastavna zvanja, odnosno da bi napredovala.

Dakle, tko želi postati docent, ili od docenta napredovati u izvanrednog profesora itd. mora ispuniti uvjete koje propisuje Rektorski zbor.

Rektorski zbor upravo je pripremio nove uvjete, a članovi akademske zajednice pozvani su osvrnuti se na prijedlog i iznijeti svoje primjedbe i kritike, te ovdje to i činim.

U prijedlogu novih uvjeta planiraju se uvesti četiri kategorije kriterija:

  1. kriterij nastavnog doprinosa.
  2. kriterij znanstveno-stručnog doprinosa,
  3. kriterij institucijskog doprinosa i
  4. kriterij društvenog doprinosa.

Među kriterijima “institucijskog” i “društvenog” doprinosa nalaze se novostvoreni („izmaštani”) uvjeti koji prethodno nisu postojali, i koji – smatram – imaju prevelik ponder pri izboru u zvanja. U kriterijima institucijskog i društvenog doprinosa nalaze se uvjeti poput obnašanje čelne dužnosti u javnom, poslovnom i civilnom sektoru, doprinos kreiranju javnih politika, članstvo u tijelima za izradu nacrta zakona, podzakonskih akata i drugih propisa, obnašanje čelne dužnosti, i sl. Ti i njima slični kriteriji čine 20% uvjeta za izbor u zvanje izvanrednog profesora, 33% za redovitog profesora te čak 38% uvjeta za redovitog profesora u trajnom zvanju.

Institucijski” doprinos (čak osam mogućih uvjeta) se više doima kao sustav dodatnog nagrađivanja osoba koje su dospjele na relativno visoke položaje bez obzira na uspješnost u njihovu radu. Sasvim je poznato da se izbor na položaj u određenom tijelu ne vrši uvijek po kriterijima znanstvene, nastavne ili stručne izvrsnosti već često po kriterijima afilijacije ili bliskosti određenoj društvenoj i/ili političkoj struji. Iz toga jasno slijedi da obnašanje čelne dužnosti ne bi trebalo biti kriterijem ni za izbor, ni za daljnje napredovanje u znanosti.

Nadalje, nigdje i ničim se ne propisuje uspješnost u obavljanju čelnih dužnosti, već je dovoljno samo da je osoba obnašala dužnost. Činjenica da je netko obnašao čelnu dužnost ovdje se očito smatra dovoljnom da bi se tu osobu kvalificiralo uspješnom, a da se pritom uopće ne propitkuje kvaliteta izvršavanja dužnosti na položaju. To što je netko bio član nekog tijela ili obnašao kakvu dužnost ni približno ne znači da je bio imalo uspješan u obavljanju svoga posla u tom tijelu, no svejedno se smatra dovoljnim za izbor/napredovanje u znanosti.

 

Društveni“ doprinos (također čak osam mogućih uvjeta) se također doima kao nagrađivanje osoba koje su u povijesti stekle određene položaje po raznoraznim kriterijima, ne uvijek i nužno po kriterijima znanstveno-nastavne izvrsnosti. Zašto bi “obnašanje čelne dužnosti u javnom, poslovnom i civilnom sektoru” trebalo kvalificirati osobu za rad u znanosti i obrazovanju? Biti članom “u tijelima za izradu nacrta zakona, podzakonskih akata i drugih propisa” vrlo često znači biti blizak određenoj političkoj struji; ne priprema li najčešće izradu zakona i podzakonskih akata Vlada Republike Hrvatske? Zašto bi participacija u tim tijelima bila uvjetom za napredovanje u znanosti koja bi morala biti apolitična? Osobito imajući u vidu često katastrofalnu kvalitetu zakona (dokaz: neprestane izmjene i dopune zakona, te “padovi” zakona i propisa na Ustavnom sudu). Zašto ni ovdje nisu propisani nikakvi kriteriji uspješnosti, nego je samo dovoljno biti članom nekoga tijela? Biti članom nekoga tijela u kojemu izbor za člana toga tijela vrše organi političke vlasti – katkad po kriterijima znanstvene i stručne izvrsnosti, a počesto ne – ne bi smjelo kvalificirati osobu za daljnji znanstveno-nastavni rad.

Valja uočiti i da je supstitucija nemoguća te se kriteriji „institucijskog“ i „društvenog“ doprinosa ne mogu zamijeniti npr. znanstvenom izvrsnošću. Drugim riječima, nije dovoljno biti Nobelovac: nužno je uz to i „obnašati čelne dužnosti u javnom, poslovnom i civilnom sektoru“, inače nije moguće postati profesor.

 

Tzv. „uvjeti rektorskog zbora“ su popis zahtjeva koje svaka osoba u akademskom sustavu promatra i nastoji ispuniti kako bi mogla biti napredovati (odnosno biti izabrana). Kada bi se u sustav ugradili uvjeti poput, citiram:

  • obnašanje čelne dužnosti u javnom, poslovnom i civilnom sektoru,
  • doprinos kreiranju javnih politika,
  • članstvo u tijelima za izradu nacrta zakona, podzakonskih akata i drugih propisa,
  • članstvo u tijelima nadležnim za znanost i visoko obrazovanje,
  • obnašanje čelne dužnosti,
  • članstvo u stalnim sveučilišnim tijelima,

i njima slični, akademskim bi se građanima poslala jasna poruka da će bez ne-znanstvene podrške teže biti izabrani i napredovati. Uvođenje ovakvih kriterija smatram destabilizacijom sveučilišne autonomije i kontaminacijom akademskog prostora koji bi morao biti nezavisan, apolitičan, objektivan i autonoman, a ne prostorom u kojemu bi se odabrani/podobni promovirali bez kriterija uspješnosti i u kojemu je trgovina utjecajem legalizirana.

Sveukupno, dakle, smatram da uvjeti “institucijskog” i “društvenog” doprinosa ne bi smjeli nositi više od 10 % (u najzahtjevnijem slučaju), te da bi smjeli imati vrlo malen ponder pri ostvarivanju uvjeta za napredovanje u znanosti.

Domagoj Sajter

4 misli o “O “uvjetima Rektorskog zbora”

  1. Poštovani Domagoj,
    u potpunosti se slažem. Upravo čitam uvjete i spremam se isto napisati. Ad c, imenovanje u razna tijela na sveučilištu/fakuletu je nerijetko posljedica “uklapanja” ili pripadnosti određenoj skupini, pri čemu kvaliteta rada nije važna. Kriteriji ad d se vrlo široko mogu tumačiti, a i oni su često posljedica uklapnja u razne pogodne društvene skupine.
    Podržavam Vaš prijedlog o nižem ponderu, od 10% ako uopće i toliko.
    Srdačan pozdrav
    Kristina Afrić Rakitovac, Pula

  2. Da pridodamo jos:
    Kriterij nastavnog doprinosa
    1. Uvjet mentorstva ili komentorstva pri i
    zradi završnih ili diplomskih radova
    Da je bio mentor ili komentor u izradi najmanje dva obranjena završna ili
    diplomska rada (uvjet za izbor u zvanje docenta)

    Doktorandi i poslijedoktorandi ne mogu biti niti mentori niti komentori vec neposredni voditelji(ice)

    Ostale tkz. doprinose (“institucijske” i “drustvene”) ne bi ni Mao Ce Tung bolje osmislio….

  3. Definicija Međunarodnog skupa:
    Međunarodnim skupom u smislu ovog kriterija (uvjeti B1 i B2) smatra se skup u čijem su organizacijskom ili programskom odboru zastupljeni članovi iz najmanje tri države te u čijem su sastavu sudionika zastupljeni sudionici iz najmanje tri države.

    Da nije istina bio bi vic: Hrvat, Srbin i Bosanac organizirali MEĐUNARODNI SKUP na koji se prijavili Makedonac, Albanac i Crnogorac, a ja sudjelovao na tom skupu pa mi treba potvrda njihovih konzulata o nacionalnosti ili fotokopiju rodnog lista (ovjerenu kod javnog biljeznika naravno)…

    Sad ozbiljno: Kako to dokazati?!

  4. U potpunosti se slažem s vašim mišljenjem o prijedlogu uvjeta za izbor u znanstveno-nastavna zvanja.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *