Od prve do posljednje banke

“Dobit je privatna, ali gubici su javni” – ovo je formula na spomen koje svakog urednog poreznog obveznika spopadne žestoka nervoza. Stoga se svako spašavanje posrnulih banaka nastoji zamaskirati, kako se ne bi dizala prašina.

Nastavi čitati Od prve do posljednje banke

Novac neće biti problem: novca neće biti…?!

Bezgotovinsko društvo (cashless society)

„Koliko malo znate o vremenu u kojem živite ako mislite da je med slađi od novca u ruci.“
Ovidije (43. pr. Kr. – 17. A. D.) , rimski pjesnik

Prije par tjedana Erste banka uvela je kartice za beskontaktno plaćanje. Prije nje to su u Hrvatskoj već učinile OTP i PBZ, a uskoro će i ostale veće banke. Telekomunikacijske i informatičke tvrtke uvode digitalne novčanike koji se nalaze u mobitelima. BBC, CBS, Financial Times, Time, Wall Street Journal, Wired, te brojni drugi utjecajni mediji, u zadnje vrijeme pišu o neminovnom dolasku bezgotovinskog društva, društva u kojemu gotovi novac – papirne novčanice i kovanice – uopće više neće postojati, već će biti potpuno iskorijenjene te zamijenjene karticama i različitim oblicima elektroničkog, mobilnog i tzv. beskontaktnog plaćanja (posebne kartice, čipovi u mobitelima, i sl.). Većina njih ističe samo pozitivne strane bezgotovinskog društva, a o negativnima ili ne promišljaju, ili ih namjerno prešućuju. Budući da je gotovi novac u uporabi već oko 5000 godina dobro je upoznati se s nekim posljedicama mogućeg ukidanja i nestanka gotovine, kako pozitivnima, tako i negativnima.

Nastavi čitati Novac neće biti problem: novca neće biti…?!

Ljubav i zloba: strane banke u Hrvatskoj

 Banka je mjesto gdje će ti pozajmiti novac ako dokažeš da ti novac ne treba.

Bob Hope, američki komičar (1903. – 2003.)

 

Ne tako davno, u divnoj jednoj zemlji, voljeli se momak i djevojka. Nije to bila luda i strasna ljubav, ali imali su potencijala. Oboje su bili mladi i neiskusni, nimalo čvrsti i postojani, poput meke gline – moglo se od njih štošta oblikovati. No on je ubrzo pao u loše društvo, trošio je novac ne pitajući odakle je, a ona ga nije znala kontrolirati. Nakon što je spiskao svoju, tratio je i njenu imovinu; još gore, uzimao je i od njene obitelji. Napokon je došao do zida i na koljenima ju je molio da vrati njegove dugove. Znala je ona da će, ako to ne učini, njegovi vjerovnici ionako pronaći trag do nje i kucati joj noću na vrata, a to nikako nije željela. Stoga se i sama zadužila kako bi vratila kredite uskoro bivšeg, i potom ga je »otpustila«, samo da ga oči njene više ne gledaju; neka se neka druga »raduje« s njime. Više iz naivnosti nego iz zlobe, reče svojoj susjedi: »Eto ti ga! Ako ga hoćeš, tvoj je.« »Što je s njegovim dugovima?« – pitala je susjeda. »Riješeni su.« »Pa dobro, možda od njega nešto i napravim« – pomisli susjeda i uzme mladića pod svoje.

Nastavi čitati Ljubav i zloba: strane banke u Hrvatskoj