Poznata Trumanova doskočica “Dajte mi jednorukog ekonomista” cilja na notorno poznatu činjenicu da se ekonomisti oko većine stvari ne slažu. Postići konsenzus ekonomista oko bitnih ekonomskih pitanja je vrlo, vrlo teško. Uvijek će se naći netko tko će pronaći neku kritiku, neki minus, neku lošu stranu. To je u redu – ekonomisti analiziraju društvo, a društvo je iznimno kompleksno i uvijek postoje neki kontraefekti, suprotne strane, drugačiji pogledi.
Ali, čak i ako se doista ne pronalaze loše strane i većina ima jedno te isto mišljenje, dužnost je akademske zajednice kritički promišljati i preispitivati ekonomska pitanja s neutralne, nepristrane pozicije, i barem teoretski razmatrati manjinske stavove.
K tome – jasno je da je suvremeno hrvatsko društvo u mnogim stvarima podijeljeno. Za svaki politički potez uvijek će se naći netko tko će biti protiv.
Ako dakle promatramo sljedeće “jednadžbe”:
ekonomisti = pluralizam,
Hrvatska = pluralizam,
iz čega proizlazi hrvatski ekonomisti = pluralizam²;
fascinantno je promatrati jednoumlje hrvatskih ekonomista u svezi odbacivanja monetarne suverenosti. O uvođenju eura i odbacivanju kune čini se da svi imaju isto mišljenje.
Fascinantno!