Online ispiti – jedno moguće rješenje

Uz ovaj nagli i nenadani transfer na online obrazovanje, mnogi smo se pitali: ok, nastava će već ići, ali kako izvesti pismene ispite?

Podijelit ću jedno moguće rješenje. Postoje brojna rješenja (guglajte „online proctoring“), ali ona su skupa i teško ih je implementirati u kratkom roku. Ovo je besplatno.

Sustav se sastoji od tri temeljne komponente:

  1. testa u Moodle-u,
  2. Safe Exam Browser-a, i
  3. Webex aplikacije za videokonferencije.

Prve dvije su zapravo međusobno integrirane, ali idemo redom.

1)

Moodle je već klasika, i tu se neću zadržavati. U Hrvatskoj je integriran u Loomen i Merlin, a budući da je besplatan može ga instalirati tko gdje hoće. Nakon što ste nakrcali bazu pitanjima, u postavkama testa (odnosno aktivnosti koja se općenito zove „Kviz“) treba odabrati korištenje isključivo uz Safe Exam Browser (SEB). Naravno, uz to treba ograničiti test na samo jedan pokušaj, dopustiti korištenje samo u određenom prozoru vremena, a lozinku za pristup testu ne treba stavljati (nije potrebna, lozinku za pristup ćete staviti u SEB).

U Merlinu:

U Loomenu:

2)

Safe Exam Browser – SEB je aplikacija za testiranje znanja preko računala. Kad ju pokrenete ona blokira sve funkcije računala dok se test ne završi i dok se ne izađe iz SEB-a. To znači da student ne može raditi apsolutno ništa drugo (copy/paste, multitasking, screenshot,…) dok test ne završi, odnosno dok ne izađe iz SEB-a. Za ulaz i za izlaz iz SEB-a treba imati lozinke. Bez lozinke za izlaz računalo će ostati blokirano i jedino što se može je ugasiti ga i ponovno upaliti, no tada je test završen jer mu se može pristupiti samo jednom (ograničenje u Moodle-u na jedan pokušaj).

Student sam instalira SEB kod kuće na svom računalu. Kod instalacije postavljaju se dva programa: 1) SEB i 2) SEB Config Tool. Ovo drugo je alat za namještanje postavki SEB-a kojega koristi profesor. Doduše, i student može namjestiti postavke svoje privatne inačice SEB-a kako god hoće, ali one će biti poništene jer se test u Moodle-u može startati samo s postavkama profesora.

SEB Config Tool sprema postavke u datoteku koja ima ekstenziju .seb. Kad profesor konfigurira postavke ispita (kojih ima podosta i neću o svima njima ovdje, dovoljno je reći da se puno toga može regulirati), sprema tu datoteku, recimo test.seb (ime je proizvoljno), i šalje ju studentima. Student preuzima (downloada) test.seb i pokretanjem te datoteke (uz lozinku) starta se SEB sa svim postavkama profesora.

Ključne postavke u SEB Config Tool-u su tri lozinke: lozinka profesora, lozinka za ulaz i lozinka za izlaz. Lozinka profesora (admin password) je lozinka kojom se kriptira i zaključava cijela datoteka test.seb. Logično, ona je najvažnija i nju treba zadržati za sebe. Lozinka za ulaz (settings password) je lozinka kojom se pokreće SEB i kojom se blokira računalo. Student može preuzeti test.seb i pokrenuti ga, ali ako ne zna lozinku za ulaz neće se pokrenuti SEB ni online test u njemu. Ako želi odblokirati računalo, treba imati lozinku za izlaz (exit password). Da skratim, prije samog testa student treba imati instaliran SEB i preuzeti datoteku test.seb.

3)

Treća komponenta je Cisco Webex, besplatna aplikacija za videokonferencije koju student treba instalirati na svoj mobitel – smartphone. Moguće je koristiti i druge slične aplikacije, ali Webex je besplatan i nema ograničenja. Kroz Webex profesor nadgleda i sluša studente za vrijeme testa. Prije testa pokreće se videokonferencija u koju se povezuju svi studenti zajedno s profesorom koji je domaćin (host), sa ovlastima domaćina (uključivanje/isključivanje mikrofona, itd.). Kad je sve spremno studenti pokreću test.seb, profesor izdiktira lozinku za ulaz kroz Webex, i test započinje. Računalo studenta je blokirano, a dežurni nastavnik kroz Webex promatra i sluša ima li što „sumnjivo“. Kad je student predao test i želi izaći profesor mu šalje lozinku u privatni chat u Webexu i test je za njega gotov. Ako sumnjate u lažno predstavljanje, odnosno u identitet studenta, možete tražiti da pokaže osobnu iskaznicu u video konferenciji. Važno je napomenuti studentima da se videokonferencija (tj. test) snima radi eventualnih naknadnih uvida.

***

Ima tu još detalja, ali uvijek ostaje ono pitanje, ‘a koliko je to zaista sigurno u smislu mogućeg varanja’. Odgovor je jednostavan.
Ne postoji apsolutno siguran online ispit.
Često i na „pravom“ ispitu u dvorani nismo sigurni da li onaj kolega ili kolegica vara ili ne, jer nešto nam je sumnjivo, iako je teško reći što.
Zapravo, mislim da je to krivi fokus. Fokus bi trebao biti na to da studenti razumiju i prihvate gradivo kao interesantno i bitno za život, a onda će kod većine nestati i volja za prepisivanjem, jer uče za sebe a ne za profesora. To je najteže, ali to je jedini pravi put. Ako studenti gradivo vide kao suhoparna teoretska nabrajanja, kao besmislena bubanja napamet, kao totalno nebitno za život onda će – naravno – gledati kako da polože bez učenja. I ja bih isto tako na njihovom mjestu.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *