Eh, to su bila vremena: kad je trebalo platiti porez Petar baci udicu, i prvoj ribi koju uhvati otvori usta i odande izvadi stater – kovanicu u vrijednosti četiri drahme, taman onoliko koliko je potrebno za podmirenje dadžbina za Isusa i za sebe (Mt 17, 27). Isus je probleme materijalne naravi rješavao bez po’ muke: od vina napravi vodu, prazne mreže napuni ribama, nekoliko kruhova pretvori u nekoliko tisuća, a da su ga kojim slučajem pitali u što investirati, kako umnožiti novac možda bi odgovorio nešto poput: „Dajte kravi da proguta dukat, i kada se za nekoliko mjeseci bude telila iz usta teleta izvadit ćete četiri dukata…“
Dakako da utemeljitelju kršćanstva financije nisu bile primarni objekt interesa, ali daleko od toga da ih nije niti spomenuo, odnosno da im nije pružio dužnu pažnju. Ostade zapisana prispodoba o mudrom upravitelju (Mt 25, 14-29) koji svoj talent nije zakopao u zemlju već ga je umnožio i vratio gospodaru. Ne, talent nije umijeće npr. sviranja bisernice ili vezenja goblena, talent u izvornom značenju predstavlja mjeru od 26 kilograma čistog srebra. Uz trenutnu cijenu od oko 3.690 kn za kilogram srebra, danas bi talent vrijedio nešto manje od 96.000 kuna. Mudar upravitelj umnožio je povjereni mu novac i za to bio pohvaljen od gospodara; preostaje nam ugledati se u njega, a ne u onog nesretnika koji je vratio isto onoliko koliko je primio.
Nije problem investirati kad imaš što, moglo bi se reći. Istina je da mnogi danas u Hrvatskoj nemaju viškove koje bi mogli negdje oploditi; no istina je i da je uveden krizni porez koji je opalio po džepu ogroman broj hrvatskih građana, paralelno uz povećanje PDV-a (sa 22 na 23%, što usput budi rečeno nije povećanje od 1% nego od 4,54%) koje je praktično opalilo po prstima sve koji u Hrvatskoj uopće imaju prste. Reakcija na ova dva poteza je bila pandemija mrmljanja u bradu i slijeganja ramenima, te povećanje prosječne frekvencije treptanja građana u minuti. Očito je kako je prostora za državni grabež po privatnim džepovima ipak bilo, jer da nije teško da bi ove mjere prošle poput vrućeg noža kroz maslac.
Osim toga, mlađe generacije konačno bi morale postati svjesnije reforme mirovinskog sustava kroz koju smo prošli. Napustili smo Bismarckove ideje međugeneracijske solidarnosti, i prešli na sustav štednje za „jesen života“. To znači da će se (mlađim generacijama) jednoga dana mirovine isplaćivati ne iz plaća njihovih radno sposobnih i zaposlenih susjeda, nego s računa njihove štednje na kojega su izdvajali cijeli svoj radni vijek. Što su više štedjeli kroz život – veća će im biti i mirovina. Sustav je koncipiran tako da se iz plaće zaposlenika mora izdvajati propisani minimum koji ide na račun pod upravom nekog od mirovinskih fondova. Kada se tijekom godina zbroje svi ti minimumi ne treba se ni čuditi ni iznenaditi da će i mirovina biti minimalna, sukladno mudroj narodnoj: „Izdvoji nešto sitno svaki mjesec i na kraju godine iznenadit ćeš se koliko si malo uštedio“. Dakle, ako tko želi veću mirovinu mora više i štedjeti – bilo u trećem stupu, ulaganjem u investicijske fondove, direktnim ulaganjem u dionice i/ili obveznice, ili jednostavno oročenjem u banci. A možda i ulaganjem u kršćanske indekse.
Krajem travnja ove godine porodio se Stoxx® Europe Christian, prvi europski kršćanski burzovni indeks. Kao prvo, što je burzovni indeks?
Burze se otvaraju oko 9 sati prije podne i otvorene su do 16, 17 sati (ovisi o burzi). Tijekom dana nekim dionicama vrijednost raste, drugima pada. Nekima se trguje vrlo malo ili se uopće ne trguje (niti ih tko kupuje, niti ih tko prodaje): drugim riječima nelikvidne su. Budući da se na većim burzama trguje tisućama dionica promatrajući šumu brojki u izvješću o trgovanju teško je procijeniti generalni sentiment tržišta, nekakav opći trend koji bi opisao uvjerenja, stavove i očekivanja tržišnih sudionika. Ovo je još 1896. uvidio Charles Dow, te je sa Edwardom Jonesom stvorio prvi burzovni indeks: prosjek kretanja 12 najlikvidnijih dionica vodećih američkih dioničkih društava na njujorškoj burzi. Od tada do danas Dow Jones Industrial Average bio je i ostao jedan od najvažnijih i najpromatranijih indeksa u svijetu.
