Danak za franak

Kad dođe do nezgode prvo i najvažnije je pomoći unesrećenima, a tek potom treba utvrditi tko je kriv. S kreditima vezanima uz švicarski franak je slično; rate dospijevaju na naplatu, i treba žurno iznaći način kako pomoći građanima, a tek poslije utvrđivati zašto je uopće došlo do problema. Kako u trenutku pisanja ovoga teksta postoje raznorazni scenariji i teorije, svi podjednako nesigurni i neodređeni u detaljima kako pomoći unesrećenim građanima, nemoguće je procijeniti njihovu izvedivost, posljedice i učinkovitost. Jedno je sigurno: krediti vezani uz franak pokazali su se za hrvatski financijski sustav kao potpuni fijasko, a za brojne građane kao totalna katastrofa.

Najlakše je za sve okriviti građane: ta sami su kao punoljetne i poslovno sposobne osobe dobrovoljno potpisivali te kredite. Ipak, izvorni problem leži u činjenici da banke u Hrvatskoj nikada nisu povjerovale u stabilnost kune. Iako je kuna jedna od najstabilnijih valuta u Europi, pa su bankama valutne klauzule potrebne otprilike kao i zračni jastuci biciklu, banke su kredite vezale uz euro, a potom i uz franak. Dok se kredite vezane uz euro još i može razumjeti, jer je HNB vezala kunu uz euro, krediti u francima bili su čista špekulacija banaka. Zašto? Zato što su banke itekako znale da za kredite u francima nemaju pokriće u domaćoj štednji. Malo tko ovdje štedi u francima. Svejedno, banke su odlučile ponuditi kredite u švicarskoj valuti, i pritom građanima nisu objasnile rizike koji proizlaze iz takve financijske konstrukcije. Naime, nije mudro uzeti kredit u valuti u kojoj nisu ni primanja, ni štednja; radi se o valutnoj neusklađenosti. No, bankama nije smetala valutna neusklađenost bilance jer su sve rizike svalile na pleća građana. Raščistimo još nešto: banke su financijski stručnjaci (odnosno to bi morale biti), i njihov svakodnevni posao je upravljanje tečajnim rizicima. Zaduživale su se u francima u inozemstvu, i uz maržu plasirale te franke kao kredite u tuzemstvu. Tko bi onda trebao snositi teret odgovornosti loše poslovne odluke: pojedinačni građani, ili financijske institucije koje su osmislile takvu financijsku konstrukciju? U svakom slučaju nepravedno je cijeli teret kretanja tečaja uvaliti građanima, osobito u izvanrednim situacijama (a ovo je zasigurno izvanredna situacija, jer se ovolike oscilacije tečaja po zakonu vjerojatnosti gotovo nikada ne bi smjele događati). Ne treba zaboraviti ni da je HNB, kao nadzorna institucija koja bi se morala brinuti za stabilnost financijskog sustava, totalno zakazao. Niti je spriječio, niti je učinio dovoljno da do ove situacije ne dođe.

Povod ovom financijskom potresu je odluka Švicarske središnje banke (SNB) da prestane braniti švicarski franak u odnosu na euro. Kako protumačiti taj potez? Prvo treba objasniti što je SNB uopće radila i zašto. U dubokoj krizi euro-zone i u situaciji kada je rizik raspada euro-zone bio izrazito velik, investitori diljem svijeta počeli su prodavati euro i kupovati franak. Išli su iz nesigurne valute u sigurnu. Općenito, svemu kad raste potražnja raste i cijena, pa tako i valuti, što znači da je franak počeo značajno poskupljivati u odnosu na euro. Ovo su u prvom udaru valutnog šoka (2011. god.) naši građani sa kreditima u francima itekako osjetili. Snažan franak šteti švicarskim izvoznicima, jer poskupljenjem franka poskupljuju i švicarski proizvodi u inozemstvu. Zbog toga je SNB odlučila braniti franak od rasta. Kako? Kupovinom financijskih instrumenata denominiranih u euru, jer se na taj način smanjuje tečaj franka, odnosno smanjuje se pritisak na tečaj. Stoga, SNB je kupovala euro, i to naveliko, te se tečaj franka stabilizirao. Cijeli je financijski svijet računao na intervencije SNB-a i nitko nije očekivao da će SNB odjednom prestati braniti franak (samo tri dana prije švicarski je viceguverner izjavio da je ograničenje kretanja franka „stup švicarske monetarne politike“, da bi se taj stup naglo „srušio“ nedugo nakon toga). Čim je objavljeno da SNB odustaje od obrane tečaja franak je “odletio” u nebo. I sad po tom visokom tečaju domaći građani moraju vraćati svoje kredite.

Zašto je SNB prestao braniti tečaj? Iako nema dovoljno informacija da bi sa sigurnošću mogli reći što se događa „iza zavjese“, može se pretpostaviti sljedeće: SNB vjerojatno očekuje da će Europska središnja banka krenuti s novim QE programom (a QE je, vrlo pojednostavljeno, tiskanje ogromne količine novca da bi se pokrili dugovi EU država). Također, dolaze i novi grčki izbori, a najveće grčke banke odnedavna su opet u žestokom grču nelikvidnosti, te je raspad euro-zone opet zamisliv. U takvoj situaciji obvezati se na kupnju golemih količina eura nije mudro, bez obzira na potrebu zaštite interesa izvoznika. Očekujući da će QE programom biti stvorene ogromne nove količine eura koje bi SNB potom morao kupovati kako bi branio franak, švicarci su odustali od takve „igre“.

Bilo kako bilo, krediti su „eksplodirali“, i pitanje je tko će sve to platiti? Kad nastupe posebne okolnosti, u izvanrednim situacijama potrebna je solidarnost svih pravnih i fizičkih osoba kako bi se pomoglo unesrećenima. Nisu li stanovnici županjske Posavine dobrovoljno i samostalno odlučili živjeti uz rijeku, a ne na nekom brdu? Zašto ne bi sami snosili posljedice svojih odluka? No, kada je nastupila poplava koja se događa jednom u stotinu godina nitko nije postavljao ova pitanja, s razlogom. U toj nevolji hrvatski građani iskazali su svoju humanu stranu i širinu duše. Nažalost, nastala je nova nevolja, i vrijeme je za novu solidarnost. A račun se treba raspodijeliti sukladno odgovornostima.

(tekst napisan 19.1.2015.)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *