Ljubav i zloba: strane banke u Hrvatskoj

 Banka je mjesto gdje će ti pozajmiti novac ako dokažeš da ti novac ne treba.

Bob Hope, američki komičar (1903. – 2003.)

 

Ne tako davno, u divnoj jednoj zemlji, voljeli se momak i djevojka. Nije to bila luda i strasna ljubav, ali imali su potencijala. Oboje su bili mladi i neiskusni, nimalo čvrsti i postojani, poput meke gline – moglo se od njih štošta oblikovati. No on je ubrzo pao u loše društvo, trošio je novac ne pitajući odakle je, a ona ga nije znala kontrolirati. Nakon što je spiskao svoju, tratio je i njenu imovinu; još gore, uzimao je i od njene obitelji. Napokon je došao do zida i na koljenima ju je molio da vrati njegove dugove. Znala je ona da će, ako to ne učini, njegovi vjerovnici ionako pronaći trag do nje i kucati joj noću na vrata, a to nikako nije željela. Stoga se i sama zadužila kako bi vratila kredite uskoro bivšeg, i potom ga je »otpustila«, samo da ga oči njene više ne gledaju; neka se neka druga »raduje« s njime. Više iz naivnosti nego iz zlobe, reče svojoj susjedi: »Eto ti ga! Ako ga hoćeš, tvoj je.« »Što je s njegovim dugovima?« – pitala je susjeda. »Riješeni su.« »Pa dobro, možda od njega nešto i napravim« – pomisli susjeda i uzme mladića pod svoje.

Nastavi čitati Ljubav i zloba: strane banke u Hrvatskoj

Velika bazuka za Grčku

„Kriza se neće razriješiti tako što ćemo ju gađati novcem.“
Jens Weidmann, predsjednik njemačke središnje banke

„LTRO je postigao neupitan uspjeh.“
Mario Draghi, predsjednik europske središnje banke

 

Antonije Pušić, crnogorski predstavnik na ovogodišnjoj pjesmi Eurovizije (poznatiji kao Rambo Amadeus), u četiri je riječi svoga refrena upakirao više sadržaja negoli svi ostali sudionici ove kič-parade zajedno. Genijalno je i duhovito sublimirao sve ono što se u posljednje vrijeme događa u ekonomiji i politici Europske unije: „euro-neuro, monetary breakdance“ – što će reći: euro-države neurotično izvode monetarni breakdance.  Ako su donedavno vodeće osobe unije samodopadno i graciozno plesali bečki valcer, sada se uz duboke basove i brze ritmove okreću na glavama, a publika promatra hoće li polomiti vratove.

Nastavi čitati Velika bazuka za Grčku

Bonus – novo ime za nejednakost

„Kada ne bismo imali bonuse, nitko ne bi htio raditi kod nas.“
Glasnogovornik banke Drexel B. L.,
odgovarajući na pitanje zašto su isplaćivali bonuse neposredno prije otvaranja stečaja

 

Usred jednog od najvećih svjetskih financijskih centara, u V. Britaniji, državi koja se smatra bastionom tržišnog kapitalizma, premijer David Cameron prije par je tjedana pozvao na smanjenje isplata bonusa bankarima. Netko bi pomislio da se radi o socijalističkim metodama, o nedopustivom miješanju države u tržišna pitanja, a cilj inicijative je zapravo očuvanje temelja kapitalizma. Jer, socijalizam je (među ostalim) propao stoga što marljivi i uspješni nisu bili adekvatno nagrađivani, dok neuspješni nisu snosili posljedice za svoje neuspjehe. Sličan poremećaj prijeti kapitalizmu: najneuspješniji – oni koji stvaraju najveće gubitke za društvo u cjelini – ležerno si isplaćuju nagrade (bonuse) kad posluju dobro, ali ne snose nikakve posljedice kad posluju loše. Štoviše, za svoje promašaje ne samo da ne podnose račune, ne moraju ništa vratiti, i ne plaćaju nikakve kazne, već si i tada isplaćuju bonuse.

Nastavi čitati Bonus – novo ime za nejednakost