Indeks stoga predstavlja opći trend kretanja cijena na burzi (ili na više burzi). U našem okruženju poznat je Crobex – dionički indeks 25 najlikvidnijih dionica na Zagrebačkoj burzi, te se redovito u medijima može pronaći informacija o tome je li Crobex padao ili rastao. Dugotrajniji rast Crobexa označavao bi optimizam i općenito uzevši indicira očekivanje rasta gospodarstva – dakle rasta zaposlenosti, plaća, itd, a pad bi označavao loše raspoloženje investitora i sve ono što takvo duševno stanje sa sobom nosi. Slobodnije izraženo, indeksi su horoskop tržišnih sudionika; nekad je točan – nekad nije, no za razliku od horoskopa indeksi imaju racionalno utemeljenje. Jesu li interesantni samo zato? Ne, ima toga još.
Na temelju indeksa kreiraju se fondovi; klasični investicijski fondovi, burzovno trgovani fondovi (ETF-ovi), te drugi financijski proizvodi. Naime, za razliku od nekih drugih područja, u financijama teorije ne samo da odlično funkcioniraju u praksi, nego se na njima može i odlično zaraditi. Moderna teorija portfelja i koncept diverzifikacije rizika donijeli su Harryu Markowitzu (ako ništa drugo) 1,1 milijun eura od Nobelove nagrade, a svim ostalim korisnicima neizbrojivo mnogo. Pojednostavljeno rečeno, Markowitz je pokazao kako je katkad mudrije ne praviti se previše vještim i tražiti individualne dionice na kojima bi se mogli zaraditi dobri prinosi, nego je bolje (unosnije) ulagati “u tržište”, odnosno u portfelj koji je preslika komponenti nekog indeksa.
Ilustracija neizmišljenim primjerom: “najbolji” investicijski fondovi u Hrvatskoj (tj. oni koji su najviše zaradili, ali samim time i najrizičniji) u razdoblju od ožujka 2009. do ožujka 2010. ostvarili su prinose od oko 50 do 60%; većina ih je zaradila manje (ima ih i koji su izgubili preko 20%). Dakle, njihovi menadžeri su upregli sva svoja znanja, vještine i intuiciju kako bi pronašli dionice na kojima će oni i njihovi ulagači najviše uprihoditi, i pri tom su došli do plafona od oko 60%. “Običan”, “mali” investitor mogao se prihvatiti Markowitza i reći: „umjesto da ulažem novac u investicijske fondove i dobro plaćam njihove menadžere, i umjesto da sam kreiram svoj portfelj dionica povazdan buljeći u računalne monitore, viseći na internetu i prateći sve moguće vjestice u svezi dionica, mogao bih primijeniti Markowitzeve ideje i ulagati u tržište“. To zapravo znači da bi mogao investirati u fond koji ulaže u komponente nekog indeksa, odnosno koji replicira kretanje nekog indeksa. Takvi su fondovi osobito zgodni jer su kod njih naknade i provizije bitno niže. No, najljepše od svega jest što bi ovakvom strategijom “mali” investitor mogao dostići, pa i prešišati profesionalce – menadžere investicijskih fondova. Onaj tko je u istom razdoblju (ožujak 2009 – ožujak 2010) ulagao u praški indeks PX mogao je ostvariti prinos od 55,2%, tko se odlučio za poljski WIG20 mogao je uprihoditi 79,9%, a tko je pratio budimpeštanski BUX (“mađarski Crobex”) mogao je požnjeti 123,2%. Dakle, ulaganjima u financijske proizvode temeljene na indeksima, pored prednosti disperzije rizika mogu se ostvariti i vrlo lijepi prinosi.
|
Indeks |
Burza |
Prinos |
| BUX | Mađarska |
123.22% |
| RTSI$ | Rusija |
106.86% |
| WIG20 | Poljska |
79.92% |
| S&P CNX Nifty | Indija |
77.74% |
| Bovespa | Brazil |
63.49% |
| PX | Češka |
55.21% |
| Hang Seng | Hong Kong |
53.07% |
| Crobex | Hrvatska |
50.87% |
| WBI | Austrija |
48.39% |
| DAX | Njemačka |
44.08% |
| FTSE100 | Velika Britanija |
43.53% |
| S&P500 | SAD |
42.68% |
| Izvor: Bloomberg | ||
Nastojeći udovoljiti zahtjevima ulagača pojavljuju se brojne tvrtke koje kreiraju raznorazne indekse, pa ih sada postoji na tisuće. Među svima njima svoje je mjesto najzad pronašao i jedan kršćanski indeks. Po čemu se kršćanski indeks razlikuje od ne-kršćanskih?
Crobex se sastoji od 25 dionica, današnji Dow Jones od 30, S&P500 od 500, a Nasdaq Composite od 2.738. Osnovni kriterij koji dionica treba ispuniti kako bi se našla u nekom indeksu jest likvidnost; pri tome su nebitne „tričarije“ poput uništava li dioničko društvo okoliš, koristi li dječje roblje u proizvodnji, i dopušta li uprava sindikalno organiziranje. Stoxx® Europe Christian (tvrtka Stoxx Ltd. kreira neke od vodećih europskih indeksa, a osnovale su ju Njemačka burza i švicarski SIX Group) sastoji se od 533 dionice, i u svoj sastav ne dopušta uvrštenje trgovačkim društvima koja posluju na način koji se suprotstavlja temeljnim uvjerenjima i principima kršćanstva. To praktično znači da se u njegovom sastavu mogu pronaći i velike banke, i naftne kompanije, i farmaceutski giganti, ali ne i dionička društva koja zarađuju na pornografiji, duhanu, kockanju, trgovini oružjem, i sl. Nezavisni odbor (u kojemu, prema pisanju Financial Timesa, sjede i predstavnici Vatikana) provjerava sastavnice dvaput godišnje, i ako uvidi da neka od njih ne udovoljava kriterijima isključuje ju i zamjenjuje drugom, prikladnijom.
Kako je Stoxx® Europe Christian još uvijek novorođenče zasad se još ne može ulagati u komponente tog indeksa, no pitanje je vremena kada će i to postati moguće (uostalom, indeks je zato i stvoren). Do tada potencijalni investitori putem domaćih investicijskih društava mogu ulagati u kršćanske fondove u inozemstvu: primjerice u Ave Maria fondove, fondove vjerskih i obiteljskih vrijednosti, fondove koji nose ime po sv. Tomi Akvinskom, fondove katoličkih vrijednosti, i druge. Zajedničko svima njima jest da oni predstavljaju investiranje utemeljeno na kršćanskim vrijednostima, ali vrlo je bitno uočiti kako visina zarade ne ovisi o snazi vjere već o brojnim faktorima na tržištu.
Ilustracija izmišljenim primjerom: jednako kao što se teško može očekivati božanska intervencija u nogometnoj utakmici između reprezentacija Poljske i Nizozemske (gdje bi lopta čudesno završila u mreži „sekularizirane“ Nizozemske u korist „katoličke“ Poljske), tako ne treba očekivati da će kršćanski oblici ulaganja nužno nadmašiti ne-kršćanske. Zapravo to kršćaninu uopće ne bi smjelo biti bitno: ako dva susjeda zasiju kukuruz, te nevjerniku urod bude veći nego vjerniku, treba se radovati susjedovom uspjehu. Važno je da je sjeme posijano, odnosno da nije ostalo sakriveno negdje na tavanu.
Pozitivna je i ohrabrujuća činjenica kako današnji investitori u suvremenoj, isprepletenoj i premreženoj džungli dionica i dioničkih indeksa počinju tražiti alternativne orijentire i smjerokaze, i više ne bivaju vođeni isključivo onim gotovo animalnim nagonom za profitom bez obzira na sve. Doduše, valja biti iskren: takvi su još uvijek u manjini. Pa i neka su – oni su “sol zemlje”, a za lonac juhe ne treba kilogram soli već prstohvat.
Ovaj članak je informativnog karaktera i ne predstavlja poziv na kupnju niti prodaju bilo kojeg financijskog instrumenta. Potencijalnom ulagaču se preporučuje prije donošenja investicijskih odluka zatražiti savjet ovlaštenog investicijskog savjetnika.
Američke sanje…
Stoxx® Europe Christian je prvi europski kršćanski burzovni indeks, što će reći da u SAD-u ideje moralno i društveno odgovornog investiranja, odnosno ulaganja koja bi bila sukladna vjerskim načelima postoje već neko vrijeme. Osobito su procvale nakon sloma financijskih tržišta 2008. godine, kada su mnogi počeli preispitivati temelje financijskog sustava baziranog praktično na pohlepi.
Kako su preko bare financijska tržišta umnogome razvijenija, što znači da brže rastu i razvijaju se u sunčano doba, ali se i brže urušavaju u olujama, ondje etično investiranje nije novost (usput rečeno, postoje razlike između etičnog i katoličkog investiranja: etično investiranje ne izbjegava ulaganje u društva koja zarađuju na npr. kontracepcijskim sredstvima, i više je usmjereno na zaštitu okoliša negoli na zaštitu ljudskog života od prirodnog začeća do smrti).
U tom kontekstu svakako valja spomenuti i dokument Konferencije katoličkih biskupa SAD-a nazvan „Smjernice za društveno odgovorno investiranje“, koji predstavlja odličnu praktičnu osnovu za kreiranje indeksa odnosno ulagačkih portfelja (www.usccb.org/finance).
Objavljeno u Prilici, mjesečnom prilogu Glasa Koncila, 06/2010.